Podjeli s drugima...




Avatar

Please consider registering
guest

sp_LogInOut Log In sp_Registration Register

Register | Lost password?
Advanced Search

— Forum Scope —




— Match —





— Forum Options —





Minimum search word length is 3 characters - maximum search word length is 84 characters

sp_Feed Topic RSS sp_TopicIcon
Kratko u braku
June 19, 2010
6:38 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
323sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Evo i zadnjeg odgovora:

---------------------------------------------

Prvo bi vam se zahvalila na odgovoru, prije par dana smo zaista ozbiljno razgovarali i drzimo se stvari i planova koje smo se dogovorili, znam da je to pocetak i da ce nam jos trebat vremena i strpljena ali isplati se, razvod definitivno vise ne spominjemo, i dalje mislim da su nam najveci problem bili kako kazete moj emocionalni jo-jou i prelazenje s problema na problem, vidim da ste u svemu u pravu i zaista ste mi pomogli, jer oboje znamo i vjerujemo da cemo uspjeti, od srca vam hvala....

----------------------------------------------

Nema na čemu, javite se uskoro i izvjestite nas o napretku.

Srdačno,
Davor1

June 16, 2010
12:08 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
321sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Draga ******, hvala ti što si se ponovno javila. Stvarno sam bio jako zauzet u poslijednje vrijeme, tako da ti hvala na strpljenju dok si čekala ovaj odgovor.
Da vidimo...

Vi stvarno imate ozbiljnih problema, i to su slijedeći:

- nejasnoče u komunikaciji
- grubosti
- neopraštanje
- udaljenost
- odnos prema roditeljima
- seks

Idemo iz početka:

- nejasnoče - vrlo se nejasno izražavate i unosite više problema u opis jednog problema (kao što ste napisali da je izašao do 3 ujutro i već u slijedećoj rečenici govoriti o odnosu s njegovom mamom). Ako na takav način rješavate sukobe, nećete riješiti niti jedan. Kada imate sukob, uhvatite se samo 1 problema i ne unosite druge probleme dok taj ne rješite. Inače ćete i taj "utopiti" u mnoštvu drugih problema. Stoga, prestanite lagati i govoriti da je nešto rješeno, nego rješite taj problem i više se nemojte na njega vračati. Uz to, imam osječaj kao da ste na nekom emocionalnom jo-jou, stalno malo gore, malo dolje. Čas super, čas grozno. Što je stvarno istina u svemu tome? Pište li mi samo zato što ste trenutačno "dolje" a da ste "gore", bi li se javili?

- grubosti - Naime, bez obzira iz koje sredine dolazite, nitko ne smije biti grub prema vama, pa tako niti vaš supružnik. Pošto ste se vječali mladi, vrlo je vjerojatno da niste imali baš nekog iskustva u svezi kuhanja, pospremanja, peglanja i td. Posebno ako ste odrasli u domu gdje vas nisu tome učili. No, to ne znači da vaš supružnik mora biti ljut na vas zbog toga. Naprotiv, vas dvoje trebate biti zajedno, jedan tim, i boriti se protiv tih stvari. On treba stati uz vas i pomoći vam da naučite što je potrebno, i uz to imati strpljenja za vas. Samo neka zamijeni uloge, vidio bi da to baš i nije lijepa scena. Značu, uvredama i grubostima nema mjesta!!! Ne smije vas u braku biti strah komunicirati da se ova druga strana ne naljuti na vas ili da ne počne vikati. To je nedopustivo. isto tako, ne smijete spominjati rastavu. Tek ste ušli u brak, i već to spominjete a prave probleme niste niti vidjeli. Pa to je strašno. Rastava više ne smije biti spomenuta u vašem domu, jer dok god vidite rastavu kao opciju za rješavanje vaših problema, tada nećete uložiti dovoljno truda.

- neopraštanje - ako je vaš suprug izašao van sa društvom, zašto vas to smeta? Ne vjerujete mu? Osjećate se zapostavljeno? Zanemareno? Da li vas on stalno zanemaruje ili je jednom otišao i ostao sa društvom? Ili je to što se nije javio a došao je tako kasno? Isto tako, ne možete očekivati od njega da vas razumije "bez nabadanja na nos" ako mu niste rekli što vas muči. On je vrlo mlad, ali čak i da nije, nitko ne može čitati vaše misli. Zato nam je Bog stvorio usta i sposobnost da komuniciramo ali u ljubavi, a ne nabadanjem na nos, kvocanjem i takvim stvarima. Stoga, prije razgovora, provjerite vaše motive - što sada želite iz vašeg odnosa? Mir ili svađu, jedinstvo ili udaljenost? Provjerite i vrijeme - nije uvijek pravo vrijeme za razgovor. A što se tiče očekivanja, ne možete očekivati da će on uvijek ispuniti vaša a niti vi njegova. Zato morate imati puno strpljenja i milosti jedan za drugog.

- udaljenost - izgubili ste volju za nježnošću, za iniciranjem, on sada mora stalno inicirati. Vaši osječaji neće postati bolji ako ćete vi postati pasivni. To samo vodi do odbacivanja partnera i do depresije i daljnjeg udaljavanja.

- odnos prema roditeljima - Što se tiče njegove mame, pustite to što drugi ljudi govore, ne slušajte tračeve. Čak i da je to rekla, možete joj to zamjeriti? Da ste vi na njezinom mjestu, ne biste se i vi pitali to pitanje? No, to su samo drugi ljudi, vi kao par morate dokazati da su oni u krivu svojim ponašanjem, a ne izbjegavanjem njih. Tako ćete im dati samo još više povoda da ogovaraju.

- seks - vaše odgađanje seksa je emocionalna reakcija, ali morate razumijeti da možete platiti visoku cijenu za to. Naime, muškarcima je vrlo stalo do toga da se osječaju "potrebnima" i to posebno u seksualnom smislu. Ako oni stalno iniciraju i stalno su odbijeni, onda će jednostavno prestati inicirati, povuči se i često tražiti zadovoljstvo negdje drugdje (bilo da je masturbiranje, pornografija ili ljubavnica). To nije samo slučaj kod muškaraca, ali je kod muškaraca posebno izražen, pošto je ovo područje vrlo usko povezano sa poštovanjem, naime kada ga odbijate, govorite mu da ga ne poštujete. Ako čete čekati da rješite sve vaše probleme da bi mogli voditi ljubav, onda vjerojatno više nikada nećete voditi ljubav.

Sažetak: volite se jako i strasno, i to ponekad radi protiv vas. Oboje dozvolite svojim osječajima da rade protiv vas, da kažete ružne stvari jedan drugome i da povrijedite jedan drugog. To mora prestati. Umijesto toga, fokusirajte se na ono dobro što imate - zajedništvo, malu obitelj, dijete, jedno drugoga, što rastete i sazrijevate zajedno. Nemojte dopusitit da vas okolina udaljava, nego vi, kao tim, se morate boriti protiv tih zlih jezika, i to na takav način da će vaš dom biti sigurna luka za jednog i za drugog, bez grubosti i odbijanja, i da napravite savez da pred drugima ne ogovarate vašeg supružnika (koliko god da je dobra namjera, ili neka šala, tome nema mjesta). Ne zaboravite otvoreno razgovarati, i postaviti granice i planirati - koliko često ćete iči van, družiti se, posjećivati rodbinu, što smijete a što ne smijete reči jedno drugome kada se posvađate, kakav ton trebate koristiti, itd.

To je sve za sada. Pošto ne postoji nikakvo savjetovalište negdje blizu, bilo bi super pronači neki stariji i iskusniji (mudriji) par koji ima stabilan brak i dobar odnos da vam pomognu savjetima, tj. da vam postanu mentori.

Srdačno,
Davor1

June 16, 2010
12:06 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
Podjeli s drugima...

Ovdje u cijelosti prenosim poruku i odogovor jednoj našoj čitateljici.

Bok, citajuci vase savjete drugima odlucila sam vam i ja pisati u zelji da mi vi objektivno kazete kako vidite krizu u mom braku, i sto mi savjetujete da uradim, jer zivim u takvom mjestu da zaista ne postoji nikakvo savjetovaliste, a i zivim u sredini di je to " tabu". Evo ovako- upoznala sam momka, poceli smo se dopisivat i znali smo se svadat, ali poslije kad smo prohodali nakon godinu dana dopisivanja i dvije godine hodanja (posebno zadnju godinu) bilo je prelijepo u nasoj vezi, iako prvu godinu veze ja sam letala za njim (kad se god posvadamo ja bi njega molilia da se pomirimo, zvala bi ga uvijek vani, plakala, nisam se smijela naljutiti za nesto sto mi smeta da se on na mene ne naljuti). Sve je se poslije promjenilo i bilo nam je ukratko-prelijepo. Poslije sam ja zatrudnila,i mi smo se odlucili vjencat. On je mene zaprosio, ali ni sekunde se nije mislio dal i da se vjencamo, on je to podrazumjevao jer se volimo i nije nas bilo strah bebe jer smo i prije znali pricat o braku, kako se bojimo da nas nesto ne rastavi. I tako smo se mi vjencali i preselili u stan i onda uzas. Ja sam pola trudnoce proplakala, jednostavno nisam znala kuhat, odjeca za posla se ne osusi na vrijeme, neznam vatru nalozit , progorim mu majicu itd.... I on meni da sam glupa, nemam mozga, retardirana sam, sta sam ja sebi na vrat natovario, i ja onda placem. Mene je to toliko bolilo, ja njega molim promjenit cu se, iako sad ne svacam zasto sam govorila neljuti se, promjenit cu se kad uopce nisam to namjerno radila I on ljut samo izade, ode na kavu, ja placem u kuci, pa par dana budemo sretni i opet nesto pogrijesim i po sto puta tako, i pricamo kako cemo to promjenit i sta da radimo, i opet isto. Ja sam se toliko trudila da sam sve naucila, ne savrseno, ali sam naucila i sve je postalo kao zadnju godinu dana prije braka jednostavno savrseno, jer mi se volimo. Znali smo oboje plakat i govorit jedno drugom da nas boli sto cemo se opet posvadat jer ne zelimo, volimo se i zelimo bit zajedno. I tako zadnji par mjeseci trudnoce opet je postalo super i toliko smo se veselili bebi kad ono opet stalno problemi, svadamo se jer meni smeta sto je jednom izasao u grad i do tri ujutro ( ON kaze-prvi put izaso tako do tri i ti prigovaras itd..JA kazem-ti si rekao da ides na kavu i nisi mi se ni javio nego dolazis u tri i zelis da te grlim i budem nasmijana), pa meni smeta sto ode preko dana na kavu nekada, a on kaze pa nikada ne izadem zar ne smijem nekad pa na poslu sam zatvoren pa i u kuci, pa ja kao ne volim njegovu mamu...i tako mi ko svaku svadu rjesimo, ali ja sam nesto stalno u sebi nakupljala da je doslo do tog da sam izgubila volju ko prije smijat se, ko prije poljubit ga, ko prije grlit ga i mazit ga bez da me on mora potaknut na to. Ja sam postala takva da rjesimo ko svadu i budem ja sretna dva tri dana, a onda opet placem zbog neceg i to kao rjesimo,i opet sretna dva dana s njim i opet treci dan placem. Dok jedan dan nisam pocela plakat i govorit ja vise nemogu ovako zivit, ja ne zelim i nemogu, navecer je on htjeo rjesit to jer mi uvjek, stvarno uvjek govori ti neznas kako se ja osjecam kad te vidim uplakanu, kad neznam sta te muci, cinis me nervoznim kad si tuzna, prije si me htjela mazit sama, i ja sam skupila snage i rekla mu da sam sama sebe lagala da smo rjesavali svade, ali nismo- kad mi je smetalo sto ne skloni za sobom jer se okupao sutila bi jer me strah da se ne naljuti i galami na mene, rekla sam mu da sam govorila da ide na kavu,ali mi je smetalo sto otkad se beba rodila ko da sam je ja sama napravila, on ce na kavu ako oce ako mu se neda nece, a ja ne mogu jer ja imam bebu ja moram bit u kuci, zatim toliko me pogode rjeci