Avatar

Please consider registering
guest

sp_LogInOut Log In sp_Registration Register

Register | Lost password?
Advanced Search

— Forum Scope —




— Match —





— Forum Options —





Minimum search word length is 3 characters - maximum search word length is 84 characters

No permission to create posts
sp_Feed Topic RSS sp_TopicIcon
kako vratiti brak
April 22, 2012
8:44 am
Avatar
Guest
Guests
487sp_Permalink sp_Print

Vi se šalite ???? Odgovor je jednostavan NE NEMA SMISLA (a ne šanse) UOPĆE NEŠTO POKUŠAVATI , što se djece tiče ona će odrasti i otići svojim putem a što vama ostaje tad, život s alkoholičarem i sjećanje na obostranu nevjeru, razdvojenost i strah kada će se ponoviti. Obzirom da samo vi nešto pokušavate a ne i on, situacija je jasna ko dan.

CITIRAM VAS: "razgovaramo o rastavi i ja shvatim da ga volim" to je samo sklonost navali emocija usljed povrata uspomena.

Nastavite svoj život i nastojte ga proživjeti naj sretnije što možete uz nekog normalnog

January 16, 2012
4:09 pm
Avatar
Guest
Guests
475sp_Permalink sp_Print

dragi moji ljudi ,svaka ova obiteljska situacija me je rastužila,teško mi je usrcu zbog toga,toliko je nevolja i patnji,te rastave i nevjere bole,i sam sam dijete rastavljenih roditelja bio,no želim Vam reći muževi i žene ne budite očajni , nije kraj.Kraj je kad Gospodin kaže.
A on to neće reći za Vaš brak jer On ne voli rastave ni preljub ni nevjeru,On nas uči da Muž ne otpušta žene jer ako pođe za drugog čini preljub. Dakle rekli ste jedno drugom DA Pred Gospodinom I trebate se toga drzati,isto važi i za mene.Ne možete nakon nekog vremena POtpisivati papire za rastavu braka tj. kažete Ne bez obzira na razlog.Ta Bog je svjedok Vašeg zavjeta te ga ne možete raskidati osim kod bludništva.Zar nije bolje reći partneru slušaj Bogu nije drago da se rastajemo i ja to ne želim,jer to nije Njegova volja,
I Držati se toga i tražiti Božju mi9lost za sebe i svoju obitelj ,;Reći Bože ja te trebam kakav god da jesam; ne zasluzujem nista ali Te molim smiluj mi se da ne propadnem;Ne prepusti me mojem putu smiluj mi se i oprosti mi grijehe,pomozi mi da živim kako je tebi drago

November 8, 2011
11:44 pm
Avatar
Guest
Guests
464sp_Permalink sp_Print

Evo čitam sve ove posove i vidim da razvoda, evjere i neslaganja u stvari ima više nego smo toga svjesni dok se i nama samima to ne počne dešavati...
Evo ovako ide moja priča, upoznali se i ludo zaljubili i bila sam najsretnija osoba na ovome svijetu, razgovarali smo o svemu uvjek, nadopunjavali jeda drugoga, tješili se... kada sam imala spontani, kada su nam rekli da nećemo nikada imati djecu..sve smo prošli zajedno.. sada imam 2 sina, predivna bića i nedužna u svemu tome. Jedan je 11 a drugi 8 godina i zbog njih čovjek živi a suprug i ja.. nekako kroz sve te godine nešto se gubilo, što zbog posla zbog kojeg je on često bio odsutan, što zbog društva koje ga je uvjek navelo na alkohol koji je završavao verbalnim vrjeđanjem..svađama... i sada kada neome kažem da je moj suprug najbolja osoba na ovome svijetu i da takvog treba tražiti samo ako ne pije čudim se sama sebi... negdje kroz sve te godine mog plača, moje tuge, mojih molbi i preklinjanja da odemo na neku terapiju, bilo što, da prizna da ima problema sa alkoholom ostalo je sve naravno na rječima... i onda je tu bila neka njegova navodna "samo prijateljica" s posla s kojom je razmjenjivao po 200 poruka u par dana i sate razgovora, saznanje me ubilo jer stavila bi ruuku u vatru da on to ne bi nikada napravio... klečanje ispred mene, plač i nravno ja opraštam.. ali nije išlo na bolje, moj posao, njegov posao suprotne smjene, ne viđanje...sumnje obostrane, njegov alkohol i nakon toga maltretiranje... čovjek se polkao povlači u sebe i pita se gdje je pogrješio...šta bi bilo da je.. i tada počinju promjene u meni, odlučim i ja raditi nešto samo za sebe, bez dogovora, iz inata..počinjem izlaziti, jako čest...naravno svađe su sve jače, sve žešće, sve češće a o udaljavanju ne želim ni pričati ali on mene i dalje voli i ja njega volim ali mu to ne mogu više reći..prebolno je sve to u meni i samo želim pobjeći od svega i zaboraviti..i končno odlazim na stan.. ostajemo u kontaktu, čak u boljem odnosu nego u zadnjih par godina braka ali onda se pojavljuje netko tko se zaljubljuje u mene i kao svaka povrjeđena žena ja počinjem vezu sa njim... ne mogu se žaliit ni na jednu stvar u toj vezi osim što je falla ljubav... traje to 2,5mj i suprug saznaje za to razgovaramo o rastavi i ja shvatim da ga volim... djeca su tužna zbog svega i žele obitelj, više ne znaju gdje im je dom s tatom ili s mamom.. odlazim do supruga i molim za još jednu šansu a on hladan kaže da me ne voli više...slomljena sam naravno...ja molim i plačem i on plače ali nije siguran da mi može oprostiti to što zna da sam legla s drugim, saznajem da i on ima nekoga i sada naravno razgovaram s njim o mogućem pomirenju koje on ne želia još prije 2 mjeseca me volio... znam krivi smo oboje alija sam spremna prijeći preko svega kad bi samo i on htio..zbog svega, djece, ljubavi koju smo imali i za koju znam da nije nestala preko noći

pitam se umorna od svega ima li uopće šanse išta pokušavati?

June 20, 2011
11:47 am
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
428sp_Permalink sp_Print

Poštovana Bosanka, hvala vam još jednom na javljanju. Nisam mislio da se ne borite za vaš brak, samo vas želim potaknuti da razmislite do koje ste granice spremni ići... što za vas znači boriti se za brak, tj. kako se izboriti za brak i svoga muža. Stvarno vam se divim, a vjerujem i mnogi koji ovdje dolaze čitati ove postove, da ste spremni prelaziti svakodnevno preko svih stvari i truditi se. Svaka pohvala vama! Vidim da ste donijeli odluke o promjenama što se tiče navika, izgleda, pospremanja, i sl. To su sve dobri koraci koje trebate i morate činiti (čak i jednoga dana, u koliko vaš suprug dovede vašu situaciju do rastave, to vam mogu biti olakotne okolnosti u brakorazvodnoj parnici, no molim vas da vam to ne bude stvarni motiv za promjenu - mijenjajte se zbog sebe, kako ste i sami naveli da to i činite, i prilagodite se njegovim potrebama, ali isto tako poštujte svoje granice).
Vaš suprug nad vama provodi emocionalno zlostavljanje, čija definicija po obiteljskom zakonu baš i nije najspretnije definirana, ali to je ono što se događa.
Vaš se suprug ponaša vrlo nezrelo (da ne kažem djetinjasto) i ne želi prihvatiti odgovornost za svoje postupke, kao što sam već i napisao. Što se tiče vaša tri pitanja:

Molim par savjeta:
- kako da ga ubijedim da mora konačno odlučiti se ?
- da li je najbolje da ga tražim da ode i predam zahtjev za razvod?
- u slučaju da nastavi ovakvu sitaciju, kako mogu zakonski tražiti pomoć? Što mi je činiti?

evo vam i mojih odgovora:
1. kako da ga uvjerite da se konačno odluči... jedino ljubavlju. Ne možete ga prisiliti na ništa. Na žalost, to je jedini i pravi način da to učinite. Prije ili kasnije, i ona druga strana će puknuti, niti ta druga žena neće trpjeti ovakvo suludo stanje. Stoga, privolite ga nazad ljubavlju i pažnjom, ne prijetnjama ili srdžbom ili zanovijetanjem.
2. da li je najbolje da ga tražim da ode i predam zahtjev za razvod? Vi tražite od mene odgovor o vašem braku... a ja ne znam što se točno događa, samo čujem vašu stranu... čak i da toga nema, ja nikada ne bi preporučio rastavu braka - ona je najgora solucija. Sve dok je tu, blizu, imate mogućnost utjecati na njega. Kada započnete brakorazvodnu parnicu, tek tada stvari postaju ružne (ako ste mislili da vam je sada teško... ). Kada počnete dijeliti djecu, optuživati se, dijeliti imovinu, osuda prijatelja i rodbine, financijska neizvjesnost, itd. Imate pravo, to je jako teško učiniti sa 51 godinom... ali nemojte se skrivati iza svojih godina. Poduzmite sada korake koji će vam pomoći da se nosite sa situacijom.
3. Kako zakonski potražiti pomoć? Centar za socijalnu skrb - postoji u svakom mjestu, ako ne dobijete odgovor na jednom mjestu, tražite dalje... ima puno nekompetentnih ljudi koji rade u tim centrima, ali ima i puno dobrih ljudi koji će vam izaći u susret. Uz to, možda ćete s vremenom trebati angažirati i pravnu pomoć. I to je nešto o čemu ćete morati razmisliti ako se ova situacija nastavi.

Ali prvenstveno vam želim poručiti... ne odustajte. Imate veliko blago u svome domu - ipak imate muža koji je još uvijek tu (iako samo s jednom nogom), imate vremena, imate djecu, ... koliko god vaš suprug govorio da mu do tih stvari nije stalo, još nisam nikoga upoznao tko može samo tek tako biti hladan i odbaciti svoju djecu bez imalo grižnje savjesti. On sve te stvari govori samo da bi vas povrijedio. Taktika malog djeteta, kao što se uostalom ponaša i u drugim područjima. Ponekad, na žalost, ljudi ne odrastu na vrijeme.

Molim vas da nam javite kako je prošlo na savjetovanju, te kako se on ponašao tada.
Ne zaboravite nas izvijestiti o napretku.
Srdačno,
Davor1

June 20, 2011
11:13 am
Avatar
bosanka
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 2
Member Since:
June 11, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
427sp_Permalink sp_Print

Nisam napisala da se suprug u ovoj situaciji ponaša vrlo smirenio i hladno, vrijeđa na profinjen način, tj. nema psovki i uvreda tog tipa, samo se ponaša prilično bahato i cinično kao da se ništa nije desilo u našem životu, on ima pravo na svoj život u koji mi ne smijemo ni zaviriti a istodobno itekako ima pravo miješati se u naš život, ne smijemo znati ništa o njegovoj ljubavi jer ona nije ništa kriva, kriva sam ja i moja "zapuštena" djeca, jako ju štiti od nas a pogotovo od mene da ju slučajno ne bih povrijedila, zivkala telefonom idr. a nas ne štiti od nje...po meni je izgubio glavu i zdrav razum i zamijenio je prioritete! Mene prilično ignorira jer ga stalno maltretiram da se više odluči i odseli kad se već u biti odselio a za djecu mi je rekao da ih je davno prebolio jer nije učestvovao u njihovu odrastanju i odgoju. Od divnog muškarca s kojim sam odlučila provesti život, i oca prepunog ljubavi i razumijevanja, pretvorio se u hladnog, sarkastičnog stranca koji nas maltretira svojom čas ljubavlju čas ignoriranjem!

June 19, 2011
1:44 pm
Avatar
bosanka
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 2
Member Since:
June 11, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
426sp_Permalink sp_Print

Hvala na ovako iscrpnom odgovru!
Nisam pisala opširno iz razloga što je moja priča o tome što proživljam i kako se osjećam identična drugim pričama pa ste stekli krivi dojam da se ne borim za obitelj. Borim se , sad će skoro 2 mjeseca i proživljavam noćnu moru ali sam na izmaku snaga pa sam Vas zato pitala za mišljenje, da li boriti se dalje ili odustati?
Otkako je suprug objelodanio svoju vezu i saopćio nam odluku da želi svoj novi život u kući je opći emocionalni kaos s kojim se ja nikako ne mogu nositi. Ovaj njegov radikalni čin da iznenada ostavi obitelj i unese promjene u svoj život najviše je šokirao mene koja sam, iako bila spremna na takav ishod našeg braka zbog velikog zahlađenja u našim odnosima, opet teško prihvatila činjenicu da mi se raspada obitelj, kakva god bila. Prvih tjedan dana to nikako nisam prihvaćaal, sve sam mislila da je izmislio ljubavnicu i da spava kod prijatelja jer nije tip sklon nevjeri iz razloga da nas natjera da se promijenimo, onda sam ga počela maltretirati svojim ljubomornim scenama, nastupima bijesa koji sam u sebi osjećala kad je meni i djeci saopćio da smo mi obitelj kakavu on ne želi ( u smislu ne slušamo ga, ne poštujemo njegove želje, ne pokazujemo mu ljubav koliko on želi itd...) da nikad nije imao pravu ljubav u svom životu (na što sam se ja smrtno razočarala u muškarca svog života) i da želi biti sretan, da je mene prekrižio u svom životu..Ova izjava je posebno šokirala djecu koja su jako vezana za mene i to su doživjeli kao pljuvanje po meni. Zatim si je dao slobodu da kćeri priča neke detalje o svojoj vezi tipa kako on i cura najedu se češnjaka da se mogu lijepo ljubiti, cvrkuće na telefion s njom pred sinom...po meni, tu je napravio fatalnu grešku, nije smio djecu uvlačiti u naš problem, niti ih staviti u odnos kao da su prijatelji
Pošto su djeca bila već uvučena u problem, niti ja nisam trudila se skrrivati suze, po cijeli dan samp plačem, oni me tješe i govore da moram to zaboraviti i krenuti u novi život. Prihvatila sam činjenicu da me muž više ne voli, u redu, niti ja ne želim na silu muškaraca koji me ne voli, koji mi je rakao da sam grozna žena, loša majka, loša domaćica, neuspješna na poslovnom planu , zapuštena i debela i da okrećem djecu protiv njega da ga više ne vole..ove njegove riječi bacile su me u totalni bed, duboko u živo blato iz kojeg se nikako ne mogu izvući. Moj cijeli svijet se srušio kao kula od karata, zar u ovim godinama (51) moram početi novi život, tražiti posao?
A zašto ne mogu dići se iz blata ?
Kako sam već napisala on spava, jede kod ljubavnice ili gdje već, vrlo je tajnovit i ne govori nikome o toj vezi, još uvijek ne znam je li spava klod nje, jede i li se potuca po tuđim kućama. U financijskoj smo krizi pa nema novaca da si nađe stan i odseli , tako da te pojedinosti ne znam. Prepostavljam da je kod nje ali opet nisam 100% sigurna. Svaki dan osim vikendom dođe oko 8,9. ujutro i ponaša se kao da se ništa nije desilo, pije čaj, surfa na netu, pomaže mi oko farbanja stana, ponekad ruča i ja na nekoliko sati zaboravim na problem, trudim se maksimalno biti ljubazna kako me on traži, da se ponašam razumno i bez scena, ali kad dođe 16.00 i počne se tuširati i spremati, dobijem napad bijesa jer opet nas ostavlja i dolazi u svoj život u koji nam ne dopušta priostup. Ja sam mu svašta nagovorila u bijesu i što mislim i ne mislim, ali od svega me najviše smeta to njegovo licemjerno i sebično ponašanje...dolazi kući jer je to njegova kuća i kako stalno ističe - po zakonu mu ne mogu zabraniti ulazak, ne mogu zvati policiju niti socijalnu službu jer na fizički ne maltretira, neće da se iseli a neće niti da se vrati. Ja stalno plačem i ludim zbog njegovog odugovlačenja ove situacije, jedan dan ga istjeram i kažem neka ide van kad nas je već ostavio, drugi dan kad imam neke probleme s djecom u školi, zovem ga natrag jer treba djeci, on je taj autoritet koji ste spominjali. Maksimalno se trudim skulirati i ponašati razumno, pokušavala sam i lijepo razgovarati ali ne ide, ja u klin on u ploču! Stalno govori kako se moram smiriti i dići iz beda, kako se mi svi moramo promijeniti, pa ćemo onda razgovarati...a ja stalno inzistiram da se odluči kako će dalje u životu jer ne mogu trpiti ovakvu gadljivu i licemjernu situaciju koja se jako loše odražava na djecu. Kad ga zovem na telefon iz nekog razloga, javi se nevoljko i stalno me galami da što ga uznmemiravam u njegovom vikendiu, a on nas svakodnevno emocionalno maltretira bez imalo griženje savjesti. I kako da ja ostanem hladna i ovo mirno gledam? Pa normalno je da me hvata histerija zbog osjećaja nemoći da išta promijenim!!! Razmišlajala sam da se ja i djeca odselimo zbog svog mira, ali kako, kad ja ne radim i nemam nikog u Zagrebu? Stalno mu govorim da i mi želimo svoj novi početak, svoj mir i da ako je odlučio ostaviti nas, to onada mora i učiniti čim prije.
Još prije dvadesetak dana sam nam zakazala termin za obiteljsko savjetovanje na koji idemo sutra, nadam se da će pomoći u rješavanje ove nemoralne situacije u kući najviše radi djece koja sve to gledaju.
Ako ni taj razgovor ne pomogne, ja ne znam što više da radim, kako da ga urazumim da ovako više ne ide, da se mora odlučiti i ako nas barem malo voli prestati nas emocionalno maltretirati!
Što se mene tiče, odlučila sam se promijeniti zbog sebe i djece i već sam počela raditi na svojim radnim navikama, počela sam farbati i čistiti stan da uredim djeci dom, da se osjećaju ugodno i sigurno u našoj maloj obitelji.

Molim par savjeta:
- kako da ga ubijedim da mora konačno odlučiti se ?
- da li je najbolje da ga tražim da ode i predam zahtjev za razvod?
- u slučaju da nastavi ovakvu sitaciju, kako mogu zakonski tražiti pomoć? Što mi je činiti?

June 13, 2011
9:17 am
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
425sp_Permalink sp_Print

Draga Bosanka, vrlo mi je žao zbog situacije u kojoj ste se zatekli. No, čini se da imate više različitih problema.
Da počnemo od okolnosti.
Prvo, jedna stvar kojoj su pribjegavali mnogi kroz godine na ovim našim područjima, a što je za rezultat imalo teške posljedice za brak i obitelj, je odvojen život. U pravilu je muškarac bio u inozemstvu dok je žena ovdje odgajala djecu. Ništa neobično - mnoge su to obitelji radile i još rade, i neke naoko dosta dobro u tome uspijevaju (barem tako izgleda izvana).
Evo nekoliko općenitih problema vezanih uz takav život, a koje vi možete primijeniti i na vaš odnos. Naime, postoji nešto u onoj staroj izreci: Daleko od očiju, daleko od srca. U mnogim slučajevima se dogodilo da su razdvojene osobe bile toliko "gladne" ljubavi i pažnje, da su pronašle utjehu u nečijem tuđem zagrljaju. Tako imate mnoge situacije "duplih" obitelji, jedne u RH a druge gdje god da su radili muškarci. Zatim se tu javlja i gorčina, posebno kod žena, zbog toga što muškarac nije prisutan da joj pomogne u odgoju djece, da joj da podršku, i tako dalje. Novac nikada ne može zamijeniti emocionalnu bliskost. Tu je i problem emocionalne povezanosti s djecom - djeci je potreban dodir s oba roditelja, inače stvaraju nerealnu sliku (bilo da idealiziraju ili demoniziraju jednog od roditelja - najčešće je onaj "vani" super, jer kada dođe, onda se s njima igra, provodi vrijeme, sve im kupuje i dopušta, dok je - najčešće je to mama - ona koja sve brani, ništa ne da, kruta, itd.). Činjenica je i to da se niste mogli upoznati kako treba, niti "srasti" jedan s drugim, kada ste tako malo vremena provodili jedan s drugim - svatko se može pretvarati 3 tjedna... pravi život se događa nakon toga. To su samo neki od problema koji se javljaju.

Zatim, kod vas imamo situaciju da ste pasivna osoba - niste poduzetni, relativno ste neuredni, djecu niste odgajali stegom, nego ste očekivali da će to vaš odsutan suprug jednoga dana popraviti, kada se vrati i kada im pokaže čvrstu ruku. No, djeca se odgajaju svaki dan. Na žalost, vjerujem da vam nije bilo lako to činiti samoj, i da ste trebali njegovu pomoć.

Uz sve to, kada je došlo do problema, učinili ste klasičnu pogrešku i svjesno se počeli udaljavati od supruga, igrajući igru "tko će prvi?" inicirati. Dvije godine niste vodili ljubav sa svojim suprugom? To nije dva mjeseca, ili 6 mjeseci, to je dvije godine! Što vam je prolazilo kroz glavu svo to vrijeme? Da li znate koliko je to teško za muškarca? Da se on osjeća odbačenim i nevoljenim zbog toga?

Uz to, kako je to moguće da ne spavate u istom krevetu? Kako onda njegujete intimu? Što je sa neseksualnim dodirima, kada ste samo zagrljeni ili privijeni jedno uz drugoga? Kako ste očekivali da će doći do "maženja i paženja"?

E sada, što se tiče vaše pasivnosti, ona je i dalje očigledna - kako je to moguće da dozvoljavate vašem suprugu da se tako ponaša prema vama? Pa to je emocionalno zlostavljanje - a isto tako i vaše djece. Kakvu to sliku braka njima ostavljate? Što mislite, kako će to završiti? Mislite da vi tako volite vašeg supruga što mu dopuštate da radi sve te stvari? Da je to što mu dajete "slobodu" nešto pozitivno? I to što mene pitate da vam ja dam odgovor na pitanje "da li se trebate truditi spasiti ovaj brak ili pustiti supruga da ode svojim putem" - pa kako vam netko izvan vaše obitelji može dati odgovor na to? Kako ja mogu, ili bilo tko drugi, procijeniti da li vi volite vašeg supruga ili ne? Vi ste ta koja to treba odlučiti i onda učiniti nešto. Ne možete pasivno gledati kako se raspada vaša obitelj - učinite nešto ako ju želite zadržati!

S druge strane, vaš suprug se ponaša vrlo bahato i nezrelo. Nije ga bilo u životu NJEGOVE obitelji, i to zbog odluka koje je ON donosio, i sada mu se ne sviđa rezultat toga? I što on čini? Odlazi, i to polovično, i traži neku vrstu ispunjenja tamo gdje mu se to sviđa... kao trogodišnjak, koji mijenja igračke kako mu koja dojadi. Naravno, i ta "druga" igračka će mu dojaditi prije ili kasnije - ili on njoj. Da toliko vremena i truda ulaže u svoju obitelj, i tu bi se osjećao ispunjeno i voljeno.

Što učiniti u takvim situacijama? Evo vam male tajne - vaš bi vas suprug ostavio da je stvarno to odlučio. Uz to, on dobro zna koliko ste pasivni i koliko može manipulirati s vama. On ima "najbolje" od dva svijeta... seks na jednom mjestu, a kada ona ode raditi (u jutarnjim satima) onda on dođe malo se "podružiti" s vama.

Vi trebate učiniti slijedeće - prvo, pokušati promijeniti one stvari koje možete. Ako ste neuredni, to je loša navika koju trebate promijeniti. To bi svakome smetalo a ne samo vašem mužu. Stoga, poradite na "urednosti". Razgovarajte s djecom kako njihovo ponašanje utječe na obiteljsko ozračje i kako oni mogu pridonijeti tome da imate dobar i topao dom u kojeg se i oni i vi a i vaš muž želite vratiti. Ako treba, možda ćete morati i disciplinirati vašu djecu. Niti vi više niste toliko mladi i trebate nekim stvarima stati na kraj. Zatim, trebate pitati vašeg supruga što on stvarno želi - vas ili tu drugu ženu. Ne može se tako igrati s vama i vašim emocijama. Ako želi da se promijenite, vi učinite što god možete sa svoje strane, ali to isto tako znači da će i on morati preuzeti odgovornost za svoje ponašanje - biti muškarac i ispričati se vama zbog svog ponašanja, a isto tako i ispričati se djeci. Morati će prekinuti svaku, doslovce svaku, komunikaciju sa tom drugom ženom. I morati ćete zajedno poraditi na vašem braku, posebno na očekivanjima. Da on ne mora čitati vaše misli "ja bi sigurno pristala na seks samo kada bi on inicirao" (koliko god da je vaš suprug pametan i produhovljen, siguran sam da ne može čitati misli - vi mu to MORATE REČI!), da želite da vas mazi i pazi, a isto tako i sa njegove strane, što sto znači da budete uredniji, da držite djecu u "redu", itd.

Da rezimiramo - oboje ste učinili dosta kardinalnih grešaka, i još uvijek ih radite. Oboje uništavate vaš brak i odnos, te je samo pitanje koliko još to možete izgurati (a da ne pričam o vašoj djeci - njihov svijet se totalno srušio pred njihovim očima - slika tate i mame kao nečeg čvrstog i stabilnog, iako povremenog, se srušio - sve priče o ljubavi, o žrtvovanju zbog njih, i td - sve je izgubilo smisao). I stoga oboje, a vi prvi započnite, jer ne možete to očekivati od njega, trebate promijeniti vaše ponašanje. Uz to, vi morate preuzeti odgovornost da mu kažete da ne možete više tako živjeti i postaviti granice. Ako on želi biti sa tom ženom, morati će pronaći neko drugo mjesto gdje će živjeti - ne u vašem stanu gdje će vama i djeci svakoga dana uništavati emocije (to je emocionalni yo-yo efekt - sada ti dam malo ljubavi, sada ti ne dam).

I ne zaboravite, nitko to ne može odlučiti za vas - vi ste ti koji imate odgovornost pred Bogom, svojom djecom ali i svojim suprugom spašavati vaš brak. Stoga, mudrost u glavu, odlučnost u srce i poduzmite nešto!

Srdačno,
Davor1

June 11, 2011
10:47 am
Avatar
bosanka
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 2
Member Since:
June 11, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
424sp_Permalink sp_Print

U braku sam 20 godina, imam dvoje djece 15 i 18 godina. Supruga sam upoznala u inozemstvu gdje smo oboje radili u istoj firmi i rodila se ljubav. Nakon nekoliko mjeseci sam izgubila posao i vratila se kući dok je suprug ostao raditi u inozemstvu gdje je do nedavno i radio svih 23 god.
Naša veza je od početka bila ljubav na daljinu, viđali smo se svakih 3 mjeseca i provodili oko 3 tjedna skupa. Ubrzo smo se i vjenčali i ja sam se doselila u Zagreb gdje sam nastavila čekati svog supruga. Želja nam je bila da radi par godina da renoviramo stan, ali kako nikad kraja nije bilo radovima, nastavljao je raditi još malo, još jednu godi. i tako je ostao tamo do današnjeg dana. Ja sam rodila djecu i molila supruga da nas dovede k sebi barem do škole ali on je imao svoje razloge zašto ne, da sad ne pišem o tome. Uglavnom, razlozi su bili opravdani ali mene je to jako pogađalo, željela sam da budemo skupa s našom dječicom jer nisam vidjela kraja toj razdvojenosti. Onda su djeca pošla u školu, pa su došli novi troškovi ...i muž je i dalje radio u inozemstvu. Ja se nisam zaposlila u svojoj struci iz razloga što imam rijetko zanimanje tako da u periodu nakon rata nisam nikako mogla naći posao. Godine su prolazile, ja sam svoju struku polako zaobravila, radila sam povermeno u kafiću tek toliko da nešto radim ali taj posao me nije ispunjavao sve dok se nisam počela baviti drugim honorarnim poslom.
Što se našeg odnosa tiče, prvih 10 god. braka bilo je idealno, jako smo se voljeli, slagali, mazili i pazili, nikad nismo glasa podigli jedno na drugo, činjenica je da se nisamo za 3 tjedna ni stigli posvađati. Djeca su bila malo s ocem ali su uživali u pravoj obiteljskoj sreći, ja sam se tješila time, bolje da smo rijetko skupa i sretni nego kao drugi parovi koji su godinama skupa i nesretni!
Međutim, nakon 10 godina idila se počela mijenjati. Muža sam počela živcirati svakim svojim postupkom i to me je pomalo udaljavalo od njega i počela sam se zatvarati u sebe. Činjenica je da sam prilično smotana osoba, šeprtlja, neuredna i aljkava, imam problem u komunikaciji s ljudima, teško sklapam poznanstva i vrlo sam šutljiva ali vrlo pažljiva, topla, slatka i mazna. Kad sam supruga počela živcirati, mislila sam da se počeo hladiti od mene, udaljavati, prestala sam biti pažljiva i počela malo po malo zanemarivati supruga ...u zadnjh 5 godina jako sam se povukla u sebe, udaljila od svih,zapala u neku vrstu depresije, udaljila od svih prijatelja, pomalo i od djece...a sa suprugom sam prestala imati i seksualne odnose u zadnje dvije godine i to iz tako bezveznih razloga da me sramota ovdje napisati. On je čekao da ja priđem njemu a ja da on priđe meni...one mene nije htio tjerati na ljubav jer poštuje moje želje a ja sam čekala da pokaže želju i strast a ne da čeka da ga pozovem u spavaću sobu jer nikad nismo spavali skupa u bračnom krevetu.i tako smo se još više udaljili jedno od drugog, postali stranci. kad bi me on pokušao poljubiti ili zagrliti, činilo mi se da me dira nepoznat muškarac i nisam se dobro osjećala.
U ovih 20 god. braka bili smo možda efektivno skupa 2 godine, superug je imao svoj samački život u inozemstvu, svoj mir, svoje red, a ja i djeca svoj način života. Kad bi došao doma, trudili bismo se prilagoditi jedni drugima i 3 tjedna bi brzo prošlo. Međutim, problem je nastao prije 7 mjeseci kad se suprug zbog bolesti zadržao doma....
On je tražio nas da se prilagodimo njemu, mi smo tražili da se on prilagodi nama, i u tom neuspješnom pokušaju suživota, suprugu se desila romansa. Suprug je pukao od stresa koliko smo ga živcirali i odlučio ostaviti nas, kako kaže mi smo obitelj kakvu ne želi - koja ga na poštuje, ne tolerira, ne sluša i ne voli. Odlučio je započeti svoj život i u toj je odluci neumoljiv. Svoju "jednomjesečnu ozbiljnu vezu" odmah je objelodanio meni i djeci na što smi reagirali kako mnogi u prijašnjim postovima. Ja sam se ponašala kao i svaka ostavljena žena, plač, ljubomorne scene, uvredljive riječi itd...a on vrlo hladan i odlučan u sprovođenju svoje odluke.
U ovih mjesec dana koliko traje ljubavna idila, suprug odlazi svakakg dana poslije podne, tušira se i dotjeruje, odlazi kod te žene koja mu daje ljubav , pažnju i mir, sve ono što nema doma (jer doma je kaos na koji nije navikao), tamo noći, tamo jede, i dolazi ujutro obično provesti par sati s nama. Ali nas ne ostavlja, kako kaže otići će kad bude situacija i pravo vrijeme.
Da ne pišem sad ovdje što proživljavamo ja i djeca, kćer više ne razgovara s njim, sin ga stalno pita zašto ne spava doma, zar muje ljubavnica draža od nas? Jedna jako nezdrava i gadljiva sitacija z djecu što me posebno boli.
U ovih mjeseca i pol dana i dan i noć sam plakala, bila u strašnoj depresiji, najgore od svega je što me djeca gledala u takvom stanju, znam da moram biti jaka radi njih ali ne mogu si pomoći. Sad sam se sabrala i nastojim ne plakati, smireno razgovarati sa suprugom, prihvatila sam da me više ne voli i da me kako kaže prekrižio iz svog života ali ne mogu prihvatiti činjenicu da je ostavio djecu zbog jedne instant veze. Meni je obitelj svetinja jer sam odrasla bez obitleji isto kao i suprug, i dajem sve od sebe da ju zadržim. Maksimalno se trudim uspostaviti komunikaciju sa suprugom koji jedan dan dođe raspoložen kao da se ništa nije desilo i kao da smo oper sretna obitelj a drugi dan hladno nam daje do znanja da ga u životu više ne zanimamo ali uporno se ne želi odseliti i dalje nas svakodnevno obilazi. Ne razumijem zašto se ne potpuno ne odseli kad se u biti već preselio?!
Pokušavam mu dati slobodu koju traži, pustiti ga da sam odliči što će sa svojim životom,on je produhovljeni tip koji želi novi život s isto tako produhovljenom ženom a koji tako hladno odbacuje obitelj, dok ja čvrsto stojim na zemlji i razmišljam o djeci koja su u najgoroj dobi i trebaju oca i čvrstu ruku.
Ono što me najviše pogađa jeste lakoća kojom je suprug odbacio svoju djecu, nakon toliko godina ima ih prilike upoznati ih i prevaspitati jer misli da ih ja nisam dobro odgojila. Zar nakon nekoliko mjeseci neuspjelog suživota odustaje od njih da bi imao svoj mir i iživao u ljubavi?
Mogu reći da sam totalno razočarana u muškarca svog života, čovjeka kojeg sam toliko voljela i izabrala za oca svojedjece, godinama čekala da konačno budemo skupa. Kriva sam što sam ga zanemarila i izgubila, kriv je što je dopustio da mu venem pred očima. Kriv je što odustaje od svoje djece...
Molim pomozite mi savjetom, kako da riješimo našu situaciju? Htjela bih svoju obitelj nazad, ispraviti svoje greške,jer supruga još uvijek volim, opet s druge strane, šta će mi suprug i otac koji nas ne voli, koji bježi pred problemima s kojima se po prvi put suočio? Da li se trebam truditi spasti ovaj brak ili pustiti supruga da ode svojim putem?

June 5, 2011
2:09 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
423sp_Permalink sp_Print

Poštovana tužnaa, trebate biti registriani, što i jeste, ali trebate biti i logirani, što pretpostavljam da jeste. Nakon toga, otiđite ili ovdje na ovaj link ili se vratite gore na vrh stranice i kliknite na link forums te odaberite jednu sekciju i kada ju odaberete pri vrhu ćete pronači link: new topic ili probajte kliknuti na ovaj link. Nadam se da vam je to pomoglo. Ako nije, slobodno nam se ponovno obratite ili pošaljite problem na email i mi ćemo ga objaviti zajedno s odgovorom.
Srdačno,
Davor1

June 4, 2011
10:04 pm
Avatar
tužnaa
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 0
Member Since:
June 4, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
422sp_Permalink sp_Print

pozdrav,imam veliki problem a ne znam kako da otvorim temu.pomoć

May 29, 2011
5:31 am
Avatar
Guest
Guests
421sp_Permalink sp_Print

pozz.molim vas ako mozete da mi savjetujete sta da radim .supruga i ja vec smo u braku 5 god. da prvo napomenem ja sam zivo u bosni, a ona vec duze vrijeme u danskoj . kad smo se vjencali na njenu molbu ja sam odlucio da dodjem da zivim u dansku iako sam bio stituiran u bosni . problemi vec krecu od samog pocetka , ubrzo su se kod nas doselili njezina mama i ocuh . oni su tvrdili da ce samo privremeno da zive sa nama ali to se oduzilo na 2 god. a supruga se se tako ponasala neodgovorno nije htjela da preuzme nijednu odgovornost sto se tice kuce i braka sve je to prebacila na svoju mamu . ja to nisam mogao vise trpim jer supruga je vec bila trudna i zelio sam da zivimo sami i da sami preuzmemo odgovornost i da pocnemo sami organizovati svoj familijarni zivot . njezini su se odselili ali uz velika osudjivanja mene kako sam ja krivac za sve nevolje. kad smo poceli ziviti sami jednostavno nefunkcionise nista u braku , ona je otudjena , nikada je posebno nisu interesovali kucne obaveze , briga o djetetu, kao npr : ( dali ce djete doruckovati u 8h ujutro ili kao sto ona radi to uobicajno ustaje oko 10 h da djetetu da jede i ona nastavi lezati u dnevnom boravku ). i tek pocne funkcionisati u 3 ili 4 poslijepodne . dok sam ja sa druge strane zauzet sa tezinom snalazenja u tudjoj sredini , poslom, pripremanjem ispita na fakultetu . cini mi se ja se toliko trudim da bi bili familija da bi funkcionisali kako treba . ona trenutno neradi sada iako zivi u ovoj zemlji vec 18 god i jednostavno vidim da nju samo interesuju poslovi iz njene struke ispod toga nece da radi . dok ja radim sve poslove koji mi se nude . probao sam da razgovaramo mnogo puta ali jednostavno ona samo suti i uvjek se na tome zavrsi ja se naljutim iznesem sta je problem i ona samo odsuti i to mene strasno zivcira jer je vec tako godinama i cini mi se da me ignorise . jednostavno nema komunikacije , bilo sta da kazem na nju nece uticati ili da ona preduzme neki korak da bi poboljsali situaciju , samo sutnja . zadnje 2 godine strasno puno se svadjamo jer ja nemogu ovako vise nastaviti , osjecam se usamljeno a i ovo trenutno sve sto radim , to je samo zbog djeteta i sebi pronalazim ciljeve da bi sto manje razmisljo o bracnim problemima i mislim da bi se razveo odma da nije djeteta.
probao sam na sve nacine da komuniciramo, jednostavno nezeli da nesto mjenja u svom zivotu . zbog ovakog zivota ja se osjecam bespomocno jer znam da nemam uticaja nikakvog . cak sam poceo prijetiti razvodom ali i to cak nije uticalo . ja sam se poceo povlaciti u sebe , otudjujem se od ljudi ,a sa druge strane ona se ponasa normalno izlazi sa kolegicama skoro svaki dan i funkcione kao da se nista nedesava . molim vas ako mozete da mi pomognete , da nadjem rijesenje jer nezelim da dijete ispasta za nase probleme . i ovo da napomenem predlagao sam da raspodjelimo kucne i sve ostale poslove u nadi da cemo poceti funkcionisati ( komunicirati) bolje i to nije uspjelo . supruga tvrdi da joj neposvecujem dovoljno vremena i da nisam pazljiv prema njoj , dok ja sa druge strane mislim da bi neko bio pazljiv i da bi posvecivo nekom vremena treba da bude komunikacija izmedju dvoje ljudi i da se medjusobno postujemo . zato molim vas ako mozete da mi pomognete oko rjesavanju bracnog problema . mi smo mladi ljudi imamo po 30god i prelijepog djecaka od 2 ipo god. pozz

May 24, 2011
1:49 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
419sp_Permalink sp_Print

Poštovana Valentina, na žalost nemam instant odgovora za vas. Čini se da je vaša situacija složena i da postoji više područja na kojima bi se trebalo raditi. Stoga predlažem sastanak radi savjetovanja. Naši uredi su u ZG, na adresi: Kutnjači put 11, pokraj Jaruna, naselje je Vrbani III.
Činjenica je da već prepoznajete neke šablone svojeg ponašanja (a i suprugovog) koje je destruktivno za vaš odnos (od svađanja, emocionalne navezanosti za roditelje, korištenja djetetom radi manipulacija, i sl.). Ono što možete sada promijeniti nije vaš suprug i njegovo ponašanje, nego vi možete mijenjati sebe - u ljubavi i miru nazovite oca i objasnite mu da vam je potrebno malo vremena da se odvojite jer imate bračnih problema. Zatim, na isti način recite mužu da se slažete s njim u svezi emocionalne navezanosti na roditelje, i da ga želite saslušati u svezi njegovih prijedloga u pogledu braka. To ne znači da se morate složiti sa svime, ali da ste ga spremni saslušati i zajedno donijeti neke konkretne korake.
Naravno, ovo su samo paušalni prijedlozi koji vam mogu pomoći, ali ako ste već toliko jako udaljeni da vas ne "vidi", a možda niti vi njega, onda vam samo ovo neće pomoći. Stoga, još jednom, najbolji savjet je: potražite pomoć bračnih savjetnika. Dođite kod nas ako ste u ZG. Ako niste, raspitajte se gdje bi mogli otići tamo gdje se nalazite.
Srdačno,
Davor Kukec
Obiteljski život Hrvatska

May 23, 2011
9:15 am
Avatar
Guest
Guests
418sp_Permalink sp_Print

Poštovani,
čitajući Vaše odgovore, odlučila sam iznijeti svoj problem. Moj suprug i ja smo u braku 12 godina i imamo prekrasnog sina od 8 godina. Ja sam inače dosta nestabilna osoba, što god da to značilo. Inače sam jedinica svojih roditelja, a majka mi je umrla u 2. mjesecu ove godine. Nikada se nisam previše dobro s njima slagala, ali sam bila jako vezana za njih što nije slučaj sa mojim suprugom i njegovim roditeljima. On je dijete rastavljenih roditelja i osoba čvrstih stavova koja u životu zna što hoće i to i provodi. Naša obitelj mu je na prvom mjestu, a on je taj koji je u njoj "šef". Skupa smo radili u istoj firmi, međutim on nije osoba koja može podnositi da je 8 i više sati zatvorena u jednom prostoru i da "robuje" sistemu. Prije dvije godine zapao je u tešku psihičku krizu i tada smo odlučili (na moje inzistiranje) da on da otkaz. Bilo mi je najvažnije da preživi. Financijski smo osigurani, a ja sam ostala i dalje raditi. Međutim, sada se stvarni problemi otkrivaju. Kako on ima dovoljno slobodnog vremena i posvetio se prvenstveno svom duhovnom rastu, uvidio je da ja nisam ono što si je on zamišljao. A ja sam osoba koja je uvijek sjedila na dvije stolice: on i moji roditelji. Njih sam uvijek smatrala kao čvrstim osloncem ma što mi se dogodilo u životu. Kada se moja mama jako razboljela smatrala sam da joj trebam biti uvijek na pomoći, a u stvari svaki odlazak kod njih me činio nesretnom jer oni me nikad nisu doživljavali kao odraslu osobu već su uvijek za sve imali prigovore. No da skratim priču.
Moj suprug i moj otac su se jako posvađali dan nakon što je moja mama umrla i između njih su pale jako grube riječi. Ja samo, kao i uvijek, pokušala izgladiti situaciju za što me je moj suprug optužio da sam ga izdala jer da sam trebala biti na njegovoj strani. Na njegovo inzistiranje prekinula sam svaki kontakt s ocem, međutim emocionalno to nisam učinila. Život mi je postao pakao. Suprug mi je neki dan rekao da sam zaljubljena u svog oca i da on sada govori da ga ja varam sa svojim ocem, da sam nastrana i da sam kao i on spremna za zatvor. Pri tome ne bira riječi: smeće, nakazo, nastrana osobo, budalo, glupačo, luđakinjo i sl. Sve se to događa pred očima mog djeteta koje to gleda i kojem njegov otac govori da sam ja luđakinja i da ne volim niti jednog od njih dvojice. Ja sam potražila pomoć kod psihoterapeuta međutim to ide jako polako, a da još dodam da sam prošlu subotu završila na hitnoj psihijatriji na Rebru. Tada smo moj suprug i ja razgovarali sa jako dobrim doktorima koji su meni rekli da se okanim oca, a da moj suprug bude prema meni nježan i pruži mi svu moguću ljubav i lijepe riječi. Međutim, ovaj zadnji dio moj suprug nije zapamtio. Ovu subotu sam ja ponovo pala u krizu jer, kako kaže moj suprug, nisam išla kod svog "prijatelja" (oca) već sam bila sa svojom obitelji. Opet mi je izgovorio puno ružnih riječi i na kraju mi rekao da nisam ljudsko biće već isprogramirani robot koji nema niti srca niti duše. Više puta mi je rekao da odem i da prestanem zagorčavati život njemu i djetetu, čime se podrazumijeva da u slučaju razvoda dijete ostaje kod njega, a i moje dijete se i ponaša prema meni neprijateljski pod utjecajem svog oca.
Više ne mogu. Odlučila sam otići. Imam svoj stan i nekako ću se snaći, ali što će biti s mojim djetetom. Kad spomenem suprugu da dijete ide sa mnom on poludi i kaže mi da ne miješam dijete u ovo ????!!!!!!
Trenutno čitam knjigu dr. Vesne Gračner "Tražim istinu" i pokušavam se promijeniti. Moj suprug kaže da ja to u stvari ne želim već da samo glumim.
Ne znam što me čeka danas kad dođem doma: zatvorena vrata ili još jedna agonija. Molim Vas hitno za savjet što da napravim.
Veliko hvala.
Valentina

April 18, 2011
7:33 pm
Avatar
maaaja.m
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 1
Member Since:
April 17, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
416sp_Permalink sp_Print

Poštovani, hvala na odgovoru

Svega sam toga svjesna, nažalost kasno, samo ne znam kako da mu ugodim jer on kaže...samo me pusti da živim i tako svaki put... (pogodili ste imam velikih problema s hormonima...) Ne znam na koji način da ga vratim, kako da mu dokažem da mislim ozbiljno i da sam se spremna mijenjati jer je on toga vrijedan. On kaže da više nema volje ni za čim (intimno), jučer sam spustila rolete, upalila svijeće, obukla se provokativno i dočekala ga nasmješena u krevetu, a on je bez riječi legao kraj mene i pitao šta to smrdi (misleći na svijeću), baš me ponizio... A kad sam ga pitala želi li voditi ljubav sa mnom rekao je ne...opet pitam sad ili nikad više,a on će... ne znam... Ne znam kako da mu dam prostora jer se bojim da ako mu ne pokažem da ga želim da će se još više udaljiti... Inače moj tata je vojni tip i ja trpim takav teror od kad znam za sebe, a nisam bila ni svjesna (ili jesam) da sam postala ista kao on.... Nije mi jasno kako netko svojevoljno može trpiti tuđi teror godinama (kao moj suprug) bez da se jasno izbori za sebe....Ne znam...ja se za sebe uvijek izborim. Još me zanima mislite li da je pametno da mu predložim da recimo do kraja njegovih predavanja (početak 6.mj) živimo odvojeno? Ja to ne želim, ali ne znam kako da njemu olakšam, molim savjet...iz muške perspektive kako da ga pustim na miru, a da ipak zna da ga volim, trebam, želim... Doista želim da uspijemo i da opet budemo sretni (on kaže kako nas ništa ne veseli, bili smo i zoo vrtu pa nam nije bilo baš...ja mislim da bi dijete vratilo veselje za takvim izletima, a on ne želi ni čuti da nam dijete spašava vezu, kad šećemo ne želi mi dati ruku jer ga navlačim i slične gluposti...)

Hvala još jednom

April 18, 2011
2:23 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
414sp_Permalink sp_Print

Dragi moji, vidim da sam ostao mnogima dužan komentare (neke i po nekoliko mjeseci, stoga isprika vama koji ste dugo morali čekati).
Idemo vidjeti što ima...
@anonimni: prvo, morate razumijeti da se stvari ne mijenjaju preko noći. U koliko vam vaša supruga kaže da joj treba malo prostora, to je opasna stvar. To često znači da ste ju pregazili u prošlosti i da joj je dosta svega, da se želi malo odmaknuti od vas. Vi, naravno, pokušavate na brzinu popraviti stvari, ali to ne ide tako. Samo zato što ste sada korigirali svoje ponašanje ne mora značiti puno. Moguće je da je vaša reakcija, koliko god dobra bila, stigla prekasno. Ona vam je vjerojatno već dugo vremena govorila što joj smeta, tako da vaši postupci njoj sada ništa ne znače... posebno ako ne vidi da to radite radi nje, a ne radi sebe. Jer to je ono što mi najčešće vidimo u savjetovanju - muškarci se mijenjaju tek kada im postane dovoljno bolno u tom odnosu. Na žalost, do tada već supruge izgube strpljenje i počnu se povlačiti. Odgovor? Trebate ponovno izgrađivati odnos, i gledati na dobro vaše supruge, uvjeriti ju svojim djelima i riječima kroz duži period da vam je stvarno važna. Ne samo to da se pomirite, da sve pometete pod tepih i da idete dalje, nego da promijenite vaš cjelokupni odnos. I ovo je savjet mnogim drugima koji čitaju ovdje: pobrinuti se za kuću, za financije, sigurnost, i td. nije najosnovnija ženina potreba. Ponekad možete imati sve, čak i dvorce sagraditi, ali to ne garantira sreću i zadovoljstvo. Ima jedna dobra knjiga za vas: Pet jezika ljubavi, potražite ju u vašoj knjižnici, ili u svim večim knjižarama. Lako se čita a može vam dati odgovore na neka od vaših pitanja.

@spyder: što ima novoga kod vas? Kakav je sada odnos sa suprugom, da li se viđate? Javite se malo opširnije.

@frida: Imate pravo, pravi gad i prasac! Taj voli samo sebe... lako je ovako reagirati i osuditi nekoga, ali to nam nije cilj ovdje. Naravno, povrijeđeni ste, iznevjerio vas je, oduzeo vam godine, ljubav, povjerenje, sve... no, ne zaboravite da niste jedini koji se sa time suočavate, i da ne trebate očajavati. Trebate vidjeti što možete napraviti da se emocionalno i financijski zaštitite, te da onda vidite da li možete spasiti vaš brak. Naravno da to ne možete sami, bez njega. No, u koliko postoji i mala šansa, vjerujte mi da je vrijednije nego započinjati nešto novo s nekim drugim.

@maaaja.m: Znači, nije dugo trajalo... samo nekih 6 mjeseci... no čudi me da i prije nije proradila vaša intuicija. Da li vam je vaša posesivnost toliko zamračila um da niste vidjeli u što se upuštate? Nije vam i prije davao neke signale - stvarno je sve bilo super? Isto tako, kada muškarac kaže da nije sretan a da ne zna zašto, vrlo često on zna, ali izbjegava reči istinu. To može biti povezano sa vašim izgledom (debljinom), zasičenošću odnosom (ipak ste zajedno 6 i pol godina), nemate djece, posesivnošću, nedostatkom vašeg samopouzdanja, vaše manipulacije, njegova pasivnost, teška ste osoba, sve mora biti tip-top, imate puno više razumijevanja za sebe nego za njega, gnjavite ga radi gluposti i ne birate sukobe, ... sada sve te loše odluke u odnosu dolaze na naplatu. Na žalost, slično ću vam odgovoriti kao i anonimnome gore: često je kasno kada konačno shvatite do kuda su vas dovele vaše loše odluke. I nisu se one dogodile odjednom, nego godinama polako izjedaju vaš odnos (u biti, to nisu neke tamo odluke, nego ste to VI ti koji donosite odluke). Vjerojatno ste i vi i anonimni imali sličan problem: ugoditi sebi, neka bude kako ja hoću, moj put ili autoput... ali zaboravili ste da živite sa ljudima koji imaju osjećaje, koji vas vole, ali i koji pamte i osjećaju bol zbog vaših postupaka. Tako da s vremenom i ta ljubav preraste u osjećaj tuposti i oni izgube nadu da ćete se vi ikada dovoljno promijeniti.

I da, nemojte ga pitati da li vas želi, jer vrlo vjerojatno ne želi vas. Želi nešto bolje, nekoga tko će ga voljeti i poštivati, nekoga tko će ispunjavati njegove potrebe, tko će ga poštivati i pitati: "Što mogu ja učiniti za tebe?" On ne vjeruje da bi vi mogli postati taj netko. Ne nakon 6 i pol godina. Ako stvarno želite samo njega i ako ste spremni napraviti sve što je potrebno (iako to ljudi vrlo lako kažu, ali u globalu stvarno nisu spremni učiniti SVE što je potrebno), onda ga pitajte što stvarno želi. Unaprijed se pripremite za šokove, za bol ali i za to da budte TIHO i da slušate, konačno nakon dugo godina.

Iskreno ću vam reči, bez ikakve osude vas, jer vi ste osoba takva kakva jeste, da iz moje perspektiva muškarca, ja nikada ne bi bio sa osobom poput vas, a vjerujem niti velika večina muškaraca koji ovo čitaju. Brak i odnos treba biti ugodan, siguran luka, tamo gdje si voljen i prihvačen. Dovoljno osuda imamo na poslu, prometu, dučanima, da nam nije potrebno da nas i doma netko tlači. Sama pomisao na to je užasna. Nadam se da sam vam slikovito dočarao u kakvoj se situaciji nalazite i da više nemate 5 do 12 da bi se promijenili, nego je vama prošlo 12, i trebate kopati i rukama i nogama da spasite vaš odnos, popravite vaše ponašanje i da se konačno dovedete u red.

No, muči me još jedna stvar. S obzirom na neke stvari koje ste opisali (naglo debljanje, zanovijetanje, nedostatak samopouzdanja, ginekološki problemi, i sl.), ja bi napravio cjeloviti sistematski pregled. Naime, postoji mogučnost da na vaše ponašanje utjeće razina hormona štitnjače. Obavezno posjetite stručnjaka (ako ste u ZG, postoji privatna klinika koja vam vrlo brzo može dati rezultate pretraga) da vidite da li možda i u tom području trebate pomoć.

Pozdrav svima,
Davor1

April 17, 2011
7:38 pm
Avatar
maaaja.m
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 1
Member Since:
April 17, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
412sp_Permalink sp_Print

Poštovani,

Ne znam odakle da počnem, ukratko oženili smo se 28.08. 2010 na našu 6. godišnjicu veze, ja sam živjela u iluziji (očito) da je sve super, da bi on prije nekih mjesec dana počeo intenzivno spominjati razvod, kaže da nije sretan, ali ne zna definirati zašto... Inače 2 godine smo živjeli u zajedničkom kućanstvu s njegovim roditeljima, a posljednjih godinu dana sami kao podstanari. Oboje smo na početku veze bili posesivni, ali on se smirio, a ja ne... jako sam se udebljala i nemam samopouzdanja, pa me to muči... uglavnom činjenica je da sam ja manipulativna svih ovih godina, ali on je to trpio i dozvoljavao mi, a sada odjednom kaže da više ne želi, ja kažem da ću se promijeniti, a on me odbija od sebe...na sve moguće načine... jučer smo bili prijateljima na svadbi, mislila sam možda ga potakne da me zagrli, poljubi i da budemo intimni, ali ništa od toga, želim mu dati prostora koji on traži, ali ne znam kako, često ga pitam želi li me jer se bojim da će naći drugu.... Kaže da misli da me voli ali da sam mu postala samo navika, da ne zna di bi i kako bi bez mene, ali da jednostavno nije sretan... Imamo 26 god, ja imam ginekoloških problema i voljela bih polako razmišljati o bebici, ali on ne želi ni čuti - logično jer nije sretan sa mnom... Uglavnom ja želim samo njega, ne mogu se zamisliti s drugim i voljna sam napraviti sve da ga vratim...Zaboravila sam napomenuti da sam ja teškog karaktera, red rad i disciplina, a on je puno ležerniji i puno sam ga gnjavila radi banalnih stvari...zakapana pipa koju sam upravo pobrisala, nepromjenjena rola papira, tenisice van oramara i takve gluposti... najviše me muči to što on sada više ne zna šta želi i da li se vidi sa mnom, također je on ove godine upisao fakultet, radi 210 sati, ne stigne viđeti prijatelje zbog mene...ne znam...što bi više rekla

Puno hvala

February 9, 2011
10:53 pm
Avatar
Guest
Guests
399sp_Permalink sp_Print

sve pročitah i bi mi lakše. moj muž je upravo u društvu s ljubavnicom. bijes me shrvao. dal da ih zovem, tražim, kvarim im zadovoljstvo, raščerupam je, izmlatim, popljujem kurvicu, izbacim mu stvari na ulicu, zaključam vrata i prozore, plakati, moliti, razgovarati...i onda sat vremena skoro čitam postove i smirim se. idem spavat. plan imam. razvest se. završit zapoečte poslove, radit, volit svoje dijete, zaboravit što smo bili jedan drugom. prihvatit da me ne voli. prihvatit da vjerojatno ni ja više ne mogu voljeti njega. sve drugo je bolesno. posesiva, a ne ljubav. mom braku je kraj. teško mi pada povlačit se po sudu razvoda glupog radi. i to moram učinit sama. njemu je svejedno. on želi samo slobodu i mir. i kakve li ironije - kaže da ne može biti sretan ako sam ja nesretna. kakav gad.

January 25, 2011
10:04 pm
Avatar
spyder
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 14
Member Since:
April 24, 2010
sp_UserOfflineSmall Offline
397sp_Permalink sp_Print

pozdrav izgubljene duse!!!!! 🙂

prosla su3,5 mjeseca od mog zadnjeg javljanja pa evo da se malo javim.
nazalost bez dobrih vjesti,ali to nije nista novo..
volio bi da se jave i ostali da vidimo jel barem netko imao srece i uspio spasit svoju vezu ili brak
lijepi pozdrav
spyder

January 6, 2011
11:16 pm
Avatar
Guest
Guests
396sp_Permalink sp_Print

nema niš novog

December 21, 2010
12:14 pm
Avatar
Guest
Guests
395sp_Permalink sp_Print

eto ,hvala na odgovoru,hvala na razumijevanju,razumijem da se stranice ažururiraju kasnije,u redu.
Sada bi rekao nekoliko stvari oko onoga što sam postavio pitanje.Problem je u tome što žena želi mira,al ja jednostavno nesvjesno obračam joj se svaki dan,jer ne mogu bez nje,ona govori da treba mira,al mira takvoga da želi otići od mene.Mislim da ipak ima u njoj nešto ii da ne misli tako makar govori to.Ne želim ju povrijediti niti najmanje,želim dobrobit za sve,dajem joj vrijeme koliko god treba,samo da se probamo vratiti na stari put.Kako da pripomognem tom povratku,povratku u dobar put,šta da učinim ,da ju ne ometam u njenim željama...
Al volim je jako,ne bih htio da 10 godina propadne u vodu...
ispričao sam joj je,molio za oprost,ne radim više što sam radio,psovao,zanemarivao....
sa djetetom se bavim više...
Kako da ju vratim...??
Molim za koji savjet!!!!
Hvala

No permission to create posts
Forum Timezone: Europe/Zagreb

Most Users Ever Online: 53

Currently Online:
2 Guest(s)

Currently Browsing this Page:
2 Guest(s)

Top Posters:

Paladin: 18

spyder: 14

veselouKristu: 14

Demi: 13

nadalina: 6

Member Stats:

Guest Posters: 0

Members: 1020

Moderators: 5

Admins: 0

Forum Stats:

Groups: 2

Forums: 12

Topics: 82

Posts: 485

Newest Members:

NatashaRig, lyadmivapes, Eta-Canada.Gah, Thomasgor, Petersnism, Alenjep, Elaizadut, Accotousegoro, PavellKayat, Curtisbroky

Moderators: sdkukec1: 206, Daniel: 3, Jelena Kerovec: 0, iva.b: 0, Ana Sekelj: 0

Administrators: