Avatar

Please consider registering
guest

sp_LogInOut Log In sp_Registration Register

Register | Lost password?
Advanced Search

— Forum Scope —




— Match —





— Forum Options —





Minimum search word length is 3 characters - maximum search word length is 84 characters

sp_Feed Topic RSS sp_TopicIcon
Zbrka - što napraviti?
January 19, 2012
8:29 am
Avatar
nena
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 4
Member Since:
October 23, 2010
sp_UserOfflineSmall Offline
477sp_Permalink sp_Print

Srdačan pozdrav....
Tjekom posljednjih par mjeseci činilo se kako ide nabolje, kvalitetnije smo razgovarali, seksualni odnosi su se popravili ali svejdno što se mog supruga tiče, nedovoljno često. Razmišljala sam o vašem postu... emocionalnom ugnjetavanju i sl. Nisam sigurna da li mogu reći da se o tome radi ili ne, uostalom nisam sigurna da zapravo znam što to znači, kako prepoznati i kako se ponašati i sl. No dobro... Jučer ponovo kaos. Zbog moje nepažnje. Sin nam je alergičan na grinje i čistimo sve i svašta, zračimo, usisavamo... da ne idem u detalje znate već kako to izgleda. Uglavnom jučer smo sin i ja otišli kod mojih roditelja a suprug je sam ostao doma. tepih na kojem se igra naš sin stavljao je van prozračiti ali je ispod njega pronašao prljavštinu, pijeska, prašine.. uglavno neko vrijeme nisam dizala tepih i usisavala ispod njega i to je njega natjeralo da izgubi kontrolu nad sobom. Opet isti scenarij. Onda on kreće po kući i kao manijak traži gdje ima još nešto za počistiti. Osjećam se jednako glupo sada kada vam ovo pišem, i jučer dok sam slušala njegove prigovore o tome kako se ne brinem za zdravlje svog djeteta, kako sam nehajna, nezainteresirana( a vjerujte da uvrede umanjujem). Naravno da ima pravo jednim dijelom ali njegova reakcija je jednaka reakciji u kojoj me prekriži i traži razlaz... pa onda kreće paljba na moje roditelje, zbog starog trosjeda punog prašine, pa na vlastite roditelje, zbog tepiha i sl. Čiste i jedno i drugo i treće zbog unuka češće od kada smo im rekli da je alergičan ali on prijeti da će zabraniti odlazak sina do bake i djeda i none i nonića zbog tepiha i trosjeda? Ja vam tu više ništa ne razumijem. sinu nam se stanje sa šmrcanjem ne pogoršava nakon boravka kod njih, nikada nije. Kako se postaviti prema njemu, što mu reći i kako a da opet ne poludi. Posao mu ne ide najbolje i mislim da je u tome zapravo problem ali on i da nema problema izmislio bi nešto. On je u stanju prekinuti odnose sa bilo kim ( počevši od svoji roditelja, zbog ovakve situacije. meni je to neshvatljivo)Nemam mira. Kada je u ok fazi sve je ok, zajedno radimo, čistimo, družimo se sve ide svojim normalnim tokom. Ali u ovakvim fazama ne znam šta da radim. Smatram da pretjeruje, a kada mu to mirno kažem i probam objasniti da ne može mijenjati nečije životne okoliše i navike ( bake i djedovi) za koje ne sumnjam da žele sve najbolje za svoje unuče, on se još više otrese na mene. Možda nije problem cijela ta priča, nego njegov intenzivan, agresivan pristup, kao malo dijete koje je stjerano u kut i ne daje vam izbor, nikakav. I ja sam stjerana u kut, ucijenjena i praktiči moram popustiti i nekim stvarima i principima u koje ja sama nevjerujem. Sve zbog njega i za mir. Da li je to ok? Ja mislim da to nije fer. Nemam prostora za ispriku, popravak situacije, obećanje,osim pristanka da ću napraviti to kako on želi jer sam mu ja žena a on moj muž.

November 8, 2011
12:47 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
461sp_Permalink sp_Print

Draga Nena, jako mi je žao zbog vaše situacije i tužan sam dok čitam ovaj vaš post. Često nam ljudi postavljaju pitanja: Do koje granice ići? Kada je dovoljno "dovoljno"? Koliko se treba žrtvovati (posebno kada te ova druga osoba "gazi")?
Na žalost, ljudski odnosi nisu matematika i nema jasnog momenta kada i kako postaviti granice. Vaša ustrajnost može uroditi plodom ali i ne mora, jer puno toga ovisi o vašem suprugu i njegovoj spremnosti da iskaže milost, da uvidi svoje pogreške i da oprosti. Na to ne možete (niti ne bi htjeli) nikoga prisiliti. No ono što mene plaši iz vašeg posta je da imam osjećaj da u vašem odnosu dolazi do emocionalnog ugnjetavanja. U koliko je to istina, vi ćete morati prije ili kasnije postaviti neke granice da bi sačuvali vaše emocionalno i mentalno zdravlje. Otvoreno razgovarajte sa suprugom koje su stvari dopuštene a koje ne (što za vas znači provociranje), kako izbječi takve trenutke, te pitajte supruga kako ćete znati da ste "stigli", tj. da ste došli do trenutka kada vam ponovno može vjerovati i približiti se vama? Kako bi to izgledalo? Napomenite da vi već radite određene stvari u tom smjeru, da ste spremni mijenjati se i učiniti što je potrebno, ali da trebate podršku i ohrabrenje isto kao i on da vaš brak bude bolji. Naravno, u koliko smatrate da su neke stvari (zahtjevi) nerealne, slobodno ih izrecite. Vaš brak mora biti mjesto gdje ćete se osjećati voljeno i prihvačeno, a ne da stalno patite i da ste tužni. Nitko ne želi takav brak (a niti vaš suprug takvog bračnog partnera).
Stoga, pokušajte s njim porazgovarati o tome i javite nam kako je prošlo.
Davor1

November 8, 2011
11:27 am
Avatar
nena
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 4
Member Since:
October 23, 2010
sp_UserOfflineSmall Offline
460sp_Permalink sp_Print

Nismo se razveli. Umeđuvremenu se stanje popravilo, pa opet pogoršalo. Ja sam za to kriva, sinu nam je bio rođendan a on je izričito zabranio mojima da dođu na rođendan, jer nisu bili lani pa ne moraju ni ove godine. I opet smo krenuli u krug... Ja povrijeđena, on uvrijeđen jer to nisam smjela ni zahtijevati itd.... Pa predbacivanja zbog lošeg seksualnog života, zbog toga jer se ne osjeća voljen.. A ni ja se ne osjećam voljeno. Sve sam samo ja kriva, za bračno savjetovanje ne želi ni čuti. I kaže da bi me već davno ostavio da nemamo djece. Samopouzdanje mi je već ravno nuli, ali kad malo bolje razmislim ne želim pomišljati više na razvod, želim riješiti probleme, nastaviti, no imam dojam da će on zauvijek povlačiti probleme iz prošlosti a nema neki konkretan prijedlog kako to riješiti. Smatra da je riješio problem prije godinu dana kadas je prekinuo kontakte s mojima. Za mene prekid kontakata nikad nije opcija, da su njegovi roditelji u toj poziciji ja nikada ne bi otvoreno odbila sve pokušaje pomirenja, izglađivanja situacija i sl. Ne znam, ne razumijem ga, ali sada nakon godine dana, pa i više, odlučila sam pustiti ga na miru, ne pitati ništa u vezi mojih roditelja. Boli me sve to, on me ne razumije, mama me razumije ali mi i sama predlaže da živim svoj život. Ma znam ja sve to, i hoću, ali kao da me neka tuga kao crv gricka i nisam sretna, zadovoljna. Nije ni on, sad bi opet htio razvod, ne zna kako, zamjera mi svaku sitnicu, ne da mi više da mu se približim, i iskreno se bojim. Želim da sve bude kao prije, želim povjerenje, ljubav, pažnju. A on više to od mene ne želi, barem tako kaže, jer se boji prepustiti pa da ja opet nešto ne zeznem (npr. budem tužna jer moji roditelji ne mogu doći na rođendan) i sl. Da tužna sam, valjda imam pravo na to, ali mi on nikada ne daje vremena da me to sve skupa prođe, nego provocira dok se ne posvađamo. Sve je ovo pisano zbrda zdola. Ali tako i je... Zbrda zdola. Kako bilo da bilo, molim Boga i sve svece da mi da šansu da pokažem da ja to mogu! Da se mogu ˝odlijepiti˝ od svoje familije, izgrađivati svoju vlastitu, pokazati mu da mi je stalo, da mi može vjerovati.... Srdačan pozdrav..

November 8, 2011
11:07 am
Avatar
nena
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 4
Member Since:
October 23, 2010
sp_UserOfflineSmall Offline
447sp_Permalink sp_Print

Poštovani..... eto mene opet... Vi ste mi bit će rame za plakanje... Nakon mnogo truda, razgovora, svađa, mirenja... Danas je moj suprug odlučio da želi razvod. kaže da ne osjeća da ga volim, da je tužan većinu vremena i da ne može ovako. Znam sve to, i ja sam tužna, i ja se ne osjećam onako kako bi se trebala osjećati ali svejedno sam ljuta. Ljuta na njega, i na sebe. ljuta sam što nije htio ići na bračno savjetovanje, što mi nikada nije rekao zbog čega se ne osjeća voljeno.... Sve je bilo isto, i ja sam uvijek bila ista, čekala ga kasno navečer kad je dolazio s posla, kuhala mu, spremala, šetala s njim, družila se, smijala, mazila...... a on se više ne osjeća voljen. Osjećam se jadno, nesposobno, odbačeno, tužno, ljuto. Kaže da se uopće nisam potrudila da naš brak opstane. Kada sam ga pitala što ga je najviše veselilo u našem odnosu rekao mi je da nezna!!!!! Ako bi se trudila da sve bude ok, na mjestu, ugodne atmosfere, masažice i sl rekao bi mi da se previše trudim, da izgleda isforsirano i da ne uživa, neka budem to što jesam. kada sam bila to što jesam nisam se dovoljno trudila?! Ne razumijem više ni njhga a ni sebe. U svemu ovome gubim obitelj, gubim muža i gubim sebe.... O razvodu smo pričali više puta, ali sada je bit će konačno. Ove dane će obavijestiti svoju mamu. Na izmaku sam snaga i ne znam kada ni kako ću doći k sebi. Volim ga, valjda i on mene, ali očito nismo jedno za drugo kada toliko štete i boli nanosimo jedno drugome. Sada brišem suze do Vašeg odgovora i gledam s vedrije strane, ako moj sin sada gleda tužne roditelje, možda će mu biti draže gledati sretne roditelje pa makar i razdvojene..... Veliki pozdrav Vam šaljem...

April 18, 2011
2:48 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
415sp_Permalink sp_Print

Bok Nena, niti ja nemam za vas odgovor, a možda ipak imam... naravno da će trebati neko vrijeme prije nego što one stare stvari i odnosi sa roditeljim malo padnu u zaborav. Odlično ste učinili da ste se preselili, ali i sada trebate stavljati "ograde" oko vašeg odnosa. Ako to znači ne viđati se s roditeljima neko određeno vrijeme dok oboje ne budete spremni, onda neka bude tako. Ništa neće propasti za 6 mjeseci ili godinu dana u odnosu s roditeljima ako imaju razumijevanja i ako im objasnite da vam treba malo prostora da se naučite oslanjati jedan na drugoga, jedno drugome davati podršku i ne slušati savjete iz vana. To je prirodan proces odvajanja od roditelja i sazrijevanja. Uz to, Nena, ako jedan partner stalno viče: "Vatra" a drugi kaže: "Ma kakva vatra, nema niti dima", onda možda trebate sjesti i razgovarati o tome što je za vas "vatra", jer očigledno ju ne vidite na isti način, zar ne? Ako vam vaš suprug kaže da se vaša mama miješa u vaš odnos, a vi kažete da se ne miješa, onda morate razgovarati o tome što znači "miješanje". Eto, to je sve za sada, u kratkim crtama. Ne odustajte, napravili ste dobre korake, još niste u "sigurnoj" zoni, ali se prema njoj krećete.
Srdačno,
Davor1

April 18, 2011
12:41 pm
Avatar
nena
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 4
Member Since:
October 23, 2010
sp_UserOfflineSmall Offline
413sp_Permalink sp_Print

Poštovani.... Eto mene opet.... Još uvijek sam u ne tako idealnom braku ali dobro... Kako bi stručno rekli `guramo`... Situacije novčane, obiteljske i sl. nas uopće ne maze no ima jedna novost. Preselili smo u stan malo udaljen od punice svekrve itd. Odnos s mojom mamom štima do neke granice, a suprug još uvijek odbija bilo kakav kontakt s njima, što je meni osobno djetinjasto, komlpicirano i nepotrebno pošto je prošlo gotovo pola godine od dana D. Povremeno poludimo i evo baš jučer sam zbog ponovnog ispada moga supruga opet razmišljala o razvodu. Naime opterećuje me i muči tvrdnjama da nam se moja mama upliće u brak?! Naravno da ne, barem više ne, ali on kao da sve loše pamti a dobro ništa. Izluđuje me to da se moram svakih par tjedana uzaludno boriti s njim i uvjeravati ga da to nije istina, da izmišlja i da pretjeruje. Stalno moram paziti da on osjeća da sam uz njega i da ga volim a kada se osjeti `ugrožen` odmah napada. Ponekad stvarno ne znam što bih mu rekla ni učinila: Jučer sam npr. rekla da nemam namjeru stalno govoriti isto i da ako hoće meni vjeruje a ako neće da me nije briga. Umorna sam od objašnjavanja i uzaludnog truda kad na pitanje tko je kriv on uvijek ima spreman odgovor.... Žena! Pa ipak, da ne bi sve bilo tako crno... Jučer navečer mi se ispričao, učinilo mi se iskreno, no još uvijek bole one nepotrebno izgovorene riječi koje prospe.... Tako da boli, boli, boli.... Sada kada sam to i napisala, malo mi je lakše... Nemam pitanja za Vas a opet imam... ali ne znam točno koje... lijep pozdrav

February 16, 2011
2:04 pm
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
400sp_Permalink sp_Print

Draga Nena, hvala što ste se javili i time pomogli i ostalim našim čitateljima - barem ste im unijeli tračak nade, da je moguće nakon teških trenutaka ipak pronaći trenutke sreće i zadovoljstva. Vrlo zrelo razmišljate sada i nosite se sa problemima. Samo tako - sve pohvale i puno blagoslova!
Davor

February 5, 2011
5:34 pm
Avatar
nena
Više čitam, malo pišem
Members
Forum Posts: 4
Member Since:
October 23, 2010
sp_UserOfflineSmall Offline
398sp_Permalink sp_Print

Poštovani,
hvala na odgovoru, vjerovali ili ne ja sam ga upravo sada pročitala....
Uglavnom, prvo sam se bojala vašeg odgovora a onda su se stvari barem donekle počele poboljšavati. Što se odnosa roditelji-suprug tiče on više ne postoji, već mjesecima nije bio kod njih, što me još uvijek pomalo boli ali se privikavam. Što se mene i supruga tiče od tada smo dva ili tri puta upali u veliku krizu, svađanja, predbacivanja i sl.... No svakog tog puta izvukli bi nešto što nam je oboma očito koristilo. Nakon mjeseci objašnjavanja uspio mi je osvjestiti činjenicu da moji roditelji, točnije moja mama ima velik utjecaj na mene. Pokušava mi objasniti da voli moje roditelje ali da ne može s njima na kraj. U svakom slučaju, dok sam čitala Vaš odgovor vidjela sam da ste imali pravo... U svakom pogledu...
Trudim se slušati ga, i on mene, dogovaramo se oko mog odlaska kod mojih jednom do dvaput tjedno, uživamo s našim sinom jedino nam još uvijek seksualni aspekt našeg braka pomalo ˝šteka˝ vjerojatno zbog ranije poremećenih odnosa no i na tome planu se trudimo nešto napraviti, počeli smo i planirati drugo dijete. Zasada je mirno i nadam se da će se tako i nastaviti. Moja mama ima neku svoju filozofiju no odlučila sam da ne želim više treću osobu u braku, dvoje je sasvim dovoljno, valjda će to i ona jednog dana shvatiti... Do tada, srdačan pozdrav i još jednom hvala na svemu!!!! 🙂

October 27, 2010
11:45 am
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline
385sp_Permalink sp_Print

Draga *****, oprosti što si ovako dugo čekala na odgovor. Na žalost, pošto čujem samo tvoju stranu, tako ću i odgovarati. Uz to, moram te upozoriti da naše odgovaranje na tvoje probleme ne znači da smo u pravu ili da trebaš prihvatiti naše savjete. Oni su ovdje samo zato što postoji mogučnost da bi nešto od toga moglo tebi i tvojemu suprugu pomoći.
________________________________________________

Idemo iz početka. Imate nekoliko stvari "iz vana" koje vrše pritisak na vas dvoje. Nabrojat ću ih (iako njihov poredak ne ne određuje njihovu važnost):
1. malo dijete
2. nerješeno stambeno pitanje (stalno premiještanje, suživot, gradnja novog stana)
3. česta razdvojenost (zbog posla i fakulteta)
4. previše kontakta sa roditeljima
5. slabo ili nikakvo rješavanje sukoba na pravilan način
6. stres
7. vjerojatno ima i drugih problema... neke bi mogao pogoditi, ali ne želim se igrati pogađanja... zadržat ćemo se na činjenicama.

Da vidimo... vi, kako se čini iz stvari koje ste naveli, niste naučili se oslanjati jedan na drugoga. Blizina vaših i njegovih roditelja vam ne pomaže da se osamostalite emocionalno i financijski i da postanete "jedno". Na žalost, to je priča koja se ponavalja iz dana u dan. Vidim to i iz vaših reakcija da ste još uvijek pod utjecajem vaših roditelja i to, vjerojavali ili ne, šteti vašem odnosu s mužem. Mislim da ne procjenjujete pravilno koje stvari možete dijeliti sa vašim roditeljima što se tiće vaših problema sa suprugom a koje ne možete. Oni u ovome trenutku imaju vrlo lošu sliku o njemu koju dobivaju kroz vašu prizmu, kroz vaše "naočale", koje ga baš i ne vide u najljepšem svijetlu.

Mislim da niste niti otvoreni za njegove savjete/prijedloge/potrebe, nego branite svoje stavove. Na žalost, niti to vas neće daleko dovesti u koliko niste spremni pitati "Zašto?", npr. zašto te to muči? U čemu je problem? Kako misliš da bi to još mogli riješiti?...

Koliko god to grozno zvučalo, možda je dobro da ne idete kod svojih roditelja neko vrijeme (niti kod njegovih). VAS DVOJE trebate sjesti i razgovarati o problemima, a ne uključivati i "selo" u njihovo rješavanje. Ponekad je dobro potražiti i dobiti OBJEKTIVAN pogled na probleme od nepristrane osobe, ali roditelji se ne uklapaju u taj opis.

Čini se da se vi ne želite odreći vašeg PRAVA da posjećujete vaše roditelje, koliko god to bilo štetno i da "vučete" na tu stranu (vjerojatno vam i vaši roditelji "pomažu" s osjećajem krivice, da ne vide svojeg unuka, da zašto tako rijetko, i sl.). U takvom scenariju njemu nije preostalo puno nego da bude kao malo dijete, da prijeti, baca se po podu, lupa, razbija stvari dok ne bude po njegovom. Niti vaš, a posebno ne njegov način rješavanja ovog problema nisu konstruktivni, tj. samo vas sve više udaljavaju a ne zbližuju, tj. sve više jedan drugoga povrijeđujete, umjesto da pomažete jedan drugome.

Bračno savjetovanje je jedna od opcija, posebno kada dođe do situacija kada stvari eskaliraju van kontrole, kao što je lupanje, razbijanje, ograničavanje kretanja i sl. To su čak i stvari koje se mogu kazneno sankcionirati.

No, ono što je vama potrebno odmah je slijedeće. Trebate si odvojiti neko vrijeme, po mogućnosti tjedan dana, da budete na samo. Udaljeni od roditelj i "smetnji" kao što su telefoni, kompjuter, i ostalo. Potrebna vam je povezanost, opraštanje i otvoreno slušanje jedan drugoga. Sada niti ne vidite jedan drugoga, nego on umjesto vas vidi vaše roditelje koji se mješaju a vi vidite nekog nasilnika koji vas spriječava da radite što želite.

Kada se pitate "da ne znate kuda da se okrenete, da li da bježite ili da ostanete...", "čini se da ga volim sve manje i manje"... - to je jako indikativno. Nakon par godina braka došli su problemi i rješenje nije bijeg, niti čak razmišljanje o bijegu (upravo zato trebate se odvojiti od svojih roditelja, tako da znate da nemate previše opcija nego riješiti probleme i iči dalje). S njim razgovarajte kao što vam je to opisano u novom članku baš na našim stranicama. A vaši osjećaji... oni idu gore i dolje, ovisno o ponašanju (vašem i njegovom). Nitko tko je u braku se ne budi BAŠ SVAKOGA dana razmišljajući: "Ahhh, toliko volim svojeg partnera, ne mogu niti disati bez njega/nje..." Ako bi bazirali naše brakove na osjećajima ljubavi i zaljubljenosti, prije ili kasnije svi bi se rastavili. Osjećaji su dobri i trebamo ih uzeti u obzir, ali oni nam mogu i reći da udarimo jedan drugoga, ili da prevarimo jedan drugoga. Stoga, brak je više odluka PREDANOSTI jedan drugome, posebno kada dođe do teških situacija, a ne oslanjanje na osjećaje.

Žao mi je što ste tužni, ali vaši problemi nisu nerješivi. Njih se vrlo lako, uz malo truda i volje, rada i napora može riješiti. Pitanje je da li ste spremni to učiniti?

Što se tiče vašeg supruga... njegovo ponašanje se doista čini iracionalnim kada ga ovako opisujete, ali ja stvarno ne znam što i koliko od toga je istina. Kada kažete da vam ne da da ga vodite po cesti, ja ne znam kakva je to cesta. Može biti neka cesta u zabačenom dijelu sa nogostupom gdje postoji vrlo mala mogućnost za bilo kakvu nesreću. S druge strane, to je možda magistralna cesta negdje u Dalmaciji gdje nema nogostupa i gdje je i mene strah hodati. Teško je procjeniti sa moje strane koliko su takvi opisi točni pošto ne čujem njegovu stranu.

Dobra stvar je to što "Nikada nije digao ruku na mene"... "Volim ga..." "On kaže da me voli i inače je nježan i pažljiv čovjek" ...

Stoga, ne odustajte. Odvojite se malo od svojih roditelja (čak i ako to značilo da odete u podstanare), razgovarajte i potražite pomoć neovisne osobe (stručnjaka). Niste daleko od dobrog odnosa... samo naprijed.
Davor1

October 27, 2010
11:42 am
Avatar
sdkukec1
Moderator
Members

Moderators
Forum Posts: 206
Member Since:
July 5, 2004
sp_UserOfflineSmall Offline

Ovdje prenosim prvi dio problema koji je postavila jedna korisnica naših stranica:
__________________________________________________________________________________________________

Poštovani, ne znam odakle da krenem... U braku sam 4 godine, sveukupno smo 5 godina zajedno. Imamo i sina koji ovih dana navršava treću godinicu. Nemamo rješeno stambeno pitanje pa zimski period provodimo u malom apartmanu (svekrvino vlasništvo) koji ljeti bude iznajmljen turistima pa mi odlazimo u kuću mojih roditelja dok ne dovršimo stan na kući njegovih roditelja. Ispočetka mi je to odgovaralo jer mi je mama bila od velike pomoći no ipak nam je bilo najljepše dok smo bili sami u apartmenu s našom malom bebom. Usput, suprug mi je privatnik, često na terenu a ja na zadnjoj godini studija. Problemi su započeli prije otprilike pola godine, suprug mi zamjera što cijelo ljeto nisam nisam vodila sina ujutro na more nego popodne, zamjera mi i to što niti jednom nisam bila s njim na terenu i što je kada god bi on došao kući sin uvijek bio pokraj moje mame. Tvrdio je da nam sina odgaja moja mama a ne ja, i da je jedino što on želi da budem stalno sa svojim sinom. nemojte me krivo shvatiti, živjeli smo u istom domaćinstvu imali smo samo spavaću sobu odvojenu i fizički nisam mogla izbjegavati svoje roditelje. Nije dao da sa sinom idem u trgovinu jer ga je jednom jedna žena učila ružno govoriti, nije nam dao da s nijm šetamo blizu ceste da ga ne bi auto pokupio i tako tisuću i jedna banalna stvar. Ja sam na rubu, moji roditelji ne mogu vjerovati kakve zahtjeve on ima. Kažu da je potpuno lud. Nedavno smo išli kod mojih, sin nam je zaspao iza u autu i probudio se kada smo stigli no bio je jako razdražljiv na što je moj suprug poludio, rekao mi je da sam ja kriva što dijete plače, da je on htio ostati doma, lupao je vratima po kući dok mu punica nije rekla da se prestane tako ponašati u njezinoj kući. tresla sam se ko šiba... Na to je on odgovorio da se valjda smije malo posvađati sa svojom suprugom no moja mama mu nije dopustila da divlja po kući. Tada je reko da više nikada u životu neće nogom kročiti u nijhovu kuću. Otišli smo zajedno kući, nakon svađe smo se i pomirili no moje srce puca na sto djelova. Indirektno mi ograničava posjete roditeljima i nije zadovoljan što vodim sina kod njih. On određuje kada ću otići kod njih a ako to nije tako onda se opet ljuti. Razumijem da je pod velikim stresom zbog posla no ne razumijem takvo ponašanje. ne znam što da radim, predložila sam mu da idemo na bračnu terapiju na što je on odgovorio da bi ja trebala ići sama na bračnu terapiju. Ne znam da li ste nešto shvatili iz svega ovoga ali je zaista ne znam kuda da se okrenem, da li da bježim ili ostajem i kako da razgovaram snjim. Neopisivo sam tužna i plačem već tjednima. Svi moji najbliži vide da sam nesretna, da moram raditi ono što on kaže za mir u kući i čude mi se što ga još uvijek trpim. Nikada nije digao ruku na mene, da je već bi davno otišla. Volim ga no nekako mi se čini nakon ovih neugodnih iskustava, teških riječi, skidanja prstena i sl, sve manje i manje. On kaže da me voli i inače je nježan i pažljiv čovjek, naravno dok ja opet nešto ne `skrivim´ pa on poludi... Nedavno mi je rekao da ja ustvari nisam ništa kriva nego da je on takav kakav je- nikakav. A ja neznam što je pjesnik zaista time htio reći..... Usput njegovi roditelji o svemu tome ništa ne znaju, razmišljala sam o tome da popričam sa sojom svekrvom o toma no iskreno ne znam odakle bi krenula niti da li je to uopće pametno.... I ne znam da li sam je luda ili on ili zajedno nismo normalni... Unaprijed Vam se zahvaljujem na komentaru. Srdačan pozdrav

Forum Timezone: Europe/Zagreb

Most Users Ever Online: 53

Currently Online:
1 Guest(s)

Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)

Top Posters:

Paladin: 18

spyder: 14

veselouKristu: 14

Demi: 13

nadalina: 6

Member Stats:

Guest Posters: 0

Members: 1088

Moderators: 5

Admins: 0

Forum Stats:

Groups: 2

Forums: 12

Topics: 82

Posts: 485

Newest Members:

Thomaspriof, Jessegluby, Robertwak, Julianmok, RickiePousa, lamstoresellerd, nikagreidix, DynnochkaDof, Anthonysnisa, Homerkip

Moderators: sdkukec1: 206, Daniel: 3, Jelena Kerovec: 0, iva.b: 0, Ana Sekelj: 0

Administrators: