IZGUBLJENO POVJERENJE

Draga Rhea,
hvala ti na iskrenosti i što si podijelila s nama nešto što je tako teško. To jako cijenimo u Obiteljskom Životu. Drago nam je što si odlučila govoriti o tome, i ne potiskivati te sakrivati svoje sumnje i bol.

Evo nekoliko praktičnih odgovora. Molimo te da stvarno uzmeš u obzir da ti dajemo odgovore samo na ona pitanja koja si postavila. Ja ne znam što je uzrokovalo/dovelo do nevjere, niti ne želim pretpostavljati bilo što. Odgovori bez poznavanja cijele situacije će biti samo paušalni, tako da ih kao takve i primiš, OK?

Što se tiće vašeg braka, drago mi je čuti da oboje želite sačuvati vaš brak i da želite raditi na izgradnji povjerenja. Veliki problem je kada samo jedan od vas to želi.

Na temelju onoga što si rekla, postoji problem u nekoliko područja - povjernja, opraštanja te komunikacije.

Što se tiće povjerenja, morat ćete sjesti i razgovarati o izgradnji povjerenja koje je narušeno među vama. Mi često ilustriramo povjerenje kao napuhanje balona. Što je potrebno da se napuše balon? Vrijeme, volja i snaga. A što je potrebno da se balon probuši? Samo jedan trenutak dodira nečeg oštrog ili užarenog. Tako je i sa povjerenjem u braku, dugo se izgrađuje, a vrlo brzo se izgubi, dovoljna je samo jedna stvar da se sruši to povjerenje na kojem ste tako dugo radili.

Kako ponovno izgraditi povjerenje? Slično kao i prije - potrebno vam je vrijeme, volja i snaga. Uz to treba nadodati i potpunu otvorenost. U praksti to izgleda ovako - osoba koja je počinila uvredu treba postaviti granice oko sebe da više ne dolazi u priliku kojom je uzrokovala povredu. Znači, ako dolazi u kontakt sa tom osobom (bilo fizički ili preko telefona, pisama, SMS-a i drugih načina), da ne bude sama sa tom osobom, da bude uvijek dostupna (mobiteli mogu biti i korisni uređaji), da dolazi na vrijeme i odlazi na vrijeme, da se ne dovodi u bilo kakvu kompromitirajuču situaciju. To sve zvuči kao kontroliranje male djece, ali je prijeko potrebno u početnom periodu izgradnje povjerenja (to je kao izgradnja temelja na kojima ćete poslije graditi čvrsto povjerenje).

Uz to, rekao sam da je potrebna i potpuna otvorenost - transparentnost - sada imate puno emocija, i u redu je izreči te emocije, te imati puno razumijevanja jedno za drugo. Kada iznosite emocije, ne optužujte jedno drugo, nego govorite o tome kako se vi osjećate.

Nakon što ste to napravili, morat ćete oprostiti jedno drugome. Sve ovo što sam napisao prije neće vam ništa značiti ako ne odlučite oprostiti jedan drugome. Opraštanje je odluka i jednom kada oprostite ne vračajte se na to više! Nećete moći krenuti dalje ako stalno prizivate te stare uvrede. To nije lako, i mi to ne želimo trivijalizirati. Mi kažemo da je su uvrede kao rane - ako je mala ogrebotina, brzo zaraste, ali ako imate tešku ozljedu i potrebno je dugo vrijeme prije nego što zaraste.
Ponekad će ti osjećaji isplivavati na površinu i kada se to dogodi, morat ćete se ponovno prisjetiti da ste oprostili svom supružniku. To je odluka, i nema veze sa emocijama! Emocije će se ćesto javljati, ali one nas mogu zavaravati, i udaljavati nas od našeg supružnika.

Vaše emocije su opravdane i jasno je zašto ste toliko povrijeđeni - svi mi bi bili! Ali sada imate priliku ponovno izgraditi vaš odnos, zato nemojte propustiti tu priliku.

Što se tiće komunikacije, ne zaboravite da je on još uvijek vaš suprug te otac vaše djece. Iskazujte mu ljubav i poštovanje, iako to nije lako. Ono o čemu govorimo ovdje Isus naziva "umrijeti sebi" - kada čitavo naše tijelo i sve emocije u nama govore suprotno. Mi ne kažemo da je to lako, ali u koliko to ne učinite, još više ćete se udaljiti.

Zatim, ne očekujte od vašeg supruga ono što sami niste spremni pružiti. Odgovarajte na njegovu pažnju te se ne ponašajte kao da se on sada mora iskupiti i platiti za uvredu koju vam je nanio. Ništa što on učini ne može iskupiti tu bol koju je nanio - to je na žalost tako, i ako ćete stalno očekivati od njega nemoguće, to će ga udaljiti od vas još više i stavit će nepotreban teret na vaš krhak odnos.

Najbolji način (i za sada jedini pravi) da ponovno izgradite vaš odnos je da shvatite koliko je vama Bog oprostio. Ako je oprostio vama sve, i za vas poslao Krista na križ, onda vi nemate pravo ne oprostiti vašem supružniku. To bi bilo kao da se stavljate iznad Boga.

To su samo neke od stvari o kojma pričamo u našim govorima o riješavanju sukoba kojeg možete skinuti i poslušati na ovom linku prvi dio Rješavanje sukoba - Sandra i Davor Kukec 1. dio , te drugi dio Rješavanje sukoba - Sandra i Davor Kukec 2. dio.

Vi ne trebate doktora, nego Boga. Radimo sa različitim parovima i do sada se njihovi brakovi nisu iz temelja promijenili u koliko su to odlučili učiniti bez Boga. Na sljedečem linku postoji kratko objašnjenje kako možete primiti Krista u svoj život Četiri duhovna zakona.
Bog neće učiniti da svi vaši osječaji bola nestanu preko noći, ali će vam pomoći oprostiti i prihvatiti vašeg partnera zato što ste vi prihvačeni od Boga usprkos vašem grijehu.

To je sve za sada u kratko. Ako imate još pitanja slobodno nam se obratite.

Srdačno,

Davor1

Bok još jednom.
Uskoro će ti se javiti jedan par koji je prošao kroz slično iskustvo. Oni imaju sretan završetak te priče, ali ne želim sada o tome, više će ti oni reći.

Srdačno,
Davor1

Bok Depri,
Možete mi molim vas samo potvrditi dali sam dobro razumjela vašu situaciju.
znaći, VI STE TA koja je prevarena i koja pokušava vratiti povjerenje u svoga supruga?
Molm vas javite se kako bi vam eventualno odgovorila.
Lijepi pozdrav...Mirela

Pozdrav,
šaljem ispod poruku od Mirele, jer je imala problema sa postanjem.
Srdačno,
Davor1

Draga Depri,
Žao mi je zbog situacije u kojoj se nalazite i zbog svega što prolazite. Mogu razumijeti kako vam je jer sam se i sama našla u vrlo sličnoj priči prije nekoliko godina. Vjerujte i meni je sve izgledalo bezizlazno i bez spasa za bilo koje područje našeg braka. I ja sam kao i vi razmišljala o dijetetu koje imamo i vjerovala da je ona jedini razlog zbog kojeg trebamo sačuvati brak i zbog kojeg trebam preko svega prijeći. Međutim sada kad gledam na tu odluku kao takvu, znam da to nikako nije ono što bi spasilo naš brak ili uljepšalo život nama i našoj kčeri. Vi ste tako pokušali, ali kao što i sami kažete dalje ponaša po starom»!
Znaći problem nije nestao, nego je i dalje među vama, ali to je zato što niste raščistili stvari koje su se ispriječile između vas dvoje.
Kad sam se ja tako našla pred zidom i shvatila da sam sama nemoćna i da ne mogu natjerati supruga na razgovor o toj (i za njega teškoj) temi, pokleknula sam pred Bogom i zamolila ga da ON ućini nešto sa mojim suprugom i da ga ON pripremi za razgovor. Zamolila sam ga da nam da snage kako bi mogli iskreno iznjeti sve što stoji između nas i opet normalno funkcionirati....
Zapravo htjela sam sa suprugom porazgovarati otvoreno o svemu bez obzira kakav to ishod imalo. Morali smo znati na ćemu smo, što želimo i što možemo ućiniti. Kao prvo, počela sam ga osluškivati. Promatrala sam njegovu «nutrinu», odnosno razmišljala sam što je njemu potrebno. Što ga potiće na razgovor, koje mu je napogodnije vrijeme, što ga opušta, što mu ćini ugodnu atmosferu da se otvori pred menom (romantična večera, topla kupka, gledanje utakmice, šetnja ili možda vođenje ljubavi). Zatim sam ga lijepo zamolila da porazgovaramo jer nam brak pati i jer imamo ozbiljnih problema. Napomenula sam da stvarno želim o svemu mirno popričati bez svađe, napada i optuživanja. Zamolila sam Gospodina da mi da snage za sve što ću ćuti kako bi mogla podnjeti i najdublju bol.
Nakon što mi je sve lijepo iznio ustanovili smo da još uvijek volimo jedno drugo i da želimo spasiti naš brak. Tada smo potražili pomoć i otišli na savjetovanje za bračne parove.
Ja i vama toplo preporučujem da odete sa suprugom na savjetovanje jer vam je potrebna pomoć. Sigurna sam da ima više stvari u vašem odnosu na kojima morate poraditi a da toga niste ni svijesni. Nemojte odustati od vašeg braka dok još niste dali SVE od sebe. Znam da vam je teško i sigurna sam da ste SAMI nemoćni ućiniti bilo što. Ali ima netko tko vam može pomoći, a to je dragi Bog. Njemu se molite za vašeg supruga, recite mu sve svoje boli, želje za vaš brak, očistite se pred Njim, zamolite ga da vas On oboje mijenja onako kako On želi da jedan bračni par izgleda, otvorite mu svoje srce i prepustite mu se.....(nećete pogriješiti).
Želim vas ohrabriti da postoji izlaz iz situacije u kojo se nalazite i da vaš brak može biti kvalitetan i spašen. Prepustite sve Bogu i vjerujte on će dijelovati u vašem i u srcu vašeg supruga. To vam kažem jer je tako Bog dijelovao u našem životu i sada imamo čvršći brak nego ikad. To i vama želim.
Naravno, to se ne događa preko noći, ali pokušajte ustrajati i vjerovati Za to je potrebno mnogo vremena, truda i ljubavi i to je ono što mi možemo poduzeti, a Bog je taj svemogući koji onda sve može promijeniti i preobraziti u DOBRO!

Slobodno se javite ako želite malo dublje o svemu popričati ili ako odlučite krenuti na savjetovanje (to je drugi važan korak u spašavanju braka).
Lijepi pozdrav i želim vam da što prije sa Božjom snagom krenete u spašavanje vašeg braka.

Mirela

Pošto mnogi dolaze na našu stranicu tražeći odgovore na ova pitanja, ponovno ćemo staviti ovu temu na naslovnicu.
Davor1

Draga miki3, hvala što ste se javili. Nisam siguran da li razumijem vaše prvo pitanje... pa ću ga pokušati preformulirati... da li bi bilo mudro da pristupite mužu žene sa kojom vas je vaš muž varao i da mu kažete što se dogodilo između vašeg muža i njegove žene? Ako je to vaše pitanje, odgovor je... nisam siguran. Pitam se što su vaši motivi za to? Želite nju kazniti ili njezinog muža? Što vas tjera na to, želja za osvetom, pravda ili nešto treće? Kada su takve stvari u pitanju, istina će prije ili kasnije izaći na vidjelo, ali da li ste vi najbolja osoba za to upravo u ovom trenutku, sa svim emocijama sa kojima se vi borite, to nisam siguran.
Slična je stvar sa "ostacima" na kompjuteru. Naime, nisam siguran što se događa sada u ovome trenutku između vas i vašeg supruga, ali ako je on još uvijek s vama, te stvari, koliko god da bile bolne, vam mogu poslužiti da vidite što je vaš suprug vidio u njoj, što mu je nedostajalo u braku i da otvoreno sa njim porazgovarate o tome. Nakon toga ih možete izbrisati.

Slobodno nam ostavite malo više podataka o vašem slučaju koji bi nam mogli pomoći u vašem slučaju.
Srdačno,
Davor1

Poštovanje, na vašem bi mjestu učinio slijedeće: ostavio bi stvari u svoja četiri zida. To znači, postavite granice - prekid svake komunikacije sa tom ženom (email, promjena broja telefona, itd), kada dođe ponovno u HR, vi otiđite negdje ili radite stvari koje će okupirati vaše vrijeme, poraditi na odnosu sa vašim suprugom (savjetovanje preporučeno, jer sada morate ozbiljno raditi na ponovnoj uspostavi povjerenja, na opraštanju, na komunikaciji... i to je proces koji traje), te se obavezno ne osvećivati. Definitivno da istina mora izači na svijetlo i to će se prije ili kasnije dogoditi, ali ne želite to napraviti u afektu, jer ćete na kraju možda vi i vaš suprug ispasti krivcima.

Stoga, za par mjeseci, nakon što su se emocije slegle, možete početi razmišljati o tome. Sada, ponavljam, posvetite se vašem odnosu.

Pozdrav,
Davor1

Molim vas da mi pomognete.Kao i mnogi ovdje imam težak problem, sama sa sobom i sa svojim mužem, a vaši odgovori drugima čine mi se odmjereni i stručni. Imam 30 gdina muža i dijete, oženili smo se iz ljubavi i mislila sam da su takvi brakovi rijetkost. No sa promjenom posla moj muž se u zadnje 2 godine promijenio, za potrebe posla naučio se služiti sitnim lažima koje su mu potpuno prešle u naviku. Iz iskrene veze naš se odnos pretvorio u privid. Nikad nije bio osoba koja je ista skrivala, nismo imali tajni,bio je gospodin prema ženama i izrazito iskren. Dok jednog dana nisam našla poruke druge žene u mobitelu a sve zato jer je zbog posla počeo i piti pa sam počela sumnjati. Posao ga je totalno srozao kao osobu. Poruke su bile romantičnog sadržaja a osoba je bila njegova prva cura u životu, dakle ljubav od prije 15 godina(sad ima 34). Srušio mi se svijet. On nikad nije komentirao žene niti imao žene za prijateljice, a kamoli da bi mi tako lagao i varao me iza leđa. Čak je pokušao i u samoj laži mene uvjeriti da se meni to učinilo da je to netko drugi stavio njemu u mobitel- totalno negiranje. Na kraju je priznao i rekao da sam ga zanemarila i da se osjećao jadan i usamljen i neuspješan a s njom se prisjetio bezbrižne mladosti i godilo mu je njeno laskanje i to ga je navuklo na sve ozbiljniji kontakt te dovelo do takvih poruka kao što su -" ti i ja sami na svijetu". Tvrdi da me voli i da se nije ni našao s njom, da je to gotovo sad a kako da mu vjerujem nakon takvih riječ upućenih drugoji?kako je moguće tako mijenjati osjećaje i biti iskren?Želim spasiti brak ali ne želim da ga na silu držim u braku ako više nema ljubavi s njegove strane, on tvrdi da sve preuveličavam i da me voli a ja ne mogu razumjeti kako je mogao ako nas toliko voli zaboraviti na mene i krasno dijete koje imamo i tako se posvetiti drugoj osobi a nas potpuno zanemariti?Još sam zaljubljena u njega iako priznajem da sam pre kritična i prema sebi i njemu, ali kako se osoba može toliko moralno izobličiti?kako da mu povjerujem i spasim jedinu stvar koja mi je važna u životu kad je sve porušeno?

Poštovanje, draga Demi i odmah na početku i isprika što se nisam i prije javio.
Pokušat ćemo na početku malo rezimirati vaše probleme. Problemi su počeli isplivavati prije otprilike 2 godine na površinu.
Naime, sa jedne strane imamo muža koji je jedinac, odrastao zaštićeno i povlašteno, bez kritike. U zadnje vrijeme je počeo piti, lagati, tajiti stvari. Posao mu je emocionalno i moralno težak (nemoguć), stoga namjerava s njega otići. Suočen s lažima, navodi da ga je supruga natjerala na flert zato što ga je zapostavljala, osjećao se jadan i usamljen, neuspješan. Uz tu drugu osobu osjećao se bezbrižno, problemi su prividno nestali (npr. Ti i ja sami na svijetu). Ponekad i pije, čisto da pobjegne od stvarnosti (problema). Očigledno je navezan na emocionalnu aferu. Nije previše povezan s djetetom, donosi odluke koje štete obiteljskom ozračju. Namjerava promijeniti posao i na taj način reducirati stres. Supruga ga podržava, no ima svoje zadrške. Vjerski život gotovo mrtav - na aparatima.
S druge strane imamo ženu koja je odrasla u vrlo kritičnoj atmosferi, otvorenoj komunikaciji bez granica, te je i sama postala (pre) kritična i prema sebi i prema svojem suprugu, ne može razumjeti kako se netko može tako moralno izobličiti. Žena je perfekcionist kojoj sve smeta. Odrasla po strogim pravilima, bez previše toplih emocionalnih kontakata sa roditeljima. Priznaje da je previše kritizirala muža a premalo ga hvalila. No, to opravdava njegovim ponašanjem. Supruga ponovno trudna, budućnost neizvjesna. Vjerski život upitan... ne možeš biti stalno kritičan prema svemu ako razumiješ svoju grješnost i Božju milost.

Kako izaći iz svega toga i tko je krivac?

Hmmm... da vidimo. Vi ste jedan od onih parova za koji vrijedi izreka: Suprotnosti se privlače. Vjerojatno vas je privukla njegova nonšalantnost, optimizam i vedrina, njegovo samopouzdanje, dok je njega vama privukla vaša odlučnost, otvorenost i snažan karakter (barem na površini).

No, postoji nekoliko problema koji se tu ovdje nameću. Prvo ću započeti s vama, pošto ste mi vi pisali, pa ću onda opisati probleme sa vašim suprugom.

Naime, gotovo da ne postoji nešto što toliko može razoriti jedan odnos kao što je to konstantno prigovaranje. To ne uništi odnos u trenutku, nego ga potkopava s vremenom (moji prijatelji savjetnici bi rekli da polako isisava život iz njega). Teško je reći kome je to važnije, ali se čini i iz prakse i iz istraživanja da je muškarcima puno teže se nositi sa kritikom nego ženama. Jedan od glavnih razloga za to je činjenica da je jedna od muških glavnih, tj. najvećih potreba - potreba za poštovanjem. U koliko to ne dobivaju od onih koji su im najbliži (čitaj: žena), to djeluje vrlo deprimirajuće na njih. Ovdje ne govorim o tome da ne možete ništa reći svojem suprugu, nego je pitanje koliko, kako i kada mu nešto kažete. Ako ste osoba koja naginje takvoj vrsti "iskrenosti" (možemo to nazvati: brutalan iskrenost), onda se vrlo lako može dogoditi da se vaš partner udalji od vas. Naravno, nikome nije drago biti s nekim u odnosu koji ga stalno i u svezi različitih stvari kritizira, ne vidi pozitivne stvari, koji uvijek nađe nešto što se može ili treba promijeniti i koji je uza sve to i perfekcionist - što znači da je prečka "standarda ili očekivanja" podignuta toliko visoko da ju niti Blanka Vlašić ne bi mogla preskočiti. Iskreno, postoji li neko područje u životu vašeg supruga sa kojim ste vi u potpunosti zadovoljni a da ste mu to komunicirali?

Uz sve to, pitanje je i vašeg djeteta, tj. trudnoće prije i sada. Naime, ima li istine u tome da ste ga stvarno zanemarili? Emocionalno i seksualno? Rekli ste da vam je odnos bio super prije ovoga - no da li je to vaša ocjena ili njegova? Koliko je stvarno bila otvorena ta vaša komunikacija? Bi li se i ja usudio iznijeti svoje stvarne osjećaje svojoj supruzi da nisam sa nečim zadovoljan ako bi me ona zbog toga još i više kritizirala?

Ja sam na više mjesta govorio i tome da postotak prevara u braku drastično raste u prve dvije godine od rođenja djeteta jer se muškarac tada osjeća zapostavljenim i zanemarenim. U biti, sav fokus žene se preusmjeri na dijete, te se muškarac negdje "izgubi".

Da vidimo dalje...

Suprug - koliko je potrebno za osobu da "odraste" i da prihvati odgovornosti za svoj život je vrlo individualna stvar. Nema formule po kojoj se to događa. Kod vašeg supruga je očito da se on ne zna (ili nikada nije naučio - možda i posljedica odgoja?) nositi sa životnim stresom i poteškoćama. Svima je lakše ići linijom manjeg otpora, tj. kada stvari na poslu postanu teške, promijeniti posao - kada te žena živcira svojim neprekidnim prigovaranjem, pronaći si neku drugu koja će te prihvaćati takav kakav jesi i hraniti tvoj ego; itd. Bijeg od odgovornosti samo stvara više problema, ne manje. Naime, ne znam koliko je promišljena odluka vašeg supruga da napusti posao ako nema neku drugu alternativu što se tiče izvora financija. Naime, koliko god je to jasno svima, ON je taj koji ima glavnu odgovornost brinuti se da vas financijski zaštiti (pošto vi ne radite, imate jedno dijete a drugo na putu!). Drugo, ako mu se ne sviđa to što mu vi prigovarate, trebao vam se suprotstaviti, tj. zajedno sa vama iznaći rješenje (možda i kod bračnog savjetnika ili nekog nepristranog prijatelja koji bi vas mogao savjetovati). Treća stvar je uvođenje neke druge osobe u svoj život - koliko god da mu to imponira, to uništava ono što je stvarao niz godina sa vama a to je INTIMNOST. Suprug ruši intimnost na više nivoa - laganjem i skrivanjem (nemoguće je imati intimnost ako nema otvorenosti i transparentnosti); ne provođenjem kvalitetnog vremena sa vama (da bi imali transparentnost, morate imati vrijeme i otvorenost); te dijeljenjem intime (bez obzira do koje to granice ide) sa nekom drugom osobom.

Rješenje? Pa vi oboje trebate pomoć - rješenje vaših problema neće nestati samo sa promjenom ponašanja jedne osobe. Kao što sam naveo gore, i jedan i drugi trebate ozbiljno sagledati vaš život, odnos te budućnost, vidjeti kuda vaše ponašanje vodi i donijeti neke kritične odluke koje će vas približiti jedan drugome. Za sada, vi samo uništavate jedan drugoga, a vaš brak se raspada pred vašim očima. Ne znam koliko ste svjesni toga, ali vaše ponašanje HRANI raspad vašeg braka - oboje snosite krivicu za situaciju u kojoj ste se našli. I sve dok ne skrenete pogled na sebe i ne poduzmete neke korake da SEBE promijenite, vaš brak neće krenuti na bolje.

Na primjer, što bi se dogodilo kada bi imali jednu večer (za to vrijeme ili dijete spava ili je kod babysittera) za vrijeme koje bi se oboje ispričali jedno drugome za povrede koje ste nanijeli jedan drugome, bili potpuno iskreni, prihvatili ispriku i oprostili jedan drugome? Tu istu večer da donesete zavjet da: nećete prigovarati ili kritizirati supruga, da ćete mu pokazivati poštovanje i ljubav, podržavati ga i hvaliti, slušati bez kritike te ga dočekivati sa smiješkom na usnama? U isto vrijeme da se on obveže da će pred vama nazvati tu dotičnu gospodičnu (najbolje tu istu večer) kojoj će reči da među njima nema ništa, ništa ne može biti niti ništa neće biti, da ima svoju ženu koju voli, da ima obitelj kojoj se želi posvetiti i da više neće moći razgovarati s njom - nikad! Da slijedeći dan promijeni broj mobitela, da prestane sa alkoholom barem slijedećih 6 mjeseci (to ne bi trebalo biti tako teško, vjerojatno je prvih 15 godina svoga života tako živio pa mu to nije falilo), da će dolaziti kući na vrijeme i da se obveže slušati vaše potrebe za intimnošću - koliko god mu se one činile apsurdne?

Naravno, to je na granici nemogućeg... zar ne? Znanstvena fantastika? Ne pokušavam biti ciničan, nego pokušavam reći da ako stvarno jeste odlučni u tome da sačuvate vaš brak, što ste sve spremni učiniti? Sve, baš sve ili postoje granice? O čemu one ovise? Razmislite o tome pa se javite. Ako ste u ZG, sada imamo vremena do kraja 7og mjeseca, a zatim opet u 9om bi se mogli vidjeti.
Ne zaboravite odgovoriti što mislite o ovome što sam napisao.

Srdačno,
Davor1

još bi neke stvari dodala. pitala sam vas kako preobratiti materijalista.Moj muž voli automobile i čak se jednom prilikom naljutio što sam mu rekla da je meni auto samo lim i ništa više. Štoviše bilo mu je krivo što sam mu rekla da me je njemu privuklo nešto posve drugo a ne ni izgled, ni auto(na prvi pogled - npr. njegova srdačnost, otvorenost itd. ). To mu je bilo neshvatljivo. Čini mi se da jedina stvar kroz koju on sam sebe cijeni je automobil koji vozi, (roditelji su mu uvijek izlazili tu u susret). U prirodi je čovjeka da želi da ima bolje, da napreduje i ide naviše i to ne osporavam ali njemu to doslovno upravlja životom,(opet laži kako je kupio, zašto, otkud novci za to itd.) pokušala sam mu par puta ukazati da on za mene nije samo to ali on se na to ljuti i time zaključuje da ga ne poštujem i omalovažavam. Dali je na meni uopće da ga tu pokušam osvijestiti ili je to tako i gotovo.?Nije mi bila namjera u o odgovoru da se opravdavam ali ispada da sam ja za sve kriva?

Poštovanje Demi i hvala na ponovnom javljanju. Imate pravo, ostao sam dužan nekoliko objašnjenja (molim vas da pročitate cijeli post do kraja, jer su neke stvari odgovorene prije nego što sam pročitao sve). Stoga, započet ću sa vašim prvim pitanjem:

"što znači- ne možeš biti stalno kritičan prema svemu ako razumiješ svoju grješnost i Božju milost.? (Koliko sam shvatila moj glavni problem je kritičnost a mužev korištenje linije manjeg otpora, sve skupa nas je to dovelo do problema i udaljavanja.)"

Vaš najveći problem nije vaše izvanjsko ponašanje, već vaše SRCE! Kaže Sv. Pismo:

"Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore." Luka 6:45

- usporedite sa Jakovom 3:1-12, te ne zaboravite ono ono što piše u Jakovu 1:26 - ne možemo slaviti Boga ako ne zauzdavamo svojeg jezika.

Uz to, mislim da je vrlo važno za napomenuti da osoba koja je tako stalno kritična prema drugome nije uponala dubinu svoje griješnosti i koliko je njoj samoj oprošteno. Kaže Sv. Pismo da: "Svi su sagriješili (uključujući i vas i vašeg supruga i mene isto tako), i lišeni su slave Božje." Rimljanima 3:23. "Svi" stvarno znači svi, nema nikoga tko je bezgriješan. A znate li što smo zaslužili zbog tog grijeha? U Rimljanima 6:23 piše: "A plača za grijeh je SMRT!" To je ono što smo zaslužili zbog svojeg ponašanja. E sada, kada znate da ste griješni kao i vaš suprug, tj. da se nalazite u istoj situaciji kao i on, što vam je za činiti? Kaže Sv. Pavao: Milošću ste spašeni, po vjeri. To ne dolazi od vas - to je dar Božji!". Drugim riječima, naše spasenje i oproštenje grijeha je DAR - to nismo zaslužili. To je i definicija milosti - nezasluženi dar. Jedino osoba koja postaje Božje dijete dobiva taj dar: Ivan 1:12. "A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja - onima koji vjeruju u Njegovo ime."

Ovo je vrlo teško za razumijeti osobi koja je samo-pravedna, koja uvijek sebe vidi boljom od drugih. Ta će osoba reći: Pa nisam ja tako loša, nisamo nikoga ubila, ne kradem, poštena sam, itd. Ali takva osoba ne vidi svoje srce, svoju zavist, mržnju, osudu, ponos, itd.

Ne kažem da ste vi takva osoba, ali ako stvarno razumijete koliko toga vam je oprošteno na križu (Sv. Pismo kaže SVE!) i da vam je potrebno spasenje i oproštenje ISTO kao i vašem suprugu, da Bog voli vašeg supruga kao i VAS i da želi imati odnos s njim kao i sa vama, tada ne bi bili toliko kritični prema njemu. Tada bi vam možda bilo lakše sprovesti u dijelo slijedeću uputu iz poslanice

Efežanima 5:31,32: "Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorčine, gnjeva, srdžbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloće! Umijesto toga budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu!"

A što se tiče toga da je on prema vama ovakav i onakav, vi morate biti svjesni toga da vi imate odgovornost biti drugačija. Kaže u

Rim. 12:18-22 - "Ako je moguće - koliko je do vas - budite u miru sa svima! Ne osvećujte se, ljubljeni, sami, već to prepustite srdžbi Božjoj, jer stoji pisano: "Osveta je moja - veli Gospodin - ja ću je vratiti." Naprotiv, ako je tvoj neprijatelj gladan, nahrani ga; ako je žedan, napoji ga! Postupajući tako, skupit ćeš razbuktjelu žeravicu na njegovu glavu. Ne dopusti da te svlada zlo, već zlo svladaj dobrom!"

Zašto to govorim baš vama? Zato što za promijenu situacije u braku ne možemo čekati "drugu" osobu da se promijeni. Mi nemamo nikakvu vlast nad njim ili njom. Mi moramo započeti od sebe, čineći stvari za koje znamo da su ispravne. Ako se naš partner promijeni - super! Ako ne, barem si nećemo morati reći da nismo sve probali.

Da vidimo dalje:

"Mislila sam da je unatoč mojim kritikama znak mog poštovanja prema suprugu briga za njegove potrebe (da je sve čisto, da život funkcionira unatoč njegovoj cjelodnevnooj odsutnosti itd.) Kritizirala sam njegovo ponašanje u poslu sa namjerom da mu pomognem tj. kad ga je sef maltretirao doslovno, rekla sam mu nek mu se suprotstavi za neke stvari a ne pokorava jer nije ničiji rob.(npr. šef j tražio da se zakune na naše dijete da ce mu nesto obaviti kako treba)."

Nisam siguran da li ste si ponovili ovaj vaš citat koji sam iznad naveo na glas. On u biti kaže: Mislili ste da ga možete kritizirati i samo nastaviti peglati! Mislili ste? Zašto niste pitali supruga što njemu stvarno treba? Ja sam "vrlo pametan" (šala mala, molim ne citirati me , studirao psihologiju (od razvojne do abnormalne), imam godine iskustva i specijalizacija iza sebe, ali još uvijek ne mogu reći da mogu pročitati nečije misli... mogu naslutiti, pokušati pogoditi, ali ako stvarno želim doznati što treba mojoj supruzi ja ju jednostavno moram ... pitati! Muškarci i žene su različiti (ovo je nešto stvarno novo!), i razmišljamo drugačije, imamo drugačije potrebe...
Da vam to ilustriram. Naime, da je vaša najveća potreba komunikacija a muž misli da vi samo želite poklone bez da razgovara s vama, kako bi se vi osjećali nakon nekog vremena? Pa, pokloni su super, posebno ako su neki dijamanti u pitanju, ali ono što vam je stvarno potrebno je da sjednete, pogledate se u oči i otvorite svoje srce suprugu i on vama! Isto tako, ako je jedna od najvećih potreba vašeg supruga poštovanje, a vi mu umijesto toga održavate kuću čistom kao muzej dok ga kritizirate, i on će vjerojatno reći... "Pa lijepo je imati sve čisto i ispeglano, ali ono što meni treba je da me poštuješ kao muškarca, da me pohvališ ponekad, da vidim da sam "poseban" u tvojim očima (ne "poseban" u negativnom smislu .

Razumijete o ćemu pričamo?

Da vidimo dalje:

"Stvar kojom sam u potpunosti zadovoljna je naš sexualni život i on to zna, zna i da cijenim njegov trud kad mu je otac pao u dugove on se snalazio i nalazio novca da mu pomogne. A njegov problem jeste taj da on ne želi ili ne zna komunicirati na razini problema. Vise puta u svađama sam mu rekla da mi mora reći što radim krivo a njegov odgovor je bio - ja nemam potrebe tebi prigovarati, ja tvoje greške zaboravim i idem dalje."

Opet jedna pretpostavka: VI ste u potpunosti zadovoljni u području seksa, ali je li i on? Seks nije samo fizičko zadovoljene potreba, nego i povezivanje na razini dubljoj od bilo koje druge. Uz to, (naravno da niste mogli navesti sva područja, pa se ispričavam ako "isčitavam" malo previše iz vaših riječi) ako ste ga hvalili u samo 2-3 područja, to nije dovoljno. Žene često nisu svjesne toga koliko su muškarci u biti "krhki", koliko im je potrebna ljubav i pažnja, a posebno poštovanje njihovih supruga. U poslovnom svijetu ih svi kritiziraju, moraju se dokazivati, svi mjere njihov uspijeh, i jedino mjesto gdje bi trebali imati "sigurnu luku" je taj famozni DOM! Ako i tamo naiđu na konstatno prigovaranje (koje samo ponekad preraste i u "kvocanje" , tada oni počnu bježati i od tamo, zatvore se u sebe, ponekad počnu piti, bježati pred televizor, sportske aktivnosti, garažu, itd - ono što se zove "špilja".

A što se tiče toga da on nije sposoban razgovarati na razini problema... možda, samo možda, nije SPREMAN razgovarati na tom nivou - može biti više razloga - ako vam se otvori, to može biti iskorišteno protiv njega, možda previše priča o problemima na poslu pa mu se doma jednostavno ne da pričati o problemima, možda je stvarno osoba koja prelazi preko stvari (tj, ima dugački fitilj i nada se da će se stvari promijeniti, a sada kada je vidio da se stvari ne mijenjaju, jednostavno je odlučio ih promijeniti - s nekom drugom osobom), možda je i on mislio da bi vi intuitivno "trebali znati" što mu smeta, pa vam zato nije htio ništa govoriti, ili nešto sasvim peto. Pošto ste izgubili intimnost već neko vrijeme, teško je reći zašto on ne priča o tome...

Nadalje:

Moje zadnje pitanje je kako mu ukazati poštovanje ako se muškarci identificiraju kroz posao a on je sam sad rekao da je u poslu sve uprskao i da je neuspješan i da sve čega se dohvati - upropasti?Spremna sam sve da ostanemo skupa, ali više mu ne vjerujem da on želi. Dogovorili smo se već da neće piti a on popije 5 pa kaže - nisam puno - jer i za to se trebao potruditi. Imamo li tako šanse?I kako natjerati teškog materijalista da se okrene duhovnim vrijednostima?

Shvatite to kao poziv upomoć! On treba vas da mu pomognete da ne vjeruje u laž (koliko god da u njoj ima istine, sigurno je nešto i dobro napravio, sigurno ima kvaliteta koje su pohvalne, itd), te da mu to stalno govorite. On sada ima krizu identiteta, teško mu je a Bog je baš vas stavio da mu pomognete u ovom razdoblju. I što se tiče promjene iz materijalista u nekoga tko se okreće "duhovnim vrijednostima", recimo to ovako:

Sv. Petar u svojem pismu piše: "Vi žene, budite pokorne svojim muževima, da i oni koji možda ne vjeruju Riječi budu pridobiveni bez riječi ponašanjem vas žena kada budu promatrali vaše čisto i puno poštovanja vladanje! Vaš nakit neka ne bude vanjski - umjetno spletena kosa, stavljanje zlatnog nakita, oblačenje raskošnih haljina - nego skrivenost - srce obučeno u neraspadljiv nakit, krotak i miran duh - ono što je dragocjeno pred Bogom."

Ovo nisam ja izmislio, tako piše u Bibliji... stoga, ako želite nekoga kritizirati zbog ovih riječi, obratite se Njemu... Što u biti kaže ovih nekoliko stihova? Ako želite vidjeti promjenu u vašem suprugu, započnite od sebe (mislim da se ponavljam u ovome...). Kako ćete ga pridobiti za "duhovne vrijednosti"? Tako što će one prvo biti stvarne u VAŠEM životu! Kada vaš suprug vidi promjenu u vama, možda i on poželi doživjeti ono što je promijenilo jednu kritičnu ženu u ženu koja daje ljubav, razumijevanje i podršku svojem suprugu.

još bi neke stvari dodala. pitala sam vas kako preobratiti materijalista.Moj muž voli automobile i čak se jednom prilikom naljutio što sam mu rekla da je meni auto samo lim i ništa više. Štoviše bilo mu je krivo što sam mu rekla da me je njemu privuklo nešto posve drugo a ne ni izgled, ni auto(na prvi pogled - npr. njegova srdačnost, otvorenost itd. ). To mu je bilo neshvatljivo. Čini mi se da jedina stvar kroz koju on sam sebe cijeni je automobil koji vozi, (roditelji su mu uvijek izlazili tu u susret). U prirodi je čovjeka da želi da ima bolje, da napreduje i ide naviše i to ne osporavam ali njemu to doslovno upravlja životom,(opet laži kako je kupio, zašto, otkud novci za to itd.) pokušala sam mu par puta ukazati da on za mene nije samo to ali on se na to ljuti i time zaključuje da ga ne poštujem i omalovažavam. Dali je na meni uopće da ga tu pokušam osvijestiti ili je to tako i gotovo.?Nije mi bila namjera u o odgovoru da se opravdavam ali ispada da sam ja za sve kriva?

Opet muško ženske razlike... kako vi ne razumijete koliko su njemu važni auti i izgled, toliko niti on ne razumije vas kada kažete da je vama više stalo do nutrine nego do vanjštine. I vi i on sudite prema sebi. Njega je uvrijedilo to što vi niste rekli da vas je njemu privukla njegova ljepota... ono što morate znati je da za muškarca fizički izgled iliti vanjski izgled ono što ih privlači. Ako iz vana nije lijepo, bez obzira na "unutarnje" kvalitete, za večinu muškaraca to je neprihvatljivo (ovdje generaliziram, naravno - uvijek postoje odstupanja od pravila). Isto tako on vas ne razumije po pitanju unutarnjih vrijednosti, tj. da postoje mnoge žene koje će radije imati dobrog, poštenog, radišnog, zabavnog, dobrog oca, itd. muškarca koji nije baš Brad Pitt. Stoga, imajte na umu da je njemu važno da pohvalite i njegov "vanjski" izgled, njegov image... ne samo ono iznutra. To je jezik koji on razumije...

Što se tiče toga da ste vi za sve krivi, TO NIJE ISTINA... OBOJE SNOSITE KRIVICU! Pišem direktno vama, jer ste mi vi pisali, jer vi vidite probleme i jer ste vi spremni se mijenjati (barem se nadam, tako ste napisali!). Stoga, započeo sam od tamo gdje je LAKŠE, ne od toga tko je "LOŠIJI".

Ili da vam to ovako pojasnim... znate li što je pie chart? Pogledajte ovdje na linku. Naime, čak i da je vaš suprug odgovoran za 95 posto problema, vi ste odgovorni za svojih 5 posto, i na tih pet posto morate raditi. Ja vas ne savjetujem da mijenjate njega, njegove probleme, niti da ste vi odgovorni za njegovor ponašanje. Ja vam samo kažem da trebate preuzeti odgovornost za svojih "5 posto" i na njima raditi.

Da vidimo dalje...

budući da ne mogu prestati razmišljati o svojoj situaciji,opet želim nešto doddati, naime po svom zadnjem postu zaključujem da će vaš odgovor biti da sam i opet ja kriva jer sam suprugu za nešto što mu toliko znači rekla da je meni samo hrpa lima, ali vjerujete mi, barem prvih 6 godina sam podupirala njegovu strast i hobi i nerazumne troškove na račun tog hobija a sad ne da ne podupirem nego imamo i ja i on druge stvari u životu.ne mogu otici s njim svaki put cijeli dan na izlet na nekakvu cestu i slusati 6 sati o automobilima sa 10 muškaraca i povracati putem od njegove vožnje, ili bih i to trebala? ne bi li bilo logičnije da on svoje slobodno vrijeme želi provesti samnom i kćerkom? On samnom ne ide ni u kino ni šetnju ni u grad jer mu se "neda, ne želi gledati nikoga ni sresti nikoga i lažno se smješkati"(zbog posla poznaje puno ljudi) pa kad on ne izabere nas trebala bih i ja ostaviti kćerku koja ioako dobiva od njega minimalnu pažnju?nisam mu osporavala njegov hobi , nek uživa u njemu ali on bi najradije i mene prisilio da uživam, zar to nije apsurdno?pokušala sam pokrenuti nešto u čemu bi sudjelovala cijela obitelj ali njemu je to sve nezanimljivo. Što se tiče zapostavljenosti prema njemu, zapostavljen je toliko koliko i svi ostali pa i ja sama budući da zadnja 3 mjeseca imam stalne mučnine tolike da ležim i gubim na težini, i korak sam do bolnice, a on ionako radi praktički cijeli dan.Mislim da je veliki problem taj što dok smo bili sami ja sam praktički živila njegov život i pratila ga u svemu a njemu je odgovaralo biti u centru pažnje, e sad kad je to i fizički nemoguće zbog nekih novih sfera u našem životu, sve se raspada.

Što se tiče njegove predanosti automobilizmu... postoji jedna izreka koja kaže... Djevojke prerastu svoje igračke između 12. i 14. godine. Dječaci nikada ne prerastu svoje igračke, one samo postanu skuplje. Nitko vas ne može prisiliti da vi UŽIVATE u nećemu... vi se možete potruditi biti podrška svojem suprug, biti s njim, pokazati interes za njegov hobi... ali to još uvijek ne znači da će to biti i vaš hobi. Vas dvoje trebate naći nešto u čemu oboje uživate. Lako je vašem suprugu reći da on neke stvari neće ili ne želi raditi s vama, ali neka onda smisli stvari koje ŽELI i MOŽE raditi s vama. O tome sam pisao i prošli put, a to je da je potrebna jedna određena doza zrelosti za osobu da shvati da se tako ne može živjeti, da brak ne postoji samo da ispunjava njegove potrebe... nego i vaše. No za osobu koja nije razvila suosjećanje u dovoljnoj mjeri, to je vrlo teško, gotovo nemoguće. Takva će osoba prvenstveno vidjeti sebe i svoje potrebe, a zanemarivati će tuđe.
Evo, reči ću kako to funkcionira u našem domu... ja jako volim MMA (one borbe u kojima se bori Mirko Filipović) te to pratim kao hobi. Moja supruga to ne voli niti cijeni nigdje niti približno kao ja. Bio bi stvarno nesmotren ili možda i nešto gore da ju prisiljavam da to gleda i da još očekujem da u tome uživa. S druge strane, moja žena uživa u izradi ručnih radova sa svojim prijateljicama. I ona bi bila nesmotrena da očekuje da će se to meni svidjeti kao i njoj. Stoga, i ona i ja imamo svoje hobije "sa strane". No, ono što nas povezuje su duge šetnje, čitanje knjiga, putovanja, vrlarstvo, itd. Ok je da bračni par svaki zasebno ima hobi koji ne šteti njihovom odnosu. Ono što je najvažnije je da imaju neke dodirne točke koje rade ZAJEDNO!

Pitate me dali bi se on uopće požalio kritičnoj supruzi?opet znači naglašavate moju krivicu iznad njegove. On mene u životu nije kritizirao, a ja sam ga molila da mi kaže što mu smeta jer ne mogu čitati misli. Kako da znam da ima problem ako ga on sakriva?Po vašem, žena treba udovoljavati mužu i iskazivati respekt, pažnju i ljubav jer je muškarcima to potrebno?zar nije svima jednako potrebno to isto?

Draga Demi, razumijem vaš očaj i donekle bijes. Ja ne naglašavam vašu krivicu, nego ODGOVORNOST! To je velika razlika. Vi ste odgovorni za to da stvorite atmosferu, i opet tu naglašavam - KOLIKO JE DO VAS! - za jedan otvoren razgovor u atmosferi ljubavi, milosti i prihvačanja. Da li ga vi možete natjerati da vam se otvori, čak i da imate takvu atmosferu? Ne, to je NJEGOVA odgovornost. Ako vam je on odlučio lagati, tajiti, izbjegavati odgovor... to je NJEGOV grijeh za koji će on snositit posljedice... od gubitka intimnosti s vama, poštovanja, do gubitka obitelji, rastave, podjele imovine, djece, narušenih odnosa sa širom obitelji i roditeljima, itd. Ljudi nisu svjesni koliko je pogubno ne imati otvoren odnos u braku... I dobro ste naveli ovo za čitanje misli... to sam gore objasnio, pošto sam odgovarao post po post...
Što se tiče toga "da žena treba udovoljavati mužu i iskazivati respekt, pažnju i ljubav jer je to muškarcima potrebno... zar nije svima jednako to potrebno?" Čisto da ne miješamo jabuke i kruške, govorit ću prvo o potrebama a zatim o odgovornostima. Potrebe su različite, one se mijenjaju tijekom života i poprilično su individualne. No, istraživanja pokazuju da postoje pet osnovnih muških i pet osnovnih ženskih potreba (koje se ne bi trebale miješati sa Maslowljevom ljestvicom potreba )
Evo ih ovdje navedene:
Prvo za žene - 1. Pažnja, 2. Komunikacija , 3. Iskrenost i otvorenost (njoj je potrebno da mu u potpunosti može vjerovati i osloniti se na njega), 4. Financijska podrška (potrebno joj je da zna da će se suprug pobrinuti za nju financijski), 5. Predanost obitelji (njoj je potrebno da on bude dobar otac)
Sada za muškarce - 1. Seksualno ispunjenje, 2. Zajednička rekreacija (da imaju zajedničku aktivnost u kojoj oboje uživaju), 3. Atraktivna supruga (fokusiran na izgled, vanjštinu), 4. Miran dom (malo mira i tišine nakon posla), 5. Poštovanje i podrška (želi da mu se supruga "divi")

E, sada... naravno da je i muškarcima i ženama potrebno i jedno i drugo, da ponekad imamo iste potrebe, ponekad nam se razlikuju... no, ovdje govorimo o INTENZITETU. Kao što je i vašem suprugu potrebno da razgovarate, njemu to neće biti potrebno kao i vama. Isto tako, kao što je vama potrebno da budete seksualno ispunjeni, za večinu žena je nemoguće u potpunosti ispuniti seksualne potrebe svojeg supruga, itd.

A sada malo o odgovornostima... ako želite dobar i kvalitetan brak, na zadovoljavanje čijih potreba se trebate usredotočiti? SVOJIH ili NJEGOVIH/NJEZINIH? Što mislite, da li će vaš supružnik željeti razgovarati s vama ako mjesecima odbijate voditi ljubav s njim? Ili da li mislite da će biti lagano vašoj supruzi iči s vama na neki autodrom i tamo vam davati pažnju i divljenje ako vam ne može vjerovati i ako niste posvećeni obitelji, ako misli da ste sebični i ne uzimate u obzir njezine potrebe? Oboje imate odgovornost da imate dobar i kvalitetan brak. Ako ste oboje fokusirani samo na sebe i svoje potrebe, nikada nećete biti sretni.

No, da odgovorim konkretno na vaše pitanje da li žena treba biti samo poslušna, davati podršku i voljeti svojeg supruga... DA! Definitivno! Bez toga se ne može. Ali to ne možete raditi svojim snagama, za to vam je potrebna Božja snaga. Jer lako je voljeti supruga kada je on super, dobar i pažljiv prema vama (iako niti tada ga nije uvijek lako voljeti, da budemo iskreni), no što kada stvari ne idu kako spada, gdje ćemo tada naći snagu da ih volimo i prihvačamo? U sebi? Možda, za neko vrijeme, ali onda kada nam se baterije skroz isprazne... što onda.

Sa druge strane, da li vaš suprug treba voljeti VAS, davati vam pažnju i voljeti vas požrtvovno? Još I VIŠE!

Pa o tome i govori Sv. Pavao u poslanici Efežanima 5 poglavlje od stiha 22: Muževi, ljubite (volite) svoje žene kao što je i Krist ljubio (volio) Crkvu i sam sebe predao za nju, ... Tako su i muževi dužni voljeti svoje žene kao sami sebe. Bez sumnje, nitko nikada nije mrzio svoje tijelo, naprotiv hrani ga i njeguje kao i Krist Crkvu.... Dakle, neka svaki pojedini od vas voli svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svojeg muža!

Postavlja se pitanje, kako je to Krist volio Crkvu? Tako što je i sam sebe predao za nju... kako? Tako što je patio i umro za nju... Današnjeg muža se ne zove da pati i umre doslovce na križu za sve žene ovoga svijeta, nego da voli, njeguje, pazi i cijeni SVOJU ženu, da stavi njezine potrebe ISPRED svojih, da bude spreman učiniti SVE što je u njegovoj moči da ju učini sretnom... da ju voli kao samoga sebe, pa ćak i još i više... a žena neka poštuje svojeg muža.

Naravno, puno je lakše poštivati svojeg muža kada znaš da te voli, cijeni, i da ti želi najbolje. No, svatko ima svoju odgovornost, s tim da MUŠKARAC ima veću odgovornost... No, to je već sada malo duža priča...

Još da odgovorim konkretno znam da broj neće promijeniti jer je to službeni mobitel koji imaju svi. Dosada pomak koji je napravio je taj što kući dolazi na vrijeme. Vjerujte mi da sam osoba koja čvrsto stoji na zemlji i nismo krenuli mladi i nezreli u brak i naš je odnos bio kvalitetan,(bilo je svađa i smatram da to nije loše jer je to prilika da se neke stvari raščiste i poprave) to znam jer sam nastojala sve, i on možda malo manje, ali dovoljno za sreću,kad je došlo vrijeme da on malo potegne jače on je zaključio da mu je to naporno i potražio utjehu negdje drugdje. Tako se meni čini.

Sve ovisi o tome... koliko mu je stalo... ako mu je dovoljno važno... on će okrenuti i nebo i zemlju da spasi brak i obitelj od razdora... dolazak doma na vrijeme je dobar početak... sada treba otići i korak dalje... i vidjeti kako se može zaštititi vaš brak od te treće osobe. Granice su ključna riječ u tome...

Možete li mi reći, budući da znate samo jednu stranu priče a on je pročitao moj i vaš post i rekao da sam bila objektivna u iznošenju problema(ili je lagao da ja budem zadovoljna) i budući da radite sa parovima, koliko imamo nade i jesmo li na dnu ljestvice povratka u život?Ponekad pomislim da je jedino rješenje po vama i božjim zakonima ono koje mi ne možete reći otvoreno, a to je da živim u laži i trpim u nadi da će se o vratiti na naš zajednički put,da molim za nas budući da sam ja ta koja je izrazila problem a ne on.

Sve ovisi o tome, draga Demi, koliko ste spremni uložiti u obnovu svog odnosa, i vi i vaš suprug. Jedna stvar je to izjaviti na forumu, a druga je to pokazati na svakodnevnom primjeru. Nadam se da ste oboje poučljivi (spremni se mijenjati kada vidite da ste učinili grešku) i sukladno tome popraviti vaš brak. To neće ovisiti o nikome drugome... samo o vama dvoje. No, samo da vam kažem konkretan odgovor - iako se to vama čini da imate strašne probleme, vaši su problemi lako i brzo riješivi... uz malo dobre volje, spremnosti na opraštanje i prihvačanje razlika, vas dvoje možete imati vrlo kvalitetan brak vrlo brzo. NE bez sukoba, jer je to nemoguće, ali brak koji će imati bolje temelje nego ovaj sada. I ne zaboravite moliti, jer je za pravu sreću i zadovoljstvo stvarno potrebno troje... vi, vaš suprug i Bog.

Na kraju opet isprika, pošto sam odgovarao od početka postova, tek su poslije neke stvari bile pojašnjene, tako da se ne vračam i sve mijenjam, ostavio sam kako sam pisao. Samo to uzmite u obzir. I ne zaboravite, ja nisam na ničijoj strani, niti na vašoj niti na njegovoj. Oboje imate konkretnih problema i oboje morati raditi na njima. U savjetovanju nema "vaganja" niti pristranosti. Stvari su takve kakve jesu i na njima se mora raditi.

Srdačno,
Davor1

Draga Demi, žao mi je što se tako osjećate, ali pogledajte samo zadnji dio mojeg odgovora gdje se vidi da navodim vas oboje, ne samo vas.

Sve ovisi o tome, draga Demi, koliko ste spremni uložiti u obnovu svog odnosa, i vi i vaš suprug. Jedna stvar je to izjaviti na forumu, a druga je to pokazati na svakodnevnom primjeru. Nadam se da ste oboje poučljivi (spremni se mijenjati kada vidite da ste učinili grešku) i sukladno tome popraviti vaš brak. To neće ovisiti o nikome drugome... samo o vama dvoje. No, samo da vam kažem konkretan odgovor - iako se to vama čini da imate strašne probleme, vaši su problemi lako i brzo riješivi... uz malo dobre volje, spremnosti na opraštanje i prihvačanje razlika, vas dvoje možete imati vrlo kvalitetan brak vrlo brzo. NE bez sukoba, jer je to nemoguće, ali brak koji će imati bolje temelje nego ovaj sada. I ne zaboravite moliti, jer je za pravu sreću i zadovoljstvo stvarno potrebno troje... vi, vaš suprug i Bog.

Na kraju opet isprika, pošto sam odgovarao od početka postova, tek su poslije neke stvari bile pojašnjene, tako da se ne vračam i sve mijenjam, ostavio sam kako sam pisao. Samo to uzmite u obzir. I ne zaboravite, ja nisam na ničijoj strani, niti na vašoj niti na njegovoj. Oboje imate konkretnih problema i oboje morati raditi na njima. U savjetovanju nema "vaganja" niti pristranosti. Stvari su takve kakve jesu i na njima se mora raditi.

I ja nisam taj koji vas poziva na svetost i da dosljedno živite po Sv. Pismu... to čini Bog. Upravo sam zato rekao ako se imate na koga žaliti, nemojte se žaliti na mene, nego na Boga. I nitko ne govori o savršenstvu, nego o pouzdanju u Boga. Naravno da ćemo i dalje griješiti, ali zato nam je Bog dao odgovor (1 Ivanova 1:8,9). Ono o čemu ja pričam je da je jedno biti vjernik i iči u crkvu samo zato što se "ide" a drugo je "živjeti vjeru". To su dva različita stanja.

Ja ne ističem vašu griješnost - ja sam vam samo želio staviti vaše (duhovno) stanje u kontekst. Pošto ste za sebe rekli da idete u crkvu, da ste duhovna osoba, ja sam se pozvao na to da vam pomognem da uvidite dubinu... da se ne zadržite tamo gdje vam je "ugodno", nego da uvidite da to nije kraj, da još možete "rasti" i mijenjati se - na bolje! Da život s Bogom nije nešto što se dogodi, nego je to ODNOS - i bez tog odnosa neće biti trajne promjene srca. I nemojte se skrivati iza samosažaljenja da ste vi najgori, da se samo vas osuđuje, itd. To nije istina. Još jednom, oboje snosite odgovornost za stanje u kojem ste se našli. I dalje je istina da je vaš suprug napravio puno loših stvari koje su ugrozile vaš brak, i koje će možda dovesti do toga da se brak raspadne - to što smo govorili o vama više ne umanjuje njegovu krivicu ili odgovornost.

Zašto smo govorili o vama? I kako to može pomoći? Tražili ste me savjet i ja sam vam ga dao. Mi u praksi nikada ne radimo bračno savjetovanje samo s jednom osobom - oboje trebaju biti spremni raditi na braku. Pošto ste zvučali očajno i tražili savjet, ja sam vam ga dao - da vam dam nadu da je moguće promijeniti neke stvari. Da li će to biti bolno? Da. Da li će to zahtijevati više od vas? Vjerojatno. Da li netko može garantirati promjenu srca vašeg muža? Nitko. Ali ako ste spremni probati sve da spasite svoj brak, onda probajte SVE - to se više isplati nego raditi samo ono što se vama sviđa. Razlog zašto sam vas pozivao više na tu promjenu jer ste se činili kao osoba koja je spremna na nju, koja iskreno želi mijenjati se i spasiti brak. Ako je moguće spasiti brak kroz (PRVO) promjenu jedne osobe (a zatim i one DRUGE, koje će se promijeniti kada vidi promjenu u VAMA) , onda je to isto tako vrijedno.

Razlog zbog kojeg vas pozivam na promjenu ponašanja je slijedeći - očigledno vaše dosadašnje ponašanje nije urodilo plodom. Da se vozite 100 na sat prema provaliji i netko vam kaže, gledaj, ako nastaviš ovako, poginut ćeš! Moraš se okrenuti za 180 i nastaviti u drugom smijeru! Sada! - što bi vi rekli? Pa vi mene ne razumijete, vi samo kritizirate moju vožnju, meni je lakše ovako, tko mi garantira da se neću slupati i u tom drugom smjeru, itd.

Draga Demi, vrijeme je da promijenite smijer, da prestanete biti kritični, čak i prema onima koji vam žele dobro, nego da budete poučljivi, spremni mijenjati se i uložiti trud - u drugom smjeru, jer vas ovaj smjer vodi u propast vašeg odnosa.

Ja nisam nigdje opravdao njegovu prevaru, izdaju obitelji i druge stvari. Pročitajte prvi post na koji sam vam odgovorio. Za njegovo ponašanje nema opravdanja - ja sam ponekad navodio neke uzročnike koji su ga mogli odvesti u tom smijeru, ali njegovom ponašanju nema opravdanja. Gotovo svatko ima nekog stresa svaki dan, u financijskim je problemima, ima poteškoće u obitelji... i zar je odgovor prevariti svojeg muža ili ženu? Ostaviti ih i započeti aferu negdje? Ili biti ozbiljan i odgovoran supružnik koji kaže: "Kada sam rekao da ću biti s tobom u dobri i u zlu, stvarno sam tako i mislio!"

Vaš supružnik će morati jednoga dana dati odgovor za svoje ponašanje. Već sada se on suočava sa posljedicama, od gubitka intimnosti s vama, svađa u obitelji, gubitka povjerenja, života u laži, nesigurne budućnosti, a i ide prema tome da će izgubiti svoju cijelu obitelj, odnose, sve ono što je stvarao godinama, ono što mu je bilo vrijedno i to sve zbog svojeg neozbiljnog i neodgovornog ponašanja. Ali puno gore je to što će jednoga dana morati dati "odgovor" i Bogu za svoje ponašanje - tamo neće biti ljubavnica da mu pruže razumijevanje, neće biti pića u kojem će utažiti bol, automobila da mu skrenu pažnju... Piše u Hebrejima: "Strašno je upasti u ruke Boga živoga."

To vam je kao i vožnja u velikom Jumbo-jetu. On ima više motora, i ponekad mu otkažu neki motori. Što tada rade piloti? Preusmjeravaju gorivo i fokusiraju se na motore koji rade da bi sigurno sletili dok se ne poprave drugi motori. Vi, Demi, ste taj motor koji sada radi. Vaš avion ima dva motora, jedan je zakazao, drugi ste vi - zato se nadam da ćete vi pronači snage da se "prizemlji" vaš avion (brak) dok se drugi motor (vaš suprug) ne popravi (promijeni). Da li vam sada ima smisla zašto sam se fokusirao na vas? Ako jedan motor ne radi, ne dobiva gorivo, pokvaren je, ... drugi mora nositi više nego onaj prvi. Da li je to pravedno prema vama - nikako! To vas opterečuje preko vaših snaga - vi niste stvoreni za to. Upravo zato sam vam rekao da trebate Božju snagu - bez toga ćete teško se moći mijenjati i raditi na svojem braku.

Nisam siguran što ste mislili kada ste napisali da ste željeli više "podrške"? Ako negdje vidim problem, ja imam odgovornost ga imenovati. Ne mogu podržavati niti vas niti vašeg supruga u lošem ponašanju koje vodi prema gubitku intimnosti i zajedništva u braku. Ja sam se na to fokusirao. Gledajte to više kao na operaciju - sada boli čuti ove stvari, ali nužno je da ih čujete i da se počnete mijenjati - oporavak može biti dug i bolan, ali ako ne napravite operaciju, SIGURNO ćete (vaš brak) - umrijeti! Nema alternative. Mogu vam vaši prijatelji davati podršku, i biti na vašoj strani ovako i onako, ali moja je odgovornost da u ovo kratko vrijeme koje imam za odgovaranje na vaša pitanja da vam pomognem koliko god mogu da promijenite smijer vašeg odnosa (naravno, ako ste spremni raditi na vašem braku).

I još jednom - ja vas ne osuđujem - u biti, potpuno razumijem vaše osjećaje potištenosti, bola, odbačenosti, izdaje, usamljenosti, straha i očaja. Svatko tko ima imalo suosjećanja vas razumije - to nikada niti nije bilo u pitanju - vaši su osjećaji legitimni i svatko tko je na vašem mjestu bi se tako osjećao. Bilo bi čudno kada se ne bi tako osjećao. I u potpusnosti se slažem da je ponašanje vašeg supruga krivo, neumjesno, griješno i zaslužuje osudu.

Nadam se da sada bolje razumijete moje stavove.
Srdačno,
Davor1

Draga Demi, nema na ćemu! I niste naporni, nego se borite za svoj brak i obitelj. I ja bi, kao i svatko normalan, borio se za njega rukama i nogama.
Kako da vi započnete imenovati probleme sa vašim suprugom? To je teško pitanje, jer se bojim da ste zbog svojih tendencija možda izgubili kredibilitet. Upravo zato bi bilo dobro da vaš suprug to čuje od nekog sa strane, nepristranog. Dobro je što su ga i njegovi roditelji "izribali", ali bi bilo još bolje da pronađete nekoga tko bi mu mogao otvoreno reći što je problem. Ako ćete vi to raditi, morate se uvijek voditi slijedećim principom - govorite istinu u ljubavi! Bez toga ne ide. Osoba će se zatvoriti, zauzeti obrambeni stav i neće vas čuti. Ako pogledate Isusa, i On je govorio istinu ljudima, i to stvari koje im nije bilo lako za čuti, ali u ljubavi - zato jer je želio najbolje za njih - baš ga tako opisuje i Sv. Pismo - da je bio pun milosti i istine. Mi ljudi često griješimo bilo u jednom bilo u drugom smijeru, dajemo ili previše milosti ili previše istine. Balans je teško pronaći, posebno kada smo povrijeđeni i kada ne vidimo nadu.

No, da budem konkretan u tome kako: Prije svega, odaberite neki problem i pitajte ga kada bi mogli razgovarati - nije svako vrijeme pogodno za razgovor. Prije nego što ćete pričati o problemu, pokušajte prvo vrijeme biti milostivi - inače postoji urbana legenda da je potrebno barem sedam pohvala prije jedne kritike - a zatim mu u ljubavi pokušajte ukazati samo na JEDNU stvar (u nekoliko dana - nikako sve odjednom, izbjegavajte one fraze - ti uvijek i ti nikad). Fokusirajte se na tu jednu stvar, jedan problem, i dajte mu priliku da to vidi sa vaše strane, zašto je to što radi štetno i kako bi to mogao popraviti. Ništa preteško.

Zašto trebate pristupiti na ovaj način? Zato što u praksi ljudi povezuju probleme pa umjesto jednoga navedu barem tri (previše trošiš, trebao bi se češće tuširati a i mama ti je ružna!) ili više njih. Stoga, fokusirajte se samo na jedan problem. Pokažite kakve to ostavlja posljedice na vama - i ukažite mu na to da nije važno ako on to ne vidi kao problem - jer ako vi imate problem, oboje imate problem. Vi ste stupivši u brak postali jedno i kada jedan pati, patit će i drugi, na ovaj ili onaj način. Zatim mu dajte savjet kako bi to mogao promijeniti - barem dva načina. Ovakvim pristupom ne dolazite partneru "kvocajuči", nego pokušavate logički i konstruktivno riješiti probleme - to najviše razumiju muškarci koji su linearni u svojem razmišljanju. Sve to okupajte u molitvama, oboružajte se strpljenjem i budite spremni oprostiti. Još jednom, nema garancije da će on prihvatiti vaš savjet ili prepoznati problem o kojem vi govorite. No, vi ste barem dali sve od sebe i on više ne može prigovoriti da ga vi stalno kritizirate, da ste manipulativni ili nešto treće.

Ja bi volio da vi dođete bilo do nas, bilo do nekog drugog savjetnika. Što se tiće sastanaka, kod nas sve ovisi o problemu (kod vas, prema gore napisanome, vjerojatno u početku jednom tjedno, zatim jednom u dva tjedna, a potom po potrebi), imate puno posla, dosta čitanja i domaće zadaće (da, stvarno), no ništa ne gubite jer se ništa ne plaća a možete spasiti brak. Ako ste zainteresirani, javite se.

Srdačno,
Davor1

Poštovana Demi, potpuno ste u pravu. Vaš suprug ima velikih problema, i u koliko im ne stane na kraj, uništiti će sebe, ali i cijelu svoju obitelj. Zbog nekog (za sada nedokučivog razloga) on mora imati masku - auto, uspijeh, sve najbolje (možda je i vas gledao na takav način, posebno ako ste atraktivni, te je i to jedan od razloga zašto ostaje s vama jer ... bi da vas izgubi i to bio "neuspjeh" - nešto što on ne želi doživjeti). No, to na žalost prikriva jednu drugu potrebu - potrebu da bude prihvačen, da bude IN, da ga drugi odobravaju... To je često naučena navika koja dolazi iz djetinjstva (najčešće su to poruke koje dobivamo od roditelja ili najbliže obitelji - što znači biti "dobar" ili "uspješan" - ponekad zbog toga ljudi postanu superodlikaši, vrlo uredni ljudi, poslovni ljudi, specijalisti u nečemu, ljudi koji se "pokazuju" - jer su dobili poruku da je to "bitno" - vi ga najbolje poznajete, možda bi trebali pogledati i u njegovu prošlost ili na njegovu obitelj, kada i gdje je dobivao i kakve poruke).

Naravno, postoji vrlo malo ljudi koji mogu održavati takvu vrstu "fasade". Prije ili kasnije se sve uruši kao kula od karata. Prvo se prokocka malo novca, onda još malo, pa se posuđuje, uzimaju krediti, zaduživanja... sve dok jednom se ta omča ne stegne previše... i onda nema izlaza, fasada pukne kao balon i sve se raspadne.

Naravno, biti površan ne održava odnos - u odnosu treba puno više od par zagljaja i šetnji - to možemo imati i sa svojom rodbinom - ono što nam je potrebno u odnosu je predanost obitelji (potpuna, inače se gubi sigurnost), zatim iskrenost (inače se gubi povjerenje), te vrijeme (inače se gubi zajedništvo). U koliko toga nema, a vi ste opisali vaš odnos kao da toga nema, onda je vaš brak na izdisaju, na aparatima i treba ga "oživjeti" - šokirati, što znači krenuti u sasvim drugom smjeru.

Ako osoba nema vremena za otiči kod savjetnika kada ima puno problema, kada će biti spremna? Zar misli da će bolji posao i više novaca maknuti vaše probleme? Što će mu vrijediti da ima sve novce ovoga svijeta, a neće imati svoju suprugu i dijete?

Uzmimo za primjer upalu slijepog crijeva... ono počne tupo boliti, na početku je bol podnošljiva, zatim sve više i više raste, raste i temperatura, znate da stvari ne štimaju... i tada imate izbor - ili ići kod liječnika ili ignorirati bol. Ako odete kod liječnika, on će vas uputiti kirurgu na jednu rutinsku operaciju i brzo ćete se oporaviti, gotovo bez ožiljaka. Sa druge strane, što će se dogoditi ako ne odete kod liječnika, hoće li vam biti bolje? Nakon nekog vremena da, kada pukne slijepo crijevo, jer tada nastupa vrlo kratkotrajno olakšanje... no tada ste na korak do ozbiljnih komplikacija i smrti.

Slična je priča i sa brakom... ako vidite da je brak u krizi, ne ignorirajte probleme - oni neće nestati s vremenom, u biti postat će samo sve veći i zid među vama će biti sve tvrđi i viši... nakon nekog vremena postat ćete potpuni stranci. Za to se niste vjenčali... nego potražite savjete "liječnika" i riješite vaše probleme. Mislim da je vrijeme kritično za vas... u žargonu, rekao bi da je vaš brak s jednom nogom u grobu a sa drugom na kori od banane, i samo je pitanje kada ćete s obje noge upasti unutra.

Stvarno mi je žao zbog svega što prolazite - nadam se da ćete ubrzo potražiti pomoć. I da, sasvim je razumljivo da želite pričati o problemima (naravno, nije dobro niti da stalno pričate o problemima, ali kada su oni veliki i prijete vašem braku, naravno da imate potrebu o tome pričati). Na žalost, to je vrlo teško kada osoba to odbija ili nije iskrena. Tada je i vaš trud frustrirajuć (a ponekad i uzaludan).

Sa muškarcima kao što je vaš suprug je vrlo teško dok ne izgube sve - tek tada su (neki) spremni slušati. U međuvremenu, ako ima i mala slamka spasa za njihovu "fasadu", oni će je pokušati održati.

Stoga, iskoristite sva raspoloživa sredstva (roditelje, prijatelje, molitvu, dokaze,...) da mi pomognete da uvidi da tako više ne može i da mu je potrebna pomoć. Takvi vam ljudi izgledaju kao patke na vodi... vi vidite savršeno mirnu patku iznad vode, a ispod vode vrlo brzo radi nogama. Takvi su i muškarci slični vašem suprugu - iz vana mirni, a ispod površine stalno traže načina kako zadržati postojeći način života (ili ga poboljšati). Pokušajte mu dočarati njegove "noge" - sve što radi a što će prije ili kasnije nestati i ostati samo pustoš.

Javite kako je prošlo - zbog svih nas koji čitamo ovo ovdje i kojima je stalo do vas, ali i za primjer drugim osobama (čak i ako se priča ne završi uspješno).

Srdačno,
Davor1

Ja nisam u braku, u jako ozbiljnoj vezi sam koja traje vec 6 i pol godina.. i u mom slucaju nije kriv decko, nego ja.. ja sam vise puta uspjela izgubiti njegovo povjerenje.. on mi je prvi, nisam ga ni jednom prevarila, nikad mi nije padalo na pamet prevarit ga, izgubila sam povjerenje jer sam lagala.. znali su mi drugi decki slat SMS-ove i ja sam odgovarala, mlada sam i on mi je prvi i vjerojatno sam odgovarala iz znatizelje dal ima boljih od njega.. kajem se jako zbog toga, lagala sam mu da mi nitko ne salje, strah me bilo priznat jer nisam htjela da se naljuti bezveze, nista sa nikim nisam imala, svih 6 i pol godina sam bila vjerna i voljela sam ga i volim ga jos uvijek vise od zivota, al on mi vise nista ne vjeruje, hladan je prema meni.. a znam da me voli, samo ga je strah da cu opet slagat, tako je rekao.. molim vas recite mi kako da pomognem sebi i kako da spasim tu vezu?

Dragi Davore, javljam se opet, sa nekim odmakom i vijestima. Citam vase odgovore i puno sam o njima razmisljala i i dalje se ne mogu oteti dojmu koliko se razlikuju od prvog prema zadnjem. Ja sam vam se obratila sa problemom supruga koji je zakazao na svim poljima a vi ste mi odgovorili da je to moja greska i da mu pokazem paznju, postovanje i ljubav (mislila sam da to ne treba dodatno naglasavati buduci da polazim od toga samim time sto trazim pomoc za nas). Ne znam koliko je uopce korektno spominjati fraze kao sto su - muskarci nikad ne prerastu svoje igačke- i sl. a na kraju ste rekli da je njegovo ponasanje alarmantno. U tome i jeste bio problem. I sve ono sto ste mi napisali sam ja u biti vec snnjim pokusala i prije mog trazenja pomoći kod vas. Kako da vam objasnim da moj suprug ne voli razgovarati o problemima?Nikad. Za njega ne postoji dobar trenutak , jer kad je lose onda ga pokopavam time, a kad je dobro zasto mu to kvarim problemima, shvacate li to?makar ako mu spomenem jednu jedinu stvar. E sad takav način ponasanja je i dalje prisutan i ja sam stjerana u kut. Nekih pomaka ipak ima.Nakon jedne neugodne epizode moj suprug je ipak potrazio stručnu pomoć kod psihijatra.Problem je sto je on doktorici rekao samo probleme vezane za alkohol i posao a ne za brak, jer smatra da je s nasim brakom sve u redu jer je on odlučio da ce se korektno ponasati.doktorica mu je dijagnosticirala anksiozno depresivni poremecaj i dala antidepresive. Stvari su se donekle popravile ali on ih nakon mjesec dana vise ne pije. smatra da mu nisu potrebni. Problem je taj sto vise ne znam koliko je on sad bolje buduci da poslovne probleme i dalje nije rijesio, a ja sam potpuno izgubila povjerenje u sebe. Njegova emotivna izdaja u trenucima kad sam ga najvise trebala me izjeda. Pretpostavljam da ga ne smijem opterecivati buduci da jos nije jak niti voljan da me razumije. Dakle iako se on sad vise posvećuje obitelji meni to i dalje nije dovoljno zbog okolnosti(razočaranje, trudnoća, zabrinutost za egzistenciju). Pitam vas - dali je u redu od mene sto to trazim buduci da mu je to dijagnosticirano i da su poslovni problemi i dalje tu.?Otegotna okolnost je ta sto se i dalje postavlja obrambeno kad izraizm sumnju ili kad bilo sto pitam u vezi novih prijateljica sa facebooka itd. tj. moje povjerenje u njega i dalje ne postoji a on se ili nece ili ne zna truditi da mi ga vrati.Sve savjete o paznji, postovanju pohvali, podršci i razumijevanju za njega sam primjenila. Sto se tice sexualnog funkcioniranja tu je sve stalo gotovo 1.5 mjesec. s moje strane ja pokusavam ali on me odbija. Kaze da nema zelju (ne znam dal zbog moje trudnoce ili njegovih lijekova).I zbog tog se osjecam odbaceno. Znam da je mjesec dana nedovoljno za oporavak a to je potpuno karakteristicno za njega da ostavi stvari na pola. Kako da se konkretno postavim sada i koliko daleko smijem ici u svojim zahtjevima za paznjom i poboljsanjem naseg odnosa.?Dali su vama ovo pozitivni pomaci?hvala

dragi Davore
U mojim teškim trenucima najlakše mi se obratiti nekome odnosno vama i to pismenim putem. Nebrojeno puta sam procitala sve moje i vaše odgovore kako bi se što bolje snašla u ovoj situaciji. Stanje je sljedeće. Muž i ja smo napokon otišli kod savjetnika za brak, ali moj muž se tamo ponašao veselo, otvoreno i neopterećeno. tj. ja bi to protumačila ovako - on negira naše probleme. To je možda djelomično točno- mi imamo problem u komunikaciji ali ja bi rekla da je naš problem također i on sam i njegovo nezadovoljstvo samim sobom a to proizlazi iz toga što još uvijek nije našao posao koji mu odgovara (kad sezona nije u tijeku).Dakle nakon problema na poslu i otkaza, započeo je sezonski posao kojim je zadovoljan ali sada kad se to ne može raditi on se gubi, dosađuje, ide po kavama i troši zarađeno daleko brže od planiranog. Znam da želi nešto raditi, ali bilo kakvi poslovi koji se tiču kuće i pomoći meni (bliži mi se termin poroda) ne dolaze u obzir. Tako da za premještanje namještaja, bavljenje djetetom, slaganje drva. sitne popravke uglavnom uskače njegov otac. Koliko je to loše za nas i naš odnos? Kaže da ga takvi poslovi podsjećaju na to da je zgubidan jer je njemu gubitak vremena sve čime se ne zarađuju novci.(meni je to suludo čuti ali dobro). Naši roditelji nam pomažu u svemu(kupuju nam hranu i plaćaju režije jer on kaže da novaca nema dovoljno) a meni je to krajnje ponižavajuće, ali on to vidi potpuno drugačije- on kaže "užasno se osjećam jer vidim da se na nikog ne možemo osloniti". Mene je to šokiralo kad sam čula. Znam da od svog oca očekuje drugačiju pomoć tj novčanu (jer je kao jedinac uvijek sve dobivao) ali meni je i ovo dovoljno ponižavajuće, tim više što smatram da bi za neke stvari imali novca kad bi on manje trošio na gorivo i manje išao na kave.No on za sebe nađe opravdanje. Znam da mu nije lako jer zarađuje za sebe od kad ima 18 ali koliko je ovo sve prreviše i dali bih to trebala podupirati s obzirom da kužim da nije u svom "normalnom" stanju? ali opet vidim i da je sam kriv za neke svoje probleme. Pokušavam mu reći da ćemo istrpiti to što ne možemo nigdje iz kuće i što nemamo novca za neke naše gušte, da nam oni ipak pomažu tj egzistencija nam nije bitno ugrožena)i govorim mu da nije važna zarada nego da se osjeća korisno i da radi ono što može, ali on me ne doživljava. Jel to pogrešno što sam to rekla?kako da se postavim u ovoj situaciji?Što vi mislite koliko je ovo sve u našim rukama a koliko smo u stvari nemoćni u ovakvim situacijama? On savjetniku ne priznaje novčane probleme ni frustracije. Kako da ga probudim iz tog začaranog kruga?Što uopće mogu napraviti? Stvarno se počinjem osjećati glupo jer meni su ovakvi problemi dječja posla tj. njemu je problem što nema za gorivo i gušte a zaboravlja da mu otac kupuje mlijeko i kruh. Hoće li ikad odrasti i kako s takvim muškarcem koji je zbog toga depresivan?molim vas za savjet iz vašeg kuta, Znam da ste više puta pisali kako ste vi više puta radili sve i svašta da bi vaša obitelj bila sretna i zbrinuta, ali recite mi kako se postaviti u situaciji kad muškarac jednostavno nije takav?jeli zbog toga naš brak osuđen na kraj?Napomenila bih samo da on nije ljen za one poslove koje voli i da je pomagao ocu novčano kad je trebalo i kad je bio u mogućnosti da zaradi.

Poštovani!

drago mi je što postoje ovakve stranice na internetu... Među onima sam kojima se brak raspada, zapravo je mrtav, samo eto još nismo razvedeni. U braku sam 16 godina, imam dijete. Odgojena sam tradicionalno, što je mog muža zapravo i privuklo meni, jer je znao da će mi on i obitelj biti na prvome mjestu... Iz današnje perspektive gledano, imao je savršen plan: on će živjeti kako želi (u inozemstvu), a ja ću odgajati djecu, služiti njegove roditelje i čekati ga. moj muž se oženio s "figom" u džepu, zavjetovao se na vjernost koju nikada nije držao, ja sam opraštala, kako Isus reče " ne sedam puta, nego 77", bezbroj puta, dok nije našao višegodišnju ljubavnicu. Ucijenila sam ga da se mora vratiti iz inozemstva, ići bračnom savjetniku itd. Uskoro dolazi natrag, a da li je tamo i dalje sa svojom ljubavnicom??? Pa naravno da je, ne vjerujem mu da nije... Sigurno mi neće nitko zamjeriti ako bih rekla da takav čovjek nije zaslužio oproštenje, a time se ne postavljam iznad Boga. Upravo zato što sam stalno opraštala došla sam do toga, da me omalovažava, gadi, obezvrijeđuje, vrijeđa, drži u ekonomskoj ovisnosti, besramno vara i zivka ljubavnicu ne stideći se ni djeteta. NNi sad se ne kaje, nego se boji da će izgubiti dijete, pola novaca i slugu za svoje roditelje...

Kako da takav brak spasim, zbog Boga, vjere, zavjeta...??? Jer ljubav je umrla polako, ali sigurno... udarajte granit godinama, jednom će puknuti, a ja sam pukla. Ne vjerujem da se ljudi mijenjaju, pogotovo ne poročni ljudi, jer uz to što je preljubnik, još je i alkoholičar i kockar... Sve je uspješno sakrivao, dok se nisam zavjetovala , napustila velegrad i došla živjeti na selo, a on (mimo svih dogovora) svoj put... Ovajprezir i gađenje neće proći tako lako, povjerenje se neće vratiti preko noći, a kamoli želja za intimnošću s njim. naravno da bi on htio da sve bude kao prije, bilo pa šta?! Ali više ne ide tako, potreban je trud s njegove strane, da se vidi da želi ovu obitelj, a ne samo svoj sebični interes... U tom braku nikada nisam prevarila muža, pa na to nisam pomislila niti iz "osvete", jer je preljub za mene dno dna, gubitak samopoštovanja i dostojanstva i osobe i braka, a najviše pljuvanje na obećanje i zavjet dan pred Bogom,a zatim pred ljudima. A što sad, kako zaboraviti godine omalovažavanja, varanja, laži? Da li uopće postoji nada da se takav čovjek "popravi i obrati"? Napominjem, da mu prijatelji zavide na ženi, izgledam mlađe nego što to jesam, ostavila sam svoj život i sve perspektive u životu za njega, a nisam dobila ništa osim jada, sramote i tuge... Zvućim ogorčeno, pa naravno da sam ogorčena? On meni ne bi oprostio ni da sam učinila samo stoti dio onog što on meni čini, a to je i priznao? recite, kako dalje i da li znate nekog svećenika, koji se bavi bračnim savjetovanjem u Splitu? Jer sama sigurno neću moći uvjeriti muža da ima potpuno krive moralne i ljudske postavke o životu... Pomagajte, molim Vas!!!

Dragi Davore,očekujući vas odgovor, pitam se dali ste mozda pomislili kako glupa pitanja postavljam.I sve mi je vise prisutan osjecaj razocaranja i odbojnosti prema suprugu koji voli samo sebe. Ni djeca njemu nisu sveta.Iako svaki dan govori koliko ih voli on smatra da je to ljubav - reci - volim te.ne zelim ga napustiti jer bi to bilo odustajanje, vise puta ste rekli da se brak temelji na odluci o predanosti a ne trenutnim osjecajima,i znam u sebi da je tako ispravno ali ja smatram da zaista ne očekujem previše od njega a on ni to nije spreman pružiti vec mjesecima. Pitam se bili bilo prerizično da mu dam nekakav ultimatum, da mora otići ukoliko ne napravi određene korake, proda automobil,pronađe posao do sezone ali znam da je on osoba koja ne funkcionira tako, istovremeno me i strah jer mi to zvuči kao poigravanje brakom i djecom. Znam da zvučim očajno i jesam. ali valjda bih samo htjela čuti da su i drugi ljudi bili u ovakvim situacijama, osjećali se ovako i da je prošlo, da postoji nada da će naš odnos ozdraviti.

Draga Demi, evo nakon dugo vremena da vam se opet javim. Ispričavam se što mi je toliko dugo trebalo.
Prvo pozitivne stvari: odlično je to što ste odlučili ići kod bračnog savjetnika. Ponekad je i savjetnicima potrebno malo više vremena da prokuže u čemu je stvar, posebno ako imamo posla sa dobrim " glumcima". Još jedan problem je ako savjetnik nije direktan. To jako oteže rješavanje problema. No, usprkos svemu tome, odličan korak. Dobro je i to što je počeo više vremena provoditi sa vama kod kuće, te da je prestao piti. To su veliki koraci. Naravno, kada netko živi 30tak godina na određeni način, potrebno je dosta vremena da se stvari promjene. Koliko vremena? Za to nema odgovora. Netko nikad, netko brzo. Obično se muškarci mijenjaju brzo kada ih nešto "boli".
Što se tiče vaše situacije, mislim da ne smijete zanemariti vaše duhovno niti duševno stanje - morate se brinuti za sebe. To je normalno, ali ne smijete otići opet u drugu krajnost, kada sebe stavite iznad svega. To je ono što prigovarate svojem suprugu.

Ako je spremno išao savjetniku, to je već velika stvar. Nemojte očekivati prevelike promjene prebrzo. To će ga samo obeshrabriti.
Uz to, davanje ultimatuma ne pomaže. Jer što time komunicirate? Da ste spremni na raskid veze? Što ako on pomisli da vama nije stalo, da mu to zato govorite? Što ako stvarno ode? Imate pravo, to stvarno je poigravanje sa osjećajima i situacijom.

Moj savjet je da nastavite polako raditi na vašem odnosu, ne stavljati prevelika očekivanja prebrzo i da slavite i male promjene. Na žalost, vi ste svaki dan s njime, pa vam se to čini kao posebno spor proces, ali vjerojatno će ljudi koji vas vide, a nisu vas vidjeli neko vrijeme, moći vidjeti promjene na njemu i u vašem odnosu.

Javite se kako ide dalje. Davor1