Avatar

Please consider registering
guest

sp_LogInOut Log In sp_Registration Register

Register | Lost password?
Advanced Search

— Forum Scope —




— Match —





— Forum Options —





Minimum search word length is 3 characters - maximum search word length is 84 characters

sp_Feed Topic RSS sp_TopicIcon
Što da radim?
April 23, 2012
11:04 am
Avatar
marijana69
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 0
Member Since:
April 23, 2012
sp_UserOfflineSmall Offline

Udala sam se u 17 godini, ne što sam morala već iz mladenaćke slijepe ljubavi i vjere u ustajanosti. Pošto nisam smjela često izlaziti, nisam mogla upoznati pravu čud mog supruga, a niti on moju. S vremenom smo se upoznali i unatoć mnogim zajedničkim interesima i osnovicama, se pokazalo da nam definicije braćnog život - zajedničkog života su ekstremno različiti. Stid i moje katoličko uvjerenje me spriječilo da ubrzo okončam zajednički život. Primjetivši da nešto nije u redu, je moj suprug ubrzo radio na tome da ostanem u drugom stanju. S utvrdom da nosim njegov plod u sebi, je za mene zapoćeo pakao u braku. Moj ponos mi nije dozvoljavao da se ikome obratim za savjet, pomoć ili što drugo. Pokušala sam da se prilagodim njegovim pogledima i zahtjevima što je supruga i majka i kako treba da se ponaša i što prezentira. Ništa nije pomoglo. Tukao me, iživljavao se na meni, varao me na sve moguće naćine (bez dokaza), ali mi nije uspjeo slomiti samopoštovanje i biće. Nakon 20 godina surovog braka sam se probudila iz te noćne more i postavila se. Ili ili... Skupila sam svoje stvari i stavila mu do znanja da sam jaka osoba i bez njega, imanja itd. mogu da opstanem. Nakon par dana je počeo da mi donosi cvijeće, da se udvara, molio me na koljenima da se vratim i da nikada ništa nisam rekla i da on svojih postupaka nije bio svjestan....Možete si zamisliti da sam se okolebala i pristala na povratak u brak. Smatrala sam da evtl. postoji mogućnost prilagode i poboljšanja.
Utvrdila sam da unatoć svih vidljivih promjena kod mog supruga, je i nastala promjena u meni. Nedostaje mi moj osobni kutak, njegova blizina me drobi iako je sada sve drugačije, ali prošlost nemogu da izbrišem iz glave. Stalno razmišljam zašto to nije bilo prije tako. Neznam dali mogu reći da ga još uvijek volim iz dubine duše ili je samo navika i moja vjera koja me sprijećava da okončam naš brak. Tražila sam savjet kod psihologa i on mi je već na drugoj sjednici pokušao objasniti da je naš brak propala institucija i protraćeno vrijeme. Kad stanem pred ogledalo, vidim debelu ali ponosnu ženu koja je izgubila bojazan. Nitko mi ništa više nemože. To se mom suprugu nedopada, ali se više neusuđje da digne ruke na mene. U nekim situacijama pomislim čak da se sada on boji mene i mojih reakcija. Nalazim se u vrtlogu i neznam sebi više pomoći. Zaboravila sam napisati da moj suprug ima jako privlačan izgled, gdje god da se pojavi on je faca, a ja sam spram njega ružno pače iako naše društvo me više poštuje i raduje mi se već njemu (on uvijek sve zna, nema veze o ćemu se radi). Moram vam priznati da malo malo pomislim na rastavu, ali pomisao na samoću mi izaziva duševni nemir. Pomozite mi da u ovom kaosu nađem pravi put. Hvala

Marijana69

Forum Timezone: Europe/Zagreb

Most Users Ever Online: 53

Currently Online:
2 Guest(s)

Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)

Top Posters:

Paladin: 18

spyder: 14

veselouKristu: 14

Demi: 13

nadalina: 6

Member Stats:

Guest Posters: 0

Members: 1042

Moderators: 5

Admins: 0

Forum Stats:

Groups: 2

Forums: 12

Topics: 82

Posts: 485

Newest Members:

petr-osipovbm, Danteben, RickyDieds, tuzersmalan, RafaelNup, Michaelswevy, Michael40, Gaangsguem, Aarontus, CarolBor

Moderators: sdkukec1: 206, Daniel: 3, Jelena Kerovec: 0, iva.b: 0, Ana Sekelj: 0

Administrators: