Avatar

Please consider registering
guest

sp_LogInOut Log In sp_Registration Register

Register | Lost password?
Advanced Search

— Forum Scope —




— Match —





— Forum Options —





Minimum search word length is 3 characters - maximum search word length is 84 characters

No permission to create posts
sp_Feed Topic RSS sp_TopicIcon
brak u krizi-pomozite
November 2, 2010
2:00 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
389sp_Permalink sp_Print

Draga Alma30, hvala vam na vašem pitanju. I odgovor je: Da, pretjerano ste ljubomorni... i Ne, niste pretjerano ljubomorni... što to uopće znači? Činjenica je da postoji nešto što možemo nazvati "zdravom" ljubomorom, koja ne zahtijeva, ne ucjenjuje, ne tuče ili ograničava i ona koja je nezdrava, koja zahtijeva, ucjenjuje, tuče ili ograničava, ponižava, zlostavlja i sl., tj. može biti ili konstruktivna ili razarajuča, ili će vas potaknuti da se više trudite oko svojeg partnera i da mu u ljubavi ukažete na neke probleme, ili će vas primorati na "gušenje" vašeg partnera i još veće udaljavanje od njega (kontra efekt).

Živimo u vremenu kada je socijalno umrežavanje putem twittera, facebooka, myspace, LindedIn-u, i ostalih servica postala stvar opće kulture (u Americi se čak procjenjuje vaša radna sposobnost za neke poslove prema tome koliko prijatelja imate na FBu). U isto vrijeme, koliko god smo više povezani putem takvih servisa, manje komuniciramo sa onima koji su nam "bliski", tu pored nas. Danas imamo više mobitela, internet poveznica, frendova na siteu, i dr, a manje gledamo jedan drugoga u oči, slušamo i volimo. Na žalost. Nemojte me krivo shvatiti, ja volim internet, imam facebook, prijatelje po cijelome svijetu. Ono što mene kao savjetnika plaši je povezivanje sa drugima više nego sa svojim partnerom. I stoga, uvijek postoji potencijalna opasnost da do toga ne dođe.

Što se tiče vašeg problema, mislim da je on višestruk, a da facebook je samo jedan od načina na koji se on iskazuje. Naime, vaše problem je nedostatak povjeranja koji uzrokuje ljubomorom. Kada osoba ima puno povjerenje u drugu osobu, najčešće nema razloga za ljubomoru. Stoga, vjerojatno su postojali neki razlozi za nepovjerenje u prošlosti koji sada izlaze na površinu - kao što je njegovo bivše dopisivanje sa kolegicom.

E sada, kako točno odgovoriti na vaš upit? Pošto ja ne poznajem i ne znam ništa o vašem suprugu, o vašem odnosu, povjerenju i drugim stvarima, teško mi je reči bilo što što bi vam konktretno bilo od pomoći... osim slijedećeg...

Naime, pozvani smo voljeti naše partnere i zaštititi naš odnos, iako nam se to ponekad ne sviđa. Stoga, da bi "izgradili" povjerenje (da, povjerenje se izgrađuje kroz trud, komunikaciju i vrijeme), ponekad moramo pokazati da smo spremni žrtvovati neka naša "prava" (kao što je kompjuter, facebook, nogomet, prijateljice, i sl), da bi proveli vrijeme/pokazali ljubav i pažnju našem partneru. Posebno ako je ugrožen naš odnos, ili ako postoji mogućnost da se još i više udaljimo, tj. da se priklonimo drugim ljudima (čitaj, prijateljima ili prijateljicama na facebooku) nego našim partnerima. Stoga, savjet je da ne primamo te zahtjeve neko vrijeme dok se naš odnos ne popravi. No, činjenica je i to da u koliko ne radite na vašem odnosu i ne izgradite povjerenje, čak i neprihvačanje zahtjeva na facebooku neće sačuvati vaš brak/odnos.

Tu se javlja još jedna od otegotnih okolnosti, a to je da se muškarci mrze osjećati "kontroliranima", da im je potrebna "mama" koja će im reći s kime smiju razgovarati a s kime ne, i sl. Siguran sam da niti vi ne želite imati takvu ulogu. Takva uloga vas neće zbližiti njemu, nego vas još više udaljiti.

Vaš partner treba odgovoriti i sebi i vama zašto on to toliko želi, a vi mu morate odgovoriti zašto mu ne vjerujete. I ne zaboravite, ne možete SILOM nametati vaše standarde vašem suprugu. Samo zato što VI ne razgovarate sa ljudima s posla ili iz bivše škole, ne znači da on griješi ako to čini. Ako je problem u povjerenju, morate to što prije riješiti i razgovarati kako izgraditi ga ponovno.

Naime, ja imam ljude iz škole kao prijatelje na facebooku, i ženske i muške, i ponekad komuniciram s njima, nalazimo se jednom godišnje na obljetnicama, poslovne partnere (i muške i ženske), na skypu dodane i muške i ženske prijatelje (isto kao i supruga), ali ono što je važno je da nas dvoje imamo povjerenja jedno u drugoga, dovoljno otvorenosti, predanosti jedno drugome, i, što je najvažnije, savjest stalno osvjetljenu od Boga i kroz Njegovu riječ. Zbog svega ovoga, meni niti ne pada na pamet da na bilo koji način ograničavam svojoj supruzi kontakt sa bilo kime jer nije prekršila povjerenje i zavjet koji smo jedno drugome dali. Da je drugačije, i mi bi morali postaviti granice. Stoga, kao što vidite, to je vrlo individualno, ovisi o paru i situaciji u kojoj se nalazite.

Obavezno nam javite kako ste razriješili ovu dilemu među vama. U međuvremenu, bilo bi super kada bi vaš suprug mogao napisati koju riječ o njegovom pogledu na čitavu stvar.

Srdačno,
Davor1

October 30, 2010
10:58 am
Avatar
alma30
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 0
Member Since:
October 30, 2010
sp_UserOfflineSmall Offline
387sp_Permalink sp_Print

Evo ja sam nova na ovom forumu,i nadam se da ce mi mozda neko strucan pomoci.Naime u braku sam 2 godine,imamo djevojcicu 15 mjeseci,oboje radimo .Ali se konstantno svadzamo oko jedne te iste stvari a to je kako moj muz kaze moja ljubomora ali ja to nesmatram ljubomorom ali on to nikako da shvati.Naime meni smeta kada ga njegove kolegice sa posla dodaju kao za prijatelja na nekoj stranici kao sto je facebook,bila je jedna situacija kada se dopisivao sa jednom od skolskih drugarica i to mi je jako zasmetalo i tada je piznao da je pogrijesio.Shvatam sve imam i ja kolege na poslu naravno,ali nas odnos je cisto poslovni ,moje misljenje je da nije uredu da se dopisuje sa nekim jer i ja to neradim.

October 1, 2010
10:21 am
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
375sp_Permalink sp_Print

Draga Anonimna, drago mi je da ste postavili granica i, iako vam nije lako, da ih se i držite. Uz to, drago mi je vidjeti i želju u vama da uspijete što se tiče edukacije i poboljšanja vašeg poslovnom/imovinskog stanja kao posljedice završetka edukacije. Na žalost, još uvijek ne vidimo pomake kod vašeg supruga. Dobra je vijest da nije inzistirao na rastavi, nije prijetio, nije navaljivao. Čini se da je sada u stanju "između", kada vidi posljedice svojih odluka, ali još uvijek nije spreman popustiti i priznati/prihvatiti svoj dio krivice/odgovornosti za nastalo stanje. Cijenim vašu odlučnost i brigu, ali isto tako se nadam da će uroditi plodom. Naravno, kada su u pitanju ljudska srca i osjećaji, nema nikakvih garancija. I mi smo s vama u molitvi. Hvala još jednom što ste se javili, iako znam koliko vam je teško.
Puno pozdrava,
Davor

September 30, 2010
9:39 am
Avatar
Guest
Guests
374sp_Permalink sp_Print

Poštovani g. Davor, evo javljam se nakon mjesec dana čisto da znate kako stvari (ne) napreduju ni u jednom smjeru. Zaboravila sam napisati u zadnjem postu da sam mu dala da mi potpiše dokument za razvod, ali nije htio potpisati. Uzeo je sa sobom. Prije tjedan dana smo se vidjeli da mu dam poštu (a u međuvremenu se nismo čuli). On mi je poslao mail, pa zatim nakon par dana sms, jer na mail nisam odgovorila...u kojem me pitao opet za novac jer ne može plaćati kredit. Nisam mu ni na sms odgovorila. Zatm sam prije 2 tjedna, više nisam mogla izdržati u toj nikakvoj komunikaciji, poslala mu mail...opet otvorila svoje srce...zamolila ga da se nađemo da mu dam poštu...najprije se nije javljao, onda je poslao sms da se možemo naći. Dočekao me s osmjehom, toplinom u pogledu, razgovarali smo normalno kao da se ništa nije dogodilo, kao da smo svaki dan zajedno...kao prije...pitala sam je li počeo rješavati financijsku situaciju, samo je rekao da je odgodio do kraja mjeseca, ponovo me pitao jesam li dobila kredit, ali nije pitao da mu dam novac. ja sam ga cijelo vrijeme gledala u oči dok smo pričali, a on nije uspjevao zadržati pogled dulje od 3 sekunde, odmah bi se izgubio i počeo mucati...zaboravljati što je htio reći...cijelo vrijeme me proučavao. Nijel bio loše volje kao kod zadnjeg susreta. O našem odnosu nije ništa pričao. Na odlasku sam ga pitala: Što ćemo mi dalje? Rekao je ništa. Pitala sam kako to misli, a on je meni postavio protu pitanje jesam li bila kod advokata. Rekla sam mu da nisam i da čekam njega. Pitala sam ga je li pročitao mail i što misli o tome što sam mu napisala...rekao je da je...još je nešto htio reći, al se zaustavio i rekao mi da će morati uzet vremena da mi napiše odgovor...to bi bilo prvi put unazad jako dugo vremena da on meni odgovara dužim pisanjem. Ustvari...nikad nije želio pisati, ali nije znao ni razgovarati.
Što se tiče navodne druge osobe za koju mi je rekao...provjerila sam...nije kod nje, niti se viđa s njom...saznala sam igdje stanuje...u jednom hotelu od firme gdje ima povlaštenu cjenu pa može plaćati sobu.
I dalje mi ne preostaje ništa drugo nego čekati i staviti sve u Božje ruke.
Ja sam...kako koji dan...pronašla sam se u molitvi pa mogu izdržavati dane na poslu...jedino ne mogu učiti...a trebala bi to uspjeti pod hitno ...moram položiti državni ispit...ne mogu više odgađati...a ne mogu se koncentrirati na čitanje materije, a kamoli na pamćenje...
Toliko od mene za sada.
Lijep pozdrav.

August 31, 2010
1:43 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
363sp_Permalink sp_Print

Draga očajna,
imamo u praksi slučajeva gdje je sve izgledalo nepovratno i onda se dogodilo čudo. Često zbog nekih teških okolnosti, ali mi smo ljudi specifični i najbrže učimo i spremni smo se mijenjati kada nas nešto zaboli. No, ne želim vam davati lažnu nadu. Svaki je odnos specifičan i nema pravila prema kojima bi bilo tko mogao prognozirati što će se dogoditi. Ono što je sada iznimno važno za vas je da se umirite koliko god je moguće, pošto imate psiho-somatske smetnje uzrokovane stresnom situacijom, i da zaštitite vaše zdravlje i zdravlje vaše "smanjene" obitelji.

Postoji mogućnost da vi volite osobu i brak koji nije stvarno niti postojao, ideal koji je bio više u vašoj glavi nego u realnosti. Na žalost, to se često dogodi. Vaš suprug je vjerojatno dugo to planirao učiniti, ali ste mu vi bili podrška, ono što je trebao dok nije napredovao, došao do svoga cilja. Razmislite realno o vašoj situaciji, objektivno i pitajte se stvarno kakvu ste to osobu stvarno voljeli? Osobu koja od vas skriva stvari, koja vam laže, koja vas gura od sebe? Da li je takva postala preko noći? Tek kada prihvatite stvarnost u kojoj jeste, moći ćete se oduprijeti i njegovoj moći da manipulira s vama i da vas i dalje koristi/unesrećuje. I tek tada ćete vi moći "normalnije" živjeti, iako je to nemoguće, jer ste bili "jedno" sa čovjekom koji vas je ostavio, i htjeli to ili ne, srasli ste uz njega i sada se on "otrgnuo" od vas, odnoseći sa sobom i dio vašeg srca, uspomena i svega dobroga.

I ne zaboravite, čak i da vam se on vrati, bilo bi jako bolno ponovno graditi odnos. Morate znati što vas čeka - puno bola, rada, suza i znoja, ali i mogućnost za nešto dobro i bolje. Ali samo ako ste oboje spremni raditi na vašem odnosu, a ne samo vi, a on samo "formalno". Tako se ništa ne postiže.
Srdačno,
Davor1

August 31, 2010
1:31 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
362sp_Permalink sp_Print

Prenosimo još jedno bolno iskustvo koje nam je stiglo na email.

_________________________________________________________________________

Postovani moj brak je vec zavrsen , jos smo samo formalno tu , zajedno. Nakon preljuba supruga jedan period je bio dobar a onda je sve krenulo niz brdo. Ja sam sporo , tesko oprastala , prerasla sam u ljubomornu zenu koja je zelila da zna svaki korak svog muza a on se sve vise udaljavao. U medjuvremenu je poceo "bjezati" mami i tati svaku vece koji me nikada nisu volili , dali su mu podrsku za razvod i od tada se on ponasa kao da ja ne postojim. Kaze da ne vidi nas nego da mozemo zivjeti kao TI i JA a ne kao MI. Ja obitelj dozivljavam kao zajednicu a ne kao dvije osobe koje dijele krov i imaju dijete. Rekao mi je i da ne osjeca nista prema meni , da me ne voli , da je emotivno prazan i da ne zeli da "raspolazem njegovim vremenom". I dalje krije neke prijateljice od mene , radi onako kako zeli bez ikakvog dogovora samnom, nemam ama bas nikakvu emotivnu stranu zivota. Probala sam sve - molila da se mijenjamo- da krenemo iz pocetka radi djeteta , molila samo simbolicni cin najave novog perioda u nasim zivotima , molila da shvati da me skrivanje prijateljica, tipkanje skrivenih poruka , ignorisanje mene kao zene cini nesretnom i nesigurnom, molila da idemo u bracno savjetovaliste - nista ama bas nista nece. I dalje je samo za razvod ili da ostanemo u braku ali da ga "popustim" . Ja nikako ne mogu psihicki da prihvatim da se razidjemo jer jos volim onog covjeka od ranije , onaj brak koji je bio dobar. Znam da se na povjerenju radi ali on to ne zeli. Bojim se da sam psihicki vec dosta propala , odrazilo se sve i na fizicko zdravstveno stanje ( vec 2 operacije nastale oboljenima iskljucivo radi stresa).....Da li imate u praksi ijedan primjer "ozivljavanja braka" koji je tu jos samo na papiru. Ono sto me najvise boli je to sto sam 8 godina braka ulagala svu sebe u obitelj , u muzevu karijeru, cesto bila mjesecima sama s djetetom cekajuci da se sve okonca , a kada je sve okoncano odmah je doslo do preljuba i do njegove spoznaje da on vise mene ne voli i da nije sretan u ovoj kuci.

August 31, 2010
1:29 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
361sp_Permalink sp_Print

Draga anonimna, ponovno to kažem, ali to stvarno tako i mislim, jako mi je žao zbog svega. Kaže Jeremija (koji je dobio i neslavni nadimak kao prorok koji se stalno nešto žali, čak je cijela jedna knjiga u Bibliji koju je on napisao dobila ime Tužaljke) u Sv. Pismu, u 17 poglavlju 9 stihu, da je ljudsko srce pokvarenije (neki prevode i "zavodljivije" ili "promijenjivije") od svega, tko ga može proniknuti (odgonetnuti, razumijeti)? Stvarno je tako i u našim odnosima. Često se čini kao da sve ide "dobro" i onda jednoga dana imaš osjećaj da si živio sa strancem cijelo vrijeme.
Ispod možete pročitati još jedno iskustvo osobe koja je takvo nešto doživjela. Usprkos tome, još ih volimo i želimo da nam se vrate.

To pokazuje snagu ljubavi i oproštenja. Na žalost, to ta druga osoba shvati kada je već prekasno.
Javite se ponekad, bez obzira sa dobrim ili lošim vjestima, čisto da čujemo kako ste i kako se nosite sa situacijom. U međuvremenu, čuvajte svoje srce, ne otvarajte ga sada nikome suprotnog spola. Pronađite si dobru, objektivnu prijateljicu koja će vam moći dati i savjet koji ne bi rado čuli.
Srdačno,
Davor1

August 9, 2010
9:21 am
Avatar
Guest
Guests
343sp_Permalink sp_Print

Lijep pozdrav.
Voljela bi kad bi mogla reći da je razgovor prošao u redu, međutim...on i dalje se drži svog stava i ne želi odstupiti ni milimetra. Želi razvod, smatra da mu dugujem dati novac...neću ni u ludilu...ponavlja stalno sve što mi je rekao...rekao je da bi se možda i vratio ali ionako se za 6 mjeseci ne bi ništa promjenilo...od kud može biti siguran ako ne proba? Jedino ako se ne misli truditi...što je logično jer je uzeo moju ljubav zdravo za gotovo...pokušava to iskoristiti. Rekao je da ima drugu tek kad sam ja potegnula to pitanje i da će mu rodit djete...a prije toga mi je bio rekao da će mi reći što god ja želim čuti. Na kraju se sve svodi na financije...a da i ima drugu (ne kažem da nema jer ne mogu dokazati trenutno) mislim da joj ne treba osoba koja nema ni kune od plaće za vratom, a posebno ako čeka dijete...a nema neku bog zna kakvu plaću obzirom na posao koji radi. Ne znam i ne vjerujem ničemu što kaže...jedino je jasno da želi razvod braka...i dalje nije rekao razloge. No, ako to toliko žarko želi, iz kojih god razloga...to će i dobiti jedino ne na lakši način. Mora osjetiti što to sve sa sobom nosi. Ja dižem ruke od svega jer više nemam snage... no...ako se ikad poželi vratiti...morat će se dobro potruditi oko mene jer nakon svega i sve boli koju mi je zadao drugačijeg načina nema. Ni u najružnijim snovima nisam mogla sanjati da bi to od njega mogla doživjeti. Nitko tko ga poznaje, a zna za ovu nastalu situaciju ne može vjerovati...svi pitaju što mu se dogodilo da je tako zabrazdio...čak i njegovi najbliži i najdraži. Svi su rekli da ga ne prepoznaju (po takovom ponašanju) i da to nije on...da se totalno izobličio kao osoba...jer...osoba koju poznaju...kakav on ustvari je ... je- dobar, plemenit, uvijek spreman pomoći, nesebičan, moralan iznad svega, pošten, iskren, ludo zaljubljen u svoju suprugu... eto...to su riječi objektivnih ljudi i kako su ga sve ovo vrijeme doživljavali...to su rekli oni koji ga poznaju u dušu... Ovu novu osobu kojom se sada prikazuje nitko ne poznaje...i nitko od njih ne želi poznavati... Strašno mi je to bolno...jer osjećam da će ostati na kraju sasvim sam... Žao mi je zbog toga jer to nitko ne zaslužuje...ni jedno biće na svijetu, ali sam je do toga doveo. Ja mu jedino mogu dati svoju ljubav i podršku, ako će ju željeti, i ako s vremenom i moji osjećaji ne splasnu (iako sumnjam da će se to dogoditi). Strašno sam tužna, ali sam odlučila živjeti dan po dan i boriti se sa svim problemima kako nailaze. Povrijedio me beskrajno i da je netko drugi na mom mjestu ne vjerujem da bi mu te riječi ikada mogao oprostiti. On je ljubav moga života i za mene će to zauvjek ostati bez obzira na sve. Nadam se da će doći dan kad će uvidjeti što smo imali i da će to cjeniti. Hvala Vam na Vašim savjetima...puno su mi pomogli i zbog toga se lakše nosim sa ovom situacijom. Ako se ikada išta promjeni...u bilo kojem smjeru javit ću se.
Lijep pozdrav.

August 2, 2010
2:36 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
342sp_Permalink sp_Print

Draga anonimna, hvala za update.
Vaš pristup je ono što se zove "čvrsta ljubav", gdje pokazujete granice i da znate što želite, posebno što se tiče provođenja vremena i financija. Drago mi je vidjeti i da ne očajavate i da imate više snage i nade nositi se sa problemima.
Sve što za sada radite je dobro, ali ljudsko srce je najčudnije od svega. Možete raditi sve kako treba i još uvijek ta druga osoba odluči učiniti skroz drugačije nego što ste se nadali. Ja vjerujem da će sve biti u redu. Čuvajte se i javite se čim ćete imati vijesti.
Davor1

August 2, 2010
8:36 am
Avatar
Guest
Guests
341sp_Permalink sp_Print

Poštovani g. Davor,

Na žalost...nismo se uspjeli naći. Obzirom je stvarno u lošem financijskom stanju išao je da se tako izrazim, "na fuš" nešto zaraditi pomažući kolegi. Obzirom je u jutro bilo loše vrijeme, nije išao u jutro već kasnije, oko podneva, tako da je od tamo išao na posao (u noćnu). U svakom slučaju...javio se. Bez obzira što me nazvao osjećala sam se povrijeđeno. Napisala sam mu poruku da znam da je bez novaca i da mu je teško, ali i meni je, da ništa u životu nije lagano, da samo želim da dođe da razgovaramo i pokušamo se dogovoriti neke stvari, te da mi je žeo što nakon svega za mene ne može naći vrijeme. Pitao me ponovo za pomoć...rekla sam mu da sam uvijek bila spremna sve za njega napraviti, i da još uvijek jesam, ali da i on treba nešto uložiti. Rekla sam mu da sigurno zna i sam da novac ne pada s neba i da ga je teško stvoriti kad nemaš od kud, te da nismo više djeca i tako se trebamo ponašati. Trebamo oboje preuzeti odgovornost za svoje postupke, i da zato želim da se nađemo i o tomu porazgovaramo. Predložio je da se nađemo danas, no obzirom da opet ide u noćnu i imat ćemo na raspolaganju tek sat vremena, rekla sam mu da ne želim da se tako nalazimo na kratko. Da želim da na miru bez opterećenja i vremenskog pritiska porazgovaramo i vidimo što je bolje za nas. Rekao je da će mi se javiti. Vjerujem da hoće jer vidim/osjetim u tonu poruka da je malo razmislio. Kad me pitao za pomoć pitala sam ga je li dobio moje poruke od prošlog tjedna u kojima sam mu napisala da mu ne mogu pomoći ako misli da ne zavrjeđujem njegovu ljubav i poštovanje.Rekao je da je i da sve zna i razumije. Rekao je i da cijeni to što sam mu htjela napraviti ručak.
Ne znam...opet mi je ulio neku nadu...samo ne želim se previše nadati da se opet ne razočaram. Sad čekam da mi se javi.
Stalno razmišljam i analiziram događaje da vidim gdje je tako naglo moglo krenuti krivo između nas, postoji li neki znak koji će mi potvrditi da me stvarno ne voli pa je to razlog odlaska...međutim nailazim na suprotne znakove.
Napisala sam da smo uoči Uskrsa otišli od mojih, na Uskrs je on morao ići raditi. Mene je nazvala mama plačuć da dođem kući da razgovaramo...ja sam joj bila rekla da to nema smisla...svejedno me molila...obzirom je bio Uskrs i u želji da se smiri otišla sam...rekla sam mu da ću otići...jako se bojao kako će to izgledati...stalno me zvao na mob i ispitivao što se događa. Navečer kad se vratio s posla i našao me kod svojih, jer smo tamo taj prvi dan otišli dok se ne snađemo, a bilo je dobro i to što su oni bili na putu pa je kuća bila prazna, izgrlio me i izljubio...tresao se ko prut na vodi...rekao mi je da se bojao da me moji ne "zatoče" i da se neću vratiti. A to je bilo 2 mjeseca prije nego je otišao. Mislim da je to dovoljan dokaz da ipak postoji šansa da me još uvijek barem malo voli i da bi ipak mogli razgovorom naći temelj na kojem bi mogli obnoviti svoj brak. Ne znam...što se moglo dogoditi da se tako naglo sve sruši...jel se uplašio kako ćemo isfinancirati sve što nadolazi? Jel se uplašio što sam ja počela razgovor o djetetu? Kako ćemo sve plaćati ako dođe djete? Ne znam...vjerujem u nas i našu ljubav i to me nakon svega drži da se borim i ne dignem ruke od nas...
Pozdrav i hvala na odgovorima...malo mi je ipak lakše...ne plačem više svaku večer...nadam se...

July 30, 2010
2:32 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
338sp_Permalink sp_Print

Draga Anonimna,
drago mi je što si se javila i razjasnila još neke stvari.
Čini se da si stvarno donjela nekoliko dobrih odluka, posebno što se tiče preseljenja, ulaganja u "ljubavnu banku", postavljanja granica što se tiče financija, smanjiti kontakte sa manipulativnim roditeljima, završetak studija, itd.

To je sve jako dobro.

Ono što je loše je njegova izjava da vas je varao cijelo ovo vrijeme. Iako možda nema istine u tome, ako to govori samo da bi vas povrijedio ili testirao koliko ga volite, to isto tako nije u redu.

Moj savjet se ne mijenja. Ne dajte mu novce, ponašajte se u skladu s novim vrijednostima i ostanite pri tome da nije kasno da spasite vaš brak. Obavezno, ako je ikako moguće, razgovarajte o tome da posjetite savjetnika. To čak ne mora biti niti stručna osoba, koliko netko kome oboje vjerujete, netko tko bi bio nepristran, ali tko ima životne i bračne mudrosti (ako već vaš suprug ne bi želio doči kod profesionalnog savjetnika).

E, da, što se tiče nećakinje... ona ima dvije godine i neće se sjećati toga tko joj je bio a tko nije na rođendanu... radije ostanite kod kuće, nemojte ići u okolinu koja će vam govoriti protiv vašeg supruga, nego se polako pripremite za razgovor sa svojim suprugom. Ovo sve drugo može čekati!

PS - ne zaboravite nam napisati kako je sve prošlo.

Srdačno,
Davor1

July 30, 2010
7:33 am
Avatar
Guest
Guests
337sp_Permalink sp_Print

Poštovani g. Davor,
Hvala Vam na brzom odgovoru...sad neke stvari još jasnije vidim. Želim vam reći da smo do sada živjeli u manjem gradu, a kad smo otišli od mojih roditelja preselili smo se u Zagreb gdje oboje radimo. Kad je odlazio rekao je među ostalim da me cijelo vrijeme naše veze varao i da ima drugu. Nakon toga kad smo se bili našli da mi vrati ključeve od stana, molio me da mu pomognem da stane na noge jer da je dotakao dno dna i da sa nule treba doći na prvu stepenicu da bi mogao preživjeti. U velikim je dugovima, a jedini izlaz vidi da mene moli da mu pomognem. Pitala sam ga, zašto mu ta druga ne pomogne, ako se zaljubio...rekao je ...(ne želim ovdje pisati izraz) se zaljubio na temelju nekoliko poruka i jedne kave, a kad je rekao da je bio ismijan. Kad sam gi bila prije pitala zašto se dopisivao, rekao mi je da je tražio utjehu.
Što se tiče ulaganja u "ljubavnu banku" -uvjek sam davala 100 posto sebe i nikada nisam stajala na stranu roditelja...stalno sam se zbog njega s njima svađala...kad bi se nakon toga mi zbog njih pokvačili (nisu to bile neke velike svađe...više prepirke) često puta pitala sam ga jel hoće da odemo na stan...rekao je ne. Bojao se neizvjesnosti. Ja sam cijelo vrijeme pokušavala svima udovoljiti. Najviše njemu. Kad god sam imala vremena i bili bi sami kod kuće, nisam propuštala priliku da napravim finu večeru uz svijeće. Vjerujem da se stanje pogoršalo kako sam ja promjenila posao i počela raditi u Zagrebu. jako malo vremena smo imali za sebe i provodili ga zajedno. On radi u smjenama 12 24 12 48 (odnosno dan, noć, pa je dva dana kod kuće), a moje radno vrijeme je od pola 9 do pola 5. Nikad kad smo se pozdravljali nismo se rastali bez poljupca, ne rutinskog nego iskrenog. Kad smo bili negdje u društvu, uvijek smo se dobro zabavili zajedno. Svakodnevno mi je pisao lijepe poruke. I ja njemu. Ponekad samo tipa..."tek toliko da te čujem".
Kroz sve ovo vrijeme puno puta su se dogodili i ružni trenuci u kojima bi me jako povrijedio...kad god bi negdje bili na nekom slavlju napio bi se...i to tako da je postajao neugodan i naporan...u tim trenucima ne bi znao prestati piti. Razgovarali smo o tome...i stvarno se popravio. Mene je takvo njegovo ponašanje strašno pogađalo jer su s vremenom (neki od društva) počeli uživati u tome da ga napiju i rade budalu od njega...a on to nije vidi. Strašno teško je bilo to gledati.
Ovime što sam napisala ne želim opravdati sebe. Znam da i on i ja sa sobom imamo problema.
Kad smo došli u Zagreb, za vikend sam znala otići k svojima ako je on radio...ujutro bi otišla, a navečer se vratila prije nego bi on došao s posla. On je za to znao...ostala sam u kontaktu sa svojima jer nisam željela da mi mama ima histerične napade i slomove živaca zbog mog odlaska i da ih naviknem da se više nećemo vratiti tamo živjeti. S vremenom sam i smanjila odlazak...ne idem svaki vikend već 2 puta u mjesecu. Ili ako imam nešto za obaviti ili uzeti neku hitnu poštu, ali onda je to na sat ili 2. Ako ga je smetalo to, trebao mi je reći i ja bi potpuno prekinula svaki kontakt s njima. Jer ako sam odlučila s njim otići....odlučila sam potpuno promjeniti život. To sam mu i rekla. Rekao je da vidi koliko se trudim i koliko sebe ulažem da sve popravim. Odlučila sam i studij dovršiti. Znam da ga je i to boljelo što sam rekla da hoću, a nisam... Nije razumio da jednostavno psihički nisam mogla više podnositi ta sva opterećenja i jednostavno nisam bila u stanju sjesti i zapamtiti i kad bi pokušla učiti jednu stranu teksta.
Ne želim odustati od nas i neću....i dalje ću se na sve moguće načine truditi dokazati mu da sam ustrajna u svojoj odluci. Teško mi je što je za sutra uspio izdvojiti jedva sat vremena za razgovor, a toliko ima stvari o kojima trebamo razgovarati. A još mi je gore što moram otići sutra kod svojih jer mi nećakinja slavi drugi rođendan (brat mi inače isto živi u Zagrebu). Nije da moram, ali je volim i želim vidjeti kako puše svoju tortu. Preslatka je. Iako mi se čini da ću otići s tog rođendana prije tog trenutka jer želim stići kući prije da mu mogu pripremiti ručak da nešto pojede prije nego ode na posao.
Volim ga, iskreno, svim srcem...

July 29, 2010
3:18 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
336sp_Permalink sp_Print

Draga anonimna, nije problem što je pismo dugačko. Relativno dobro ste sročili vaše probleme i povijest, tako da mi to daje kakav-takav uvid u cijelu priču.

Da rezimiramo. 8 godina zajedno. Dvije godine u braku. Stari 30 godina. Zbog teže materijalne situacije odlučili živjeti sa ženinim roditeljima. Roditelji niti brat ne prihvačaju supruga. Godinama pokušava komunicirati da ga te stvari smetaju. Supruga emocionalno i financijski ovisna o roditeljima. Nikada jasno postavljene granice. Suprug želio djete, supruga odbijala. Komunikacija sve lošija, udaljili se s vremenom. Zbog udaljenosti i povrijeđenosti, suprug započeo emocionalnu (a možda i fizičku) vezu sa trećom osobom. Odvojili se od roditelja, ali sada suprug želi rastavu braka. On "razmišlja" do kraja mjeseca. Financijski u teškoj situaciji. Roditelji i dalje vrše pritisak da se supruga vrati kući. Nikada je u stvarnosti nisu "pustili" da bude vezana za svoga muža.

Draga moja anonimna... ovo je klasična HR priča... mnogi parovi su se našli u istoj situaciji kao i vi. Zbog lošeg financijskog stanja odlučili su živjeti sa roditeljima (nije važno s čijim) i zbog toga narušili svoj odnos. Nikada se nisu naučili oslanjati jedno na drugo, naučili što to znači "biti jedno tijelo", kako se zajednički nositi sa problemima, i td. Roditelji u takvim situacijama postaju vrlo manipulativni, nikada ne dopuste djeci da postanu ljudi, zreli i odgovorni, već za njih donose odluke, od toga kakav auto kupiti, kako odgajati djecu, kako trošiti novce, i sl. U takvoj situaciji mladi bračni par pati, neki više, neki manje, dok ne dođe do raspada sistema. Najčešće je tu ugrožen odnos u smislu poštovanja - koga više sluša i poštuje jedan od supružnika, da li svoje roditelje ili svoga muža/ženu.

Na žalost, ima stvarno vrlo malo dobrih primjera suživota sa roditeljima. Koliko god naši roditelji imali dobru namjeru u gradnji velebnih zdanja da bi jednoga dana njihova djeca živjela pod istim krovom s njima, to se isto tako može (a najčešće se i) pretvoriti u horor.

No dobro, što je tu je, vi ste donjeli takvu odluku, oboje ste se napatili kroz taj period, i sada kada je vašem suprugu već svega preko glave, kada ste se konačno odlučili napustiti taj "stari" dom i odlučili se osamostaliti, koliko god to teško bilo, on se odlučio rastati od vas.

Iako to ne znači da je istina, postoji mogućnost da se dogodilo slijedeće, a to je da se je njegova "ljubavna banka" ispraznila. Evo što to znači. Zamislite da je vaše srce ljubavna banka i svaki puta kada vaš suprug nešto lijepo učini za vas, nešto romantično, i sl. on u tu banku polaže depozit, takozvani ljubavni novac. I sve je super dok se ta banka puni... i dok je puna. Onda se mogu dogoditi i teški trenuci, kada vas partner i povrijedi... ako je banka puna, vrlo lako će potrošiti nešto od tih sredstava, ali će ih i dosta ostati u toj banci. Drugim riječima, vi ćete i dalje znati da vas on voli i da je za vas spreman sve učiniti. No što kada osoba samo uzima, i ne stavlja u banku... godinama? Ili tako malo stavlja i štedi a puno uzima? Onda ode u minus... kada je banka u minusu, onda može neko vrijeme funkcionirati, ali s vremenom i ona treba kapital da bi funkcionirala. Kada ga ne dobiva od supružnika, onda se vrlo lako može dogoditi da ga dobije od, recimo, djece ili prijateljica... ali to ne traje dugo... često se taj kapital zamijeni kapitalom neke druge osobe, tajnice s posla, kolege, susjeda, nekoga tko primjeti da ste lijepi, da ste uspješni, netko tko vam iskaže pažnju, ljubav, poštovanje ili razumijevanje.

Mislim da se to dogodilo sa vašim suprugom. Da je njegova banka prazna. Da ljubavni novac koji ste trebali stavljati u njegovu ljubavnu banku jednostavno ishlapio od godina "neljubavi". Nepoštivanja (kada ste slušali roditelje više nego njega), od nedostatka pažnje, od ... tko zna čega. I vrlo je moguće da je netko "sa strane" odlučio investirati u njegovu banku. I sada je on vrlo podijeljen. Što učiniti? Vama više ne vjeruje... previše je povrijeđen od vas... da li riskirati s vama ponovno? Ili probati nešto novo?

Prošlo je premalo vremena da bi on vidio da ste ozbiljni u vašoj promjeni. On to treba vidjeti malo duže.

Ali nemojte se varati, ako je vaš suprug odlučio vas ostaviti, on će to i učiniti. Posebno ako je stvarno tu upletena i treća osoba. On u tom trenutku ne vidi vas, nego sluša nju. Na žalost. To je kao da imate dva doktora koji su vam dali dvije različite diagnoze... a jedan od njih je već prije pogriješio... kome bi vi vjerovali? No dobro.

Što vam savjetovati?

Prvo, ne odustajte tako lako. Ako vam je stalo do vašeg braka, borite se za njega, kao nikada do sada. Do sada su vam vaši roditelji određivali sudbinu, ali sada ste ti odgovorni za to. Pokažite vašem suprugu da ste se spremni boriti za njega i rukama i nogama, da spasite vaš brak. Ali isto tako, nemojte dozvoliti da vas financijski iskorištava. Morat ćete postaviti granice da se ne smije više viđati sa dotičnom "trećom" koja sada puni njegovo srce, ali i njegove misli sa svakakvim stvarima. Sjednite i razgovarajte kao odrasli ljudi što stvarno želite. Vrijeme je da stvarno započnete živjeti kao što ste trebali i napočetku. Još uvijek ste jako mladi, ali ste sada puno zreliji nego prije 8 godina i danas znate što želite. Vrijeme je da jedan drugome "punite ljubavnu banku", poštovanjem, pažnjom, razumijevanjem i ostalim stvarima (ovisno o vašim ljubavnim "jezicim", tj, stvarima koje vam komuniciraju ljubav - za svakoga je to različito).

Isto tako, ako ostanete u istome gradu, možda će vam biti teško poštovati granice s roditeljima. Možda trebate razmisliti da odete u drugi grad i da tamo svijete vaše novo gnjezdo, koliko god to teško bilo!

Sa druge strane, nemojte se iznenaditi ako će inzistirati na rastavi. Možete mu dati mogučnost da proba sa vama živjeti godinu dana pod novim uvjetima, i onda ako neće funkcionirati, da onda se rastanete. To vam je slično što će vam reči i na centru za socijalni rad, kada kažete da želite rastavu, pokušat će započeti proces mirenja, i sl. Vi mu pokažite da može i drugačije živjeti. Ali isto tako morate biti svjesni toga da ako on želi napustiti brak, da ga ništa u tome neće spriječiti. Kao što ste i sami rekli, ako oboje pokušate, možete spasiti brak. Ali ako samo jedan od vas pokušava, a drugi uporno odbija, to se neće dogoditi. Na žalost. Ne možete natjerati drugu osobu da vas voli i da bude u braku sa vama. To nas čini društvom demokracije.

Ali nemojte zaboraviti da on dolazi k VAMA po sredstva, znači da njegova nova "osoba" baš i nije spremna ga potpomagati, ili on joj nije bio iskren u svezi toga koliko je u gabuli. Stoga, nemojte mu davati sredstva... možda na takav način "potaknete" proces vašeg mirenja malo brže nego što ste očekivali!

Molim vas da nam javite kako je prošao vaš susret ovaj vikend!

Srdačno i puno sreće!
Davor1

July 29, 2010
9:42 am
Avatar
Guest
Guests
334sp_Permalink sp_Print

Pozdrav.
Eto...ponovo ja. htjela bi zamoliti ako mi možete bilo kakav savjet što prije dati. Trebala bi se sa suprugom nać da razgovaramo sad u subotu 31. Kad smo zadnji put razgovarali, kad je pristao da će razmisliti do kraja mjeseca rekao je da je u stanju donjeti i svjesno krivu odluku, jer kad on nešto odluči, to onda mora biti tako. bez obzira je li ispravno ili ne.
Hvala unapriijed.

July 28, 2010
1:09 pm
Avatar
Guest
Guests
332sp_Permalink sp_Print

Pozdrav. imam jedan veliki problem. suprug želi razvod braka, a svi razlzi koje navodi su neistiniti. Naime, suprug i ja zajedno smo osam godina, a ovaj mjesec imali smo 2. godišnjicu braka. Nemamo djece. Pokušat ću opisati našu vezu. Upoznali smo se prije 8 i pol godina. Nije to bila ljubav na prvi pogled, bar smoje strane...ljubav je došla kasnije. Dva mjeseca kasnije umro mu je tata, ostao je s mamom i dva mlađa brata, a tada još nije radio u struci i nikako nije mogao dobiti stalan posao, kao ni srednji brat, i u jednom trenutku skoro da i nisu imali prihoda. Ja sam u to vrijeme studirala i počela raditi. Što sam više radila, manje sam imala vremena i volje za učenje, te do danas nisam završila faks. Kroz cijelo vrijeme naše veze bilo je uspona i padova...sve smo na neki način riješili...bilo je raznih problema, a on je ponekad vidio trenutni izlaz u alkoholu...i to smo prebrodili. Najveći problem je bio što je oca izgubio kad mu je bio najpotrebniji, i morao je postati glava obitelji. I danas kad se bliži godišnjica smrti njegovog oca...njegovo ponašanje se mjenja. Kroz to vrijeme upao je i u financijske probleme koji su se nagomilali. Odlučili smo se oženiti. Imali smo prekrasno vjenčanje. Inače su nas svi uvijek doživljavali kao prekrasan par koji se strašno voli...ljubav smo zračili... i svi su s iščekivanjem očekivali datum našeg vjenčanja. Kad smo razmišljali gdje ćemo živjeti, on je htio da kupimo neku kuću koja se meni nije sviđala...nije bila ni baš u nekom stanju, bila je na selu, nedaleko njegove kuće...drvena. Moji su u gradu imali veliku kuću s velikom okućnicom, a obzirom je brat dobio svoj dio nasljedstva, meni je trebala pripasti kuća. jer je bio načelni dogovor da će ostati onom tko će se brinuti za roditelje. Poučeni iskustvom prijatelja koji su ostali živjeti s jednim ili drugim roditeljima, par mjeseci prije nego smo se zaručili, sjeli smo s mojim roditeljima da im kažemo što namjeravamo i da bi željeli urediti potkrovlje. Nismo stigli ni objasniti na koji način i kako sme sve zamislili, moj otac je to kategorički odbio riječima -Ne dolazi u obzir. Mi smo prestali o tome pričati. Razgovarali smo i zaključili da je ipak u svemu zbog ne baš bajne financijske situacije (jer je novac koji je bio predviđen za zahvat na kući istopio se -veliki kredit) najbolje da živimo ipak kod mojih, a oni su pristali da si s vremenom uredimo kat, a njima malo preuredimo prizemlje i da živimo u zajedničkom kućanstvu. Napravili smo kardinalnu pogrešku...pristali smo na to. Ja nisam željela vjerovati da će stvarno suživot biti nemoguć. Vjerovala sam da ćemo se svi uspjeti prilagoditi jedni drugima. Sve više je počeo patiti u takvoj zajednici, jer su moji roditelji imali svoje navike i nisu se ni malo prilagodili, Ja nisam čula njega kad mi je pokušavao objasniti da nam nije dobro tako živjeti, a on nije bio dovoljno jak da me natjera da pogledamo neku drugu kuću negdje ili stan. Ja sam bila pod prevelikim utjecajem roditelja i u prevelikom strahu od njih što su mi godinama usađivali , a za to vrijeme sam im pomagala u svemu, a moja mam nije ni jednu stvar mogla bez mene napraviti. Konstantno su se mješali između nas, a ja sam postala poštar i sve više psihički propadala između svih njih. Prepustili smo vremenu da se problemi sami rješavaju. On je stalno pričao da bi dijete. Ja sam stalno odgađala da imamo dijete dok ne uredimo životni prostor. Ove godine počela sam razmišljati o tome i rekla mu to, ali sada se on povukao. Komunikacija između nas s vremenom se svela na banalne razgovore, a o problemima koji su nas tištili nije se razgovaralo. Koliko god sam ja željela da pričamo i molila ga, on se sve više zatvarao u sebe i počeli smo se udaljavati. Počeo se dopisivati sms i mms s nekom djevojkom. ja sam slučajno otkrila i pitala ga...rekao je da je tražio utjehu od svih nagomilanih problema... molio me da mu oprostim ...da nikada nije bilo ništa više od dopisivanja. Oprostila sam mu. prešla sam preko toga iako me je to sve podsvjesno proganjalo. Ove godine dogodila se kulminacija problema...u pola sata smo se spakirali i otišli u neizvjesnost. Sve se poklopilo s Uskrsom tako da smo blagdan proveli loše svi skupa. Otišli smo u jedan stan, jako loš, vlažan, nakon 2 mjeseca našli drugi stan, bolji, ali i skuplji, polako počeli dovoditi život u normalu. A sada sam ja u stanu ostala sama jer je on otišao, uz hrpu ružnih riječi kojima me htio toliko povrijediti da ga jednostavno zamrzim i potpuno odbacim, što ja ne mogu jer ga bez obzira na to previše volim. Navodi sve neke bezvezne razloge koji nisu temelj za razvod braka...ljudi rješavaju i gore situacije. Među ostalim stvarima mi je rekao da se zaljubio u drugu ženu, da bi mi rekao, kad sam mu rekla da mu ne vjerujem da nema nikog drugog, jer da mu trenutno nije ni do jedne žene stalo i da mu trenutno u životu žena netreba jer ne zna od čega će živjeti i da se na temelju tri kave ne možeš u nekog zaljubiti, a i kad je to rekao da je bio ismijan. a samo je par mjeseci prošlo od slike koja mi je i danas u glavi, kad smo, prije odlaska od mojih, ležali zagrljeni pred televizorom i zezali se, a iz njegovog pogleda isijavala je toplina i ljubav. S nikim ne želi razgovarati, ni od prijatelja ni s mamom. Našli smo se jedan dan...da razgovaramo...došao je razgovarati, ali je imao već složenu priču, da je sad za sve prekasno, da sam ja prekasno prihvatila neke stvari i da ne vjeruje da se išta u budućnosti može promjeniti. S druge strane me molio da mu pomognem da se izvuče iz financijske krize jer uskoro neće imati gdje biti jer tamo gdje je sad ne može ostati, a nema kamo otići. U svemu skupa i cijela njegova obitelj mene podržava u nastojanju da spasimo brak. Na kraju je rekao da će razmisliti o svemu i da mu treba vremena. I dalje mi ne želi reći koji su pravi razlozi. Predložila sam da zajedno potražimo pomoć bračnog savjetnika, no ne želi ni čuti da se netko ¨petlja¨ u naše probleme. Odlučila sam mu dati vremena. Vjerujem u instituciju braka i ako se potrudiomo i jedno i drugo da možemo ovo prebroditi. Imamo trideset godina. Ne znam što da radim. Rekao je da će razmisliti do kraja ovog mjeseca. Sa strepnjom iščekujem taj dan. Po svemu što govori najveći su problem moji roditelji. A ja sam zbog toga svega komunikaciju s njima svela na minimum. Ne krivim ih, al znam da ga nisu nikad voljeli. Nisu to govorili, ali su svojim ponašanjem to pokazivali nesvjesno. Ni moj brat ga nije nikada volio, ali to je i otvoreno pokazivao. Mene roditelji danas pokušavaju sa svime i svačime ucjeniti da se vratim kući, al ja to ne želim i neću popustiti i ne želim odustati od svog braka. Prema zadnjem našem razgovoru telefonskom on i dalje misli da se ne isplati ni pokušavati spasiti brak, i dalje me moli za financijsku pomoć...a ja ga još uvjek previše volim. rekla sam mu da mu vjerojatno neću moći pomoći ako misli da nisam dostojna njegove ljubavi i poštovanja i ako misli otići. Planiram mu i dati na potpis dokumente za sporazumni razvod braka pri našem sljedećem susretu iako to ne želim. vjerujem u instituciju braka i trajnost crkvenog bračnog saveza. Molim za pomoć jer više ne znam što da radim. Isprika što je pitanje ovako dugačko.

April 17, 2010
3:57 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
290sp_Permalink sp_Print

Draga Lela, tu ima puno toga... od brzopletih odluka, neprihvačanja, odbacivanja, od ljutnje i prezira do fizičke grubosti, od izolacije do ovisnosti. Vi ste u vrlo kratkom roku napravili gotovo sve pogreške koje ljudi rade u braku.
Uz to, čini se da dolazite iz tradicionalne sredine, a to znači da se ljudi teže mijenjaju. To usporava brzinu oporavka odnosa, zbog, recimo slijedečih razloga: to nitko prije tu nije tako radio, što će ljudi reći, to našim roditeljima nije bilo potrebno, itd.
Pošto ste dobro opisali greške vašeg supruga, na to se najviše i mogu osvrnuti, ali prije svega ipak par riječi o vama. Naime, ovo samo čitam između redova, ali ako mu vi dajete do znanja na bilo koji način da je nesposoban brinuti se za vas (posebno financijski, jer je to povezano sa vrlo važnim područjem u životu vašeg supruga, onog iz kojeg on crpi "sliku o sebi", o tome koliko je dobar, a to područje je posao). Vi se činite vrlo motivirana i uspješna žena, ali to nisam dobio dojam da je istina i o njemu. Ako nije, vašim predbacivanjem samo ćete se još više udaljiti, a on će vas još više prezirati.
Što se tiče odluke da ne živite sa njegovim roditeljima, to je uvijek mudra, iako vrlo teška, odluka, posebno kada ste tako mladi i nemate siguran dohodak. Biti sami pomaže vam oslanjati se jedan na drugoga, naučiti nezavisno donositi odluke i osamosaliti se. Ali, zbog mnogih razloga, to ne uspiju svi parovi. Niste ništa napisali u kakvim ste odnosima sada sa njegovim roditeljima, ali naša je preporuka da budete što više sami, i izolirani od "vanjskih" utjecaja, koliko god dobronamjerni oni zvučali.
Što se tiče njegovog gledanja porno filmova, gotovo uvijek te stvari započnu prije braka... to što vi to niste otrkrili prije je vjerojatno zato što niste dugo bili zajedno, a niti nemate previše muškaraca koji će to otkriti svojim partnericama. Problem je taj što su muškarci vizualno stimulirani i zbog toga što se slike seksualne tematike "urezuju" u pamćenje, tako da svi muškarci pamte takve slike čitavog života. Uz to, one izazivaju osjećaj ugode, podižu razinu endorfina u mozgu i muškarci se "navuku" na taj osjećaj kao na drogu - to postane ovisnost. Još jedan problem koji se javlja u svemu tome su kriva očekivanja - naime, pornografija nam ne ilustrira stvarnost seksualnog odnosa u braku - samo nam daje iskrivljenu sliku koju onda povezujemo sa očekivanjima koje naš partner ne može ispuniti.

Eto, to je samo u kratko što se tiče vaših problema iz onoga što ste napisali, ali mislim da je vama vrlo potrebno savjetovanje - objektivna slika iz "vana" - kako bi brak trebao izgledati, jer ju vi nemate. Udaljeni ste i svakoga dana donosite odluke da se sve više udaljite jedan od drugog. U koliko ne stanete tome na kraj, vrlo brzo će i vašem formalnom braku doći kraj, na žalost.

Tužna srca, odjavljujem se još jednom...
Davor1

April 17, 2010
11:16 am
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
289sp_Permalink sp_Print

Draga Lela, trudit ću se odgovoriti još ovo popodne iako van radnog vremena. Srdačno,
Davor1

April 17, 2010
10:58 am
Avatar
lela
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 1
Member Since:
April 17, 2010
sp_UserOfflineSmall Offline
288sp_Permalink sp_Print

molim vas da mi odgovorite što prije .Treba da idem na poslovni put u inozemstvo,al tako me je strah da ga ostavim da ne bi bilo još gore , a i jako sam vezana za svoju djevojčicu.Pitala sam ga šta misli i rekao je da ga ne zanima da će se odmoriti od mene ,al ja mislim da mu je krivo što idem.Voljela bih da ne moram ali je neizbježno. Molim vas pomozite mi

April 17, 2010
10:33 am
Avatar
lela
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 1
Member Since:
April 17, 2010
sp_UserOfflineSmall Offline
287sp_Permalink sp_Print

Sasvim sam slučajno naletila na vaš forum i odmah odlučila da se prijavim.

U braku sam 4 godine i nekoliko mjeseci,uzeli smo se jako mladi ,ja sam imala 19 a on 21 godinu.Bili smo u vezi samo 5 mjeseci.Bili smo jako zaljubljeni i požurili da se uzmemo ,tako da nismo ni imali vremena da se upoznamo bolje.Vremenom sam shvatila da su razlike u navikama ,karakteru i odgoju ogromne.Nemamo ništa zajedničko.Ja potičem iz jako bogate porodice dok su njegovi jako skromni ljudi.
Kod njih je običaj kada mlada dodje da se useli kod njegovih roditelja.
Ali ja na to nisam bila spremna ,bojala sam se da ću dolaziti u konflikt sa svekrvom i time nauditi braku .A i imala sam jako ružno iskustvo sa mojim roditeljima,stalno su se svadali i to zbog tatinih roditelja jer su živjeli blizu i dali sebi za pravo da diriguju njihovim životima ,što je na kraju i rezultiralo njihovin razvodom.
Prvu godinu dana smo živili sami u iznajmljenom stanu ,ali on nije mogao da podnese da ne želim da živim skupa sa njegovim i redovno mi je to prebacivao.
Tako da sam odlučila da mu ispunim želju i opremili smo sprat u njegovoj porodićnoj kući i preselili se.
Nakon godinu i pol braka zatrudnila sam.
Počeli smo se svađati sve više,on nije razumio da mi treba nježnosti i pažnje već je stalno govorio da sam naporna .
Počeo je svakodnevno da gleda porno filmove čak i kada sam mu govorili da mi to smeta . Ja nisam mogla da shvatim zašto to radi jer smo imali normalne odnose tokom cijele trudnoće,prvo sam mislila da mu se više ne svidam jer sam se promjenila zbog trudnoće ,ali nikad mi nije dao da mu priđem kada to gleda ,već sutradan. Počela sam da ludim zbog tih filmova,plakala sam noćima ali njemu to nije smetalo ,čak me je i par puta udario što sam htjela da ih isključim.Kada sam se porodila nije htio spavati sa mnom i bebom u sobi da ga ne budimo.
Sve se je više počeo udaljavati od tada skoro i ne pričamo samo kada se svadjamo.Probala sam sve moguće načine da mu pridjem al uvijek isti odgovor naporna si pusti me.
Najčešće se svadjamo zbog finansija ,jer ne mogu da ga shvatim.
Ne poštuje moje roditelje niti voli da ih obilazi ,kaže da ne želi nikakvu pomoć,al kada mu treba novac traži mi i ne zanima ga odakle mi.
Godinu dana odbija da me poljubi i zagrli,prije skoro je počeo da spava u drugoj sobi ali i dalje imamo redovan sex.Govori mi da me ne voli da sam odvratna al ja osjećam da nije tako.
Kako sam počela da radim sve je gore ,a dok nisam radila govorio je da me hrani da mora da ga slušam,mada nikad nije bilo mjeseca da ne unesem pare u kuću ,a on nije radio pola godine
Sve obaveze za dijete ,finansije ,kupovinu,kuhanje ,čišćenje i sve ostalo radim ja,usporedno studiram ,direktor sam firme,pohađam razne kurseve itd .Kada dodjem s posla prvo što kaže ,postavi mi da jedem,ili ako sam pozvonila na vrata jer sam išla u kupovinu pa da mi pomogne unjeti stvari on kaže : "šta zvoniš ,ništa ne misliš,spavao sam ,probudila si me "
Ne znam više šta da radim.
Molila sam ga da idemo na savjetovanje ali on neće.

Jako ga volim i ne znam šta da radim očajna sam

March 30, 2010
6:27 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
286sp_Permalink sp_Print

Dragi Mladi Tata, nema problema što je tekst dugačak, to je u redu... kako uopče da čovjek sažme svoje probleme u par rečenica?
Drago nam je što ste nam se obratili za pomoć. Vaša situacija je vrlo ozbiljna - među vama je došlo do emocionalnog udaljavanja zbog nastalih životnih okolnosti, što je rezultiralo emocionalnom prijevarom vaše supruge. Drugim riječima, udaljili ste se zbog "života". To je sve ono što život nosi, od odgoja i brige za djete, od financija, posla, i ostalih stvari zbog kojih se mi, kao supružnici, vrlo lako možemo odvojiti jedan od drugoga. Iako je to vrlo česta pojava, i jedna od onih koju je najlakše "liječiti" ipak je to jedna od onih pojava koja najčešće završi razvodom.
Razvidno je da ste oboje "gladni" pažnje, iako prema vašim riječima, vi ste odlučili vašu "glad" utažiti u odnosu s vašom suprugom (iako neuspješno), dok je vaša supruga odlučila "jesti vani". Došlo je do onoga što bi mi nazvali emocionalnom prijevarom, gdje su potrebe vaše supruge bivale ispunjene od uljeza, nekog trećega. Ali ako vi vidite samo opasnost za vas i za vaš odnos s djetetom, onda mislim da ste već izgubili bitku - to znači da ste već otpisali vaš brak. Ako ćete se posvetiti mirenju i obnovi odnosa, onda rastava NE SMIJE biti opcija, jer ćete stalno razmišljati o slijedećem: Ako savjetovanje ne uspije, uvijek se možemo rastati! Ako tako razmišljate, nećete se u potpunosti posvetiti tom procesu i sami ćete ga sabotirati. Stoga, naš savjet je slijedeći: nemojte čekati nego još jučer potražite pomoć savjetnika i spasite vaš brak! Imate prošlost, imate dijete i, iako to vi ne vidite, možete imati i budućnost. Ali ona se ne može temeljiti na nepovjerenju, na izbjegavanju problema, na odgurivanju partnera.
Naravno, ovo sam napisao čuvši samo vašu stranu. Ako se supruga složi, neka ona iznese i svoju. Ali neka vas to ne zaustavi da potražite savjetnika - forum je OK, ali ovo nije savjetovanje, to je samo nabadanje oko problema, koliko god da je dobronamjerno.
Slobodno nam se obratite s povjerenjem.
Srdačno
Davor Kukec

No permission to create posts
Forum Timezone: Europe/Zagreb

Most Users Ever Online: 53

Currently Online:
1 Guest(s)

Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)

Top Posters:

Paladin: 18

spyder: 14

veselouKristu: 14

Demi: 13

nadalina: 6

Member Stats:

Guest Posters: 0

Members: 1088

Moderators: 5

Admins: 0

Forum Stats:

Groups: 2

Forums: 12

Topics: 82

Posts: 485

Newest Members:

Thomaspriof, Jessegluby, Robertwak, Julianmok, RickiePousa, lamstoresellerd, nikagreidix, DynnochkaDof, Anthonysnisa, Homerkip

Moderators: sdkukec1: 206, Daniel: 3, Jelena Kerovec: 0, iva.b: 0, Ana Sekelj: 0

Administrators: