Avatar

Please consider registering
guest

sp_LogInOut Log In sp_Registration Register

Register | Lost password?
Advanced Search

— Forum Scope —




— Match —





— Forum Options —





Minimum search word length is 3 characters - maximum search word length is 84 characters

sp_Feed Topic RSS sp_TopicIcon
Kako da spasim svoj brak i povratim ljubav supruga...
June 6, 2010
8:25 am
Avatar
spyder
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 14
Member Since:
April 24, 2010
sp_UserOfflineSmall Offline
311sp_Permalink sp_Print

pozdrav..
evo citam ovo vase "pismo" i kao da citam svoju situaciju koju sad prozivljavam,ali sa malo izmjenjenim ulogama.naime kod mene je supruga ta koja vise nema osjecaja i koja nazalost za razliku od vaseg slucaja ima ljubavnika..evo sad sam prvi put napisao da ima ljubavnika...a ima ga.poznaju se 6 mjeseci od toga su u vezi 4 mjeseca i "navodno" se vec vole??!!!inace smo u vezi bili 12 godina a u braku (za 29 dana) ce bit 7 godina..imamo dvije prekrasne curice koje su nam jedino bogatstvo koje imamo i koje volimo obadvoje vise i od vlastitog zivota.pokusavam shvatit kako se to moze dogodit da ljubav i osjecaji nestanu u tako kratkom vremenu,jer smo imali brak za koji su mnogi govorili da je uzor dobrog i lijepog braka,i niko nemoze vjerovat da cemo se rastat .nikad nije bilo svađa ,ljubomore,niti bilo cega sta bi moglo dovest do ovoga ,jednostavno smo bili prije svega prijatelji a i supruznici koji su se mogli razumjet i volili smo se 12 godina sve jace i jace.i onda od jednom ....nema vise..
tako da "malena" da te razumijem kako se osjecas i sta prozivljavas .volio bi da se to rijesi i da budemo svi opet sretni kao nekad.da djeca imaju roditelje i da zive okruzeni ljubavlju.da imaju vjeru ljubav.
lijepi pozdrav.
p.s.
volio bi ako bi mi se mogla javit na mail pa da razmjenimo iskustva i mozda koji savjet
hvala.sretno

December 13, 2009
10:51 pm
Avatar
Guest
Guests
278sp_Permalink sp_Print

zdravo malena,ja sum od makedonija,mazena sum i imame 11 mesecna kerkicka.sakav da ti kazam deka Gospod Isus Hristos te ljubi i samo on moze da te promeni,da bides nova licnost.za ovie raboti mozes poveke da najdes na http://www.sionska truba.ili siont.net jas zivee porano takov zivot ispolnet so ljubomora,no Bog mi pomogna da se promenam me napravi nova sozdanie,dobro,vedro,krotko,ispolneto so ljubov za mojot soprug,me napravi odgovorna licnost.Ja sum hristijanka i veruvam vo Isus. mozebi si cula za Evangelska crkva,ako mozes razgovaraj so nekoj od kade sto si ti,sigurno ima i vo tvojot grad.Nemoj da se plasis ili sramis sto ke recat drugite,ti si najvazna.Pozdrav od Makedonja,ti posakuvam uspeh vo zivotot.

December 8, 2009
5:36 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
277sp_Permalink sp_Print

Prenosim još jedan odgovor MaleneVU. Odgovor od nas slijedi za par dana. Ako vi imate nešto za poručiti MaleniVU, budite slobodni.
Davor

Veliki pozdrav

Veliko poštovanje prema Vama gosp. Davor, i zahvala na onako iskrenom odgovoru na temi '' Kako da spasim brak i povratim ljubav supruga''.
Dolazim iz *********, inače moje pravo ime je ********, i kao što znate imam slatku djevojčicu od 3 godine. Imam ** godina, samostalni sam poduzetnik i imam vlastitu firmu ******

Mogu Vam reći, u pravu ste svaku riječ koju ste napisali..jer zaista uvijek u životu sam bila sama sebi najgori neprijatelj u svemu.
Karakterno jesam jaka ličnost i zaista mogu puno toga da ponesem na svojim ledjima, da otrpim, ali sam uvijek bila i osoba koja je bila iskrena,
otvorena...Nikad nisam voljela pričati drugima iza ledja, suditi o drugima po pričama, uvijek sam voljela da upoznam ljude sama, pa onda ako mogu
sa njim mogu, ako ne...ostajemo na ''Pozdrav'' u prolazu kad se vidimo...

Ja nažalost nisam u mogućnosti da sebi priuštim sad neko savjetovanje ili ti stručnu pomoć. Ne bih ulazila sad ni u detalje zašto i kako to ne mogu jer
je to jedna sasvim druga priča nevezana uz ovo sve.
Istina je da tražim slamku spasa, ali trajnu, ne privremenu, i na neko vrijeme..jer ja iskreno želim svim srcem da sačuvam svoj brak, svog supruga jer
mi je to jako bitno...obitelj mi je jako bitna.. Shvatila sam što jesam, i vjerujte mi ni najmanje mi se nesvidja ta osoba koja jesam, jer ja ne želim da budem takva.
Žalosno je najviše to što je moralo ovako nešto da mi se desi pa da bi ja sama shvatila tko sam ja u stvari.
Da sam sebična, ljubomorna, posesivna.. ili kako mi mladi znamo koristiti jedan termin ...''Control freak''...to ja ne želim da budem.
Želim to da promjenim, želim da promjenim sebe da budem bolja i kvalitetnija osoba.
I ovih dana neke stvari koje sam radila prije trudim se maximalno da ne ponavljam. Govorim danima sebi već da treba da vjerujem svom suprugu, a ne drugim
zlobnim ljudima. Da ja nisam centar svijeta i da se ne vrti sve oko mene, oko mog posla...da je i njegovo podjednako važno kao i moje..i da kao supruga
treba uvijek da budem uz njega bilo dobro ili loše...
Ja umijem da oprostim, i da zaboravim i sve. Puno puta sam prešla preko nekih stvari, oprostila i zaboravila i rekla ''ajmo dalje''.
Teško je mjenjati sebe kad si okružen ljudima koji u tebi ne vide tvoje vrijednosti koje te čine dobrom osobom, nego ti stalno iznova i iznova
ponavljaju da sve što radiš je bezveze, da to ništa ne vrijedi, da od toga nema nikakve koristi..i ma koliko dobro uradio, nikad nije dovoljno dobro.

Takav je bio moj odonos sa majkom, sa mojima u kući. Majci sam uvijek bila oružje koje je debelo mogla da iskoristi protiv mog oca, kojem su uvijek
bili bitni drugi, i koji je uvijek vjerovao drugima. Sve te stvari su me bolile, i kad sam pokušala ikad razgovarati sa mamom o tome, uvijek je bilo... kad ćeš više
prestati da ga spominješ. Kroz život sa majkom...hmm...žalosno je reći, ali ne pamtim lijepih trenutaka, jer većinom su sve bile svadje, pa čak mi je kao djevojci sa 17 godina razbila dva puta nos...Kad sam imala problema, nisam mogla razgovarati sa njom jer sam uvijek dobivala osudu, a nikad lijepe riječi.
Tako isto i sa ostatkom obitelji...
Ja koristim svaki trenutak svog vremena da svojoj kćeri pokažem koliko je volim...svaku njenu greškicu ja riješavam razgovorom, i kroz razgovor joj pokušavam
objasniti da to što radi nije u redu. Čak i nakon udaje, moja obitelj nikad nije imala mira, otišla sam iz kuće pa mi nisu imali što prebacivati, pa su našli druge načine na koje bi me ''ubijali psihički''. Neki put sam se uspjela izboriti sa time, a neki put ne i svoju frustraciju i to nezadovoljstvo znala istresti na suprugu i to u onom najgorem vidu...ljubomore.

JA ŽELIM SVIM SRCEM da se promjenim, da spasim svoj brak i da sačuvam svog supruga i obitelj na okupu. Ne želim svojoj kćeri život koji sam ja imala.
Želim da odrasta uz oba roditelja, a ne da čezne uvijek za jednim. Spremna sam se promjeniti, i to NAJISKRENIJE ŽELIM, svim srcem...jer ja osobno ne želim biti više ovo što jesam. Znam da sam prekršila sva živa pravila dobrog braka, ali zar ne zaslužuje svatko od nas još jednu šansu da ispravi i da popravi stvari.
Ja ne želim da stvari budu kao prije, ja želim da budu bolje i kvalitetnije.

Hvala Vam još jednom...

S poštovanjem
MalenaVU

November 24, 2009
12:32 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
274sp_Permalink sp_Print

Draga MalenaVU, vi ste klasičan primjer toga kako sami sebi možemo biti najveći neprijatelji. Vi ste mlada i inteligentra osoba koja je znala kojim putem ide, putem koji će ju odvesti do razaranja svoga odnosa, i još uvijek ste išli za time. I sada, ja moram priznati, mislim da niste u stvarnosti spremni prihvatiti savjet - samo želite slamku spasa, da vam da nadu za neko vrijeme, dok situacija ne bude malo bolja, a onda ćete sve svoje greške ponoviti.

To često čine osobe koje su "oštećene" odvajanjem svojih roditelja... stalno preispituju da li su dovoljno vrijedne da ih netko voli... i spremne su uništiti sve odnose oko sebe, ponašaju se vrlo sebično, kao crne rupe, koje u sebe uvlače svaku trunku ljubavi i to im još nije dosta... takva osoba će umoriti i najsnažnije u koliko ne nauči to prepoznati i kontrolirati...

Vi ste se našli u situaciji kada ste počeli gubiti... to je zastrašujuće, a opet, sami ste krivi za to... dvosjekli mač... osoba kao vi na kraju kaže, eto vidiš, ipak me nije dovoljno volio da bi ostao sa mnom...

Da ne spominjem brak, komunikaciju, rješavanje sukoba, povjerenje, seksualnu intimnost... prekršili ste sva pravila dobroga braka... nije niti čudo da ste se našli u ovakvoj situaciji...

Vama je potrebna pomoć, i to hitna. Vi morate naučiti tko ste vi, što je vaš identitet, kako možete biti sretni i da vaša sreća ne ovisi o tome kako se drugi ljudi ponašaju, morate kontrolirati svoje manipuliranje sa ljudima i situacijama, naučiti oprostiti i još mnoge druge stvari...

Pošto ovaj forum nije tome namijenjen, znači nekom trajnom savjetovanju što bi vama stvarno trebalo, savjetujem vam da potražite stručnu pomoć što prije. S obzirom na vaš nick, pretpostavljam da ste u ili iz VUkovara, a ako niste, i negdje ste blizu ZG, slobodno nam se obratite... i to što prije!
Srdačno,
Davor

November 24, 2009
8:48 am
Avatar
MalenaVU
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 0
Member Since:
November 24, 2009
sp_UserOfflineSmall Offline

Veliki pozdrav svima prvo...nova sam članica na ovom divnom forumu. Cijelo jutro uz kavicu čitam ovaj forum koji sam slučajno pronašla.
Vidim da su mnogi iznjeli svoje probleme, da su neki čak i prinašli riješenja, pa se nadam da će te i meni moći pomoći u mom problemu.
Suprug i ja smo zajedno već 10 godina, od toga 4,5 god u braku imamo jednu preslatku curicu od 3 godine koja nam je sve...
Moj problem dolazi još iz moje prošlosti, samog mog detinjstva, jer sam dijete razvedenih roditelja, koja nikad nije imala razumjevanje ni sa strane oca, ni sa strane majke, jer sam uvjek bila ''alat'' za prepucavanje mojim roditeljima. Sve to od mene je napravilo da se sama snalazim u životu kako znam i umijem, i da sama rješavam svoje probleme, a obično sam ih rješavala tako što prvo pošteno lupim glavom u zid, pa onda samoj sebi kažem '' aha..to nije trebalo tako''... Uvjek sam bila tvrdoglava, svojeglava, rijetko kad sam htjela poslušati savjet, lakše mi je bilo terati po svom...
Zašto Vam sve ovo pišem, da biste lakše razumjeli i shvatili moj problem, i možda uz više informacija dali mi pravi savjet što činiti...

I kao djevojka u svojim vezama nisam umjela da cijenim ljubav, da poštujem kad me netko voli, bila sam ponekad čak i hladna, ponašala kao da mi je svejedno, a u biti u sebi sam vapila da me netko voli, da se osećam sigurnom kraj nekog...Tako je bilo sve dok nisam srela svog današnjeg supruga...On je bio nešto posebno u mom životu i još uvijek je, on je čovek kojeg sam zavoljela svim srcem od prvog trena, i volim ga i sad kao i prvog dana...Inače on radi kao DJ već 10 godina, tako smo se i upoznali, u diskoteci... Sve te godine bila sam uz njega, sa njim svaki vikend provodila u diskoteci, bila uz njega, uživala sam gledajući ga kako radi, bila ponosna na svaki njegov uspijeh...medjutim nakon 3 godine veze pojavio se prvi problem...ja sam upoznala jednu osobu preko interneta...provodila dane uz komp...nisam više htjela izlaziti sa njim , ići vikendom...tad je pala prva svadja..i ultimatum sa njegove strane...ili on ili internet...nikad nisam voljela kad me netko ucijenjuje, i toliko sam bila tvrdoglava da mu tad nisam željela dati odgovor zbog svog glupog ponosa...nego sam prešutila...ali prešli smo tu krizu, on je oprostio, ali nije zaboravio... Nakon dvije godine smo se vjenčali...i tad su nastali problemi u meni samoj, i sve one sumnje nakon te prve krize i oni strahovi su isplivali na površinu. Počela sam da sumnjam, da ga optužujem kako ima drugu bez ikakvih razloga...uvijek sam tražila neke potvrde da me voli, iako me je volio više od samog sebe...Jedno je vrijeme stalo, a onda su se u naš brak i naše živote umiješali i drugi ljudi...počeli su pozivi sa skrivenim brojem, uz priče kako ja mogu biti slijepa, mene moj suprug vara..itd. I opet su se javile one sumnje...nisam htejla da prihvatim činjenicu da u biti on zaista voli to što radi, da mu pružim podršku u poslu koji voli kao što sam i prije braka...Odlučila sam se na sasvim suprotan korak i to pogrešan...Stalno sam ispitivala svaki njegov pokret, riječ, ponašanje, podjebavanja (oprostite na izrazu) u stilu '' i sa kojom si večeras bio, jel bila dobra'' itd...bila sam uvjerena da je to sve ok, jer sam takav primjer imala i kod svojih roditelja, od tetke (majkine sestre)...i još davno na početku sam se bila zaklela da ja neću imati takav brak...da ću svom djetetu pružiti sve ono što nisam imala ja, oba rotielja, zajedničke trenutke i još puno toga...a sve sam to htjela postići ljubomorom...koja je dovela do sasvim suprotnog... Stanje se neko vrijeme smirilo..bilo je sve ok...počeli smo ponekad čak takve stvari tipa želje za nekim drugim koristiti medju sexualnim igricama, sve nas je to palilo...da bi na kraju...kad se suprug vratio u strau firmu, poslije 6 mjeseci ja dobila poziv opet sa skrivenim brojem da mene moj suprug vara unutar te firme sa jednom dijevojkom..i tako tri tjedna, skoro svaki drugi dan...Sumnje su se pojavile opet...i opet je sve isplivalo na površinu taj moj strah da ga ne izgubim, jer on mi je sve...on je cijeli moj život, on je čovjek kojeg najviše volim.... Prije 6 dana puklo je sve... vidjela sam da se promjenio, postao hladan, distanciran, nije mogao ni da me pogleda, dodirne, a o poljupcima da i ne govorim, i sexu... Da ne zaboravim..još jednu bitnu stavku...Bila sam sa maleckom sama na moru, a tako sam htjela da i on ide, da to bude prvo naše zajedničko more, da imamo neke zajedničke bitne trenutke kao obitelj...nakon povratka sa mora, opet sam pokušala na pogršan način da ga trgnem, da mu i obitelj postane bitna a ne samo diskoteke i oprema, a nisam željela da shvatim da bez obzira na to što je radio on je mene volio i dalje i svaki trenutak mu je bio dragocjen samnom...tad sam ja povela prva razgovor u kojem sam rekla da moja osjećanja nisu više ista, a u biti lagala sami svaka riječ koju sam izgovarala me je kidala iznutra..jer sam ga voljela više od svega...nakon tog razgovora ukinula sam povlasticu bračnog života na tri tjedna...nisam željela da spavam sa njim...a u sebi gorjela sam svaki dan od želje...jer što se tiče te strane..to nikad nije bilo upitno...
Nakon što sam potegnula pitanje šta se dešava...moj suprug mi je počeo davati odgovore da se promjenio, da nije više isti, ali sa stalnim obrazloženjem kako nisam ja kriva nego on...osjećala sam da ga gubim...a nisma znala što je razlog tome...u biti nisam vidjela pravu istinu ili nisam željela da vidim..da je moja ljubomora, i to konstatno nepovjerenje prema njemu dovelo do svega ovoga...
Tad je moj suprug išao sa pričom do te mjere da je učio preljub sa tom djevojkom iz firme...da ima osjećanja za nju, i ona za njega...nakon priznanja..nisam mogla mirno sjediti, morala sam nešto poduzeti, nisam mogla dopustiti da mi netko drugi uništi i razori brak...bila sam spremna oprostiti i prijeći preko svega, jer mi je obitelj na prvom mjestu, i istog trena nakon priznanja oprostila sam...ali sam opet napravila pogresku...uzela sam dijete, i otišla kod njega u firmu sa željom da suočim njega i nju sa postupcima, a najviše nju što mi razara obitelj...naravno..napravila sam scenu koju nije trebalo da napravim, ali tom scenom došla sam do saznanja da je lagao, da nije bio sa njom..da ni sam ne zna zašto je nju uvukao u cijelu priču...nisam znala kako bih se osjećala taj tren..Dani su mi se pretvorili u pakao, cijeli život mi je ruši, a ja sam nemoćna, i brak i posao i sve... Gubila sam ga sve više, a to ne želim..ne želim da ga izgubim jer ga još uvijek volim kao prvog dana..i još uvijek sam žena koja je zaljubljena u njega...Sve stvari su isplivale na površinu prije dva dana..kada mi je rekao sve...kako sam tom svojom ljubomorom i tim konstantnim podjebavanjem (opet oprostite na izrazu)dovela do toga da sam ubila sve u njemu što se tiče osjećanja prema meni...Tad sam shvatila sve...jer cijeli život mi je u trenu prošao pred očima.. Shvatila sam svoju pogrešku, i to sam mu i otvoreno rekla...kao i to da mi pruži novu šansu da dokažem da ja mogu biti drugačija, da izgradim to povjerenje prema njemu...da ne želim kraj...da želim da naše dijete odrasta uz oba roditelja, a ne da se vuče od vikenda do vikenda, da uvijek čezne za jednim od roditelja, s obzirom da je naše dijete jako vezano uz nas oboje, i uvojek je bila okružena ljubavlju. Još uvijek mi nije dao konkretan odgovor da li on želi da ja ostanem ili da odem, odgovor na to pitanje je ne znam..vidjećemo... Ova agonija ne znanja me ubija...ja ne želim kraj..ne želim da on ode iz mog života..jer on i naša kćer su mi sve... Sve što sam radila...nažalost na taj pogrešan način, radila sam zbog obitelji, jer nisam željela da to izgubim..ne želim ni sad....Jer ja njega volim svim srcem...
Oprostite na ovako dugačkom i iscrpnom tekstu i objašnjenu...molim Vas pomozite mi kako da spasim svoj brak i kako da povratim suprugovu ljubav, iako on tvrdi da osjećanja za mene nema, u biti da ima..ali još vrlo malo...Pomozite mi, što mi je činiti..jer stvarno sam više očajna, i imam osjećaj da sve što bih rekla, i uradila bilo pogrešno....

Hvala Vam unaprijed...

Forum Timezone: Europe/Zagreb

Most Users Ever Online: 53

Currently Online:
2 Guest(s)

Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)

Top Posters:

Paladin: 18

spyder: 14

veselouKristu: 14

Demi: 13

nadalina: 6

Member Stats:

Guest Posters: 0

Members: 1010

Moderators: 5

Admins: 0

Forum Stats:

Groups: 2

Forums: 12

Topics: 82

Posts: 485

Newest Members:

Issacothem, LubosSek, sunkica, Anthonyquods, ritaka, KeithJah, AKl, Dandfgrwen, Duncanrok, darylkw11

Moderators: sdkukec1: 206, Daniel: 3, Jelena Kerovec: 0, iva.b: 0, Ana Sekelj: 0

Administrators: