Podjeli s drugima...




Avatar

Please consider registering
guest

sp_LogInOut Log In sp_Registration Register

Register | Lost password?
Advanced Search

— Forum Scope —




— Match —





— Forum Options —





Minimum search word length is 3 characters - maximum search word length is 84 characters

No permission to create posts
sp_Feed Topic RSS sp_TopicIcon
IZGUBLJENO POVJERENJE
March 10, 2012
3:15 pm
Avatar
miro.de
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 1
Member Since:
March 10, 2012
sp_UserOfflineSmall Offline
482sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Kako spasi ti izgubljeno

Srdacan pozudrav

Srdacan pozdrav svima

Ko moze da mi pomogne neznem sta da radim vise ? Prosle nedelje sam definitivno prekinuo sa devojkom skojom sam bio 5 God naravno mojom krivicom! Recicu vam kakva je situacija bila kod nas!

u nasoj vezi problem je bio iskrenost i poverenje

Prikrivao sam svoje proble koje sam imao nisam zeleo da je opterecujem time kupovao sam neke stvari i bacao novac bez potrebe sakrivao sam iz banke izvestaje i lagao je, da nebih videla koliko sam sta placao Svadjali smo se milion puta oko toga ali ja sam terao samo svoje i dalje obecavao sam da cu se promeniti i da necu to raditi ali nisam na tome nista radio da njoj bude bolje bio sam egoistican i radio samo kako meni odgovara""! Nju sam time vredjao i ponizavao sa mojim postupcima ! 5 godina mi je davala sanse da se promenim ja to nisam napravio ! Zadnjih par meseci zbog svih problema koje sam napravio nju sam cak i ponizavao u svadji i ovako zapostavljao grubim recima vredjao ! sada kada je gotovo kada ona nezeli kontakt samnom kada izbegava moje pozive i sms ! Shvatio sam koliko mi znaci i koliko je volim i da zelim da sve to ispravim ! ali ona mi kaze """ Nemogu da ti verujem posle svega toga imao si mnogo sansi i uvek si pricao da si kapirao i da neces to vise da radis ,ali si opet radio ! Zadnji put sada u sredu kada smo se videli pitala me je ako zelim da idem sa njom do doktora 16.03.2012 naravno da sam rekao da hocu ali zatim mi je rekle!!!!

AKO ME STVARNO VOLIS NEMOJ ME ZVATI NI PISATI DO SLEDECEG PETKA!!!

JA CU TI JAVI TI KADA DA DODJES U PETAK

MOJE POKLONE ZA 8 MART JE PRIMILA I DANAS JE IMALA ZAKAZANO KOD FRIZERA A JA SAM JOJ TO BIO pre par dana UPLATIO ona to nije znala I sve je prihvatila ali se opet nije javila zbog principa i ponosa ! Termin za frizera je bio napravljen JOS SMO TADA BILI SKUPA NAJGORE JE TO STO SUTRA IMA RODJENDAN NEZNAM DALI DA JOJ NAPISEM SMS ILI DA JE NAZOVEM NEZELIM JE POVREDITI POSTO MI JE REKLA DA JE NEZOVEM!

ja sam njoj rekao da rodjendanski poklon imam za nju i da cu ga ubaciti u postansko sanduce

dali samo da to ubacim i da ne zovem ???

dali da ubacim i da pozovem ipak???

neznam sta da radim meni je rekla da izadjem iz stana a ne spominje mi da dodjem stvari da uznem
+Dali zeli da sada naucim nesto pa da mi da zadnju sansu ???
ili i ona nezna sta da radi vise ???

POMOZI TE MI LJUDI STA DA RADIM I KAKO DA JE VRATIM UKAPIRAO SAM SVE MOJE GRESKE NEZELIM DA JOJ RADIM TAKVE STVARI VISE

Znam da me voli znam da je povredjena znam da joj je tesko a znam da i nezeli vise taj zivot takav

niko nikoga nije za 5 god prevario sa drugom osobom samo sam ja manipulirao sa njom i novcem

Hvala vam puno u napred

March 9, 2012
9:32 am
Avatar
Demi
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 13
Member Since:
July 11, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
480sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Dragi Davore
s relativnim olaksanjem pisem vam ponovo. U mom braku stvari su se pomalo pokrenule na bolje, suprug se sa priblizavanjem sezone malo pokrenuo, iako mi je zao sto ne idemo vise kod savjetnika jer ja zbog djece nemam sekundu vremena i bojim se da ce me to opet "kostati", ali jednostavno ne znam kako da djecu stavim "sa strane". No nesto drugo me zapravo muči. Muci me suprugova aktivnost na društvenim mrezama. Nije to nista pretjerano, (ili sam se ja navikla da on svaku vecer ispred tv-a suti i gleda i iphone). Mene u stvari muci opcenito njegova potreba da se bude prisutan u virtualnom zivotu. Ja nemam svoj profil i nemam uopce zelju da se na taj nacin promoviram, jer smatram da to doista u vecini slucajeva ne sluzi nicemu nego tome.
Znam da ste vi zivjeli u Americi i da je to domovina virtualnog i vi vjerovatno ne djelite moje misljnenje jer ste vjerrovatno korisnik istog, ali sva ona pusta "lajkanja" i mogucnosti kontakta sa osobama sa kojima nema sanse da se sretnete u stvarnom zivotu mi se cini da covjeka odvlace od stvarnog zivota. Smatram da to, pored svega cemu su danasnji brakovi izlozeni ne moze donijeti nista dobro nego samo unositi nemir u neciji odnos. Konkretno - dali je moj strah opravdan u situaciji di je mom suprugu prijateljica na profilu cura od 18 godina(15 godina mladja od njega) koja ga posluzuje ljeti u nekom kaficu, cije roditelje on pozna. prihvatio ju je jer "nije imao razloga da je odbija"a koja iz ko zna kojeg razloga doslovno svaku njegovu objavu ili pjesmu "lajka" iako joj on apsolutno ne daje povoda mogu objektivno reci. ne trebam vam govoriti da to nakon svega nepotrebno opterecuje nas odnos. ali da nebi stekli krivi dojam moj suprug na profilu ima i bivse cure s kojima ja zaista nemam problem jer se one ne ponasaju cudno. dali je moj strah opravdan ili pretjeran? Bila sam tinejdžerka, znam kako hormoni mogu udariti cure koje se zbog nedostatka samopouzdanja pokusavaju dokazati u drustvu na raznorazne krive nacine, izmedju ostalog i zavodjenjem ozenjenih muskaraca, samo iz razloga jer su ozenjeni, a budimo realni ima li boljeg sredstva za to od kontakta preko racunala. znam da bi za to bio vise odgovoran moj suprug ako bi doslo do neceg ali muskarci cesto puta ili glume ili zaista ne shvacaju implicirane poruke takve komunikcje i opasnosti koje takvo ponasanje nosi.Pogotovo kad jeu pitanju osoba kao moj suprug - pomalo djetinjasta, sto vi mislite o svemu?

January 11, 2012
2:06 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
473sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Draga Demi, evo nakon dugo vremena da vam se opet javim. Ispričavam se što mi je toliko dugo trebalo.
Prvo pozitivne stvari: odlično je to što ste odlučili ići kod bračnog savjetnika. Ponekad je i savjetnicima potrebno malo više vremena da prokuže u čemu je stvar, posebno ako imamo posla sa dobrim " glumcima". Još jedan problem je ako savjetnik nije direktan. To jako oteže rješavanje problema. No, usprkos svemu tome, odličan korak. Dobro je i to što je počeo više vremena provoditi sa vama kod kuće, te da je prestao piti. To su veliki koraci. Naravno, kada netko živi 30tak godina na određeni način, potrebno je dosta vremena da se stvari promjene. Koliko vremena? Za to nema odgovora. Netko nikad, netko brzo. Obično se muškarci mijenjaju brzo kada ih nešto "boli".
Što se tiče vaše situacije, mislim da ne smijete zanemariti vaše duhovno niti duševno stanje - morate se brinuti za sebe. To je normalno, ali ne smijete otići opet u drugu krajnost, kada sebe stavite iznad svega. To je ono što prigovarate svojem suprugu.

Ako je spremno išao savjetniku, to je već velika stvar. Nemojte očekivati prevelike promjene prebrzo. To će ga samo obeshrabriti.
Uz to, davanje ultimatuma ne pomaže. Jer što time komunicirate? Da ste spremni na raskid veze? Što ako on pomisli da vama nije stalo, da mu to zato govorite? Što ako stvarno ode? Imate pravo, to stvarno je poigravanje sa osjećajima i situacijom.

Moj savjet je da nastavite polako raditi na vašem odnosu, ne stavljati prevelika očekivanja prebrzo i da slavite i male promjene. Na žalost, vi ste svaki dan s njime, pa vam se to čini kao posebno spor proces, ali vjerojatno će ljudi koji vas vide, a nisu vas vidjeli neko vrijeme, moći vidjeti promjene na njemu i u vašem odnosu.

Javite se kako ide dalje. Davor1

January 11, 2012
12:53 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
472sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Draga Saraja, žao mi je zbog vaše situacije. Na žalost, takva vaša situacija mi je poznata ne samo iz prakse, nego i iz osobnog iskustva sa svojom obitelji.
Da li ima šanse? Pa evo samo u kratko. Moj otac je bio sve što i vaš suprug, živio je sa mojom mamom u inozemstvu a tamo je bio vrlo promiskulitetan. Odlično je plesao i bio šarmantan. Moju je mamu varao na svakom koraku, često i pred njom. Pio je jako, često napuštao dom, i činio svakakve stvari još i tamo. Nakon što su se vratili u HR, tu je nastavio sa takvim životom, samo više sa pičem i zlostavljanjem. Svakodnevne svađe, fizičko zlostavljanje mame i nas, policija i hitna pomoć gotovo svakodnevno u tomu, bezbrojna liječenja i odvikavanja. Ljubav i predanost je sve više pucala među njima, posebno od strane moje mame. Podnijela je zahtjev za rastavom, nekoliko mirenja, ali su na kraju se i rastali ali ostali živjeti u istom domu. I tako dan za danom, mržnja i prezir je rastao.

Jednoga dana je mog oca, koji je tada bio na liječenju, dotaknuo Bog, on je priznao svoje grijehe i okrenuo svoj život za 180. No... već je bilo kasno. Moja mama je bila prepuna gorčine i bola i nije ga više željela pored sebe, što je razumljivo. Nije mogla vjerovati da Bog može oprostiti takvom jednom čovjeku. Devet mjeseci nakon što je moj otac donio odluku o promjeni, moja ga je mama pronašla u sobi na koljenima - srce mu je stalo, dva mjeseca prije njegovog 50 rođendana.

U toj priči vam leži i odgovor. Promjene su moguće, čak i najvećih griješnika, ali to još uvijek ne znači da je će mu druga osoba moći oprostiti i preći preko njegovih povreda. On isto tako treba biti svjestan da svaki dan donosi odluke koje će ga skupo koštati. Već sada je izgubio vašu predanost, povjerenje, intimnost, bliskost. Da li je vrijedno pokušavati i dalje sa takvom osobom? Ja mislim da je, ali ja ne živim vaš život. Vi morate donijeti odluke koje mogu spasiti vaš brak i odnos. Uz to, ako želite pomoć, siguran sam da postoje svećenici koji vam mogu pomoći. Obratite se ovdje: Obiteljski pastoral Split

Sretno. U svakom slučaju, ne zaboravite nam reći kako se vaša priča razvija.
Srdačno,
Davor1

December 17, 2011
5:02 pm
Avatar
Demi
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 13
Member Since:
July 11, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
468sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Dragi Davore,očekujući vas odgovor, pitam se dali ste mozda pomislili kako glupa pitanja postavljam.I sve mi je vise prisutan osjecaj razocaranja i odbojnosti prema suprugu koji voli samo sebe. Ni djeca njemu nisu sveta.Iako svaki dan govori koliko ih voli on smatra da je to ljubav - reci - volim te.ne zelim ga napustiti jer bi to bilo odustajanje, vise puta ste rekli da se brak temelji na odluci o predanosti a ne trenutnim osjecajima,i znam u sebi da je tako ispravno ali ja smatram da zaista ne očekujem previše od njega a on ni to nije spreman pružiti vec mjesecima. Pitam se bili bilo prerizično da mu dam nekakav ultimatum, da mora otići ukoliko ne napravi određene korake, proda automobil,pronađe posao do sezone ali znam da je on osoba koja ne funkcionira tako, istovremeno me i strah jer mi to zvuči kao poigravanje brakom i djecom. Znam da zvučim očajno i jesam. ali valjda bih samo htjela čuti da su i drugi ljudi bili u ovakvim situacijama, osjećali se ovako i da je prošlo, da postoji nada da će naš odnos ozdraviti.

December 4, 2011
6:04 am
Avatar
Demi
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 13
Member Since:
July 11, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
467sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Dragi Davore,ponovo vam pisem jer trenutno zbog mog poroda muž i ja nismo u situaciji da posjećujemo savjetnika za brak. Ali dosta stvari me i dalje muči. Pomirila sam se stim da ne dobivam dovoljno ni emotivne ni praktične podrške od supruga i to opravdavam njegovim lošim stanjem. Kad god pokušavam s njim razgovarati o bilo čemu o mi naglasi da je izrazito lošeg psih. stanja i da ga probam shvatiti i oprostiti mu,no čini mi se da se počeo time koristiti kao izlikom za sve obaveze i dužnosti.Kao kršćanin i misleći na onu "u dobru i zlu" nastojim naći snagu u bogu i možda je ovo glupo što ću pitati ali ipak - koliko dugo se nešto može nazivati bračnom krizom ?jer se bojim da idemo u krivom smjeru i da se jednog dana ne probudim i uočim svoju zabludu. ne kažem da bi se u tom slučaju rastala od muža, ali jedostavno me zanima budući da znate puno ljudi koji su prošli kroz to.Potrebno mi je da znam na što se moram pripremiti i dali će mi ovo odsada biti moj život.Moj suprug ne može sudjelovati u nikakvim svakodnevnim aktivnostima, razgovorima ni situacijama osim onih koje njemu odgovaraju,tj. izrazito je egocentričan. mi smo različiti karakteri i ja znam da sam ja u njegovoj situaciji da bih se ja toliko trudila popraviti sve i odgovoriti na tuđa očekivanja da bi na kraju djelovala autodestruktivno što bi u konačnici opet djelovalo loše na moju obitelj pa vas pitam dali je to njegovo ponašanje "normalno" u ovim okolnostima?Tj.u kolikoj mjeri je opravdano misliti na sebe?znam da zvučim glupo ali zaista mi ponestaje snage. Sa malom bebom i djetetom suprug mi dodje kao razmaženi tinejdžer a ne partner. Nastojim mu davati podršku
, on sad ne pije, više je kući...ali to je sve što od njega dobivam.Doslovno. Podrška su nam njegovi roditelji i moja mama i zahvaljujući njima tehnički funkcioniramo. Ne znam što još ja kao supruga mogu i moram napraviti da bih pomogla i njemu i nama i da bih ga potakla da se pokrene? Kod bračnog savjetnika je spremno išao ali kod njega on nastoji biti dobre volje i ponaša se kao da dolazimo "baciti ćakulu", tj. savjetnik je mozda jedina osoba pred kojom se on nešto trudi.Nitko na njega nema utjecaj, ni roditelji ni prijatelji,a najmanje ja.
Što još mogu napraviti?hvala na razumijevanju. veliki pozdrav

November 10, 2011
3:17 pm
Avatar
Saraja
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 0
Member Since:
November 10, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
465sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Poštovani!

drago mi je što postoje ovakve stranice na internetu... Među onima sam kojima se brak raspada, zapravo je mrtav, samo eto još nismo razvedeni. U braku sam 16 godina, imam dijete. Odgojena sam tradicionalno, što je mog muža zapravo i privuklo meni, jer je znao da će mi on i obitelj biti na prvome mjestu... Iz današnje perspektive gledano, imao je savršen plan: on će živjeti kako želi (u inozemstvu), a ja ću odgajati djecu, služiti njegove roditelje i čekati ga. moj muž se oženio s "figom" u džepu, zavjetovao se na vjernost koju nikada nije držao, ja sam opraštala, kako Isus reče " ne sedam puta, nego 77", bezbroj puta, dok nije našao višegodišnju ljubavnicu. Ucijenila sam ga da se mora vratiti iz inozemstva, ići bračnom savjetniku itd. Uskoro dolazi natrag, a da li je tamo i dalje sa svojom ljubavnicom??? Pa naravno da je, ne vjerujem mu da nije... Sigurno mi neće nitko zamjeriti ako bih rekla da takav čovjek nije zaslužio oproštenje, a time se ne postavljam iznad Boga. Upravo zato što sam stalno opraštala došla sam do toga, da me omalovažava, gadi, obezvrijeđuje, vrijeđa, drži u ekonomskoj ovisnosti, besramno vara i zivka ljubavnicu ne stideći se ni djeteta. NNi sad se ne kaje, nego se boji da će izgubiti dijete, pola novaca i slugu za svoje roditelje...

Kako da takav brak spasim, zbog Boga, vjere, zavjeta...??? Jer ljubav je umrla polako, ali sigurno... udarajte granit godinama, jednom će puknuti, a ja sam pukla. Ne vjerujem da se ljudi mijenjaju, pogotovo ne poročni ljudi, jer uz to što je preljubnik, još je i alkoholičar i kockar... Sve je uspješno sakrivao, dok se nisam zavjetovala , napustila velegrad i došla živjeti na selo, a on (mimo svih dogovora) svoj put... Ovajprezir i gađenje neće proći tako lako, povjerenje se neće vratiti preko noći, a kamoli želja za intimnošću s njim. naravno da bi on htio da sve bude kao prije, bilo pa šta?! Ali više ne ide tako, potreban je trud s njegove strane, da se vidi da želi ovu obitelj, a ne samo svoj sebični interes... U tom braku nikada nisam prevarila muža, pa na to nisam pomislila niti iz "osvete", jer je preljub za mene dno dna, gubitak samopoštovanja i dostojanstva i osobe i braka, a najviše pljuvanje na obećanje i zavjet dan pred Bogom,a zatim pred ljudima. A što sad, kako zaboraviti godine omalovažavanja, varanja, laži? Da li uopće postoji nada da se takav čovjek "popravi i obrati"? Napominjem, da mu prijatelji zavide na ženi, izgledam mlađe nego što to jesam, ostavila sam svoj život i sve perspektive u životu za njega, a nisam dobila ništa osim jada, sramote i tuge... Zvućim ogorčeno, pa naravno da sam ogorčena? On meni ne bi oprostio ni da sam učinila samo stoti dio onog što on meni čini, a to je i priznao? recite, kako dalje i da li znate nekog svećenika, koji se bavi bračnim savjetovanjem u Splitu? Jer sama sigurno neću moći uvjeriti muža da ima potpuno krive moralne i ljudske postavke o životu... Pomagajte, molim Vas!!!

November 8, 2011
1:08 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
462sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Draga Demi, na žalost, teško je natjerati osobu da "vidi" svoje probleme ako ih on svjesno odbija prihvatiti. To je obrambeni sistem koji ćesto "štiti" ljude od toga da "prolupaju" - jer će to značiti da će morati prihvatiti odgovornost za svoje ponašanje (a najčešće i za situaciju u kojoj se nalaze). Mislim da je vrlo nerealno (da ne kažem djetinjasto i nezrelo) birati poslove po principu što mi se "sviđa" ili "ne sviđ", tj. što voli raditi a što ne. Naime, on je muškarac, muž koji kod kuće ima ženu i dijete na putu, odgovornosti da se brine za nju i dijete, da kopa noktima i zubima da njima bude bolje a ne da misli sada na sebe i svoj komfor i svoje "gušte". Toga će biti, ali sada je drugačija situacija. Ako vam roditelji moraju stalno uskakati, onda je to vrlo opasna situacija - situacija koja govori da on vrlo neozbiljno prihvaća svoju odgovornost kao skrbitelja za obitelj (jer prema vašem pisanju nije problem u tome što on ne može naći posao - to bi bila drugačija situacija - nego što je izbirljiv po pitanju poslova).
Sve u svemu, čini se da vaš suprug negira probleme i da će trebati još neko vrijeme prije nego što ga ti problemi "sustignu" - to se dogodi prije ili kasnije. Bilo da je to da će izgubiti vas, da će mu roditelji okrenuti leđa, ili nešto treće. Tada može biti kasno.
No, ako postoji mogućnost da i dalje posjećujete savjetnika, to svakako radite i nemojte se obeshrabriti. Ponekad su potrebna 2-3 sastanka (u nekim slučajevima i više) prije nego što "pravi" problemi isplivaju na površinu. Stoga, ustrajte i dalje u tome.
Pokušajte razgovarati i sa njegovim roditeljima, pošto da i oni poznaju, da oni razgovaraju s njim o odgovornostima koje ima - ponekad utjecaj starije i ozbiljnije osobe može potaknuti promjenu razmišljanja.
U svakom slučaju, javite se kako napredujete.
Srdačno,
Davor1

November 6, 2011
3:35 am
Avatar
Demi
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 13
Member Since:
July 11, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
459sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

dragi Davore
U mojim teškim trenucima najlakše mi se obratiti nekome odnosno vama i to pismenim putem. Nebrojeno puta sam procitala sve moje i vaše odgovore kako bi se što bolje snašla u ovoj situaciji. Stanje je sljedeće. Muž i ja smo napokon otišli kod savjetnika za brak, ali moj muž se tamo ponašao veselo, otvoreno i neopterećeno. tj. ja bi to protumačila ovako - on negira naše probleme. To je možda djelomično točno- mi imamo problem u komunikaciji ali ja bi rekla da je naš problem također i on sam i njegovo nezadovoljstvo samim sobom a to proizlazi iz toga što još uvijek nije našao posao koji mu odgovara (kad sezona nije u tijeku).Dakle nakon problema na poslu i otkaza, započeo je sezonski posao kojim je zadovoljan ali sada kad se to ne može raditi on se gubi, dosađuje, ide po kavama i troši zarađeno daleko brže od planiranog. Znam da želi nešto raditi, ali bilo kakvi poslovi koji se tiču kuće i pomoći meni (bliži mi se termin poroda) ne dolaze u obzir. Tako da za premještanje namještaja, bavljenje djetetom, slaganje drva. sitne popravke uglavnom uskače njegov otac. Koliko je to loše za nas i naš odnos? Kaže da ga takvi poslovi podsjećaju na to da je zgubidan jer je njemu gubitak vremena sve čime se ne zarađuju novci.(meni je to suludo čuti ali dobro). Naši roditelji nam pomažu u svemu(kupuju nam hranu i plaćaju režije jer on kaže da novaca nema dovoljno) a meni je to krajnje ponižavajuće, ali on to vidi potpuno drugačije- on kaže "užasno se osjećam jer vidim da se na nikog ne možemo osloniti". Mene je to šokiralo kad sam čula. Znam da od svog oca očekuje drugačiju pomoć tj novčanu (jer je kao jedinac uvijek sve dobivao) ali meni je i ovo dovoljno ponižavajuće, tim više što smatram da bi za neke stvari imali novca kad bi on manje trošio na gorivo i manje išao na kave.No on za sebe nađe opravdanje. Znam da mu nije lako jer zarađuje za sebe od kad ima 18 ali koliko je ovo sve prreviše i dali bih to trebala podupirati s obzirom da kužim da nije u svom "normalnom" stanju? ali opet vidim i da je sam kriv za neke svoje probleme. Pokušavam mu reći da ćemo istrpiti to što ne možemo nigdje iz kuće i što nemamo novca za neke naše gušte, da nam oni ipak pomažu tj egzistencija nam nije bitno ugrožena)i govorim mu da nije važna zarada nego da se osjeća korisno i da radi ono što može, ali on me ne doživljava. Jel to pogrešno što sam to rekla?kako da se postavim u ovoj situaciji?Što vi mislite koliko je ovo sve u našim rukama a koliko smo u stvari nemoćni u ovakvim situacijama? On savjetniku ne priznaje novčane probleme ni frustracije. Kako da ga probudim iz tog začaranog kruga?Što uopće mogu napraviti? Stvarno se počinjem osjećati glupo jer meni su ovakvi problemi dječja posla tj. njemu je problem što nema za gorivo i gušte a zaboravlja da mu otac kupuje mlijeko i kruh. Hoće li ikad odrasti i kako s takvim muškarcem koji je zbog toga depresivan?molim vas za savjet iz vašeg kuta, Znam da ste više puta pisali kako ste vi više puta radili sve i svašta da bi vaša obitelj bila sretna i zbrinuta, ali recite mi kako se postaviti u situaciji kad muškarac jednostavno nije takav?jeli zbog toga naš brak osuđen na kraj?Napomenila bih samo da on nije ljen za one poslove koje voli i da je pomagao ocu novčano kad je trebalo i kad je bio u mogućnosti da zaradi.

