Avatar

Please consider registering
guest

sp_LogInOut Log In sp_Registration Register

Register | Lost password?
Advanced Search

— Forum Scope —




— Match —





— Forum Options —





Minimum search word length is 3 characters - maximum search word length is 84 characters

sp_Feed Topic RSS sp_TopicIcon
fizičko kažnjavanje
May 24, 2011
2:08 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
420sp_Permalink sp_Print

Draga Zara, hvala vam što ste se javili... i na vašim lijepim riječima pohvala. Pošto ste se registrirali, dobivat ćete obavijesti u svezi naših događanja, predavanja, radionica i sl. tako da ćete se moći prijaviti kada za to bude vrijeme. Konferenciju o roditeljstvu u RH nećemo organizirati do proljeća slijedeće godine, kada nam dolazi i konferencija o braku. Za nju već imamo i datum: 11.-13.05.2012.

Da vidimo što nam još pišete... u potpunosti se slažem s vama što se tiče pristupa disciplini u pogledu različite djece. Naime, supruga i ja imamo 2 sina i oba su vrlo drugačija, te nam je i pristup disciplini drugačiji. Stariji je tvrdoglaviji, čvršći, teže ga je "potaknuti" na učenje, kućanske odgvornosti, te je puno spremniji "odgovoriti". Mlađi sin je puno nježniji, smireniji, lakše je s njim, ali je isto tako i pasivno-agresivan, te je s njim potrebno biti prilično kreativan. No, najvažnije ih je oboje upoznati, provoditi puno vremena s njima i vidjeti što im pomaže, što im odmaže i kako uklopiti dispilinu u njihov odgoj - onakvu kakva će najviše odgovarati njihovim osobnostima.

Uz to, razumijem i vašu reakciju kod prelaska ceste... vaš strah i frustracija u svezi te situacije lako se iščitava iz vašeg posta. Nitko ne voli djete disciplinirati niti "zastrašiti" sa nekom situacijom, ali je strah dobar jer ima ulogu da nas štiti. Ne trebamo ga koristiti za svaku situaciju, već mudro.

Slažem se i s vama da mnoga djeca nemaju toliko izraženu potrebu za aktivnostima, za učenjem, i sl. jer im to nije ugodno, tj. ne vide beneficije toga. Stoga, to je uloga roditelja da ih potaknu na to i da ih drže odgovornima. Nama roditeljima nije lako "tjerati" djecu da rade te stvari, ali znamo da je to dobro za njih, jer tako izgrađuju svoj karakter, navike, odlučnost, socijaliziraju se, stjeću potrebna iskustva, i sl.

No, i mi roditelji, baš kao što to kažete, trebamo imati "kočnice", znati kada je nešto previše. Nisu sva djeca nogometaši, košarkaši, plivači, odlikaši... s puno uloženog truda i vremena može se puno toga postići, čak i osoba koja je prosječna može jako napredovati. Ali to ne znači da je sve to potrebno, i da osobe koje nisu "najbolji" ne mogu imati kvalitetan i ispunjen život. Stoga, ono što mi promoviramo je odgovorno roditeljstvo, s mudrošću odgajati djecu, tako da ih prvo upoznamo, vidimo kako su "građeni" i koje korake trebamo poduzeti da bi odgojili odgovorne, zdrave i mudre mlade ljude.

Srdačno,
Davor1

May 18, 2011
1:27 pm
Avatar
Guest
Guests
417sp_Permalink sp_Print

Pozdrav svima.
Prvo, moram reći da sam nedavno otkrila ovu web stranicu (u potrazi za pomoći oko odgoja) i stvarno sam se preporodila slušajući stavljene audio zapise s konferencije o roditeljstvu. Ako ćete opet nešto slično organizirati, mogu li se već sada predbilježiti?