kad kaze ti si luda samo places, pa ono kad je reko sta sam sebi natovario navrat, on kaze kad je ljut on to meni kaze da me namjerno povrjedi ali nemislim tako, pa onda sam mu rekla da ne mrzim njegovu mamu vec mi se neda nekad otic kod njegovih, ali zaista je ne mrzim vec nemogu bit njom bliska jer sam cula od drugih kako je ona pricala zenama kao kako ce moj sin, mora se ozenit a mlad je , ona je trudna. I meni to smeta,ali ja sutim jer on kaze moja mama nebi to nikad rekla. Mi smo pricali i da znamo da cemo se opet posvadat jer je to normalno u barku, ali bitno je da smo jedno uz drugo. Rekla sam mu da se ja bojim nesto mu rec kad mi smeta jer on kaze oces li razvod i on je takav (kad bi ja rekla ocu on bi reko dobro jer je ljut u toj situaciji,a mene boli sto mi prijeti tim jer zna da se bojim razvod a kad volim ga i zelim s njim i bebom srecu, iako on uvjek kaze ja tebe to pitam jer mislim kad te vidim kad places da bi ti to i zelila), mi smo tor jesili i stvarno pocisti kupatilo za sobom, ne dere se na mene, on je se oko svega potrudio, ali opet nastaje problem..Sve je bilo opet super, ali kao jedan dan ide on s prijateljm na kavu, a ja da idem kod njegovih da vide bebu i on ce doc za sat, ja nisam htjela i odem kod prijateljice, on kaze mrzis moju mamu,i on nece isto vise mojima, pitam ga di si bio sa prijateljem, u kaficu i to je to, i cjeli dan mi govori ti neces da se samnom mazis kao prije, ne volis me kao prije, ali nemam volje, takva sam osoba da ga ne zelim ljubit i grlit ako sam ljuta ili tuzna ali ga volim, i rekla sam mu u cemu je problem ja nisam zeljna da odem kod njegove mame i sjedim u kuci jer imam bebu od mjesec dana s kojom sam stalno i u svojoj kuci, ja bi malo vani na zrak,, a on lijepo izade na kavu jer ja bebu cuvam a sta da ja tako kazem njemu ajde cuvaj bebu ja ode na kavu, reko bi ti si mama, krivo mi je sto kad sam bila trudna uvjek izademo zajedno i sad kad je beba tu umjesto da nas troje odemo vani taj dan on ode s prijteljem kojeg doduse mjesec i vise nije vidio, a nece samnom i bebom, znaci uvjek je samnom izlazio, a sad kad ja nemogu zbog bebe on svejedno iponekad, a ja nemogu ja moram uz bebu( koju volim najvise na svijetu samo mi je to nepoosteno),mi smo to rjesili jer sam ja to rekla i uz to kao da mi da vremena da se naviknem na to da nemogu ko prije izlazit jer imam bebu koja mora odrast, usput imam 20 god, a on 23, mi smo to rjesili i on oce kao sad sex, ali ja stalno odgadam jer zelim bit sigurna da smo to rjesili i ja uporno pricam i govorim pusti sex poslije cemo kad ovo rjesimo, i to poslije nikad da bude. On se naljuti kao nismo pet dana, suta idem na posao i opet necemo ,a rekla si poslije cemo poslije pa nikad, imam ja i svoje potrebe, uvijek te ja napomenem za sex nikad ti nisi sama preuzela inicijativu..on se naljuti ali me poljubi za laku noc i kaze sutra ce mu bit uzasan dan kao nenaspavan, nismo se dugo.. i jos ce na poslu onda hodat napaljen, mene je to pogodilo (hodat cu po poslu napaljen) i rekla sam to me pogada nemoj to mi govorit,a on kaze i sama znas d a je tako otkada se nimo sexali, znas da imam potrebu,a sad cu sutra sav nikavav biti i stvarno sutra dan mi se nije nikako javio osim kad sam mu poslala poruku volim te, ajd napiso je i ja tebe, i bila sam kod nejgove mame na kavi, al ona je rekla kako je se on njoj zalio prije kad ja nisam znala kuhat i ne osuis mu se odjeca ko da ja ne marim i sad me to pogada i muci zasto joj je to govorio, kako ja nikada nikome o nama ne govorim, zasto nije bio uz mene da nademo nacina da naucim nego je se derao na mene dok sam ja trudna plakala pa bi se onda naljutio sto placem jer to bebi u stomaku steti, pa nemogu ja sebi naredit da prestanem bit tuzna. Ja ne zelim da joj prica o nasim problemnima ( ne jer je to njegova mama jer je u sustini dobra zena vec sto bi aj da sami rjesavamo nase probleme, a ne da se zalimo drugima). Ja sam zeni lijepo rekla da ja zelim malo vani prosetat s bebom, a ne doci gore i opet sijediti izmedu cetiri zida i ona se slaze sa mnom. Zamolia bi vas da mi savjetujete kako da ja budem dobra s njegovom mamom, a meni je jos krivo sto je ona kad sam bila trudna prije braka govorila vijencaju se jer je trudna inace se on nebi jos zenio,kako da muzu kazem dok krenem osjecat ljutnju u cemu je problem, a ne kad prode dan u kojem jedno drugo vrjedamo pa nam bude zao pa se grlimo i mirimo i zalimo sta smo rekli jedno drugom, kako da se pomirim s tim da ja nemogu vani kao i on jer je moja veca obaveza prema bebi, j
a ni sama neznam zasto se ja ljutim kad on navecer ne ustane nekad bebi nahranit je umjesto mene , uvijek ja ustajem pa mi bude krivo sto on ne kaze jednom aj se ti malo naspavaj ja cu,zasto mi je to krivo kad sam svijesna da on ima jako tezak i naporan poso i zaista kad ja kazem pricuvaj je on uvijek hoce ,zasto nemam volje grlit ga kad osijecam da je nepravedan,a poslije se ljutim na samu sebe i bude mi zao, kako da mu pokazem da ga volim i da mi je stalo do nas kao i prije, zasto uvijek ja njega pokusavam razumijeti, zasto on nekad mene ne pokusa razumijeti bez da mu ja prvo to moram nabadat na nos jer i ja se onda zbog toga ruzno osijecam i na kraju kako da mu objasnim da mene pogada kad on meni kaze da sam glupa ili lijena ii onda kad se samo sali itd, i zasto me pogada kad cujem sa strane necije ruzno misljenje o sebi ili komentar kao npr, nece oni u braku biti ni pola godine, aaa vjencala se trudna, zasto me ti komentari pogadaju kad znam da me muz voli i da takav komentar niko pred njim nebi rekao jer me brani i kaze mi ja tebe ne bi ozenio da te ne volim, i kaze mi pusti druge mi smo bitni, a ja neznam kako to jer ja znam da niskim nisam spavala osim s njim a i to je bilo jer ga volim i nikog nisam ko njega volila, kako da postanem imuna na te ruzne komentare, i jos bi dodala tuzna sam jer vidim da me voli, i koliko mu je stalo da ja budem nasmijana i sretna i zato vas molim da mi i date savjet kako da se ne vrtim stalno u krug, i da mu pomognem uvidjeti da nije u pola slucajeva nasih svada on u pravu vec je i on dosta kriv i kako da to rjesimo jer oboje to silno zelimo i oboje o tom pricamo da to zelimo rjesit, da se nikada najradije nebi svadali, da smo zajedno jedno drugom sa bebom u zagrljaju najsretniji i da uvjek zelimo zajedno bit...oprostite na predugom mailu, molim vas nemojte ga zanemarit i ako je moguce da mi odgovorite sto prije, jer mi je potreban savjet, i meni i njemu, a uvjerena sam da mi mozete pomoci jer sam citala vase savjete drugima i tako su korisni bili, molim vas pomozite mi da sve objektivno sagledam, i da kazem muzu da sam nasla rjesnje da mi to prebrodimo jer uz zdravlje nase bebe to zelimo najvise na svijetu i ja i on, unapried vam puno hvala!!!!

Forum Timezone: Europe/Zagreb

Most Users Ever Online: 53

Currently Online:
2 Guest(s)

Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)

Top Posters:

Paladin: 18

spyder: 14

veselouKristu: 14

Demi: 13

nadalina: 6

Member Stats:

Guest Posters: 0

Members: 992

Moderators: 5

Admins: 0

Forum Stats:

Groups: 2

Forums: 12

Topics: 82

Posts: 485

Newest Members:

AInwade, BradleyRomma, MichaelPrivy, lenka1Nug, haroldPoize, VladimirErype, Peterzex, Karylgog, GlennaVot, DonaldEsopy

Moderators: sdkukec1: 206, Daniel: 3, Jelena Kerovec: 0, iva.b: 0, Ana Sekelj: 0

Administrators:

Podjeli s drugima...