Podjeli s drugima...




Avatar

Please consider registering
guest

sp_LogInOut Log In sp_Registration Register

Register | Lost password?
Advanced Search

— Forum Scope —




— Match —





— Forum Options —





Minimum search word length is 3 characters - maximum search word length is 84 characters

sp_Feed Topic RSS sp_TopicIcon
moj brak
January 11, 2012
9:28 am
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
470sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Draga Brlj-a ;), hvala vam što ste se javili.
Naime, vaši su problemi uobičajeni - komunikacija, rješavanje sukoba i seksualna intimnost. Gotovo 95 posto svih problema među partnerima spadaju u ove kategorije. I to je začarani krug - ako nema komunikacije ili ne slijedite pravila pravilne komunikacije (ne napadati, izražavati poštovanje, slušati pažljivo, ne reagirati impulzivno, komunicirati cijelim tijelom, itd), nećete moći riješiti probleme, a ako ne riješite probleme, i vaš seksualni život će se polako gasiti. Ono što se događa kod vas se zove kumulativni efekt krivih odluka. Ako to traje 8 godina, to guranje pod tepih, nepraštanja, bježanja jedan od drugoga, povreda, i sl. onda nije niti čudo da se tako sada osjećate. U biti, čudo je da ste toliko dugo i izdržali.

No dobro, pošto ste me pitali za savjet, evo vam nekoliko kratkih odgovora:
koliko god vam se to neće svidjeti, pokušajte ih slijediti. Evo što napraviti: razmislite što točno komunicirate i kako dok pitate vašeg supruga u svezi vašeg braka - zašto se on osjeća napadnuto? Možda je razlog to što ste mu toliko puta do sada prigovarali da već i na hladno puše. Uz to, vi možda zvučite kao "ekspert" već sada, pošto ste čitali knjige, pohađali radionice, i sl. a on se osjeća nekompetentan. Uz to, čini se da vi radite sve dobro, dok je većina problema u njemu, tj. on je uzrok. Ponekad pomaže razmisliti o svojoj ulozi u problemima i to isto tako priznati svojem partneru, tj. priznati svoje slabosti. To pomaže i vama prihvatiti odgovornost za krive odluke.
Što se tiče radoholičarstva, to je vjerojatno istina, ali isto tako sam često u praksi vidio da je radoholičarstvo samo izlika za bijeg, tj. izbjegavanje osoba ili sukoba.
Vaš suprug je pod velikim stresom - kada muškarac počinje čistiti i/ili prigovara za to, on želi kontrolu. Jedna vrsta kontrole je uvjetovana vrlo nezdravom željom za kontrolom u svakom pogledu (što mi se ne čini da je tako u vašem slučaju), a druga vrsta kontrole je želja za kontrolom uslijed stresa. Što to znači? To znači da se druge stvari raspadaju oko njega, da ih ne može kontrolirati, te da mora imati barem jedan dio svijeta (dom, posao, auto, garaža, itd), u kojem su stvari na mjestu, tj. da nad njima ima kontrolu. Kada uredi vaš dom ili kada očisti svoj alat, postavi policu, na primjer, to je vrlo opuštajuće za njega. On ima kontrolu nad tim malim dijelom svoga svijeta. Ostao, kao što su papiri za kuću, preseljenje, financije, i ostalo, tu nema kontrolu i to stvara veliki stres za njega kao muškarca.

Kažete da mu želite pomoći da se opusti? Postoji jedna velika stvar koja puno znači takvom muškarcu - kada mu kažete da cijenite njegov rad, kada ga pohvalite. On najbolje zna što ga opušta, stoga ga pitajte kako mu možete pomoći umjesto toga da vi izmišljate tehnike opuštanja za njega. Uz to, jedan od velikih načina opuštanja za muškarca je seks - to mu pomaže na nekoliko nivoa. Prvi, čisto tjelesno opuštanje, zatim je tu i emocionalno opuštanje jer se osjeća bliskiji vama, ne mora osjećati sram zbog toga što traži ispunjenje na internetu ili kroz samozadovoljavanje (nešto što može biti jako ponižavajuće za oženjenog muškarca).

Mnogi problemi se mogu izbjeći pažljivim planiranjem - ako trebate ostaviti dijete sa njim, onda mu to najavite puno prije, čim doznate za to. Takve osobe kao vaš suprug imaju "emocionalnu" navezanost za svoje planove, tj. jako ih smeta ako ih nešto poremeti. Stoga, pažljivo planiranje puno pomaže takvim osobama (ako ih upozorite na promjene u planovima).

Naravno, ako jedan drugome predbacujete da ste isti kao vaši roditelji, to ne pomaže vašem odnosu - samo se ponašate kao djeca. To ostavite iza sebe i ne koristite tu municiju. Vi ste slične osobe vašim roditeljima ali u isto vrijeme i različite. Imate priliku donostiti drugačije odluke i drugačije živjeti vaše živote. Vrlo je bolno kada netko spominje mane vaših roditelja i vama govori da ste isti kao i oni, jer tada ta osoba napada i vas, i vašu obitelj (koliko god da je ona disfunkcionalna, ona je vaša i vi ste dio nje-njih), a samim time i vaše vrijednosti (one dobre koje ste donjeli iz takvih obitelji, ali i nove vrijednosti koje ste sami stvorili a vaš partner ih odlučuje ignorirati.

Što se tiče njegove reakcije za vrijeme blagdana i sa djetetom, to samo potvrđuje da je pod velikim stresom i pritiskom. Takvoj osobi smetaju zvukovi koji se ponavljaju, visoki zvukovi i zvonjava (posebno dječji plač ili dječje igračke). U takvim trenucima najbolje je ne reagirati, nego nastaviti kao da je sve u redu, dok se situacija ne smiri. U protivnom, samo dolijevate ulje na vatru. Poticanje na odlazak ne pomaže smiriti tenzije. Što time uopće želite komunicirati? Da niti vama nije stalo? Da jedva čekate da ode? Nemojte govoriti ono što ne mislite.

Očigledno je i po njegovim reakcijama da niti njemu nije lako...
No, ono što ja vidim kao problem je slijedeće - ako vi ne osjećate paniku, ne znam tko bi trebao. Vaš život ne bi završio, naravno. Ali vaš će život biti toliko bolan ako se odlučite proći kroz rastavu da je puno bolje za vas da zaliječite vaš odnos, umjesto da ga uništavate.

Uz to, ovo je mislim vaša najbolja ocjena:

Ne znam što da mislim, glava mi puca od razmišljanja, nikako se ne mogu pomiriti sa idejom da bi se mogli rastati a da nismo konkretno razgovarali o svemu što nas muči, da nismo učinili sve što je moguće da spriječimo raspad, i na kraju da i ne saznam sve razloge zbog kojih bi se rastali, jer iskreno, sve ove godine ne rješavamo probleme, jer ne želi razgovarati o problemima, nego samo šuti dok ne prođe koji dan i vrijeme taj problem, kao umanji, a zapravo se samo pomeo pod tepih i stvara hrpu koja samo raste.

Nemojte si dopustiti da do toga dođe. Slušajte vašeg partnera, možda stvarno ima nešto vrijednog za reći. Sve te stvari koje su vas privukle k njemu, još uvijek su tu.

Što se tiče vašeg zadnjeg posta u vezi seksa: često se misli da je muškarac taj koji radi inicijativu. To je samo mit. Kada je muškarac povrijeđen, on ne želi priznati da ste mu potrebni. Radije to "riješi" sam. Stoga je jako važno da vi nastavite sa inicijativom, jer mu na takav način dokazujete da vam je stalo do njega (za muškarce je seks i fizički dodir jedna od najvećih, ako ne i najveća potreba), da ga poštujete (posebno njegove potrebe), i da ste spremni to pokazati, ne samo riječima, nego i djelom.

Zadnji komentar: ja ne opravdavam niti vaše niti njegovo ponašanje. Pošto mi vi pišete, ja se vama obraćam kao osobi koja traži savjet. Moja uloga nije ulijepšavati situaciju, nego vam reći istinu. Ona nije lagana za prihvatiti, ali ona traži od vas da preuzmete odgovornost i da poduzmete nešto. Ne možete očekivati vašeg partnera da se primijeni - vi morate početi od sebe.
Javite nam se i dalje da vidimo što se događa.
Srdačno,
Davor1

December 25, 2011
11:41 pm
Avatar
brlj
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 1
Member Since:
December 26, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
469sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Htjela sam nadodati da su nam se i intimni odnosi pogoršali, to je jedan od njegovih prigovora, da sam nezainteresirana za seks, i to je istina, ali nije uvijek bilo tako. Zadnjih 6 mjeseci svaki put kad smo imali odnose, inicijativa je bila moja a njegovi komentari na to su "je vidim da imaš volje ka i uvik", postupno me je zamijenio pornografijom i samozadovoljavanjem, tako da se više i ne žali na nedostatak seksa. Prije oko mjesec dana smo pokušali razgovarati o tome, kroz zafrkanciju sam dobacila da bi možda imao više volje za "borbu" sa mnom kad bi prestao gledati svoje filmiće, i da ovako ja gubim bitku sa savršenim tetkama unaprijed, rekao je da nema problema, da ga baš zanima kako će to izgledati. To izgleda tako da je opet na meni inicijativa, opet se žali jer to nije češće, a ne čuje kad mu govorim da treba i on meni prići koji put pa valjda kad se zbroji, bit će i bolji rezultat.

December 25, 2011
11:30 pm
Avatar
brlj
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 1
Member Since:
December 26, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
Podjeli s drugima...

Poštovani gosp. Kukec,

Zanima me imate li kakav savjet kako razgovarati sa osobom koja svaki pokušaj komunikacije na temu braka, našeg odnosa, shvaća kao napad na sebe. Naime suprug i ja se borimo sa problemima u našoj vezi od početka, sada je to osam godina. Zajedno smo i dalje, zato što se volimo i to si otvoreno kažemo u rijetkim trenucima kada razgovaramo kao odrasli ljudi koji žele riješiti problem. Uglavnom naši dani izgledaju ovako: ja odlazim na posao, sin je uglavnom sa mnom, ili u vrtiću, uglavnom ga odgajam ja, i u to ulažem znatan trud, od informiranja i čitanja raznorazne literature, pohađanja radionica, do samokontrole kada je u pitanju komunikacija i postupanje prema djetetu (zbog moje frustracije cjelokupnim našim obiteljskim odnosom, zbilja mi je ponekad teško zadržati pribranost kada mi dijete histerizira), suprug također radi, od proljeća do kasne jeseni radi 100 na sat i vidimo se ili na kavi ili na zajedničkom ručku, zapravo u tom periodu ne provodimo puno vremena zajedno doma, osim spavanja. Sada zimi je stalno doma, opet uvijek nešto radi (on je radoholičar - primjerak iz literature), često zapostavlja i obroke zbog posla, pa zna negodovati kada mu najavim da sin mora ostati s njim zbog nečega, negoduje jer neće moći obaviti sve što je zacrtao. Takvo ponašanje u meni izaziva nervozu, htjela bih mu pomoći, postići da se opusti a ne mogu i to me izjeda. Kad mu pokušam reći bilo što o toj njegovoj navici da sve zanemari radi neke police koju je naumio napraviti, napada i postane taj neugodan čovjek kojeg ne podnosim. Tada prenaglašava sve moje mane, izvlači iz prošlosti opise kuće kada nisam pospremala, suđe, prašina, ne vidi da se situacija promijenila 400%, govori mi da sam ista mater (inače alkoholičarka), ili ista ćaća (a ne vidi u kolikoj je mjeri on plod svoje disfunkcionalne obitelji). U svemu tome, više je puta prijetio da će otići, da on ne može živiti takav neuredan život (misli na općenito nered u životu, činjenicu da nemamo rješeno stambeno pitanje - živimo u vikendici moga oca i pokušavamo dobiti papire za gradnju svoje kuće i to se rasteže i rasteže) da se želi srediti. Puca često zbog banalnih stvari, kao što je eto epizoda koja me natjerala da večeras pišem ovu temu. Sinoć je rekao sinu da ćemo kititi bor, i oko 18 sati smo trebali početi. Onda se on uhvatio picajzlanja oko nekih kabela, pa brisanja prašine ispod glazbenih komponenti, pa micanja knjiga, i došlo je osam sati, kićenje bora i naravno sin je htio sudjelovati. Kada mu je on nervozno odgovorio da čeka i da ne radi to kako treba, ja sam mu odgovorila da je valjda poanta tog kićenja da dijete bude sretno i zadovoljno, on se naljutio i otišao van na pola sata, ali nije rekao ni gdje ni kad se vraća. Danas je bilo "ima slike nema tona", da bi nakon što se maleni cijeli dan igrao sa igračkom koju je dobio za Božić, predvečer pobjesnio i zapovijedio mu da je spremi, na što sam ja prigovorila da je mogao i malo smirenije reći to djetetu, a onda je krenula paljba po meni da nisam ni ja bolja, da i tako sve nema smisla, da živimo u svinjcu i da će on otići iza Nove godine, da već razmišlja o tome ali mi nije htio reći za blagdane. Nakon što sam mu kroz suze rekla da ako tako iskreno misli da ne mora čekati Novu godinu, zaprijeto mi je da umuknem jer će me opaliti šakom. Napominjem, nikad nije digao ruku na mene, znao je zaprijetiti ako bi otišla predaleko, ali zadnjih godinu dana se zbilja ttrudim držati jezik za zubima i ne paliti dodatno vatru kad je nervozan. I tako sam večer provela u suzama, dijete mi govori da odrasli ne plaču, muž mi je u sobi,prevrće se po krevetu što i inače radi uvijek kada ga nešto muči ili se posvađamo. On ne govori, ne razgovara, on kuha u sebi. Kada je u pitanju moja psihička spremnost na taj krajnji ishod, ne osjećam paniku, svjesna sam da život ne bi završio sa raspadom našeg braka, ali emotivno ne mogu prihvatiti da ćemo se rastati, jer koliko god ružnih riječi on izgovorio kada je u toms stanju, znam da me voli, i jedino čega me je strah je da u afektu ne potegne korake koje bi poslije zažalio. Znam da je u stanju u afektu otići i kasnije se zbog ponosa ne vratiti. Izuzetno je ponosan, ne voli priznati da nije u pravu, pogotovo kad sam ja u pitanju.

Ne znam što da mislim, glava mi puca od razmišljanja, nikako se ne mogu pomiriti sa idejom da bi se mogli rastati a da nismo konkretno razgovarali o svemu što nas muči, da nismo učinili sve što je moguće da spriječimo raspad, i na kraju da i ne saznam sve razloge zbog kojih bi se rastali, jer iskreno, sve ove godine ne rješavamo probleme, jer ne želi razgovarati o problemima, nego samo šuti dok ne prođe koji dan i vrijeme taj problem, kao umanji, a zapravo se samo pomeo pod tepih i stvara hrpu koja samo raste.

Forum Timezone: Europe/Zagreb

Most Users Ever Online: 53

Currently Online:
1 Guest(s)

Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)

Top Posters:

Paladin: 18

spyder: 14

veselouKristu: 14

Demi: 13

nadalina: 6

Member Stats:

Guest Posters: 0

Members: 992

Moderators: 5

Admins: 0

Forum Stats:

Groups: 2

Forums: 12

Topics: 82

Posts: 485

Newest Members:

AInwade, BradleyRomma, MichaelPrivy, lenka1Nug, haroldPoize, VladimirErype, Peterzex, Karylgog, GlennaVot, DonaldEsopy

Moderators: sdkukec1: 206, Daniel: 3, Jelena Kerovec: 0, iva.b: 0, Ana Sekelj: 0

Administrators:

Podjeli s drugima...