Podjeli s drugima...




Avatar

Please consider registering
guest

sp_LogInOut Log In sp_Registration Register

Register | Lost password?
Advanced Search

— Forum Scope —




— Match —





— Forum Options —





Minimum search word length is 3 characters - maximum search word length is 84 characters

No permission to create posts
sp_Feed Topic RSS sp_TopicIcon
seksualna intimnost
July 27, 2011
5:16 am
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
441sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Dragi Martini, ne znam niti od kuda da počnem s tobom...
Prvo, imaš 15 godina - ti i tvoja djevojka ne bi trebali imati NIKAKAV seks, a kamoli analni seks.
Drugo, samim time što pitaš takvo pitanje, potvrđuješ moju gornju tezu.
Treće, u koliko ne znate što radite, premladi ste da to radite (vidi prvu točku).
Četvrto, samo tvoje pitanje govori o tome da previše gledate porno filmove - i da ne razumijete dovoljno ljudsku anatomiju. Igrate se odraslih i to vas može jako koštati - od boli, infekcija preko trudnoće i abortusa, do emocionalnih poremećaja. Još jednom ponavljam - seksu je mjesto samo u braku, gdje oba partnera uživaju i gdje nema straha od ovakvih situacija - "Hoće li moj partner zatrudniti?"

Stoga, molim te lijepo, i sve tvoje vršnjake koji ovo čitaju, koristite ovo vrijeme hodanja da upoznate svoje dečke ili cure, upoznate sebe - kako reagirate, što volite i želite (osim seksa), razvijajte talente, znanje i molite se za svoje buduće partnere - sve to tako da jednom kada uđete u brak vam se ne dogodi da uspoređujete svoje partnere sa svojim bivšima, da ne možete imati djecu jer ste pokupili prije neke seksualno prenosive bolesti, da te iste (kao što su HPV ili herpes) ne prenesete na svoju supruge, da ne žalite za time što ste imali već nekoliko abortusa a sada imate teškoća sa trudnoćom,...
Umjesto toga, sazrijte, znajte što i koga želite (kakvu suprugu-supruga), razvijte se u odgovorne mlade osobe, tako da i kada dođe ovakvo pitanje - da li je moja supruga trudna ili da li sam trudna, to bude pitanje koje izaziva sreću, zadovoljstvo i išćekivanje, a ne strah, sram ili strijepnju.

Martini, pokušaj vidjeti da li će tvoja djevojka ostati s tobom par tjedana BEZ da imate bilo kakav seksualni kontakt (što uključuje i maženje po grudima, međunožju, itd). Ako ne, onda nije vrijedna tebe i tvog vremena, i vrijeme je da pronađeš nekoga tko će biti s tobom zbog nekih drugih tvojih kvaliteta.

Sve najbolje ti želim,
Davor1

July 27, 2011
1:27 am
Avatar
Martini
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 0
Member Since:
July 27, 2011
sp_UserOfflineSmall Offline
440sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Imam 15 godina i imam devojku sa kojom sam vec godinu dana i vise...Pre neku noc smo pokusali analni sex...Problem je u tome sto nisam uspeo da prodrem u nju...A nisam imao kondom,i pritom sam bio dosta vlazan...Moja devojka je nevina...Pa bih vas molio da mi odgovorite da li bi moglo doci do trudnoce....?

December 17, 2009
1:44 pm
Avatar
leptir
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 5
Member Since:
November 16, 2009
sp_UserOfflineSmall Offline
279sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

hvala vam na odgovorima punim ohrabrenja i nade!
u zadnje se vrijeme kod nas sve mijenja jer sam shvatila da - zelim li promjene - mogu mijenjati samo sebe, krenuti ispocetka, odluciti svaki dan da svog supruga ljubim i da je upravo on moj izbor.
puno mi je pomogla prijateljica kojoj sam isto tako u mislima, koja se moli za nas i razumije me.
koraci su samo moji, i sama odlucujem kako cu dalje.
znam da se zelim boriti i da ne zelim odustati.
molim se za to da supruga bezuvjetno ljubim i prihvacam, da mu dam slobodu i mogucnost izbora, da olabavim svoje "uzde" ocekivanja i zadaca koje mora ispuniti da bi zasluzio ljubav... usput, moj suprug, iako ateist, prema meni zivi krscanstvo, ljubi me, podrska mi je i pomoc, ne odustaje.
a ja sam dosad samo pricala o tome.

zelim se promijeniti i zelim biti drugacija, bolja, blaza, meksa, zelim prihvacati, a ne kritizirati, razumjeti, a ne osudjivati.
to je put.
hvala vam svima na pomoci!

December 8, 2009
5:23 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
276sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Draga Leptirice, stigao ti je još jedan odgovor, ovoga puta od Ines.
Evo, prenosim ti ga u cijelosti.
Davor

Leptirice,

Željela bih s tobom podijeliti iskustvo mog supruga i mene. Meni je 34 , a suprugu 36 godina. Ušli smo u brak potpuno nepripremljeni i needucirani o onome što nas očekuje.
Natovareni „prtljagama“ načina ponašanja i rješavanja odnosno ne rješavanja sukoba svaki iz svoje obitelji.
Zaista tijekom života nas pripremaju kako biti dobar djelatnik, kako sudjelovati u prometu i masom drugih primjera no kako biti dobra supruga svom suprugu i obrnuto o tom segmentu jedva i spomena.
Tijekom dugog niza godina nismo znali ni jednu prepreku koja se ispriječila između nas riješiti, već smo ih uredno zaobilazili i kako kažu trpali ispod tepiha.
Nismo znali rješavati probleme, rekla bih oni su malo pomalo skoro rješili postojanja naš brak.Gomilali su se nerazriješeni sukobi jedan na drugi. Svatko je vukao na svoju stranu.
Ja sam tako imala viziju našeg života koja je bila u totalnoj suprotnosti suprugovoj.
Listali su se dani puni gorčine, neopraštanja, svađa, optuživanja ,šutnje , spavanja u odvojenim sobama i još mnogo toga ružnog. Naš brak se pretvorio u bojno polje. Nakon nekog vremena postali smo potpuni stranci. Svatko je išao svojim putem neopraštanja i sebičnosti.
Ja sam bila ta u kojoj je sazrela odluka za rastavu...danas tu odluku zovem kukavičkim bijegom. U dubini svog bića osjećala sam da to nije ispravan put, ali sam se prepustila osjećajima. Danas uviđam Božju prisutnost koja je bdjela nada mnom, opominjala me kroz snove i nemir koji sam konstantno osjećala. Od mene je ostala samo sjena one nekadašnje Ines. Bila sam u krhotinama.Cijelo to vrijeme bila sam uvjerena da se suprug mora mijenjati, a da su moji postupci i ponašanje sasvim u redu. Bila sam uvjerena da ja mogu bolje od njega voditi našu obitelj kroz život. Kako sam bila u krivu....
Konačno samo tako mogu reći, Bog nas je preko suprugovog prijatelja doveo u „Obiteljski život“ na savjetovanje. Tu smo shvatili da smo oboje svojim egoizmom i sebičnošću doprinjeli skoro raspadu našeg braka. Naučili smo za početak kako slušati jedan drugog i prihvatiti tu istinu o svojim osjećajima koju nam govori druga strana. Preuzeli smo odgovornost svaki za svoje postupke. Uvidjeli koliko je pogrešno osuđivati se uzajamno zbog zbog razlika u našim karakterima, te iste upotrijebiti za izgradnju, a ne za rušenje.
I najvažnije počeli smo svoj brak graditi na Božjim temeljima ( i mene je suprug znao kritizirati zbog čitanja Božje Riječi i molitve, no danas se svakim danom sve više otvara Bogu i zajedno molimo. Tada mi se to činilo nemoguće...). Na čvrstim temeljima koji su jedini moćni odoljeti svim olujama zajedničkog života kojima se mi sami u svojoj snazi ne možemo oduprijeti. Počeli smo svjesno donositi odluke uz Božju milost da se ne želimo ranjavati jer u svađi nema pobjednika već oboje gubimo. Odlučili smo voljeti jedan drugoga ljubavlju koja je onom drugom potrebna, i na način koji druga strana želi. Postali smo partneri, a ne neprijatelji.
Spoznali smo u punini ono što smo i osjećali cijelo vrijeme da nas je Bog namijenio jedno drugome na ovom zemaljskom putu.
I danas evo naš dom je dom mira, ljubavi i molitve!
Nadam se da sam te ohrabrila da ustraješ na pomirenju, da zajedno prebrodite teškoće jer čuda se događaju! Iz iskustva govorim ,na savjetovanje svakako odlazite zajedno. Pronađi snagu u Bogu čitajući Njegovu Riječ. Možda da započneš; meni je puno pomogla Petrova poslanica 3:1-12.

Želim da znaš da ste u mojoj svakodnevnoj molitvi i javi se ..

Ines

November 24, 2009
12:05 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
271sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Draga Leptirice, prenosim ti odgovor jedne naše forumašice - nju možeš kontaktirati na ovaj email. Pročitaj u nastavku njezin odgovor.

Draga Leptirice,
Čitajuči tvoj post prepoznala sam puno situacija kroz koje smo ja i moj suprug također prolazili, ali nismo reagirali na vrijeme nego smo dopustili da problemi zavladaju našim brakom i dovedu nas čak do odluke o rastavi....
Žao mi je za sve što ti se događa, ali želim te ohrabriti da si na dobrom putu i da vaš brak može biti bolji od ovog koji sada «živite».

Imam 33 , a suprug 34 godine. Imamo dvoje divne djece. Ja sam kod kuće sa njima, a suprug radi. Zajedno smo 18 godina. Od toga 13 godina u braku. I u vezi i u braku uvijek smo imali trzavica, uspona i padova. Voljeli smo se, ali to nije bilo dovoljno. Naš odnos nije bio izgrađen na čvrstim temeljima. To je najbolje došlo do izražaja kada su nas zadesili teži problemi.
Prije 7 godina moj suprug je otvorio firmu. Nakon nekog vremena zapao je u teške financijske probleme. Nije se znao nositi sa tim i nesvjesno je bježao od te činjenice. Bio je pod strašnim stresom, što se odražavalo i na naš odnos. Počeli smo se češče prepirati, s vremenom sve žešče i ružnije. Udaljili smo se emocionalno i intimno. Svađe su završavale galamom i lupanjem vratima. Naš je odnos bio sve hladniji sa nedostatkom poštovanja i ljubavi. Suprug se s vremenom počeo opijati i sve više izbivati iz kuće. Nisam shvaćala što nam se to događa i često sam pokušala razgovarati sa njim o problemu, ali on bi se opirao tome i bježao od mene. Bila sam totalno zbunjena, uplašena i nesigurna. Nisam znala što ućiniti, kako spasiti brak i vratiti supruga i naš odnos u normalu. Osijećala sam se bespomoćno. Sve što sam željela je da budemo jedna normalna i zdrava obitelj. Međutim tada sam saznala da mi je suprug nevjeran. U tom trenutku sav moj svijet se srušio i bila sam potpuno slomljena. Ono što mi je davalo snagu za ... ustati i krenuti dalje... bila je ljubav i vjera u Boga.
Suprug i ja razgovarali smo i odlučili spasiti naš brak koji je visio o niti.
Imali smo tu sreču što smo naišli na bračne savjetnike «obiteljskog života» koji su također bračni par, pun iskustva, znanja, ljubavi i topline. Ono što nam je definitivno pomoglo pri spašavanju braka, bilo je prihvaćanje Isusa Krista u naš život. Oboje smo vjernici od prije, ali tu vjeru nismo niti poznavali, niti živjeli. Prihvaćanjem Isusa i savjetovanjem spoznali smo kako Bog vidi naš brak i počeli smo se ponašati u skladu sa tim. Bog je tada počeo mjenjati naša srca i oblikovao nas je u nove osobe. Postao je temelj našeg odnosa i braka. Dao nam je ljubav i milost kakvu do tada nismo imali jedno za drugo. Naućio nas je da smo odgovorni sami za sebe u svom ponašanju prema bračnom partneru, da ga trebamo voljeti bezuvjetno zaslužio on to ili ne.... baš kao što i nas Bog voli iako smo griješni i ponekad ne zaslužujemo takvu ljubav.
Trenutno smo u još težim financijskim problemima, ali sada stojimo na čvrstim temeljima i ništa nas više ne može poljuljati i emocionalno udaljiti. Naš odnos je sada bolji i čvršći nego ikad.
Danas sam zahvalna Bogu što nam je dopustio takvu neugodnu avanturu i što nismo pokleknuli pred njom. Zahvalna sam mu jer nas je na taj naćin približio sebi. Mi nismo ništa izgubili.... dobili smo smisao života i izobilje Božje ljubavi koju prenosimo na druge. Bog nas je nagradio i ispunio naš život u potpunosti.

Želim te ohrabriti da se nastaviš moliti i čitati Božju Riječ. Da nastaviš voljeti svog supruga i «služiti» mu na naćin koji je njemu potreban. Zamoli Gospodina da ti pokaže koje su suprugove potrebe i kako mu možeš pokazati svoju ljubav. Bog očekuje od nas da nesebično volimo naše bračne parove ne tražeči ništa za uzvrat. To je ponekad teško, ali zato nam Bog daje posebnu i svetu ljubav pomoću koje možemo voljeti na takav naćin.
Duboko vjerujem da će tvoj suprug tada prepoznati tu promjenu u tebi i uzvratiti ti ljubavlju.
Uz sve to , svakako vam je potrebno i savjetovanje, ali ne odvojeno. Bilo bi dobro da savjetniku odlazite zajedno. Toplo preporučujem (ako ste u mogučnosti)iz osobnog iskustva, savjetnike «obiteljskog života» koji rade srcem i poučavaju parove o braku na temelju Božje Riječi...( za nikavu novčanu naknadu)...

Toliko od mene i ako imaš bilo kakva pitanja slobodno se javi.

Mirela

November 17, 2009
11:08 am
Avatar
leptir
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 5
Member Since:
November 16, 2009
sp_UserOfflineSmall Offline
269sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

davore, hvala ti, govoris o temama koje i mene zaokupljaju i o kojima vec dugo razmisljam.
sto se tice vjere, nisam bas sigurna ni u sto. do puberteta sam redovito odlazila u crkvu, odrasla sam u tradicionalnoj katolickoj obitelji u kojoj se te vrijednosti nisu propitivale, vec su se zivjele "zato jer se to radi oduvijek i jer to rade svi". ili barem vecina. s pubertetom je dosla kriticnost i pobuna, otisla sam. prije nekoliko godina sam bila u dobokoj krizi. tad sam upoznala ljude koji su mi nesebicno pomogli i koji svoju vjeru zive svaki dan. i ja sam se u toj fazi priblizila nekom novom bogu, ali ipak obiljezena strahom iz prijasnjih godina i slikom boga koji je strah i trepet i koji ce me spaliti na mjestu ne budem li dobra.
s tim sam ljudima i dalje u kontaktu, naravno rjedje jer smo daleko. ali taj plamen u meni jos tinja.
molim se kad mi je tesko. i nazalost samo tada. u jednoj fazi su pocetak svakog mog dana cinili citanje biblije, zahvaljivanje za novo jutro, molitva za ljude oko mene.
moj suprug uopce ne vjeruje u boga, zapravo mu je to smijesno i primitivno. o tome ne razgovaramo, ja i kad citam bibliju ne zelim da on vidi da to radim jer mislim da bi se razocarao, gotovo da se sramim.
s druge strane ni sama vise ne znam sto je istina a sto nije, stalno razmisljam o tome i stalno sve propitujem, zelim znati i biti sigurna, a nije moguce. tako se nalazim negdje izmedju, a na taj je nacin tesko biti.
krecemo u savjetovaliste, razgovarali smo, on je spreman za taj korak. idemo za prvi put odvojeno, kod razlicitih savjetnika, a onda cemo odluciti kamo cemo zajedno. jos se uvijek pitam je li do ovoga moralo doci ili sam ja svojom nervozom, neprestanim trazenjem odluka i konkretnih koraka, nezadovoljstvom i analiziranjem svega ovu krizu i izazvala. i tesko mi se nositi s time.
ono sto nas veze je ljubav i sigurna sam da je moj suprug dar od boga (kakav god taj bog bio i tko god on bio i kako ga god nazvali) samo za mene i da je najbolji za mene koji na svijetu postoji. i ne zelim odustati. hvala ti sto si me podsjetio na to.

November 17, 2009
10:46 am
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
268sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Draga Leptirice, moraš se pitati nekoliko teških pitanja... od kuda dolazi tvoja snaga? Jer ako dolazi od tvog supruga, onda si na vrlo tankome ledu. Ako crpimo snagu za život od naših partnera, onda živimo u zabludi, jer će nas oni prije ili kasnije razočarati, povrijediti, rastužiti. Pitanje je: možeš li biti sretna čak i ako se on ne promijeni? Jeli to moguće?
Znam da si imala velika nadanja od braka, svi smo ih mi imali. Svima nama je puno lakše voljeti osobu koja voli i nas, koja nas mazi i pazi... ali što kada dođe do teških trenutaka? Što tada? Što kada supružnik (zbog ovog ili onog razloga) ima lošu sliku o braku?
Ja ne nudim čarobni odgovor. Ja samo mogu reći iz svog iskustva i iz iskustva mnogih parova sa kojima smo mi radili da je odnos s Bogom bio od presudne važnosti. To možda nije nešto što ti se sviđa kao odgovor, ali mi smo vidjeli da vjera u Boga može dati ljudima potrebnu snagu da se izbore sa problemima u odnosu.
I kada kažeš da je to prevelika zadaća za tebe, u pravu si - ti ne možeš promijeniti njegovo srce. Samo se zapitaj da li ima nekih stvari u tebi koje te frustriraju i koje bi voljela promijeniti (kao recimo: voljela bi više vježbati, više čitati, manje gledati televiziju, više nešto, manje nešto, itd.). Reci mi, da li ti uspjeva promijeniti sve te stvari? Možda da, a možda i ne. Pa ako ne možeš te stvari promijeniti kod sebe koje bi voljela, a i sama imaš najviše kontrole nad njima, što misliš, kako će ti teško biti nešto promijeniti u tvom suprugu? Nemoguće a ne teško.
Stoga, zaputite se kod savjetnika što prije, u međuvremenu razgovarajte, a ti, ako imaš i malo vjere, moli se za sebe i svog supruga i za vaš brak.
Javi se sa rezultatima.
PS - žao mi je što ste u inozemstvu, volio bi da ste ovdje u HR da se vidimo.
Davor

November 16, 2009
2:13 pm
Avatar
leptir
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 5
Member Since:
November 16, 2009
sp_UserOfflineSmall Offline
267sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

jos jednom hvala, nadam se da cu pronaci mudrost, ljubav i snagu da ne odustanem.
umorna sam i prazna, kao da sve vrijeme nase veze i naseg braka (osim u fazi "ruzicastih naocala") sama vucem teska kola zajednistva, gledajuci istovremeno druge parove koji su uglavnom zapeli u blatu i ne mogu dalje.
ne poznajem mnogo ljudi koji su sretni u braku, ali imam tu srecu da sam odrastala u takvoj obitelji. moji se roditelji i danas vole i postuju, i iako ne bih htjela brak kakav imaju oni, radosna sam sto je njima dobro i sto su optmizam i vjeru u zajednistvo prenijeli i na mene.
moj suprug, s druge strane, ima jako negativnu sliku o braku, a kao dijete je nazalost gledao kako otac zlostavlja majku. te rane bole ga i sada, i gotovo nikad ne razgovaramo o tome. on suti, ja se ne usudjujem pitati.
nekad mi se cini da mu se srce zamrzlo i pitam se je li to za mene prevelika zadaca.

November 16, 2009
12:48 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
266sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Draga Leptirice, nitko se ne snalazi u tome najbolje odmah. Zato moramo biti "studenti" naših bračnih partnera, da vidimo kada je previše a kada mogu o nečemu pričati. Jedna od stvari na koje mi potičemo ljude je da pitaju svoje partnere: Da li si sada spreman za razgovor? Ako nisi, kada bi mogli razgovarati? - znači, bez pritiska, dajte partneru šansu da kaže - Sada nije dobro vrijeme, možda nakon večere ili ovaj vikend. Prihvatite to i vratite se ponovno kada vam je dao priliku. Isto je važno kako pristupamo partneru, tj. da li nastupamo sa "silom" (što se može vidjeti u tonu, stavu tijela, pogledu, i sl), ili sa milošću. Nije isto reći: DA LI SI SADA SPREMAN ZA RAZGVOR!?! Ili bi ti MOŽDA kasnije želio razgovarati? (pokušajte čitati velika slova sa povišenim tonom, pa ćete vidjeti kako to zvuči).
No, znam da mnogi to ovdje čitaju i vjerojatno će mi zamjeriti kako to da vi sve morate napraviti, kako to da vi morate sve poticati... na žalost, u braku nema toga tko prvi, nego korake poduzima ona osoba koja je zrelija (u tom području) i koja vidi probleme i želi nešto napraviti u vezi toga. To nema veze sa muško-žensko, nego sa time tko je spreman poduzeti nešto. Na žalost, najčešće su to žene, koje su i same vrlo ranjive i nesigurne, tako da im je to veliki teret.

Što se tiče razgovora o savjetniku, raspitajte se tko je dobar bračni savjetnik, netko tko ima iskustva, osoba kome će biti stalo do vas, osoba koja će se potruditi a ne smatrati vas projektom ili kasicom-prasicom. Vrlo je važno da oboje odete kod takve osobe, jer na braku je teško raditi ako samo jedna osoba radi - potreban je trud dvoje ljudi da bi brak stvarno dobro funkcionirao. To je kao vožnja bicikla - teško ga je voziti jednom nogom.

Srdačno,
Davor

November 16, 2009
12:28 pm
Avatar
leptir
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 5
Member Since:
November 16, 2009
sp_UserOfflineSmall Offline
265sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

davore, najljepsa hvala na odgovoru!
moj se suprug zaista sve vise povlaci i svaki mu je nas razgovor napor.
ne znam kako razgovarati s njime i mozda bismo zaista trebali u savjetovaliste.
i o tome smo razgovarali, naglasila sam mu da sam spremna za taj korak, ali s njegove strane ne dolazi nista. bio je jednom u savjetovalistu, sam (nije mi o tome tada nista rekao), prije nekoliko mjeseci, i taj jedan put mu je ocito bio dovoljan.
trebam li inzistirati na odlasku u savjetovaliste ili opet cekati da ta odluka dodje iz njega? ne snalazim se dobro u tome kada treba "pritisnuti", a kada popustiti i biti strpljiva supruga puna ljubavi koja ce svome suprugu biti pomocnica.

November 16, 2009
12:15 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
264sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Draga leptirice,
hvala vam što ste se javili. Ova stranica i je pravo mjesto gdje ljudi mogu postaviti konkretna pitanja i dobiti (neke) odgovore.

Što se tiče vaših problema, kako ste i sami naveli, njih ima puno. Od komunikacije, intimnosti, povjerenja, straha, bijega, neodlučnosti, odbačenosti, razlike između muškaraca i žena, i još mnogih drugih. U svezi vaših problema, pošto nije samo jedan, najbolje bi bilo da potražite pomoć bračnog savjetnika. U koliko to ne učinite, vrlo brzo bi se vaš odnos mogao raspasti, jer se i sada vrlo labavo držite zajedno (tj. nemate previše dodirnih točaka - u biti ste vrlo emocionalno udaljeni).

Naravno, pošto odgovaram samo na vaš post, moram odgovoriti samo na temelju informacija koje ste mi vi dali. U koliko će vam trebati neko vrijeme prije nego što pronađete savjetnika, možda možda bi trebali učiniti slijedeće (a to će i pomoći savjetniku kada dođete kod njega da može lakše identificirati vaše probleme): kao prvo, da bi uopće ostali zajedno, morat ćete sjesti i porazgovarati o vašim prioritetima - što stvarno želite u vašem odnosu. Vjerojatno će se vaši prioriteti razlikovati, ali nemojte osuđivati jedan drugoga, to je normalno da su različiti. Ali barem kada ih iznesete van, biti će vam lakše planirati budućnost. Jer u koliko je vašem suprugu najvažnija karijera, a vama dom i djeca, razgovarajte kako možete i da li uopće možete te dvije stvari pomiriti. Da li to znaći da ćete vi ostati kod kuće odgajati djecu, a da će samo on raditi (slično Američkom modelu), ili da nećete uopće imati djecu, ili da ćete imati djecu i da ćete u njihovom odgoju oboje učestvovati koliko god je moguće (najbolji model "uključenih" roditelja). Dajte slobodu jedno drugome da budete različiti i ponovno nakon nekog vremena razgovarajte o tome. Večina odluka koju donesemo desi se tijekom procesa iznošenja problema, upoznavanja partnera i davanja slobode da budemo što jesmo. To je više organski proces nego samo nešto što se dogodi u trenutku.

Za vrijeme slijedećeg razgovora morat ćete dotaknuti i pitanje intimnosti - što to znaći intimnost, kako ju vas dvoje doživljavate i što možete napraviti da bi se osjećali bliskiji jedan drugome. To ne znaći samo seks, nego i druge stvari, kao zajednički hobiji, provođenje vremena skupa u pomaganju drugima, i sl.

Treći razgovor: potegnite i pitanje straha - da li je strah od "nepoznatog" - kakav ću ja biti otac/majka, hočemo li dovoljno privređivati za to dijete, jesam li prestar za to, i sl.

Način: Što se tiče vaših "napada" za vrijeme svađa, time nećete ništa riješiti - to je klasičan muški odgovor na napad i pritisak - povlačenje u "pečinu" dok ga to ne prođe. U koliko tako nastavite, on može doći u fazu "stalnog boravka u pećini", što će ga dodatno izolirati od vas.

Da do toga ne bi došlo, još jednom vas potičem, obavezno i što prije potražite bračnog savjetnika. Svi indikatori koje ste naveli govore da je vaša situacija ozbiljna, a posebno ne spriječavanje vašeg supruga da otiđete od njega, nedostatak seksualnog interesa, stalan umor, i sl. Moguće je da vaš suprug pati od depresije, i posjet savjetniku vam može pomoći da to identificirate.

Ovo je samo u kratko nekoliko stvari koje možete učiniti prije nego što posjetite savjetnika, kojeg obavezno i što prije morate posjetiti.

Javite se kako je prošlo, bilo da ima ili nema napretka.

Srdačno,
Davor

November 16, 2009
11:35 am
Avatar
leptir
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 5
Member Since:
November 16, 2009
sp_UserOfflineSmall Offline
263sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

zdravo!
nova sam na vasim stranicama i nisam bas sigurna znam li se dobro sluziti svime sto se ovdje nudi.
imam naime problem i nadam se da cete mi pomoci da ga osvijetlim s druge, objektivnije strane.
imam 32 godine, suprug 41. u braku smo pola godine, prije toga smo godinu i pol zivjeli zajedno.
suprug ima jako stresan posao koji ga zaokuplja u potpunosti, ja sam trenutno nezaposlena, zavrsavam svoj drugi studij s nadom da ce mi otvoriti nova vrata jer sa sadasnjom diplomom ne mogu mnogo.
problem u nasem braku je nedostatak intimnosti, rijetki intimni odnosi i emocionalna udaljenost. moj suprug nema zelju za seksom, to jest ona se javlja rijetko. stalno je umoran, odmara se u fitnesu i ponekad s prijateljima ili pred kompjuterom. osjecam da sam mu teret i da ga samo pritiscem, da mu smetam.
vjencali smo se nakon mog dugog nagovaranja, to je bila i njegova blaga zelja, ali je bio neodlucan uciniti neki korak. na kraju su nas okolnosti prisilile na to (zivimo u inozemstvu i postavilo se pitanje moga zakonskog ostanka). isto je s djecom. spremna sam vec dugo, on je covjek s kojim zelim djecu, prvi mi se put ta zelja pojavila s njime i sigurna sam da bi bio sjajan otac.
na moje pitanje zasto ne zeli djecu kaze da to nije istina i da ih ponekad zeli, a ponekad ne. na moje pitanje da mi kaze koji su razlozi za "ne" on kaze "ne znam". ta me neodlucnost i izludjuje i boli i vrijedja i cini ljutom i bijesnom i tuznom. njegova me nesigurnost cini nesigurnom, pitam se kako se mogu osloniti na njega.
kontracepciju ne koristimo (po tome se vidi da nije posve protiv), ali tako rijetko spavamo zajedno da nema sanse da ostanem trudna.
osjecam se nevoljeno i nezeljeno. svjezi smo u vezi, svjezi u braku, a cini se da je sve nestalo. tako brzo?
u zadnje se vrijeme cesto svadjamo, ja trazim odluke i hrabrost, on se povlaci i zabija u svoj posao. ja zelim naprijed, za njega je to prebrzo.
ne trebam ni spominjati da mi bioloski sat radi kao lud. zelim djecu, ne jedno dijete, zelim zajednicku buducnost, nove korake, nove izazove koji ce nas jos vise povezati, ne bojim se.
sto da radim? imam osjecaj da se samo udaljujemo, da ga zaista opterecujem svojim zeljama i planovima. nazalost nista od toga nije zajednicko. rado bih ga pratila u njegovim zeljama i planovima, ali on kaze da ih nema, da je samo jako umoran i da je sve sto zeli odmor i san.
imam jako dobre sanse da uskoro pocnem raditi, 500 km dalje od mjesta u kojem sad zivimo. tesko da bi se vidjali i svaki vikend, a kamoli cesce.
moj je suprug zatecen time sto ja uopce razmisljam o takvom koraku, ali me ne zadrzava i ne sputava, prepusta meni odluku. a ja sam umorna od cekanja na to da se on odluci i da konacno osjetim da je cijelim svojim bicem u nasem braku i nasoj buducnosti, da nema vise samo "ja" ili "ti", vec da postoji "mi" i da ono treba rasti i razvijati se.
nisam osoba koja trci za karijerom, nije mi toliko vazno. bila bih najsretnija da se odlucimo za djecu, imamo sve preduvjete. unatoc tome razmisljam o odlasku u novi grad, novu zemlju, o tome da se posvetim karijeri koja me zapravo ne zanima, ali mi se cini kao jedini moguci izlaz iz ovog kruga. zapravo kao pauza i bijeg, jer rjesenje ne vidim.
sto mi savjetujete? hvala.

November 29, 2007
6:48 am
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
205sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Bok Nina, i bok svima.

Nema na čemu i nadam se da će barem nešto biti od pomoći. Čuvaj se i javi se povremeno.

Nadam se da će to drugima isto pomoći kada će čitati ove postove.

Srdačno,
Davor1

November 28, 2007
9:45 pm
Avatar
2nina
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 5
Member Since:
October 30, 2007
sp_UserOfflineSmall Offline
204sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

HVALA ,u redu javit ću vam se i pokušat napravit po vašem savjetu ,a što se tiče šminke vjerujte to mi je navika od posla pa to najprije ujutro napravim,pa mi se ponekad čini da ga nesvjesno izazivam tj.zavodim a to mi nekad nije bilo ni na kraju pameti. Ipak hvala puno 🙄

November 28, 2007
10:47 am
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
203sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

draga Nina,
vi se slobodno javite na email, a što se tiče smještaja, to nemamo organizirano, nego ćete to morati učiniti na svoju ruku.
U ZG, posebno tu na našoj zapadnoj strani grada, ima nekoliko zgodnih i pristupačnih mjesta za odsjesti (barem su takva bila u prošlosti).

Uz to, još jedan praktičan savjet - u slijedećih tjedan dana dočekajte ga sa velikim osmjehom kada dođe kući, i sređeni za njega (malo ruža, rumenila ili sjajila, i maskare - pet minuta posla). To je možda mala gnjavaža, ali vidjet ćete kakve će to imati posljedice na vaš odnos. Spomenite mu samo jednom da to činite radi njega jer vam je on poseban. To posebno znači muškarcu. Ništa nećete izgubiti u tih tjedan dana. Isto tako, tih tjedan dana nemojte pričati o velikim odlukama, niti teškim problemima, pokuštajte se opustiti i dati njemu da se opusti u vašoj blizini. To će možda značiti gledati utakmicu s njim, ili nešto drugo.

Brak znači voljeti drugoga onako kako on ili ona to voli!. I sve dok te stvari ne prelaze neke normalne okvire, to je u redu (sve dok vas ne navodi na nekakav grijeh - krađu, varanje, laž, bol, itd.)

Ovo su sve male stvari i kratki praktični savjeti koji mogu donijeti puno plodova u vašem odnosu.

Uz to, ako vas zanima kada bi onda razgoravali o problemima, javite se ovdje na forumu, pa ću vam objasniti kako to funkcionira sa nama muškima. 😀

Čujemo se onda.

PS - javite nam kako je prošla avantura sa "kuponima".
Ne zaboravite, u vašim kuponima njemu moraju biti stvari koje se NJEMU sviđaju, ne nužno uvijek i vama. Pošto ga vi najbolje poznajete, vi ćete moći dati najbolji sud koje su to stvari. I obrnuto.

Davor1

November 27, 2007
10:26 pm
Avatar
2nina
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 5
Member Since:
October 30, 2007
sp_UserOfflineSmall Offline
202sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

🙂 puno hvala na odgovoru,pokušat ću učiniti sve da nekako uskladimo svoje potrebe jer ni meni ni mužu ne pada na pamet rastava.Moram vam reći da moj muž nije više na ribanju više od 4god.nego radi u trgovačkom centru gdje sam i ja radila pa zbog toga ponekad ne mogu shvatit da je on umorniji od mene.Ali kako i sami kažete zaista puno moramo raditi na našem odnosu,također mislim da nije loša ideja o dolasku na savjetovanje kod vas,razmislit ću o tome i porazgovarat sa njim pa se onda možemo dogovoriti o tome,samo usput da pitam jeli to organizirano kod vas ili bi morali imati privatni smještaj.Još jednom od srca hvala.

November 27, 2007
10:26 am
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
201sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

nema problema, nina, na dugom pismu.
Ovo je mjesto gdje to možeš napraviti.

Što se tiče tvog problema, kao što sam ti odgovorio u emailu, on nije ništa neuobičajen. To su obični problemi razlika u osobnostima, i razlikama u spolu - vi ste žena i imate drugačije vrijednosti i potrebe, dok je on muškarac i njegove su potrebe drugačije.

I vi morate imati razumijevanje za njegove potrebe i on za vaše. Bez toga ne ide. To nije sistem fifty/fifty, nego davanje ljubavi i milosti 110%, ne manje od toga.

Uz to, nije moguće mijenjati partnera, to samo frustrira vas i njega. Ono za što ste vi odgovorni sve VI i vaše ponašanje. On je odgovoran za njegovo.

Biti će potrebno puno ljubavi i razumijevanja, ali i vremena da se stvari poprave, kao što piše u emailu. Imali ste nekoliko teških godina iza sebe, i sada će trebati nadoknaditi izgubljeno, a to je sve samo ne lako.

Večina parova "pukne" na ovoj prekretnici. Mi se samo nadamo da vi nećete imati takvo iskustvo.

Što se tiče odnosa sa djecom, samo ću se na to osvrnuti, vi morate imati zajedničke stavove prije nego pričate sa djecom. Ako se suprotstavljate mužu u vezi odluka vezanih za djecu ispred njih, on će izgubiti volju i želju za investiranjem u njihov život (po principu: zašto da se trudim, ionako ništa ne znam). Zato, odluke donesite ranije, a ako suprug i pogriješi pred djecom, ne suprotstavljajte mu se ispred njih. Njima je potrebno da vide "siguran" odnos između tate i mame, ne nešto što se može lako narušiti. Uz to, djeca su vrlo pametna i mogu vrlo lako iskoristiti vaše sukobe i naklonost da dođu "na svoje".

Ako je mužu teško planirati vrijeme sa vama i djecom, prvo mu ponudite da on nešto isplanira, neka to bude njegova ideja, kada to napravi vrlo ga ohrabrite, i zatim ga potaknite da to ponovno napravite.

Recimo, recite suprugu da kada se slijedeći puta vrati sa mora, da isplanira jedan dan što ćete raditi zajedno. Što god to bilo, kao gledanje televizije, šetnja, bilo što, ohrabrite ga! Počnite sa malim stvarima.

Zatim, da bi potaknuli supruga na veću suradnju, trebat će možda više vremena. Ako on nije imao dobar primjer u svojoj okolini kako se to radi, trebat će mu dugo vremena da nauči neke vještine (kao što su planiranje vremena sa vama i djecom). Sredina iz koje dolazi ne radi baš tome u prilog (odgoj je tamo većinom ženski posao, a muški je da radi i donosi doma kruh).

Jedna od stvari koju možete napraviti (ovo vam je vrlo lako i jednostavno, a može puno toga doprinjeti) je da napravite knjižicu kupona (slično nešto možete vidjeti u večim shopping centrima). Vaša će izgledati ovako, na primjer:
Kupon broj jedan: Želim biti kralj za jedan dan (da sve bude kako ja odlučim) - to je vrlo zabavan način kako ugoditi muškarcu, jer ispunjava njegovu osnovnu potrebu za poštivanjem. U tom danu, neka on odluči što ćete jesti, što čete raditi, ... ili kao kralj, odluke može prepustiti vama, a on gledati televiziju cijeli dan.
Kupon broj dva: Nakon dugog ribarenja, jedan duga masaža. (večinom se u svim dučanima danas može kupiti neko od ulja za masažu, i to iskoristite da ga opustite).
Kupon broj tri: Želim da djecu odvedeš kod roditelja (babysittera, ili nekog trećeg), a da ti i ja provedemo malo vremena sami (ovdje možete ubaciti nešto kao u ... kadi; goli; da me dočekaš u meni omiljenom donjem rublju, itd.
Kupon broj četiri: Smisli sam nešto, i napiši što želiš...

Pravila su ovakva, da može koristiti jedan kupon jednom tjedno. Jednom kada izvadi kupon, toga više nema, dok se svi drugi kuponi ne potroše.
To je vrlo zanimljiva igra koja puno znači parovima, unosi svježinu u odnos, ispunjava potrebe, a nije potrebno puno da bi se napravilo, samo malo mašte i truda.

Zatim ohrabrite njega da on napravi knjižicu s kuponima za vas (danas ja perem suđe, danas ja čuvam djecu, dajem ti slobodno poslijepodne za kavu s prijateljicama, novac za frizuru,...)

U koliko se odlučite za nešto ozbiljnije, možete doći na nekoliko dana u ZG, možemo se naći i napraviti jedan "udarni" termin savjetovanja, a poslije održavati sastanke telefonom (konferencijski poziv).

Javite se!

Davor1

November 26, 2007
11:29 pm
Avatar
2nina
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 5
Member Since:
October 30, 2007
sp_UserOfflineSmall Offline
200sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Kao prvo oprostite što tek sada pišem odgovor na vaš odgovor meni ,razmišljala sam o situaciji koja je kod mene i moga muža.Vjerujem da sam dala malo informacija o našem odnosu i problemu pa ću pokušati upotpuniti to.Dakle ovako 9g.smo u braku,ja sam iz Slavonije ,a muž dalmatinac.Kada sam se udala nisam bila potpuno sigurna koliko volim čovjeka za kojeg se udajem,odgajana sam strogo katolički pa se razumije da je sex prije braka bio strogo zabranjen,ali ja sam to ipak učinila i to je u meni presudilo da on mora biti čovjek za kojega ću se udati.Muž je bio svjestan da je on više zaljubljen od mene i da sam se ja dvoumila dali se trebam udati zbog tog razloga,ali učinila sam to.Nakon vjenčanja moja cijela obitelj se vratila u Slavoniju a ja sam ostala sama u nepoznatom gradu sa nepoznatim ljudima,njegovim roditeljima jer se muž 3dan poslje vjenčanja vratio na more jer je u to vrijeme kočario brodom i došao je doma nakon 2tjedna.Tako su prolazile godine i dolazila su djeca ja sam gotovo sama stalno sa njima i to me strašno iscrpljuje.Tek prije 2mjeseca smo počeli živjeti sami bez njegovih roditelja,a do tad smo živjeli u 60m2 nas sedmero.Ja se sa njegovima odlično slažem jedino me živcira jer moj muž je jedinac i onda svekrva stalno ga sažaljeva a onda se on raspekmezi kao curica.Ja sam potpuno drugačija od njega ne volim svoje osobne stvari iz našeg odnosa djeliti ni sa svojima niti sa njegovima,dok on najprije priča roditeljima novosti pa onda samnom i to ako ga upitam.Da dalje ne duljim imam osjećaj kao da sam ogorčena na njega zbog svih ti sitnica koje su meni značile mnogo a njemu su nevažne.Također on jako malo vremena posvećuje obiteljskom životu i djeci skoro nikad se ne igra sa njima,ne piše zadaću sa njima i itd...Djeca ga ne doživljavaju kao autoritet u kući i on kaže da sam ja za to kriva.Ukratko i kada je doma vrjeme provodi na kauču ležeći a ako ga zamolim da ih malo prošeta moram se najprije posvađat da bi on to uradio.KOLIKO GOD JA POKUŠAVALA PROMJENITI STVARI SVE JE VRLO KRATKOG VREMENA NAJVIŠE 3DANA.NADAM SE DA SAM VAM U OVOM OPŠIRNOM PISMU MALO POMOGLA PRIKAZATI PROBLEM JER KAD BI PISALA SVE NE BI DO SUTRA ZAVRŠILA.Žao mi je ali ja sa ovakvim okolnostima nemam volje ni za sex a osobito kada vidim da se trudi da mi ugodi dok to ne obavimo a poslj po starom,e onda se osjećam izdano i još jače povrjeđeno,što je najgore imam osjećaj da moje rječi ne dopiru do njega.oprostite na ovolikom pismu i ako možete dati još malo pomoći bit ću zahvalna. LIJEP POZDRAV Cry

November 5, 2007
9:22 am
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
199sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

Draga Nina,
ono što ste vi šturo opisali ovdje je klasičan problem u braku. Velika večina parova se bori sa problemom seksualne intimnosti, neki samo u jednom periodu, drugi cijeli život.

Iako ste mi dali premalo informacija za neku detaljniju analizu, mogu vam samo reći iz priloženog nekoliko stvari.

Prvo, vi ste normalni. I vi i vaš suprug.
Normalno je za ženu koja se brine za troje djece i kućanstvo da se osjeća umorno i bez energije za seks na kraju dana, posebno osoba kao vi koja ima vrlo visoka očekivanja od sebe (da ćete biti uspješni na svakom planu - kao majka, kućanica, itd.), očekivanja koja bi vrlo malo ljudi moglo ispuniti a da ne "pregore".

I vaš suprug je normalan. Njegova potreba za seksualnom intimnošću nije uvjetovana vašim umorom, niti njegovim (tj. on je gotovo uvijek spreman, to nije nešto loše, to je samo način na koji su muškarci stvoreni).

E sada dolazimo do pokušaja rješenja vašeg problema (iako će odgovor biti paušalan, jer ne znam sve informacije).

Ovako: morate se pitati što vam je prioritet u ovom trenutku. Naravno da su to djeca, i možda još neka odgovornost, ali nisu sve stvari toliko važne kao odnos sa vašim suprugom. Osoba kao vi si mora odrediti na koji si način može sačuvati energiju tako da može dati tu svoju energiju svome suprugu.

Jer, ako pogledate, vi možete biti super majka, super snaha, super domačica, super sve, a da na kraju to sve nema smisla jer vam se odnos raspao jer niste imali dovoljno energije da se posvetite suprugu.

Uz to, ako si u potpunosti ispunite dan sa obavezama, nećete stići razmišljati o seksualnoj intimnosti. Za muškarce to nije problem, jer muškarcima otprilike 3-7 puta na sat padne seks na pamet, dok je kod žena to vrlo rjetko. Prema tome, žene si trebaju pomoći u vezi toga, i jedan praktičan savjet koji funkcionira je da si na nekoliko mjesta u kući ostavite ceduljicu sa slovima "ROS", što je skraćenica od Razmišljaj O Seksu (ovdje vas ni u kom slučaju ne želimo poticati da fantazirate o seksu sa drugom osobom, nego o seksu sa vašim suprugom ❗ ). Zašto je to važno? Zato što je za žene seks često puta vrlo mentalna stvar, i ako žena nije u glavi (ili srcu, kako to god hoćete nazvati) spremna na to, onda se neće moći opustiti i radovati tom činu.

Vaš suprug vas isto tako može ohrabriti tako što će vam poslati SMS sa tom porukom ROS, ili kupiti za vas ulje za masažu da vas izmasira i na taj način opusti od teškog dana, i na taj način vam pomogne da se pripremite mentalno i emocionalno. Zatim je tu i sam ambient - ako imate mali stan, gdje djecu vas mogu čuti, ili ući u vašu spavaču sobu, to isto tako može biti prepreka opuštenosti. Tu ima još mnogo stvari, ali vi mi morate reći malo više o samoj situaciji prije nego što ja mogu bilo što odgovoriti.

Znam da vam ovo možda nije lako za čuti, i to je OK. Ovo nije kritika vas niti vašeg života, nego samo pomoć kako da izgradite taj jedan dio vaše intimnosti.

Srdaćno,
Davor1

PS- Veseli, to je sve jako lijepo, ali ne pomaže baš Nini u njezinom problemu. Šalji poruke samo ako imaš neki praktični savjet. Wink
Thanks!

October 31, 2007
6:26 pm
Avatar
2nina
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 5
Member Since:
October 30, 2007
sp_UserOfflineSmall Offline
198sp_Permalink sp_Print
Podjeli s drugima...

hvala velika na podršci

No permission to create posts
Forum Timezone: Europe/Zagreb

Most Users Ever Online: 53

Currently Online:
2 Guest(s)

Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)

Top Posters:

Paladin: 18

spyder: 14

veselouKristu: 14

Demi: 13

nadalina: 6

Member Stats:

Guest Posters: 0

Members: 990

Moderators: 5

Admins: 0

Forum Stats:

Groups: 2

Forums: 12

Topics: 82

Posts: 485

Newest Members:

MichaelPrivy, lenka1Nug, haroldPoize, VladimirErype, Peterzex, Karylgog, GlennaVot, DonaldEsopy, lauragz16, andrzej182

Moderators: sdkukec1: 206, Daniel: 3, Jelena Kerovec: 0, iva.b: 0, Ana Sekelj: 0

Administrators:

Podjeli s drugima...