September 30, 2011
11:57 am
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
454sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Draga Demi, hvala vam što ste se ponovno javili.
Što se tiče mojih savjeta vama, moram se ograditi, kao i često puta prije, da ja mogu reagirati samo iz onih stvari koje su iznesene. Ja putem foruma ne mogu dobiti cjeloviti uvid u vaš konkretan slučaj, te sam stoga hendikepiran. Još uvijek sve stvari stoje koje se tiču vas - u svezi komunikacije, poštovanja i pažnje. To su stvari koje nemaju veze sa situacijom, nego su opčenite.
Naravno, kada se ljudi obrate za pomoć a partner ne želi doći, odbija, ne može, i sl. tada je jedino preostalo da se obratim... vama! I, kao što je to očigledno, niti ja niti vi ne možete mijenjati vašeg partnera. Ali vi možete mijenjati sebe. Ono što je često problem kod ovakvih situacija je da osoba misli da je oporavak odnosa nešto što će se dogoditi brzo, u nekoliko tjedana. To je usporedba između šprinta i maratona. Kada postoji povijest problema u braku, onda je oporavak maraton - ništa se ne mijenja preko noći, nego je potrebno puno strpljenja i milosti dok se ne dođe do boljeg odnosa.

Što se tiče pomaka sa njegove strane, možete smatrati pomakom na bolje sve one radnje koje ne narušavaju vaš brak ili odnos a koje su ga prije narušavale. Znači, ako manje pije, ako daje više pažnje, ako se trudi čak i malo više... to su stvari koje su dobar pokazatelj.

No, nema nikakvih garancija. Mogu stvari iči na bolje par mjeseci i onda da se nešto pokvari. Tada morate imati milosti, oprostiti i iči dalje. Nema jednostavnog puta.

Što se tiče vaših ispitivanja, pokušaja rješavanja problema, i drugih stvari, ja bih vam savjetovao da ih stavite sa strane. Pritiskom nećete ništa postići. Kada je osoba povrijeđena (ne mora biti samo od vas), tada joj ćak i najmanja kritika smeta (posebno od onih od kojih najviše žele ljubav i prihvačanje). Ali ako stvorite atmosferu ljubavi i prihvačanja, onda će se nakon nekog vremena možda i on otvoriti i biti spreman pričati o "teškim" stvarima. Naravno, i to treba znati (ne govoriti "ti si kriv", samo jedan problem dnevno, ne generalizirati: ti uvijek ili ti nikad, doći sa stavom: mi smo na istom timu i želim te razumjeti a ne osuditi, itd).

Njegovo ponašanje je još uvijek alarmantno i teško. Samim time što mu je prepisana terapija, dovoljno govori samo za sebe. No, mene brine i njegovi kontakti na "Facebooku". Naime, ako je vaš odnos narušen, vrlo mu je lako tada upasti u bilo emocionalnu bilo fizičku aferu sa nekim drugim "tko ga može razumjeti".

Moje su ruke vezane u ovakvim slučajevima. Mogu vam ponuditi samo opčenite odgovore jer nemam njegovu stranu. Stoga se unaprijed ispričavam, ali se nadam da ćete jednoga dana zajedno moći posjetiti savjetnika. Do tada, želim vam sve najbolje. Znam i vjerujem da vam je teško - ali ne odustajte.

Srdačno,
Davor1

September 28, 2011
5:53 am
Avatar
Demi
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 13
Member Since:
July 11, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
453sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Dragi Davore, javljam se opet, sa nekim odmakom i vijestima. Citam vase odgovore i puno sam o njima razmisljala i i dalje se ne mogu oteti dojmu koliko se razlikuju od prvog prema zadnjem. Ja sam vam se obratila sa problemom supruga koji je zakazao na svim poljima a vi ste mi odgovorili da je to moja greska i da mu pokazem paznju, postovanje i ljubav (mislila sam da to ne treba dodatno naglasavati buduci da polazim od toga samim time sto trazim pomoc za nas). Ne znam koliko je uopce korektno spominjati fraze kao sto su - muskarci nikad ne prerastu svoje igačke- i sl. a na kraju ste rekli da je njegovo ponasanje alarmantno. U tome i jeste bio problem. I sve ono sto ste mi napisali sam ja u biti vec snnjim pokusala i prije mog trazenja pomoći kod vas. Kako da vam objasnim da moj suprug ne voli razgovarati o problemima?Nikad. Za njega ne postoji dobar trenutak , jer kad je lose onda ga pokopavam time, a kad je dobro zasto mu to kvarim problemima, shvacate li to?makar ako mu spomenem jednu jedinu stvar. E sad takav način ponasanja je i dalje prisutan i ja sam stjerana u kut. Nekih pomaka ipak ima.Nakon jedne neugodne epizode moj suprug je ipak potrazio stručnu pomoć kod psihijatra.Problem je sto je on doktorici rekao samo probleme vezane za alkohol i posao a ne za brak, jer smatra da je s nasim brakom sve u redu jer je on odlučio da ce se korektno ponasati.doktorica mu je dijagnosticirala anksiozno depresivni poremecaj i dala antidepresive. Stvari su se donekle popravile ali on ih nakon mjesec dana vise ne pije. smatra da mu nisu potrebni. Problem je taj sto vise ne znam koliko je on sad bolje buduci da poslovne probleme i dalje nije rijesio, a ja sam potpuno izgubila povjerenje u sebe. Njegova emotivna izdaja u trenucima kad sam ga najvise trebala me izjeda. Pretpostavljam da ga ne smijem opterecivati buduci da jos nije jak niti voljan da me razumije. Dakle iako se on sad vise posvećuje obitelji meni to i dalje nije dovoljno zbog okolnosti(razočaranje, trudnoća, zabrinutost za egzistenciju). Pitam vas - dali je u redu od mene sto to trazim buduci da mu je to dijagnosticirano i da su poslovni problemi i dalje tu.?Otegotna okolnost je ta sto se i dalje postavlja obrambeno kad izraizm sumnju ili kad bilo sto pitam u vezi novih prijateljica sa facebooka itd. tj. moje povjerenje u njega i dalje ne postoji a on se ili nece ili ne zna truditi da mi ga vrati.Sve savjete o paznji, postovanju pohvali, podršci i razumijevanju za njega sam primjenila. Sto se tice sexualnog funkcioniranja tu je sve stalo gotovo 1.5 mjesec. s moje strane ja pokusavam ali on me odbija. Kaze da nema zelju (ne znam dal zbog moje trudnoce ili njegovih lijekova).I zbog tog se osjecam odbaceno. Znam da je mjesec dana nedovoljno za oporavak a to je potpuno karakteristicno za njega da ostavi stvari na pola. Kako da se konkretno postavim sada i koliko daleko smijem ici u svojim zahtjevima za paznjom i poboljsanjem naseg odnosa.?Dali su vama ovo pozitivni pomaci?hvala

September 5, 2011
10:00 am
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
451sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

@demi> Prvo, isprika što ste morali čekati na odgovor ovako dugo. Da ne duljim, evo ga:
Da, muškarcu je njegov posao jako bitan, jer se on identificira s njim te mu on postaje i njegov identitet (naravno, koliko ima muškaraca, toliko ima i razina te navezanosti). No, jedna od stvari koja je strahovito pogubna u cijeloj ovoj priči je ta je on spreman spasiti/pokrenuti/poboljšati/itd posao a za uzvrat će izgubiti pravu vrijednost (dom i obitelj). Kratkoroćno će se osjećati sretno i zadovoljno, dugoročno prazno i pun gorčine.
Naravno, u tom se kontekstu najlaške izgubiti u tom začaranom krugu optužbi i izbjegavanja - nitko ne želi biti sa ženom koja stalno prigovara i koja ne razumije koliko je važno ono što se sada događa. Jer da samo još ovo napravim (a nakon toga i tisuću još samo ovo), onda ćemo imati vremena se posvetiti našem braku i odnosu. Sa druge strane, vi kada vidite nespremnost na promjene, samo pritišćete sve više, tražeći nekakvu reakciju.
Dobar brak nije nikakav mit, samo je uvijek lakše biti sebičan, nepraštati, reći sve što ti padne na pamet, itd. Za dobar je brak potrebno dvoje ljudi koji su spremni učiniti SVE što je potrebno da taj brak uspije. Kao i kada imate djecu - nećete ih ostaviti samo zato što imate problema s njima, zar ne? Ustrajaćete s njima, pa makar vam to bilo zadnje... jesam li u pravu? A zašto sa brakom ne bi bilo tako? Ljubav je super, ali predanost drugoj osobi, u dobru i u zlu, to je već malo teže.

I nije istina da će osoba svojom poniznošću otjerati tu osobu... očajem možda, jer nas očaj tjera da ne radimo ništa, ali poniznost nam daje snagu da idemo dalje čak i kada je teško. Naravno, ovdje ćete moći pročitati mnoge teške priče, iskustva ljudi koji su probali i nisu uspjeli... ali ima i puno drugih koji su uspjeli i sada imaju odličan brak (što ne znači da nemaju problema, nego da su predani jedan drugome i tome da riješe probleme, kakvi god oni bili).

Sve dok vaš suprug ne odlazi od vas, vi imate šansu spasiti taj brak. Ostanite predani njemu, vašoj obitelji i budućnosti koja je pred vama. Ne gubite nadu i ne predajte se. To je najlakše, i takvih ima previše. No, isto tako ne zaboravite da sa pritiscima nećete postići puno, nego sa ljubavlju - ljubav je ta koja mijenja osobu i slama srca. Sve ostalo je manipulacija i kratkotrajna promjena.

Uz sve to, ne zaboravite i slijedeće - za dobar brak vam je potrebna i snaga, snagu koju ne možete stalno izvlačiti iz sebe (tko se može sam suočiti sa svojom sebičnošću, grijehom, itd). Za to vam je potreban Bog koji obećaje dati snagu. Ako želite saznati više, javite mi se i objasniti ću što mislim pod time. I da, mislim da vam je to jedino (i uvijek) preostalo.
___________________________________________________

@teichy.20> Draga Tea, imate pravo - vi ste vrlo mladi i nezreli (oboje). Niste sigurni u svoj odnos, svoju predanost, svoju ljubav. Prava ljubav se ne igra s vatrom ("samo da vidim iz znatiželje da li ima boljih od njega"). Uvijek će biti boljih od njega u nekom pogledu (isto tako i boljih žena od vas, ne zaboravite to). Stoga, da ne duljim - ako niste spremni za ozbiljnu vezu (iako vi mislite da ju imate), onda ju prekinite. Nema smisla da trošite svoje vrijeme a svojeg dečka da vučete za nos. Nema smisla da lažete i da živite u laži. Naravno da bi i ja imao sumnje u vašu iskrenost i vašu predanost. Stoga, u koliko niste spremni biti predani jedan drugome i to okruniti brakom, neka svatko krene na svoju stranu. Ako ste spremni biti ozbiljni, onda ne lažite i ne činite gluposti sa kojima narušavate vaš odnos. Tako ćete pomoći svojem odnosu i spasiti vezu.

Srdačno,
Davor1

August 15, 2011
3:20 pm
Avatar
teichy.20
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 0
Member Since:
August 15, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
449sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Ja nisam u braku, u jako ozbiljnoj vezi sam koja traje vec 6 i pol godina.. i u mom slucaju nije kriv decko, nego ja.. ja sam vise puta uspjela izgubiti njegovo povjerenje.. on mi je prvi, nisam ga ni jednom prevarila, nikad mi nije padalo na pamet prevarit ga, izgubila sam povjerenje jer sam lagala.. znali su mi drugi decki slat SMS-ove i ja sam odgovarala, mlada sam i on mi je prvi i vjerojatno sam odgovarala iz znatizelje dal ima boljih od njega.. kajem se jako zbog toga, lagala sam mu da mi nitko ne salje, strah me bilo priznat jer nisam htjela da se naljuti bezveze, nista sa nikim nisam imala, svih 6 i pol godina sam bila vjerna i voljela sam ga i volim ga jos uvijek vise od zivota, al on mi vise nista ne vjeruje, hladan je prema meni.. a znam da me voli, samo ga je strah da cu opet slagat, tako je rekao.. molim vas recite mi kako da pomognem sebi i kako da spasim tu vezu?

August 4, 2011
12:02 am
Avatar
Demi
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 13
Member Since:
July 11, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
448sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Dragi Davore, na zalost stvari se kod nas i dalje ne mijenjaju, muž se utopio u posao i bježi o svega ostalog na taj način, znam da je svjestan da je kriv za većinu financijskih problema ali što se tiče braka, smatra da to može pričekati bar još mjesec dana dok traje sezona. Ovo mi čak sad zvuči tragikomično. Ja stalno to objašnjavam time da je kod njega nestalo ljubavi i da u stvari bježi od mene.Možete li mi reći vaše mišljenje o tome kao muškarac?Dosta ste pisali o tome koliko je posao muškarcu bitan, toliko bitan?Stalno se vrtimo u začaranom krugu optužbi i izbjegavanja. A onda pogledam brakove oko sebe, brakove naših roditelja itd. Sve je to skupa velika patnja jednoj osobi. Kao da je "dobar brak" nekakav mit. a brak općenito samo ovisi o osobi koja je spremna trpiti. Ako je jedna strana prestala voljeti što onaj drugi može napraviti da to spasi - ništa. Svojom poniznošću i očajem smo će još prije otjerati tu osobu. Mnogo drugih postova sam pročitala ovdje o krizama u braku i kad je netko odlučio otići ništa ga nije spriječilo. To me obeshrabruje i deprimira a izgleda d je istinito.Mi smo oboje teški karakteri a čini mi se da moj oprost flerta i pokušaj da budem bolja samo hrane njegov ionako preveliki ego. Kako davati podršku kada partner odbija sudjelovati?kako to trpiti i pritom spašavati Brak?Što mi je preostalo?

July 28, 2011
4:22 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
445sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Poštovana Demi, potpuno ste u pravu. Vaš suprug ima velikih problema, i u koliko im ne stane na kraj, uništiti će sebe, ali i cijelu svoju obitelj. Zbog nekog (za sada nedokučivog razloga) on mora imati masku - auto, uspijeh, sve najbolje (možda je i vas gledao na takav način, posebno ako ste atraktivni, te je i to jedan od razloga zašto ostaje s vama jer ... bi da vas izgubi i to bio "neuspjeh" - nešto što on ne želi doživjeti). No, to na žalost prikriva jednu drugu potrebu - potrebu da bude prihvačen, da bude IN, da ga drugi odobravaju... To je često naučena navika koja dolazi iz djetinjstva (najčešće su to poruke koje dobivamo od roditelja ili najbliže obitelji - što znači biti "dobar" ili "uspješan" - ponekad zbog toga ljudi postanu superodlikaši, vrlo uredni ljudi, poslovni ljudi, specijalisti u nečemu, ljudi koji se "pokazuju" - jer su dobili poruku da je to "bitno" - vi ga najbolje poznajete, možda bi trebali pogledati i u njegovu prošlost ili na njegovu obitelj, kada i gdje je dobivao i kakve poruke).

Naravno, postoji vrlo malo ljudi koji mogu održavati takvu vrstu "fasade". Prije ili kasnije se sve uruši kao kula od karata. Prvo se prokocka malo novca, onda još malo, pa se posuđuje, uzimaju krediti, zaduživanja... sve dok jednom se ta omča ne stegne previše... i onda nema izlaza, fasada pukne kao balon i sve se raspadne.

Naravno, biti površan ne održava odnos - u odnosu treba puno više od par zagljaja i šetnji - to možemo imati i sa svojom rodbinom - ono što nam je potrebno u odnosu je predanost obitelji (potpuna, inače se gubi sigurnost), zatim iskrenost (inače se gubi povjerenje), te vrijeme (inače se gubi zajedništvo). U koliko toga nema, a vi ste opisali vaš odnos kao da toga nema, onda je vaš brak na izdisaju, na aparatima i treba ga "oživjeti" - šokirati, što znači krenuti u sasvim drugom smjeru.

Ako osoba nema vremena za otiči kod savjetnika kada ima puno problema, kada će biti spremna? Zar misli da će bolji posao i više novaca maknuti vaše probleme? Što će mu vrijediti da ima sve novce ovoga svijeta, a neće imati svoju suprugu i dijete?

Uzmimo za primjer upalu slijepog crijeva... ono počne tupo boliti, na početku je bol podnošljiva, zatim sve više i više raste, raste i temperatura, znate da stvari ne štimaju... i tada imate izbor - ili ići kod liječnika ili ignorirati bol. Ako odete kod liječnika, on će vas uputiti kirurgu na jednu rutinsku operaciju i brzo ćete se oporaviti, gotovo bez ožiljaka. Sa druge strane, što će se dogoditi ako ne odete kod liječnika, hoće li vam biti bolje? Nakon nekog vremena da, kada pukne slijepo crijevo, jer tada nastupa vrlo kratkotrajno olakšanje... no tada ste na korak do ozbiljnih komplikacija i smrti.

Slična je priča i sa brakom... ako vidite da je brak u krizi, ne ignorirajte probleme - oni neće nestati s vremenom, u biti postat će samo sve veći i zid među vama će biti sve tvrđi i viši... nakon nekog vremena postat ćete potpuni stranci. Za to se niste vjenčali... nego potražite savjete "liječnika" i riješite vaše probleme. Mislim da je vrijeme kritično za vas... u žargonu, rekao bi da je vaš brak s jednom nogom u grobu a sa drugom na kori od banane, i samo je pitanje kada ćete s obje noge upasti unutra.

Stvarno mi je žao zbog svega što prolazite - nadam se da ćete ubrzo potražiti pomoć. I da, sasvim je razumljivo da želite pričati o problemima (naravno, nije dobro niti da stalno pričate o problemima, ali kada su oni veliki i prijete vašem braku, naravno da imate potrebu o tome pričati). Na žalost, to je vrlo teško kada osoba to odbija ili nije iskrena. Tada je i vaš trud frustrirajuć (a ponekad i uzaludan).

Sa muškarcima kao što je vaš suprug je vrlo teško dok ne izgube sve - tek tada su (neki) spremni slušati. U međuvremenu, ako ima i mala slamka spasa za njihovu "fasadu", oni će je pokušati održati.

Stoga, iskoristite sva raspoloživa sredstva (roditelje, prijatelje, molitvu, dokaze,...) da mi pomognete da uvidi da tako više ne može i da mu je potrebna pomoć. Takvi vam ljudi izgledaju kao patke na vodi... vi vidite savršeno mirnu patku iznad vode, a ispod vode vrlo brzo radi nogama. Takvi su i muškarci slični vašem suprugu - iz vana mirni, a ispod površine stalno traže načina kako zadržati postojeći način života (ili ga poboljšati). Pokušajte mu dočarati njegove "noge" - sve što radi a što će prije ili kasnije nestati i ostati samo pustoš.

Javite kako je prošlo - zbog svih nas koji čitamo ovo ovdje i kojima je stalo do vas, ali i za primjer drugim osobama (čak i ako se priča ne završi uspješno).

Srdačno,
Davor1

July 28, 2011
3:53 pm
Avatar
Demi
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 13
Member Since:
July 11, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
444sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Dragi Davore,
evo opet vam se javljam sa situacijom koja nije bolja, ali ovo mi je jedini način da se saberem i sagledam stvari iz nekog drugog kuta. Otkada sam otkrila neke stvari o svom suprugu kao da je krenula lavina. Svi njegovi problemi koje je skrivao pod tepih, zbog kojih se osjećao loše i koji su opterećivala naš odnos su kao kosturi počeli ispadati iz ormara. Između ostalog potrošio je sav novac koji sam dobila od roditeljske ostavštine na sportski auto. Doslovno ga je uzeo i umjesto da ga je stavio na račun kako smo se dogovorili kupio je auto, a novce je kanio nadomjestiti drugima koje nikad nije dobio, to je ono na što sam mislila da mu taj njegov hobi doslovno kontrolira život. 100 puta sam ga pitala otkud mu toliki novac (dio novca je imao), lagao je da je to samo posuđen auto od prijatelja, da mu ga treba popraviti nešto itd. Pola naših svađa je bilo oko tog auta i činjenice da sam osjećala da nešto skriva, ali uporno je to poricao. Ja nikad nisam voljela bilo kakvo isticanje niti sam u tome uživala, dapače bilo mi je neugodno igdje ići s tim autom jer kao da je vrištalo "laž". On je mene na to okrivljavao da sve što se njemu sviđa meni se ne sviđa,što nema veze s istinom.Auto je krajnje atraktivan ali meni se nije činio (i nije bio) primjeren za dvoje ljudi sa djetetom i činjenicom da sam znala da si ga ne možemo priuštiti s obzirom da samo on radi. Što je primjereno ponašanje u takvoj situaciji?Znam da sam kritična ali zar ovo i dalje zaslužuje podršku i divljenje? Meni se čini da je on izgubio sam vjeru u sebe i pokušao je na ovaj ili onaj način vratiti svoj identitet i samopouzdanje koje je prije imao. Na poslu je također radio loše korake i izgubio potpuno konce tako da ispada da karijera koju je gradio 10 godina je sad u ruševinama. Više ne želi raditi tako nešto.Ja sam potpuno izgubila kompas što je primjerena reakcija za koju situaciju, kao što ste rekli izgubila sam i kredibilitet za takve situacije. S druge strane i moj suprug je (po meni) izgubio kompas jer on i dalje sebe opravdava ovim ili onim zašto je to tako ispalo i zašto sam ja kriva za njegove postupke.On sebi sve lako oprosti(i drugima). Tvrdi da za savjetnika nema vremena jer da mora zarađivati za život (započeo je privatan biznis koji nije krenuo najbolje tako da je budućnost potpuno neizvjesna) a ja se bojim da će on svojim nepromišljenostima i ovim načinom sve voditi u totalni krah i naravno - opet je moja podrška nedovoljna zbog izigranog povjerenja i novih laži. Ja bih unatoč teškoj financijskoj situaciji i svemu njemu i dala dio novca ali me pogodilo to što me nije ni pitao i što mi je bezočno lagao.On i dalje šuti kad je riječ o nama i našem odnosu a tvrdi da kad bi želio da se rastanemo da nebi ni spavao kući nego bi vani lumpovao kao drugi koji imaju ovakve probleme, i da je to toliko za sada od njega koliko može dati za nas jer je "pre rastrgan" .Nije uvijek bilo ovako, prije smo i spremali skupa kuću, kuhali, šetali, gledali tv,lunjali autom u nepoznato ali sve je to nestalo sa njegovim stresovima na poslu i osobnim željama koje nije mogao ostvariti (auto i ispunjenje na poslu) te mojom nemogućnošću da budem aktivnija zbog teške trudnoće. Sad odemo koji put u šetnju, zagrli me i to je sve. On bi da sve prešutimo i idemo dalje jer prema njemu - "poruke u mobitelu su bile flert a ne emocionalna prevara", kupovina auta je bila "loša procjena trenutka" ja sam "pre kritična i bez podrške" a ja bih razglabala o tome stalno. Gdje je granica?Znam da vam je ovo već previše i da bi mi savjetovali sastanak u paru ali on još uvijek smatra da je to nepotrebna drama koju sam ja napuhala. Kako pomiriti totalne krajnosti?Ja dramim a on ignorira.Kako i što dalje?

July 19, 2011
7:12 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
439sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Draga Demi, nema na ćemu! I niste naporni, nego se borite za svoj brak i obitelj. I ja bi, kao i svatko normalan, borio se za njega rukama i nogama.
Kako da vi započnete imenovati probleme sa vašim suprugom? To je teško pitanje, jer se bojim da ste zbog svojih tendencija možda izgubili kredibilitet. Upravo zato bi bilo dobro da vaš suprug to čuje od nekog sa strane, nepristranog. Dobro je što su ga i njegovi roditelji "izribali", ali bi bilo još bolje da pronađete nekoga tko bi mu mogao otvoreno reći što je problem. Ako ćete vi to raditi, morate se uvijek voditi slijedećim principom - govorite istinu u ljubavi! Bez toga ne ide. Osoba će se zatvoriti, zauzeti obrambeni stav i neće vas čuti. Ako pogledate Isusa, i On je govorio istinu ljudima, i to stvari koje im nije bilo lako za čuti, ali u ljubavi - zato jer je želio najbolje za njih - baš ga tako opisuje i Sv. Pismo - da je bio pun milosti i istine. Mi ljudi često griješimo bilo u jednom bilo u drugom smijeru, dajemo ili previše milosti ili previše istine. Balans je teško pronaći, posebno kada smo povrijeđeni i kada ne vidimo nadu.

No, da budem konkretan u tome kako: Prije svega, odaberite neki problem i pitajte ga kada bi mogli razgovarati - nije svako vrijeme pogodno za razgovor. Prije nego što ćete pričati o problemu, pokušajte prvo vrijeme biti milostivi - inače postoji urbana legenda da je potrebno barem sedam pohvala prije jedne kritike - a zatim mu u ljubavi pokušajte ukazati samo na JEDNU stvar (u nekoliko dana - nikako sve odjednom, izbjegavajte one fraze - ti uvijek i ti nikad). Fokusirajte se na tu jednu stvar, jedan problem, i dajte mu priliku da to vidi sa vaše strane, zašto je to što radi štetno i kako bi to mogao popraviti. Ništa preteško.

Zašto trebate pristupiti na ovaj način? Zato što u praksi ljudi povezuju probleme pa umjesto jednoga navedu barem tri (previše trošiš, trebao bi se češće tuširati a i mama ti je ružna!) ili više njih. Stoga, fokusirajte se samo na jedan problem. Pokažite kakve to ostavlja posljedice na vama - i ukažite mu na to da nije važno ako on to ne vidi kao problem - jer ako vi imate problem, oboje imate problem. Vi ste stupivši u brak postali jedno i kada jedan pati, patit će i drugi, na ovaj ili onaj način. Zatim mu dajte savjet kako bi to mogao promijeniti - barem dva načina. Ovakvim pristupom ne dolazite partneru "kvocajuči", nego pokušavate logički i konstruktivno riješiti probleme - to najviše razumiju muškarci koji su linearni u svojem razmišljanju. Sve to okupajte u molitvama, oboružajte se strpljenjem i budite spremni oprostiti. Još jednom, nema garancije da će on prihvatiti vaš savjet ili prepoznati problem o kojem vi govorite. No, vi ste barem dali sve od sebe i on više ne može prigovoriti da ga vi stalno kritizirate, da ste manipulativni ili nešto treće.

Ja bi volio da vi dođete bilo do nas, bilo do nekog drugog savjetnika. Što se tiće sastanaka, kod nas sve ovisi o problemu (kod vas, prema gore napisanome, vjerojatno u početku jednom tjedno, zatim jednom u dva tjedna, a potom po potrebi), imate puno posla, dosta čitanja i domaće zadaće (da, stvarno), no ništa ne gubite jer se ništa ne plaća a možete spasiti brak. Ako ste zainteresirani, javite se.

Srdačno,
Davor1

July 19, 2011
10:06 am
Avatar
Demi
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 13
Member Since:
July 11, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
438sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

u redu, hvala na pojašnjenju i nadasve trudu. Znam kakva sam osoba, naporni bukvalist. Vjerujte mi prošla sam već sve faze boli i razočaranja u osobi koju sam sama odabrala a neke od gorih nisam ni navela. Vi kažete da ste kao savjetnik "imenovali problem i ukazali nam na greške počevši od mene". Kako da ja to započnem sa svojim suprugom?On o tome ne razgovara. To je njegov životni stav.Shvaćate?on započinje druge stvari da zaboravi na prve, on ne misli o posljedicama. Kad mu kažem da ću se pokušati korigirati i mijenjati on meni kaže "ma nisi ti kriva pusti sad to".kako se ponašati u tom slučaju?Znači ja sam kao supruga subjektivna i ne smijem u našem odnosu "prepoznati i imenovati problem" jer je to onda kritika mužu. Kako onda? na koji način?Čak mi se čini da bi on bio spreman doći do Zagreba a onda reći vama da on ne vidi problema u našem braku.Dali bi nam pomogao susret s vama?kako bi to trebalo ići da nam pomogne?
Hvala i ispričavam se sto sam naporna

July 19, 2011
8:09 am
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
437sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Draga Demi, žao mi je što se tako osjećate, ali pogledajte samo zadnji dio mojeg odgovora gdje se vidi da navodim vas oboje, ne samo vas.

Sve ovisi o tome, draga Demi, koliko ste spremni uložiti u obnovu svog odnosa, i vi i vaš suprug. Jedna stvar je to izjaviti na forumu, a druga je to pokazati na svakodnevnom primjeru. Nadam se da ste oboje poučljivi (spremni se mijenjati kada vidite da ste učinili grešku) i sukladno tome popraviti vaš brak. To neće ovisiti o nikome drugome... samo o vama dvoje. No, samo da vam kažem konkretan odgovor - iako se to vama čini da imate strašne probleme, vaši su problemi lako i brzo riješivi... uz malo dobre volje, spremnosti na opraštanje i prihvačanje razlika, vas dvoje možete imati vrlo kvalitetan brak vrlo brzo. NE bez sukoba, jer je to nemoguće, ali brak koji će imati bolje temelje nego ovaj sada. I ne zaboravite moliti, jer je za pravu sreću i zadovoljstvo stvarno potrebno troje... vi, vaš suprug i Bog.

Na kraju opet isprika, pošto sam odgovarao od početka postova, tek su poslije neke stvari bile pojašnjene, tako da se ne vračam i sve mijenjam, ostavio sam kako sam pisao. Samo to uzmite u obzir. I ne zaboravite, ja nisam na ničijoj strani, niti na vašoj niti na njegovoj. Oboje imate konkretnih problema i oboje morati raditi na njima. U savjetovanju nema "vaganja" niti pristranosti. Stvari su takve kakve jesu i na njima se mora raditi.

I ja nisam taj koji vas poziva na svetost i da dosljedno živite po Sv. Pismu... to čini Bog. Upravo sam zato rekao ako se imate na koga žaliti, nemojte se žaliti na mene, nego na Boga. I nitko ne govori o savršenstvu, nego o pouzdanju u Boga. Naravno da ćemo i dalje griješiti, ali zato nam je Bog dao odgovor (1 Ivanova 1:8,9). Ono o čemu ja pričam je da je jedno biti vjernik i iči u crkvu samo zato što se "ide" a drugo je "živjeti vjeru". To su dva različita stanja.

Ja ne ističem vašu griješnost - ja sam vam samo želio staviti vaše (duhovno) stanje u kontekst. Pošto ste za sebe rekli da idete u crkvu, da ste duhovna osoba, ja sam se pozvao na to da vam pomognem da uvidite dubinu... da se ne zadržite tamo gdje vam je "ugodno", nego da uvidite da to nije kraj, da još možete "rasti" i mijenjati se - na bolje! Da život s Bogom nije nešto što se dogodi, nego je to ODNOS - i bez tog odnosa neće biti trajne promjene srca. I nemojte se skrivati iza samosažaljenja da ste vi najgori, da se samo vas osuđuje, itd. To nije istina. Još jednom, oboje snosite odgovornost za stanje u kojem ste se našli. I dalje je istina da je vaš suprug napravio puno loših stvari koje su ugrozile vaš brak, i koje će možda dovesti do toga da se brak raspadne - to što smo govorili o vama više ne umanjuje njegovu krivicu ili odgovornost.

Zašto smo govorili o vama? I kako to može pomoći? Tražili ste me savjet i ja sam vam ga dao. Mi u praksi nikada ne radimo bračno savjetovanje samo s jednom osobom - oboje trebaju biti spremni raditi na braku. Pošto ste zvučali očajno i tražili savjet, ja sam vam ga dao - da vam dam nadu da je moguće promijeniti neke stvari. Da li će to biti bolno? Da. Da li će to zahtijevati više od vas? Vjerojatno. Da li netko može garantirati promjenu srca vašeg muža? Nitko. Ali ako ste spremni probati sve da spasite svoj brak, onda probajte SVE - to se više isplati nego raditi samo ono što se vama sviđa. Razlog zašto sam vas pozivao više na tu promjenu jer ste se činili kao osoba koja je spremna na nju, koja iskreno želi mijenjati se i spasiti brak. Ako je moguće spasiti brak kroz (PRVO) promjenu jedne osobe (a zatim i one DRUGE, koje će se promijeniti kada vidi promjenu u VAMA) , onda je to isto tako vrijedno.

Razlog zbog kojeg vas pozivam na promjenu ponašanja je slijedeći - očigledno vaše dosadašnje ponašanje nije urodilo plodom. Da se vozite 100 na sat prema provaliji i netko vam kaže, gledaj, ako nastaviš ovako, poginut ćeš! Moraš se okrenuti za 180 i nastaviti u drugom smijeru! Sada! - što bi vi rekli? Pa vi mene ne razumijete, vi samo kritizirate moju vožnju, meni je lakše ovako, tko mi garantira da se neću slupati i u tom drugom smjeru, itd.

Draga Demi, vrijeme je da promijenite smijer, da prestanete biti kritični, čak i prema onima koji vam žele dobro, nego da budete poučljivi, spremni mijenjati se i uložiti trud - u drugom smjeru, jer vas ovaj smjer vodi u propast vašeg odnosa.

Ja nisam nigdje opravdao njegovu prevaru, izdaju obitelji i druge stvari. Pročitajte prvi post na koji sam vam odgovorio. Za njegovo ponašanje nema opravdanja - ja sam ponekad navodio neke uzročnike koji su ga mogli odvesti u tom smijeru, ali njegovom ponašanju nema opravdanja. Gotovo svatko ima nekog stresa svaki dan, u financijskim je problemima, ima poteškoće u obitelji... i zar je odgovor prevariti svojeg muža ili ženu? Ostaviti ih i započeti aferu negdje? Ili biti ozbiljan i odgovoran supružnik koji kaže: "Kada sam rekao da ću biti s tobom u dobri i u zlu, stvarno sam tako i mislio!"

Vaš supružnik će morati jednoga dana dati odgovor za svoje ponašanje. Već sada se on suočava sa posljedicama, od gubitka intimnosti s vama, svađa u obitelji, gubitka povjerenja, života u laži, nesigurne budućnosti, a i ide prema tome da će izgubiti svoju cijelu obitelj, odnose, sve ono što je stvarao godinama, ono što mu je bilo vrijedno i to sve zbog svojeg neozbiljnog i neodgovornog ponašanja. Ali puno gore je to što će jednoga dana morati dati "odgovor" i Bogu za svoje ponašanje - tamo neće biti ljubavnica da mu pruže razumijevanje, neće biti pića u kojem će utažiti bol, automobila da mu skrenu pažnju... Piše u Hebrejima: "Strašno je upasti u ruke Boga živoga."

To vam je kao i vožnja u velikom Jumbo-jetu. On ima više motora, i ponekad mu otkažu neki motori. Što tada rade piloti? Preusmjeravaju gorivo i fokusiraju se na motore koji rade da bi sigurno sletili dok se ne poprave drugi motori. Vi, Demi, ste taj motor koji sada radi. Vaš avion ima dva motora, jedan je zakazao, drugi ste vi - zato se nadam da ćete vi pronači snage da se "prizemlji" vaš avion (brak) dok se drugi motor (vaš suprug) ne popravi (promijeni). Da li vam sada ima smisla zašto sam se fokusirao na vas? Ako jedan motor ne radi, ne dobiva gorivo, pokvaren je, ... drugi mora nositi više nego onaj prvi. Da li je to pravedno prema vama - nikako! To vas opterečuje preko vaših snaga - vi niste stvoreni za to. Upravo zato sam vam rekao da trebate Božju snagu - bez toga ćete teško se moći mijenjati i raditi na svojem braku.

Nisam siguran što ste mislili kada ste napisali da ste željeli više "podrške"? Ako negdje vidim problem, ja imam odgovornost ga imenovati. Ne mogu podržavati niti vas niti vašeg supruga u lošem ponašanju koje vodi prema gubitku intimnosti i zajedništva u braku. Ja sam se na to fokusirao. Gledajte to više kao na operaciju - sada boli čuti ove stvari, ali nužno je da ih čujete i da se počnete mijenjati - oporavak može biti dug i bolan, ali ako ne napravite operaciju, SIGURNO ćete (vaš brak) - umrijeti! Nema alternative. Mogu vam vaši prijatelji davati podršku, i biti na vašoj strani ovako i onako, ali moja je odgovornost da u ovo kratko vrijeme koje imam za odgovaranje na vaša pitanja da vam pomognem koliko god mogu da promijenite smijer vašeg odnosa (naravno, ako ste spremni raditi na vašem braku).

I još jednom - ja vas ne osuđujem - u biti, potpuno razumijem vaše osjećaje potištenosti, bola, odbačenosti, izdaje, usamljenosti, straha i očaja. Svatko tko ima imalo suosjećanja vas razumije - to nikada niti nije bilo u pitanju - vaši su osjećaji legitimni i svatko tko je na vašem mjestu bi se tako osjećao. Bilo bi čudno kada se ne bi tako osjećao. I u potpusnosti se slažem da je ponašanje vašeg supruga krivo, neumjesno, griješno i zaslužuje osudu.

Nadam se da sada bolje razumijete moje stavove.
Srdačno,
Davor1

July 19, 2011
7:38 am
Avatar
Demi
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 13
Member Since:
July 11, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
436sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Dragi gospodine, hvala vam na vašem opsežnom odgovoru ali uopće ne znam kako bi to sve komentirala. Tu nema nigdje "vi skupa" ili "on" samo "vi draga Demi". Vidim da vi mene pozivate na svetost (ali tko može reći da dosljedno živi po svetom pismu?) i istovremeno ističete moju grešnost, dakle ako sam toliko kriva i grešna kako mogu sprovesti išta od onog što ste napisali?Sada mi se naš problem čini još težim. Kako ja sama mogu promijeniti situaciju? Znam da je za svadju potrebno dvoje, ali za prevaru je dovoljan jedan! Toliko put sam pokušala snjim razgovarati na ovaj ili onaj način, kad je sit kad je smiren, kad je dobre volje kad je loše volje,sa smješkom ili suzama ali dali vi shvaćate da on bježi od problema? za njega ne postoji situacija kad je prikladno o njima razgovarati, njemu problema nema dok god šuti i misli na drugo, u tome je problem.Vi ste opravdali njegovu izdaju, zanemarivanje obitelji i sebičnost a mene optužili, ZNAM da sam kriva, zato sam i pisala ali isto tako znam da je ovo post i očekivala sam malo više podrške a malo manje osude. Hvala na uloženom vremenu.

No permission to create posts
Forum Timezone: Europe/Zagreb

Most Users Ever Online: 53

Currently Online:
2 Guest(s)

Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)

Top Posters:

Paladin: 18

spyder: 14

veselouKristu: 14

Demi: 13

nadalina: 6

Member Stats:

Guest Posters: 0

Members: 970

Moderators: 5

Admins: 0

Forum Stats:

Groups: 2

Forums: 12

Topics: 82

Posts: 485

Newest Members:

Clyderal, DarenTaf, trezvyvoditel-ephellunc, Tyrasnaguem, DuaneAvade, asilinore23, STK-MonolitLix, Aleksnug, LineageZZZ, EssayCah

Moderators: sdkukec1: 206, Daniel: 3, Jelena Kerovec: 0, iva.b: 0, Ana Sekelj: 0

Administrators:

Podjeli s drugima...