Ja sam relativno mlada mama (sin 3 godine i 3 mjeseca, kćer 8 mjeseci) i mogu reći da mi je jako žao što se ranije nisam informirala o dobrim metodama odgoja već se sa sinom i ja učim biti roditelj i čini mi se to prilično kaotično jer još uvijek tražim najbolji način discipliniranja. No, misim da je svako dijete drukčije i da metoda koja funkcionira kod jednog dijeteta ne treba funkcionirati kod drugoga.
Moram reći da se u potpunosti slažem s gospodinom Davorom što se tiče fizičkog kažnjavanja kada se radi o djetetu u opasnosti. Npr. moja druga trudnoća je bila visoko rizična te sam zadnje tromjesečje provela u krevetu. Međutim prije toga mi je bilo dozvoljeno hodanje i odlasci u parkove s djetetom no nikakvo natezanje ili nošenje. I sad, vraćamo se iz parka i prelazimo veliko prometno križanje i nasred tog križanja moj nestašni sin se baci na pod (ja ga držim čvrsto za ruku) i ne želi dalje, a zeleno traje toliko da jedva stignemo prijeći. I što sam ja tad trebala napraviti? On je tada bio 2 godine i da nisam bila trudna ja bih ga doslovno zgrabila i prešla cestu. No kako ga nisam mogla "zgrabiti" povukla sam ga za uho (tada se dignuo ali nije htio hodati) i onda još po guzici i prešli smo cestu. Nakon toga sam ga toliko zastrašila autima i nesrećama i on više nikada nešto slično nije napravio, odnosno nikad više nije bilo niti jedne scene kod prelaska ceste.
I ja mogu reći da je to bilo jedina packa koju je on dobio. Sada mu ne trebaju packe jer sve razumije.

Jedino bih htjela postaviti pitanje anonimnoj, ali dobronamjerno pitanje, ne za prepirku, što to znači ograničavanje djetetove slobode?
Ja sam bila odgojena tako da mi je sve bilo nametnuto da doslovno ne razumijem što znači dati djetetu slobodu.
Po mom mišljenju, to znam po sebi, po prijeteljima iz razreda, iz srednje, da djeca (ima iznimaka ali ih je 1 na 1000, npr. takav je moj muž), odnosno ne samo djeca već i mladi, nemaju pojma što žele. Nas je bilo četvero i svi smo se morali baviti plivanjem (10 godina intezivnog plivanja) i ja sam tada mislila da me roditelji teroriziraju i uskraćuju mi slobodu. No sada, hvala roditeljima što su mi to nametnuli jer bih u protivnom gledala televiziju (a da ne govorim danas, internet, telefon itd.), išla od aktivnosti do aktivnosti ali ništa do kraja naučila i doslovno gubila vrijeme. A ovako, budući mi je dan bio isplaniran (kad se uči, kad se spava, kad se trenira) ja sam super organiziran čovjek, sve stignem, ono za što netko na poslu treba mjesec dana ja obavim u tjedan dana. A da ne govorim da i braća i sestre unatoč lošim genima nitko nema problema s kilama i izgledom.
Sama sam odabrala fakultet i kasnije doktorat, no ja nikako nisam u osnovnoj školi učila za znanje već zato što su roditelji vršili pritisak na mene. No da oni nisu tada vršili pritisak na mene, ne bih ja došla ni do fakulteta.
Kao što sam rekla, ima iznimaka. Postoje djeca koja doista pokazuju tendenciju sporu, muzici, jezicima itd. i onda im treba dati potporu u tome ali takvih nema baš puno. Većina djece koja sama biraju skaču s aktivnosti na aktivnost i na kraju ništa od svega ne bude.
Naravno da ne treba djecu "upregnuti" pa nek cijeli dan uče, bave se sportom i glazbom. Najteže je pronaći zlatnu sredinu.

April 17, 2011
6:29 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
411sp_Permalink sp_Print

Poštovanje, draga Anonimna.
Drago mi je da se možemo složiti da se ne slažemo. To je u redu. Svatko od nas je odgovoran, da prema svojoj savjesti i prema svojem iskustvu te znanju, odgoji svoju djecu najbolje što može. Naravno da me niste uvrijedili sa svojim razmišljanjem. U biti, drago mi je da postoje osobe koje imaju različito mišljenje. Svijet bi bio vrlo dosadno mijesto da svi rasmišljaju isto kao i ja. Stoga, cijenim vaše iskustvo i vaše razmišljanje. Mislim da je svijet bogatiji zato što postoje različita iskustva i stavovi. S vašim se razmišljanjem se ne slažem u samo dva segmenta, i na njih ću se fokusirati, umijesto da odgovaram specifično na vaše primjedbe, jer će se to stvarno pretvoriti u nešto djetinjasto, te bi razvodnilo diskusiju o pravom problemu. Nadam se da ćete vi prihvatiti i moju primjedbu i mišljenje ne kao kritiku, nego kao priliku da ozbiljno razmotrite svoje stajalište, te da se zajedno sa suprugom pripremite za opisane situacije (do kojih će vrlo vjerojatno doći). Pa da ne duljim...

Prvo, vrlo je teško razgovarati o ovoj temi a da se ne uzrokuje emocionalnu reakciju, jer je bilo kakva bol nanesena djetetu loša (i tu se slažemo - ja sam na vašoj strani, nikada nisam rekao da je bol dobra niti preporučljiva, samo da je ponekad potrebna, no ne zaboravite da ja ovdje govorim o tezi koja kaže: bolno ali bez posljedica). Sa jedne strane, ja u potpunosti vidim vaše razmišljanje (iako mislim da ima puno nedosljednosti), vidim kako ste do svojih zaključaka mogli doći. No, ja govorim o slijedečem: mala i umjerena bol može spriječiti veliku štetu. Samo to. Cilj je zaštititi i sačuvati dijete, poučavajući ga da povezuje bol sa određenim iskustvima (štednjak), da ne bi došlo do veće ozljede (opekotina). Naravno, to meni ima smisla, ali ne mora i vama. Ja na to gledam kao i na operaciju. Morate nekome nanjeti bol da bi mu poslije bilo bolje i da bi živio kvalitetnijim životom. Znači, mala i fokusirana bol može spriječiti dugotrajne posljedice, pa ćak i gubitak života (kao što je opasnost da dijete izleti pod auto). Slično je i kada dijete vodite kod zubara - može ga do boljeti, ali to je ipak za njegovo dobro, ili kada ga vodite na cjepljenje. Boliti će ga, ali će biti zdraviji, itd.

Druga stvar (koja se tiče više emocionalne bole i ograničavanja sloboda, nešto ćega smo se dotaknuli i prije): Mislim da ćete imati najviše problema sa jednom vašom pretpostavkom koju ste napisali, a to je da treba ostati dosljedan.

Vi to (prema mojem skromnom mišljenju) nećete moći učiniti, tj. ostati dosljedni. Na žalost, to je surova istina koja vas čeka (u biti, čeka svakog dobronamjernog roditelja koji pokušava odgojiti djecu na vaš način - nemoguće je ostati dosljedan koji god da roditeljski odgojni smjer prihvatili, zbog mnogih okolnosti koje ne ovise o nama). Osim ako stvarno ne vjerujete da trebate svojem dijetetu dozvoliti da istražuje baš sve i da se razvija kako god to on želi... naime, kada vaše dijete (znam da imate sina, ali bilo muško, bilo žensko, rezultat je isti), poraste i stupi u svoju 13-15 godinu, što ćete mu reči u svezi istraživanja? I dalje ćete mu dozvoliti da istražuje i da se razvija? Čak i po pitanju seksa? Što kada kaže da to stvarno želi? Ili istraživati po pitanju droga? Cigareta? Alkohola? Nečeg petog? Niti tada mu nećete "ograničiti" njegove postupke, uvesti "disciplinu", kako god ona izgledala? Što čete stvarno učiniti kada vam sin kaže: "Ne! Neću te poslušati, ja želim XXXXX (- može biti bilo što)"? Ako mislite da se to neće dogoditi, onda sam stvarno iznenađen. Citiram: "Nedavno istraživanje među zagrebačkim osnovnoškolcima i srednjoškolcima koje je proveo Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" pokazalo je da mladi u Hrvatskoj počinju piti s 14 godina, prvu cigaretu zapale s 12, a prvi joint s 15 godina." I ako mislite da ćete samo sa razgovorom to moći rješiti, onda sam isto tako začuđen, jer kažete da ste psiholog i da vam je struka vezana uz djecu (što ne znači i da radite sa djecom). Ono što ćete morati učiniti, i što bi učinio svaki odgovorni roditelj, je ... koliko god to zvučalo sirovo ovako rečeno... ograničiti vašem djetetu slobodu! Oduzet ćete mu prava! Nećete mu dozvoliti izlaske, oduzet ćete mu mobitel ili kompjutor, ... ili ćete na neki drugi način pokušati utjecati na njega. Stvarno grozno, zar ne? A opet, tako normalno.

I još nešto, ja ne kažem da je moj stil odgoja nešto što netko treba slijediti, dapače, mislim da to nitko ne smije činiti (slijediti tuđe odgojne mjere) jer je svako dijete drugačije i mi odgajamo svoja dva sina drugačije, jer smo si uzeli vremena da ih upoznamo i da prilagodimo tehnike odgoja njihovim osobnostima. Ali mislim da su barem naše tehnike i filozofija dosljedne (više-manje, naravno da nema savršene odgojne tehnike, kao što nema niti savršenih roditelja).

Ako bi trebali reči koji nas opis najbolje karakterizira, onda je to autoritativan odgojni stil. Evo podjele odgojnih stilova, pa bi isto tako bilo dobro da vi možda okarakterizirate svoj, tako da imamo lakšu diskusiju (nekako vas ne vidim pod A niti pod D, stoga jedino što nam je ostalo su B i C):

A. Autoritaran odgojni stil je stil kada roditelj mnogo očekuje od djeteta i strogo ga nadzire, djetetu ne daje dovoljno topline i potpore. Glavni odgojni cilj je učenje samokontrole i poslušnosti. Roditelj postavlja pravila koja ne objašnjava, postavlja granice, a prekršaje često i fizički kažnjava. Djeca takvih roditelja sklona su promjenama raspoloženja, povučena, nevesela, bojažljiva, razdražljiva i nisu spontana.

B. Autoritativan odgojni stil je demokratski, dosljedan. Roditelj postavlja velike zahtjeve prema djeci, drži granice (koje objašnjava) i provodi nadzor, ali i pruža toplinu, prihvaćanje i potporu. Roditelj je više savjetnik nego što nadzire. Glavni odgojni cilj je razviti u djeteta znatiželju, kreativnost, sreću, motivaciju i samostalnost. Djeca roditelja s autoritativnim odgojnim stilom su spontana, slobodno izražavaju svoje mišljenje i osjećaje.

C. Permisivan ili prepopustljiv odgojni stil prepoznajemo po tome što roditelj malo zahtijeva od djece i provodi malo kontrole, ali daje veliku toplinu i potporu. Nadalje, roditelj zadovoljava sve djetetove želje i zahtjeve, no djeca su pritom nesigurna, ne snalaze se u granicama, impulzivna su i agresivna.

D. Zanemarujući ili zapuštajući odgojni stil je kada roditelj postavlja male zahtjeve, nema nadzor nad djetetom, ali nema niti topline i potpore. Roditelj ili emocionalno odbacuje dijete ili nema vremena i ne želi se baviti djetetom. Dijete ovakvih roditelja je neprijateljski raspoloženo prema roditeljima, pokazuje otpor, ne stječe društvene kompetencije i neuspješno je u školi. Kao adolescent pokazuju različite oblike neprihvatljivog ponašanja. Nedovoljan i nekvalitetan nadzor ima loše posljedice na razvoj djeteta, pogotovo adolescenta (rizično seksualizirano ponašanje, uporaba droga i alkohola, pušenje, školski neuspjeh), no prevelik nadzor također može dovesti do neuspjeha.

Eto, nadam se da je ovo pomoglo. Do slijedećeg komentara, srdačno,
Davor1

April 16, 2011
2:01 pm
Avatar
Guest
Guests
410sp_Permalink sp_Print

Poštovani gosp. Davor,

najprije ću Vam reći nešto prosto ali odrasli smo ljudi pa se nemojte dati uvrijediti ali "pretpostavka je majka svih zaj***". Da, majka sam ali ne tako mlada kao što pretpostavljate, imam dijete, ne tako malo kao što pretpostavljate i da, struka mi je vezana uz djecu, psiholog sam.

Nemam previše vremena za opširno obrazlaganje na Vaš odgovor te ću u kratkim crtama sažeti ono što želim reći. Vaša opaska, primjer o dvogodišnjem djetetu kako prelazi cestu dok ga udara auto je potpuno promašena. naime, kao što sam u ranijem odgovoru rekla, opasnost treba maknuti od djeteta dok ono nije dovoljno zrelo da samo prosudi kad je u opasnosti. Da mi se kojim slučajem dogodi ovakav nemar kao roditelj bi osjećala odgovornost. Trebala bi sebe "kazniti" a ne dijete. Opet govorimo o tom nesretnom štednjaku; dijete treba maknuti od štednjaka, kuhati dok ono spava ili se igra u drugoj prostoriji, ne uključivati ga dok je dijete u blizini. Sa otprilike 3 godine djetetu se može objasniti da je štednjak vruć, da se može ozlijediti. Do 3 godine nemamo mi njemu pravo davati pec pec po prstima zato jer ono razvija svoje urođene istraživačke sposobnosti i istražuje okoliš.

Vi ste mene potpuno površno shvatili, ja ne pričam o tome da dijete treba imati potpunu i beznadzornu slobodu i da mu se treba popuštati i ispunjavati mu sve želje i prohtjeve. Ja govorim o odgoju bez IKAKVOG fizičkog kažnjavanja. Nisam pobornik ni kazni niti nagrada. Dijete mora učiti u školi da bi imao znaje a ne novi laptop ili bicikl na kraju škloske godine.

Primjer o ocu, djevojci i škarama - zar Vi mislite da ja mislim na takav odgoj samo zato jer sam protivnik pec-pec po prstima? Opet krivo pretpostavljate.

Ja sa svojim djetetom uživam, odgajamo ga u duhu da poštuje sebe kao čovjeka, druge ljude bez obzira na nacionalnost, vjeroispovjest, boju kože, različitost. Odgajamo ga da je ono samostalno biće, ali biće koje treba poštovati i druge ljude, biti empatičan, human i iskren.

Od malih nogu sa djecom treba razgovarati, razgovarati i razgovarati, biti dosljedni. Da, sa svojim djetetom razgovaram i ono mi je moglo reći uvijek i sve ali je tako odgojeno da je znalo kad i u kojoj prilici se treba ponašati. Od malih nogu je išlo u kazalište, izložbe i na primjeru nas roditelja "učilo" kako se u kojoj prilici treba ponašati. Djeca uče iz kuće i takvo ponašanje prenose jer je to jedini obiteljski obrazac ponašanja koje vidi i u kojem sudjeluje.

Mi smo ateisti ali nismo rekli svom djetetu da ne smije ići na vjeronauk. Dijete je izabralo samo.

Citirat ću Vas "Anonimna, ali ako logički slijedite vaše razmišljanje, tu ćete završiti, na ovaj ili onaj način. Nadam se da uviđate opasnost i da niste kao mama ispred vrtića koja je čekala svoju kčer sa nama ostalim roditeljima. "
Vidite, opet kriva pretpostavka... Opet prtetpostavljate da sam površan roditelj koji svom djetetu daje da živi kao da sutra ne postoji i da mu se sve dopušta.

Nadam se da sam Vam barem otprilike uspjela objasniti na kakav način odgoja mislim i da ja Vas nisam uvrijedila svojim načinom razmišljanja.

Poštovanje, Anonimna

April 7, 2011
2:48 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
409sp_Permalink sp_Print

Poštovanje, Anonimna.
Kao što sam i napomenuo u svojem odgovoru, to je bio vrlo kratak i paušalan pokušaj da se odgovori na vrlo kompleksno pitanje.

Razumijem vašu reakciju, iako smatram da je neosnovana. Naravno da se slažem s vama da je KAŽNJAVANJE štetno, ali za discipliniranje se ne slažem, i tu se naši stavovi mogu razlikovati. Naime, u koliko pažljivo pročitate moj odgovor, a ne paušalno, ja sam vrlo pažljivo naglasio da je to moguće samo dok djeca ne razumiju značenje riječi: pazi, nemoj, stop, i td. Ja bih ipak radije da moje dijete dobije dvije packe kada se zatrči na prometnu cestu, nego da ga pregazi auto. Mislim da bi jedna takva nesreća više utjecala na njegov psihički i fizički razvoj, nego to da dobije packu po ruci kada to napravi. Jednako tome, smatram da bi bilo štetnije da se dijete opeče na štednjak znajući da je roditelj tamo i da mu kaže: nemoj! nego da mu roditelj u ljubavi odmakne ruku, da malu packu i kaže: pec-pec, ne to raditi! Čitajući vaš komentar nemogu se odati dojmu da ste mlada mama koja nema previše iskustva sa odgojom djece, jer djetetova samostalnost i integritet se formiraju kroz dva pitanja koje svako dijete postavalja, a ona su: Voliš li me i mogu li ti vjerovati? Ako volimo svoju djecu, morat ćemo ih disciplinirati u ljubavi, što će značiti da ćemo morati ograničiti njihovu slobodu i narušiti njihov integritet i samostalnost, koliko god nam se to ne sviđalo. Vidjet ćete kada vaše dijete krene u školu, da i tamo postoje pravila discipline, tj. ako vaše dijete ružno razgovara sa učiteljem, tuče drugu djecu, i sl., da će dobiti ukor ili će biti izbačeno iz škole, koliko god dijeca po ZAKONU imaju pravo na školovanje.

Svaki odgovoran roditelj će disciplinirati svoju djecui. Kažemo djeci da ne mogu gledati 10 sati televizor dnevno, da ne mogu ići spavati u 2 ujutro, da ne smiju bacati stvari i udarati druge ljude, pa uz to evo sviježeg primjera od danas iz mojeg doma - da ne smije dva dana koristiti Ipod... sa svim tim stvarima ja ga "ograničavam" ali to ne znači da je to štetno. Bolno za njih? Vrlo vjerojatno... hoće li djeca plakati ponekad kada izgube neke privilegije? Vrlo vjerojatno... no kao roditelj, ponekad moramo izabrati stvari koje se našoj djeci neće trenutačno svidjeti da bi im poslije bilo lakše... Bi li vam bilo draže da vaše dijete napusti školu ili padne razred, ili bi mu ograničili njegovu ili njezinu slobodu i samostalnost? Naravno, ovo je samo moje mišljenje i nitko ga ne treba slijediti, dapače, svatko treba vidjeti svoju djecu i odlučiti što je najbolje i najefikasnije za njih, ali isto tako treba prihvatiti odgovornost za budućnost svoje djece.

Sve više u našoj praksi vidimo reakciju na "stari" način odgoja, u kojem je vladala šiba i grubo kažnjavanje, te se stoga SVA vrsta discipline odbacuje. Na žalost, to nije dobro. Slažemo se da je stari način kažnjavanja bio kontraproduktivan i štetan, ali isto tako smatram da je štetno kada ne postoje nikakve granice. U tom slučaju, djeca mogu raditi što žele, jer se bojimo narušiti njihovu "slobodu". Na žalost, to u djeci samo stvara osječaj straha i nedopustive odgovornosti za svoj život koju ona ne mogu nositi.

Ako mislite da pretjerujem u kritici takve vrste roditeljstva, moram vam reći jedan ekstreman primjer. Naravno, velika večina roditelja se ne slaže sa takvom vrstom roditeljstva, ali samo želim ilustrarati kuda vodi takvo razmišljanje. Naime, razgovarao sam sa jednim mladim tatom u 30tim godinama koji ima kčer koja je apsolutno van kontrole. Kada smo pričali o disciplini, on je ponudio odgovor sličan vašem, da ju on ne želi sputavati, da želi da se ona izrazi kako god želi. Pokušao sam ilustrirati logičku rupu u njegovom razmišljanju, pa sam mu postavio pitanje: "Što bi ti napravio da vidiš da tvoja curica uzme škare i da sa njima želi upiknuti drugu curicu u oko? Bi joj to dopustio?" On je odgovorio: "Da, ne želim ju sputavati u ničem što ona želi napraviti." Naravno, ja sam ostao šokiran jednako kao i vi, i iako nema puno takvih roditelja, činjenica je da svi oni reagiraju na nešto što se zove "disciplina" te ju odbacuju, bez obzira što ona znači. Ja ovdje ne tvrdim da ste vi takva mama, Anonimna, ali ako logički slijedite vaše razmišljanje, tu ćete završiti, na ovaj ili onaj način. Nadam se da uviđate opasnost i da niste kao mama ispred vrtića koja je čekala svoju kčer sa nama ostalim roditeljima. Kada je njezina kćer izašla (dijete ima samo 6 godina), i pred svima nama rekla: "Ovaj je rođendan bio pravo sranje!", jedino što je majka, kojoj je bilo neugodno, rekla: "Mi odgajamo našu curicu da se može slobodno izražavati." Naravno, i mi odgajamo svoju djecu na takav način, ali to ne znači da sa svojim riječima mogu povrijeđivati druge ljude. Danas je rođendan sranje, a kada će biti teenager, VI ćete biti SRANJE, vaša pravila će biti SRANJE, škola će biti SRANJE, učenje će biti SRANJE, vaš autoritet će biti SRANJE, nakon toga će faks biti SRANJE, pa posao, žena-muž, itd.

I da, u pravu ste, samo za stvari koje donose opasnost treba dati pec-pec, i to samo dok su mali, da nauče reagirati na opasnost i na naše upute. Kada su stariji, onda to više nije potrebno, tada ih možemo disciplinirati na drugačije načine (npr. oduzimanjem privilegija).
Vi ste vrlo nadobudni kao roditelj koji misli da ako uklonimo sve opasnosti od djeteta da se ono SAMO neće dovesti u opasnost... Vi imate kao roditelj ODGOVORNOST naučiti djete kako se ponašati kada uvidi opasnost, što znači USADITI u dijete OSJEĆAJ OSOBNE ODGOVORNOSTI da se dijete SAMO makne kada uvidi opasnost. Dijete sa dvije godine to ne razumije... vi razumijete, stoga ga morate učiti što i kako reagirati kada dođe do opasnosti, što smije dirati, što ne smije...

I što se tiče knjiga... naravno, pročitao sam čitav spektar knjiga koje govore o odgoju djece - od razvojne psihologije, abnormalne psihologije pa sve do pop psihologije - to je bio dio mojeg školovanja, jer bez toga nisam mogao dobiti diplomu obiteljskog i bračnog savjetnika. To sam slušao 5 godina na sveučilištu u Americi, Knjige govore o mnogim stvarima, i postoje mnoge knjige na tržištu koje zagovaraju ovo ili ono, no svatko mora postupiti po savjesti, dobro promisliti i suočiti se sa posljedicama (ne samo dnevnim, nego i onima koje dolaze za 5-10-20-40 godina).

Eto, to je opet relativno površno tretiran odgovor. Nadam se da vas sa svojim odgovorom nisam uvrijedio. Cilj mi je bio da logički pogledamo KAŽNJAVANJE i na DISCIPLINU. Još jednom, fizičko kažnjavanje NE, disciplina DA.
Srdačno,
Davor1

April 6, 2011
12:28 pm
Avatar
Guest
Guests
408sp_Permalink sp_Print


Poštovani gosp. Davore, ovakav način "discipliniranja" djeteta ne samo da je štetan za djetetov normalan psihički razvoj već nije ni u skladu sa Zakonom. Davati djetetu pec-pec po prstima ma kako lagano bilo ne disciplinira ga ama baš nimalo, vjerovali Vi to ili ne. Jedino što ćete postići time jeste da će Vas se Vaše dijete bojati. Dugoročno ovakav tip "discipliniranja" vodi jedino lošem načinu odgoja. Ovakvim način odgajanja ne samo da narušavate djetetovu samostalnost i integritet već ga rušite u samom startu. Ako je pec-pec metoda tako učinkovito sredstvo, kako to da će ju roditelj primjenjivati samo i jedino radi sprječavanja ozljeđivanja djeteta i baš ni u jednoj od drugih situacija dječjeg neposluha? Znači, baš sva druga djetetova "neslušanja" će se rješavati razgovorom i kojekakvim nenasilnim metodama, a samo za izričite opasnosti primjenjivati metoda pec-pec?
Moje mišljenje je da dijete, ako je još uvijek maleno i ne razumije strah od opasnosti treba maknuti odnosno opasnost treba maknuti od djeteta.
Molim Vas da malo pročite neke knjige o "discipliniranju" djece bez IKAKVIH fizičkih kazni.
Ovo što Vi savjetujete je prestrašno 🙁

December 2, 2009
9:33 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
275sp_Permalink sp_Print

Draga Agape, to je vrlo složeno pitanje koje nema jednostavnog odgovora. No, pokušat ću to učiniti vrlo kratko, ali i vrlo paušalno. Što se tiče biblijskog pristupa, istina je da Sv. Pismo govori o tom načinu odgoja, i nije joj stran.
Mi smatramo da je bilo kakva kazna krajnja mjera, što vjerujemo da je i biblijska namjera (duh). Naravno da nikada, apsolutno nikada ne podržavamo batine ili bilo koji drugi ekstremni način kažnjavanja. Ne samo da to ne podržavamo, to je kažnjivo!

Kad god se dijete DISCIPLINIRA, što je različito od kažnjavanja (molim da obratite pažnju na razliku u terminima), cilj je izgradnja dijeteta, a ne njegovo "rušenje". Kao ilustracija, može nam poslužiti slijedeći primjer: ako dijete želi dotaknuti vrući štednjak, mi ćemo pomaknuti njegovu ruku i reći, NE-NE, pec-pec, ne smiješ to dirati! Koristiti ćemo strog glas, naborat ćemo čelo i sve što je potrebno da pokažemo da je to opasno. Ali ako dijete nastavi sa time i uporno želi dotaknuti taj vrući štednjak, uzet ćemo njegovu ruku i dati mu packu po dlanu (ili dvije, ovisno o dobi djeteta), da mu pokažemo da tu postoji opasnost, da asocira ili poveže opasnost i bol sa štednjakom. Uvijek neka vas vodi slijedeći princip - bolja je mala i usmjerena bol nego velika šteta i/ili ozljeda djeteta. Vi želite zaštititi dijete, ne ozlijediti ga. Takva vrsta discipline je bolna ali nije štetna za dijete, upravo suprotno, ona ga štiti. To je vrsta discipline koja se koristi SAMO KADA dijete ne sluša normalan način, znači kada ga ili ju ne možete normalnim razgovorom nagovoriti da nešto čini ili ne čini. Stoga, takva vrsta discipline je moguća samo u ranoj dobi, jer čim dijete može razumijeti ne-ne, ili pazi, stop i sl. i ako slijedi vaše upute, onda to treba prekinuti.
Kao što sam rekao, to je vrlo kratak i paušalan način obrade ovog vrlo složenog problema, i vjerojatno nisam odgovorio na sva vaša pitanja, ali slobodno nam se obratite sa konkretnijim pitanjima.
Srdačno,
Davor

December 2, 2009
3:36 pm
Avatar
agape
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 0
Member Since:
December 2, 2009
sp_UserOfflineSmall Offline

Bok!
Ja sam mlada mama i u zadnje vrijeme puno razmišljam o odgoju... Uglavnom, u ruke mi je došla knjiga Ključ srca vašeg djeteta autora Garya Smalleya. U toj knjizi se vrlo otvoreno u jednom poglavlju govori o fizičkom kažnjavanju djece: od koje do koje dobi je tako nešto prikladno, u kojim situacijama, na koji način...
Autor knjige je kršćanin. I nekoliko mojih prijatelja iz molitvene zajednice s kojima sam pričala o tome također se slaže s takvim pristupom i kažu da su oni za zdravu biblijsku šibu (što god to značilo...).
No ja ne znam da li je to zbog sjećanja koja ja imam iz djetinjstva ili što drugo, ali meni je takav način odgoja neprihvatljiv - ne razumijem zar ne postoji uvijek neki drugi način? Što se postiže batinama osim toga da se dijete osjeća manje vrijedno i boji se? Ne znam... Zanima me koje je vaše mišljenje o fizičkom kažnjavanju djece?
Ako je potrebno, mogu napisati detaljnije što piše u knjizi ili je vi sami pročitajte, pa mi odgovorite.

Forum Timezone: Europe/Zagreb

Most Users Ever Online: 53

Currently Online:
2 Guest(s)

Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)

Top Posters:

Paladin: 18

spyder: 14

veselouKristu: 14

Demi: 13

nadalina: 6

Member Stats:

Guest Posters: 0

Members: 1010

Moderators: 5

Admins: 0

Forum Stats:

Groups: 2

Forums: 12

Topics: 82

Posts: 485

Newest Members:

Issacothem, LubosSek, sunkica, Anthonyquods, ritaka, KeithJah, AKl, Dandfgrwen, Duncanrok, darylkw11

Moderators: sdkukec1: 206, Daniel: 3, Jelena Kerovec: 0, iva.b: 0, Ana Sekelj: 0

Administrators: