kako vratiti brak
lijepi pozdrav i volio bi ako mi moze netko dat nekakav savjet u vezi mog problema u braku
ja i supruga smo u braku 7 godina,skupa smo 12 a poznamo se vise od 14 godina,bila je to ljubav na prvi pogled jos u srednjoj skoli.imamo dvije prekrasne princeze od 7 i 3 godine ,koje volimo vise od svega na svijetu.od uvjek smo imali skladan brak bez nekih vecih svađa,najveca je svađa bila radi neke gluposti poslije koje smo vec nakon 20 minuta se ispricavali jedno drugom.uvjek smo si mogli sve govorit i pricat o svemu ,i o sexu i o problemima i bivsim ljubavima.imali smo brak kakav vecinu mojih poznanika i rodbine zeli.bilo je trzavica ko i u svakom braku ali nista sta dobar razgovor a poslije strastvena ljubav nije mogla rijesit.sad shvacam da mozda i nisam bio uvjek uz nju kao potpora u nekim situacijama.a tad je dosla 7 godina braka i nesto je krenulo krivo,promjenila je firmu, i upoznala jednu osobu koja je bila u problemima radi rastave braka.a kako je moja supruga dosta emotivna i ima iskustva iz dosta loseg djetinstva nekako su se emotivno spojili u razgovoru.nisam nikad imao nista protiv toga da ima prijatelje i da nekom pomaze u teskim situacijama ali sam onda poceo viđat promjene na njoj.pocela je skrivat lozinke na internetu,pocela je brisat e-mail poruke,poceli su neki cudni pozivi.sve dok jednog dana nismo sjeli i razgovarali.rekla mi je da se zaljubila u tu osobu i da prema meni vise ne osjeca ljubav kao prema muzu,da nema vise između nas niceg.pokusavam razgovarat s njom o njemu i o nama i i iskreno si sve govorimo,ali ona nezeli da se odrekne njega, a htjela bi da ostane s menom,kao s prijateljem.tesko joj je da se rastanemo jer nezelimo ni ona ni ja slomit srca nasoj djeci,jer one vjeruju u ljubav jer su vidjele kako smo se voljeli i znaju da je to nesto prekrasno i kako sad njima slomit srce i razocarat u ljubav.ja isto nezelim rastavu i svakodnevno pokusavam i razmisljam kako spasit brak,obitelj i ljubav.od kad mi je rekla da ima drugog nisam bio ljut na nju misleci da me prevarila,jer od uvjek sam smatro da ljubav i osjecaji nisu prevara(makar je sve prevara) ali to mogu oprostit ,ali zna da "bezosjecajni vanbracni sex" nikad nebi oprostio..i vjerujem joj jer mi je rekla da nije imala nikakav odnos s njim.to traje oko 2 mjeseca.molim vas ako neko moze nekako pomoc savjetom ili nekako jer nezelim izgubit vjeru u ljubav i prekrasnu suprugu i obitelj..
Ovo je pitanje ispod završilo na krivom mjestu pa ga sada ovdje prenosim:
pozdrav.evo procitao sam onaj vas odgovor i jako mi je drago da ste mi odgovorili.naime stvari stoje ovako.ta treca osoba o kojoj sam govorio je zenin kolega s posla i na pocetku je on htjeo da se ja i supruga pomirimo i da ne dovodi brak u pitanje ali se s vremenom to promjenilo.supruga mmi je otvoreno rekla da ona nece bit s njim ali osjeca prema njemu jake osjecaje .da se zaljubila u njega a i on u nju..radimo stalno kontra smjene radi djece ,da bi ih mogli vozit u vrtic i premalo vremena provodimo skupa i to je vjerovatno sve potaknulo recimo to tako...iskreno neznam vise sta da vjerujem a htjeo bi vjerovat jer poznam svoju suprugu i znam kad laze...ali opet nisam siguran..zadnji razgovor je tekao tako da je rekla da prema meni ne osjeca vise nikakve osjecaje ,da je jednostavno nestalo...dali je to moguce da sve nestane ,sva ta ljubav..to se pitam svaki dan....samo tako..ne zeli vise da ju grlim ,da ju poljubim da spavamo skupa jer kaze da joj je neugodnoo jer osjeca kao da smo prijatelji.a ne muz i zena..probao sam i sa "prijetnjom" rastavom ako se ne prestane vidjat s njim.vjerovatno ce dobit i otkaz radi nedostatka posla ali to opet ne znaci da se nece viđat i cut s njim kad ja odem na posao..ali uporno mi govori da ona nezeli bit s nikim da hoce samo nekakav svoj mir i da nista vise ne osjeca... stvarno neznam kako vise da se postavim prema svemu.probao sam sa ljubavlju i njeznostima i razumjevaanjem pa je ispalo da radim pritisak na nju,probao sam bit hladan kao da mi je svejedno vise za sve ,probao sam razgovorom....jednostavno je kao u nekom transu ili kako to vec nazvat neznam i nemoze van iz njega.ako sam malo oduzio oprostite jer me nekako smiruje dok pisem.volio bi doc na vase savjetovanje ako imate ali mislim da necu moc nagovorit svoju suprugu na to.pa ako imate kakvu ideju i savjet bilo bi mi drago da mi se javite.hvala.
Na žalost, nemam više niša pridodati što nisam napisao i gore. Znam da se nalazite u vrlo nezavidnoj situaciji, i da svatko tko čita ovaj vaš post nalazi suosjećanje za vas. No, pošto ste pisali, opet ću reći nekoliko riječi.
Naime, tko je ta treća osoba, da želi ili ne želi da se vi pomirite sa vašom ženom? Tko je on da diktira tu situaciju? Drugo, što to znači da vaša supruga ima jake osjećaje prema njemu, da prema vama nema? Da se osjeća kao da ste joj prijatelj? Ja ne vidim njezin odgovor, stoga ću napisati par riječi o samom braku: Na žalost, danas ljudi ulaze u brak bez razumijevanja riječi - predanje. Naime, vaši osjećaji će oscilirati, biti promijenjivi - jednog dana ćete ludo voljeti svojeg supružnika, drugi dan ćete ga željeti zadaviti jer vas je povrijedio, treći dan ćete mu oprostiti sve jer će vas zadiviti svojoj pažnjom, četvrti dan ćete vi njega, i td. Kada bi vaš brak ovisio o osjećajima, barem 50 puta godišnje bi imali razloga da se rastanete. Nitko se ne budi svakoga dana svoga života i pogleda svog supružnika pored sebe i kaže: Whoa, tako sam sretan, želim provesti svaku sekundu s tobom, ti si najbolji/najbolja, ne mogu bez tebe, i sl. Naši osjećaji su promijenivi. Ponekad nećete niti primjetiti vašeg partnera, ponekad ćete se vi ili on probuditi na kauću, ponekad ... To je sve "noramalni" dio jednog odnosa - u kojem volimo i povrijeđujemo jedan drugoga. Ali naša predanost našem partneru ne smije ovisiti o našim osjećajima, jer su oni promijenjivi i prevrtljivi. Osjećaji nemaju niti intelekt niti moral, to ne smijete zaboraviti. Samo pratite kako se osjećate u vožnji - da postupate prema svojim osjećajima, već bi pola vozaća bilo ili na Mirogoju ili barem u traumatološkoj. Vi ste ti koji kontrolirate vaše emocije - a ne one vas. A i osjećaji su kao i mišići, što se više posvećujete nekome ili nečemu imate čvršće emocije za to ili za njega/nju. Upravo zato sam rekao da ta treća osoba mora što prije nestati sa vidika, iz poruka, kompjutera, i sl.
Druga osoba posebno treba biti oprezna što čini sa svojim osjećajima ako su prisutna i djeca u obitelji - kakve će rane ostaviti na toj djeci njegovo ili njezino ponašanje.
Ako je vaša supruga u transu, vrlo vjerojatno hrani svoje osjećaje prema tom trećem čovjeku a vjerojatno ima i nekakvu vrstu odnosa s njim. To čisto govorim iz iskustva u savjetovanju, ne mogu to tvrditi sa 100 sigurnošću.
Stoga, ponavljam ponovno - obavezno ona treba prekinuti odnos sa tom trećom osobom, otvoreno razgovarati s vama o tome što stvarno želi, ne samo što joj govore njezini osjećaji. Zatim trebate obavezno potražiti savjetnika, jer ovo nećete moći sami riješiti.
Srdačno,
Davor1
evo da se opet javim...
nakon neprospavanih noci i noci i nakon milijun razgovora sa suprugom i nakon mucnih nekoliko mjeseci doslo je do toga da vise nismo skupa u kuci....
nismo stigli do toga da odemo do savjetnika ili psihologa ili neznam ni ja vise koga jer gdje god smo probavali svi narucuju za neznam kad a nama je pomoc trebala odmah ili kako ste vi rekli jos jucer.
nazalost doslo je do toga da mi je rekla da ga voli .da razmisljaju i unajmit negdje stan i da jednostavno vise nemoze bit s menom u braku .i da nevjeruje da se situacija vezana za nase osjecaje i brak moze popravit.pokusavam shvatit kako.kako se sve to moze dogodit u par mjeseci,da nekog koga si volio vise od svega jednostavno nestane.momentalno je kod svojih roditelja,jer smo se dogovorili tako ,da se malo razdvojimo dabi lakse razmislili o svemu,jer skupa vise nismo m ogli bit radi toga sto smo se poceli stalno svađat i prepirat.znao sam da je to dvosjekli mac i da radim pogresnu stvar sto se razdvajamo jer se odvojila od mene a sa njim je ostala i dalje u kontaktu..znao sam da je krivo al sam jednostavno na to pristao..mozda sam i ja vec odustao od svega i samo sam htjeo mir..neznam...govori mi i dalje da nađem nekog ko nam moze pomoc,a ko ?ko moze pomoc da ga prestane voljeti,da pocne voljet mene ...iskreno mmislim da se to nemoze promjenit.evo toliko za sad...molio bi ako neko ko ovo procita da je imao slicna iskustva i ima neke savjete ili bilo sta sta misli da bi moglo pomoc da mi se javi na mail
tauk...@gmail.com
bio bi jako zahvalan jer sam i psihicki i fizicki slomljen i nemam zelje vise za nicim.
hvala.........
Na žalost, spyder, vaša se priča tužno raspliče. Iako nije sve gotovo, postoje svi nagovještaji da će do toga i doći. Na žalost, to je upravo ono ćega sam se i plašio. Nemoguće je imati "bistru i čistu" glavu kada vam netko stalno nešto "sa strane" sugerira, kada je treća osoba u "igri". Tada niti savjetovanje ne pomaže previše, jer vam je to kao i kada imate dva doktora koji postavljaju potpuno oprečnu diagnozu, jedna će spasiti vaš brak, a druga će ga uništiti. Na žalost, ljudi se često odlučuju razoriti svoj brak, svjesno donoseći odluke da ga unište.
I još jedna stvar, dragi spyder... postoji jedna u nama ljudima tužna navika da kada nam ide loše, da u našu tugu i jad uvučemo druge. Stoga, pazite što govorite prijateljima, susjedima, a posebno djeci i rodbini. Za puno tih stvari bi poslije mogli požaliti. Uz to, slična stvar koja se dogodila vama, da je rastavljen muškarac "preoteo" vam vašu suprugu, nemojte si i vi dopustiti tako nešto. U svijetlu toga, ne tražite na forumima rame za plakanje ucviljenih rastavljenih ili pred razvodom žena, jer se vrlo lako možete nači u sličnoj situaciji. Sada trebate biti neko vrijeme sami, pažljivo isplanirati budućnost i donjeti odluke za ostatak vašeg braka (koji još nije formalno finaliziran, i pitanje je da li i hoće) i vidjeti da li ga ikako možete i spasiti. Nemojte i vi sada tražiti treću osobu, to bi i vas samo još više "zbunilo" u rješavanju problema pred vama.
Srdačno,
Davor1
pozdrav...
evo citam vas odgovor i odmah da se nadovezem na "ne tražite na forumima rame za plakanje ucviljenih rastavljenih ili pred razvodom žena, jer se vrlo lako možete nači u sličnoj situaciji"...
mislio sam da ovakvi forumi sluze za razmjenu iskustava jer uvjek netko ko je bio u nekoj slicnoj situaciji moze nekome dat poneki savjet..ja sam sad naucio neke stvari koje prije nisam primjecivao i ispravno postupao a isto tako i neko drugi je naucio nesto iz svog slucaja,i upravo tako si mozemo pomoc...a rame za plakanje nemoze bit netko koga poznate preko foruma vec osoba od povjerenja i kojoj mozete rec..al ok.postujem vase misljenje..
danas sam shvatio da jednostavno vise nemogu ispravno razmisljat i koncentrirat se na posao i ostale duznosti pa sam se odlucio naruciti kod psihijatra,tako da od sutra pocinjem ic na neku vrstu terapije da bi mogao nastaviti funkcionirt normalno i "trijezne " glave.a onda cemo vidjeti sta ce vrijeme donest...nejde na bolje i morat cu prihvatit cinjenicu da se rastajem sa osobom kojoj sam posvetio 12 godina ljubavi i srece ..jednostavno treba to prihvatit i ic dalje kroz zivot jer tu su dva prekrasna anđela radi kojih moram dalje i koje treba odvest na pravi put,zato sam potrazio strucnu pomoc da me dovede malo u red...
evo toliko od mene za sad.
pozdrav
spyder
Dragi spyder,
mi ovdje "dozvoljavamo" druženje i kontakt samo u "virtualnom" svijetu (koliko god i to bilo opasno). Svjesni smo koliko su ljudi ranjivi koji dolaze na naš forum i koliko je lako upasti u klopku "sažaljenja". Mi smo u više navrata organizirali susrete parova u svrhu savjetovanja (kada je bila riječ o preljubu i sl.) gdje su ljudi mogli upoznati druge koji su POZITIVNO riješili svoje probleme. Jedino u takvim slučajevima je dobra i prijeko potrebna "razmjena iskustava". Sve ostalo je vrlo "tanki led". Pošto imamo odgovornost ne samo prema vama, nego i prema vašoj supruzi, i prema svim ostalim sudionicima ovog foruma, moramo vas upozoriti da se u slučaju želja za kontaktom sa bilo kojom osobom prvo obratite nama (kao što to svi drugi i rade - ovo je i za sve vas koji čitate ovaj post) i da ne ostavljate osobne poruke takvog sadržaja. Vjerujem da niste ništa loše željeli, samo razgovor, ali zamolit ćemo vas da razumijete i nas. Naša je prvenstvena želja da pomognemo svima i da vas zaštitimo od daljnje boli koliko je god to moguće. Hvala što poštujete naše mišljene i hvala vam (a i svima ostalima) na razumijevanju.
Drago nam je što ste odlučili potražiti pomoć i da se fokusirate na važne stvari u vašem životu. Djeca su veliki blagoslov i ova situacija je vrlo teška za njih. Stoga, vrlo je važno da imaju barem jednog stabilnog roditelja uz njih. Ne zaboravite, ne smijete im govoriti ništa protiv supruge, ogovarati ju, vrijeđati i sl. Uši vaše djece ne smiju biti "koš za smeće". To će djeca znati cjeniti prije ili kasnije. A pokazat će i veličinu vašeg karaktera.
Srdačno,
Davor1
teško mi je kad čitam da netko nekog povrijedi nevjerom emotivno ili bilo kako . zar nam duše nisu dovoljno napaćene raznim udarcima kao posljedica grijeha,gladne ljubavi prihvaćanja i opraštanja,stalno uo brambenom stavu nemožemo biti slobodni,stalno nas netko mjeri kritizira traži nam mane i slabosti. nema vjernosti među bračnim partnerima.Duše nam ranjive a pomoći niodkud.Čini nam se kao da nitko drugi ne može pomoć. Ali Onaj koji sve vidi i sve zna,koji nas je stvorio koji nas poznaje bolje nego mi sami štoviše sve mu je razotkriveno:poznaje naše nakane inamisli srca vidi cijeli naš život,on nas je sazdao, zna svaku našu patnju poziva nas da Mu se vratimo jer jedini On može ispuniti svaku našu potrebu,iscijeliti obnoviti, oživjeti zaštititi. "tražite Gospodina dok se može naći". To su rijeći Gospodina Isusa Krista da dodjemo Bogu dok još traje doba milosti,i dok su vrata još otvorena . Jer doći će vrijeme kad Ga se više neće moći naći i onda će doći kraj.Brak između muža i žene je savez gdje oni postanu jedno tijelo i Bog gleda taj savez kao neraskidiv i želi da se on poštuje.Svi koji imamo teške situacije u braku dodjimo k NJemu zamolimo Ga za pomoć onako iz srca. Okrenimo se k Njemu,zamoliti za oproštenje grijeha,zamoliti da dodje u naša srca da nas oživi, i spasi iz nevolje i vječne propasti, zazvati Isusa ,Gospodine budi moj spasitelj.On će biti naša utjeha ,može promjeniti naše okolnosti ,braćnog partnera i nas same svojim Svetim Duhom kojeg nam daruje kad Ga zazovemo.I dalje će biti raznih situacija ali sada su stvari drugaćije jer smo pozvali NJega u svoj život i kad god Mu zavapimo pomoći će jer Bog jest ljubav.Neka nam Gospodin bude milostiv i spasi od svakog zla i nevolje i svatko tko ovo proćita da ga Gospodin spasi od vjećne propasti.Amen Molite za sebe,svoga muža i,ženu djecu.izbjegavajte svađe radije molite.budite vjerni. hvala
Dragi Spyder,
Žao mi je što sve tako završava. Jedino što Vam mogu savjetovati, imajte vjere, a snagu tražite u molitvi, nikad nije kasno sagraditi mostove ponovno , ali čvršće i temeljitije. U molitvi s Vama i za vas dvoje,
Arhena
evo da se javim ukratko,nakon duzeg vremena
jos uvjek sam u braku sa suprugom,jos uvjek smo u kuci zajedno sa djecom
sutra putujemo na more zajedno.
puno toga se izdesavalo u zadnjih 1,5 mjeseci i mozda je krenulo na bolje..vrijeme ce pokatazati.radimo na tome da spasimo brak i krecemo u 8 mjesecu kod savjetnika.
ovo je bilo ukratko samo da se javim a poslije godisnjeg cu se javit opet sa malo duzim postom
hvala svima..
pozdrav
spyder
p.s
nikad ne gubite nadu u onome koga volite
jer ljubav ne nestaje preko noci!!!!
Dragi Spyder, tako mi je drago da vaša priča izgleda kao da će se imati happy end! To je odlično. Molim vas da nam se javite nakon godišnjeg da vidimo kako je sve prošlo. Odlično je i to što ste odlučili potražiti stručnu pomoć! Stvarno možete biti na primjer mnogima koji dolaze na ove stranice.
Srdačno,
Davor1
U sličnoj sam situaciji.
S time da ovo traje dva mjeseca.
U braku smo 16,a zajedno18 godina.
Imamo dvoje klinaca, sina od 15 i kći od 12 godina.
Ista stvar, supruga tješila kolegu s posla nakon njegovog drugog razvoda i zaljubila se.
Hoće razvod braka, ne želi uopće pokušavati spasiti brak.
Ni zbog djece ni zbog koga.
Ona hoće svoj život.
Čak je svom ocu rekla da bi radije uzela dva metra užeta nego prekinula s njim.
Supruga već tjedan dana pakira svoje stvari i iznajmljuje stan.
Sin ne želi biti u kući kad je supruga tu.
Užasno ga je povrijedila kad ju je molio da sjedne samnom za stol i razgovara, samo mu je odgovorila da ona mora imati malo svoje sreće.
Pitao ju je a što je sa srećom mene i moje sestre, odgovorila je žao mi je.
Sin je sinoć totalno "pukao", izgovorio joj je svašta, ne želi je vidjeti, mrzi je.
Jedva ga smirujem.
Jutros joj je razbacao sve stvari, supruga je došla sa posla i jednostavno pokupila stavri i odselila.
evo vratili smo se sa mora.bilo je "ok" .malo smo se jednom zakacili ali sve u svemu proslo je relativno mirno.nije kao prijasnjih godina kada je ljubav cvala ali pokusavali smo biti normalni,koliko je to moguce.
nazalost ostali smo duze nego smo mislili tako da sam morao otkazat termin kod savjetnika ali bit ce jos termina tako da nebrinem oko toga.
a jedan savjet paladinu.ne odustaj!!!!nikad
tebi to traje tek dva mjeseca ,a to je tek pocetak.vjeruj meni jer ja to prolazim vec 5 mjeseci.i nije lako.treba ostat miran i jak sto nekad nije moguce.ja sam svasta pokusavao i nije vrijedilo nista na pocetku.neznam vasu pricu ,kakav ste imali brak itd,a i nisam ovdje da djelim savjete tako da vam nemogu puno govorit sta da napravite.jednostavno ostanite jaki i cvrsti na svojim nogama.imate veliku djecu koja to mogu razumjet i prihvatit,ja imam dvije curice od 7 i 3 godine pa probajte zamislit u kakvoj sam ja situaciji..
eto toliko za sad pa se cujemo
Hvala na podršci.
Znam da je tek početak, ali nadu gubim.
Kći sve to shvaća kao nešto ok, ali sin.
Sin je više nemože smisliti.
Pokušavam ga smiriti danima.
Neku veče je razmjenjivao poruke sa suprugom, no ona ga je svakim odgovorom udaljavala od sebe.
Sa porukama, a tko si ti, pomozi samoj sebi i slično.
Sada je ne želi vidjeti, samo ponavlja da je za njega pokojna.
Neznam da li si vidio onaj dio teksta kada je rekla ocu da će radije uzeti dva metra užeta nego prekinuti s njim.
A neku večer kada se posvađala sa sinom izašla je iz sobe i rekla da će se radije upucati nego ostati ovdje.
Meni je samo ponavljala da je za nju ova priča avršena.
Kada god bih spomenuo nešto samo bi poludila i rekla da je gotovo i i da ona bez njega nemože, da više prestanem pokušavati spasiti brak.
Da konačno shvatim da je gotovo.
Neznam više što učiniti.
Sada kako je odselila na moje poruke više ni ne odgovara.
Danas sam saznao da je otkazala i punomoć na račun, dok ja na svoj to ne namjeravam napraviti.
Više ni sinu ne odgovara na poruke.
Pustit ću da vrijeme nosi svoje, ali imam osjećaj da je stvarno sve gotovo.
Sam neznam kako dalje.
Boli strašno.
Svaki dan mislim da će biti bolje, ali nije.
Svaki dan je bol sve veća, kako imam sve manje nade, tako je bol sve veća.
Više se ni ne sjećam kada sam zadnji put odspavao, pojeo nešto.
Ona je inače jako tvrdoglava i inače što zacrta to i radi.
Tako da je nade sve manje.
Nikako ne mogu shvatiti da ti se život doslovce ovako preko noći uništi.
Nikako ne mogu shvatiti da niti ne želi pokušati spasiti brak.
Niti ne želi.
Taj tip je sada za nju ideal, kada je jednom o njemu pričala to je bilo sa takvim žarom u očima da je stvarno boljelo.
Nadam se, a znam da nemam čemu.
dragi paladin,najvaznije je sad da ti ostanes cvrst i pokazes snagu pred djecom,nemoj se unistavat sa nespavanjem i slicno.prosao sam i jos prolazim sve to i bio sam na rubu kad sam si htjeo oduzet zivot.ali tu su oni za koje zivimo ,a to su djeca.koliko god tesko bilo radi njih moramo dalje...
izdrzi !!!!!jedino ti to mogu ovako rec jer vjeruj mi to sto ti ona sad govori ce se promjenit,to da ga nebi ostavila,da nece spasavat brak,i sve ostalo ce se promjenit ,samo treba vremena.jer sam sve to cuo od svoje supruge.
a ona je jos uvjek s menom u braku i prekinula je sa svojim "idealnim partnerom".a milion puta mi je rekla da njega voli ko sto je voljela mene.
necu rec da sam ja sve sredio i rijesio ,jos uvjek smo dosta udaljeni,jos uvjek su tu njeni osjecaji prema njemu,ali se jos uvjek nadam i vjerujem da cemo odrzati brak.treba vremena i strpljenja i povjerenja ali vjerujem da se moze.
necu ti rec da ce i kod tebe sve bit ok.jer neznam,ali nemoj gubit nadu i bori se za ono sta je tvoje!!
zivot ide dalje..usmjeri svoju djecu na pravi put.
ti im budi primjer i uzor u zivotu,
posveti svu paznju njima jer je i njima u svemu ovome tesko i i u njima nađi snagu za dalje jer moras izdrzat.
p.s.
nedopusti da vidi da patis,budi musko!!!
(vjeruj mi znam sta govorim,samo nesmijem sve ovdje napisat)
Hvala spyder
Mogu ti reći da si mi jedina utjeha u ovom.
Jutros sam poslije mise otišao do svećenika da s njim popričam, da nađem makar malo duhovnog mira.
Kada sam mu rekao o čemu se radi samo se nasmijao i rekao a što ću ja tu, ako ona hoće otići ona će to i napraviti.
Rekao sam mu da sam došao po savjet kako da ja nađem svoj duhovni mir, ali on nema vremena, možda sutra na par minuta.
Žalosno je kada utjehu nemožeš naći tamo gdje bi je trebao, ali je zato nađeš tamo gdje najmanje očekuješ.
Volio bih kada bi se kod mene situacija razvijala kao kod tebe, ali nažalost poznavajući svoju suprugu to se neće desiti.
Taj zbog kojeg nam se brak i raspada je iz drugog grada, a tamo supruga ide na postdiplomski.
Tako da će se viđati barem još jedno godinu i pol dana a još i na poslu.
Tip ima dva braka iza sebe.
Kada suprugu gledam, kao da gledam klinku od 15-16 godina, ja ću se ubiti, ja ću pobjeći od kuće, a s druge strane poznavajući njen karakter kada ona nešto odluči ona ide do kraja.
Nema odustajanja ni zbog čega ni zbog koga.
Pustit ću sada neko vrijeme da se sve malo ohladi.
Trenutno ne vrijedi ništa pokušavati.
Kada je sve to puklo, čak sam se maknuo na dva tjedna, da se malo ohladi, pa da opet pokušamo razgovarati.
Nije pomoglo.
Sada kada se odselila, opet ću pustiti da vrijeme radi svoje.
Volio bih kada bi barem na trenutak razmislila, ali ne želi.
Želi što prije sa ovim završiti, što prije zalupiti vrata iza sebe.
Popljuvao sam svoj obraz najviše što sam mogao sastavši se sa tim frajerom, ali on je takvo arogantno i sebično biće. Čak mi je rekao da ako volim svoju suprugu da ću je pustiti. i Na kraju šlag, eto kada oni budu radili neku feštu ili roštilj da ću se odazvati.
Što reći.
Znam da nesmijem gubiti nadu, ali vjeruj mi gubim je.
Ja sam joj rekao da bez obzira na razvod da će uvijek biti moja supruga, jer zakleli smo se i u dobru i u zlu, dok nas smrt ne rastavi, ali nju to nedira.
Na to odgovori Bog će nama svima suditi i pomozi sebi i pomoći će ti i Bog.
Hvala na svemu, volio bih da se možemo čuti i naći jer stvarno si mi ti ostao jedina utjeha u svemu ovome.
Nažalost nadu skroz gubim.
Kći već četiri dana pokušava otići k njoj, međutim ona to izbjegava, cjeli vikend nikako da se nađu, a jučer iako je klinka bila blizu tog njenog unajmljenog stana nije htjela da joj dođe, već da se nađu u obližnjem trgovačkom centru.
Prolazeći u blizini vidio sam njegov auto, tako da je sada nada još manja.
Jer sada oko on već živi kod nje nade da se nešto promjeni više nema.
Sve u svemu hvala na podršci.
paladin moras se smiriti!!!
ja sam stajao pola metra kraj ljubavnika svoje zene!!na internetu sam s njim razgovarao i dopisivao se s njim.
zena mi je otvorena rekla da me nevoli i da planira s njim otic na stan,svasta sam prosao ali nikad nisam gubio nadu i kad je bilo najteze i kad je sve izgledalo gotovo nisam odusto od svega i izgubio nadu.
nije ni sad najbolja situacija kod mene ali jos uvjek se borim za to sta imam i ne gubim nadu da ce bit bolje.treba puno vjere,snage i strpljenja i moze bit bolje.kazem moze.jer niko nemoze rec sto posto da ce bit,ali nikad ne odustaj bez borbe.bori se do kraja.
potrazi prvo pomoc za sebe i djecu.ja sam bio kod psihijatra nekoliko puta ,planiram jos ic i kod psihologa ,potrazi pomoc da smiris sebe a tek onda dalje.
p.s. ako ti nije problem napisi mi u privatnoj poruci od kud si pa ako si u blizini mog grada mozda ti mogu preporucit gdje sam ja isao .pa mozes probat otic i ti.
pozdrav i drzi se!!
Znam Spyder.
Znam da moram skupiti hrabrosti.
Danas joj pošaljem poruku da moramo razgovarati i zbog klinaca i zbog svega ostalog i da bez obzira na sve moramo ostati u dobrim odnosim zbog njih, a i zbog nas, jer ipak smo imali lijepih i dobrih 16 godina braka.
Odgovorila je da su možda meni bile dobre i lijepe ali ne i njoj.
Sada je od par mjeseci došlo da naš brak nije štimao nikako.
A što se tiče klinaca, kada ju budu trebali čut će se.
Koliko me još pokušava povrijediti.
Klinci su jučer bili kod nje na poslu nekih 20-tak minuta, sin ju je pitao u čemu je problem, zašto se tako ponaša, isto to je i mene pitao.
Samo mu je odgovorila da se to njih netiče, da se tiče samo nas dvoje i da ja prestanem petljati klince u to.
On se ustao i otišao i rekao joj je da je za sada ne želi više vidjeti.
Smirio se ova zadnja dva dana, ali danas kada smo izlazili iz trgovine vidio je nju s njim u autu u prolazu i ponovo je "pukao".
Ne da je ne želi za sada vidjeti, ona je za njega mrtva.
Danas su do mene od nekih zajedničkih prijatelja došle priče kako sam je ja izbacio iz kuće, kako joj napravio ovo ili ono.
Što reći na sve to.
Njega moram smirivati, ona pokušava na sve načine nanijeti mi još više boli.
Znam da moram imati snage za sve to.
Pokušavam se skulirati zbog klinaca, ide, ali jako teško.
Jednostavno neću je više niti zvati niti poslati ijednu poruku.
Kada bude spremna za razgovor neka sama nazove.
Sin je danas bolje volje, nju ne spominjem.
Išli smo malo u šetnju, on se cijelo vrijeme osvrtao.
Pitao sam ga što to gleda, samo je rekao da gleda nebi li vidio njegov auto.
Molio sam ga da pusti to na miru, da zaboravi na to, odgovorio mi je da je ne želi vidjeti.
Za njega ina ne postoji dok god je s njim.
Ona je njega a ne mene izdala.
Opet smirivanje, sve ispočetka.
Pokušavam se srediti zbog njega.
Znam da nesmijem posustati.
Ali isto tako znam da je sve to teško riješivo dok god je on s njom.
Tu se nema čemu nadati.
Ali, kako kažu, nada umire zadnja.
Samo žalosno je što dok se to ne desi, naši životi će se raspasti do kraja.
Samo zbog klinaca guram dalje, samo mi oni daju snagu u svemu ovom.
Najviše me naprijed gura u principu sin i njegova brioga za njega.
Puno, puno razgovora.
Nju ne smijem spomenuti ni u kom slučaju pa ni reći da to nema veze s njima, da je to sve između nas.
Ne smijem mu reći ni da ga mama bez obzira na sve voli.
Tada tek poludi.
Jednostavno kao što je spyder rekao, moram se sabrati, moram gurati dalje.
Jučer me supruga nazvala kako bi mi rekla da je bila na CZSS, da im je rekla kako je morala otići od kuće, te da očekujem i ja poziv.
Dakle, dragi moj Spyder, nema više nade u spašavanje braka.
Jedino što mi sada preostaje borba za djecu i ništa drugo.
Jedino za njih sada živim.
Raspitao sam se malo uokolo o tipu i tužno je što sam sve o njemu doznao.
Većina komentara se svodila gad najgore vrste, dno dna čovjeka, a njegovi brakovi su se raspali zbog njegovog švrljanja uokolo.
Žalosno što u svoj ovoj priči ja nju volim jednako kao i prvog dana i cijelu noć nisam oka sklopio zbog brige za njom.
Ništa joj ne mogu reći jer ništa što kažem ne vjeruje.
Prepustiti sve sudnini i kao što rekoh, boriti se i živjeti za djecu.
A njoj, njoj želim sve najbolje u životu, je da je moj uništila, život djece uzdrmala do temelja, ali volim je i ne mogu je mrziti, mogu joj samo poželjeti puno sreće.
evo da i ja nesto napisem
stvari ne stoje najbolje.
supruga i ja smo razgovarali i kako stvari stoje ona misli da je razvod jedino rijesenje.
prekinula je sa ljubavnikom ali jos ga uvjek voli a i on nju,sto znaci da jednostavno gubim bitku.
nije ko kod paladina da se odselila ali sve je moguce ,i to me jos nekako drzi ,jer dok god ona razmislja sta napravit ,dok jos nije odlucna rastat se ja nadu imam i ne gubim ju,iako sam vec po malo svijestan da je to kraj.
mislio sam da je krenulo na bolje,bar je tako izgledalo ,ali nije potrajalo..neznam sta dalje i kako dalje,jednostavno sve to predugo traje i nemam vise snage razmisljat.
govorio sam paladinu da se ne predaje i da bude jak,a sad se ja predajem.jednostavno odustajem od svega.vise nezeli ici kod savjetnika,samo govori da ona treba mir i da vise nemoze mene voljeti da voli drugog.svaki dan ju gledam kad dođe s posla doma i osjecam da ju svaki dan volim sve vise i vise a nesmijem ju zagrlit i poljubit jer ne pripada vise meni.svaki dan se osjecam sve gore i gore .
neznam kako dalje.kako da vratim ljubav koju gubim,kako da ju nagovorim da probamo ispocetka.kako....
a da ne govorim kako se osjecam kad pomislim da su tu djeca koja ce otic s njom,moje dvije princeze koje su moj zivot,bez kojih nemogu zamislit dan a da ih ne vidim i cujem.da necujem kako me zovu tata svaki dan...
E moj spyder, ne unam što da ti kažem.
Jednostavno mi neide u glavu zašto netko niti ne želi pokušati.
Do svoje supruge ne mogu doprijeti nikako.
Kada god počmem razgovor ona kaže shvati ne želim spašavati brak.
Za mene je to mrtva priča.
Samo tako odjednom.
Shvatio bih da smo se svađali ili ne daj bože radili još gore stvari.
Ali ništa, samo odjednom.
Gotovo je.
I dok god je taj gad u igri naši pokušaji da se spasi brak su uzludni.
A taj gad je dva svoja braka rasturio švrljajući uokolo.
I on nemisli odustati.
Nažalost on je za nju princ na bijelom konju, a mi smo sumorna svakodnevnica.
Supruga samo govori ona hoće svoj život, hoće živjeti punim plućima.
JA svoj život nemam godinama.
Moj život je moja obitelj.
Posao, klinci na trening, ples, po nju sa faksa.
Zadnjih godinu dana nisam više znao koga prbvog pokupiti.
I sada sam samo još više u bedu kada sam postao svjestan da sam nju kupio ne sa faksa nego sa sastanka s njim.
Osjećam se odvratno.
A da ti ne kažem da opet uopće nespavam i nejedem.
Stalno razmišljam o onome što sam čuo o njemu, i o onome što znam da će njoj napraviti kad tad.
Brinem o njoj jer je volim jednako kao i prije 18 godina.
Po cijele noći plačem.
Nema utjehe ni u čemu.
ZA sada su djeca samnom, samo i to je pitanje do kada.
Jer u CZSS je rekla da jednostavno između nas više ne štima, da nema treće osobe u igri i da je morala otići iz kuće, bez razloga.
Ispada da sam je izbacio.
Sada čekam taj poziv iz CZSS i sam ne znam što da tamo kažem.
Volim je, ne želim je pljuvati niti išta loše o njoj govoriti, ali ona je praktički postavila metu na mene.
U glavi mi je totalni kaos.
Ne znam što više misliti, što napraviti.
Nije mi jasno kako se netko goga toliko voliš preko noći pretvori u nekoga s toliko zlobe.
I zbog koga, zbog jedne zle osobe koja ne preza ni pred čime.
Počeo sam gubiti vjeru u sve i svakoga.
I imam osjećaj da sve više tonem i tonem.
Ono malo što funkcioniram je zbog klinaca.
Najradije bih da sve ovo više završi jer jednostavno snage više nemam ni za što.
Maloprije me zvala i počela prijetiti socijalnom službom ukoliko je sin nebude htio vidjeti i razgovarati s njom.
Uzalud moje priče da mu treba jednostavno vremena i da ona prestane njemu svaku večer slati poruke voli te zauvjek tvoja mama.
Jednostavno mu treba vremena.
Povrijeđen je i ljut, pogotovu nakon njegovih preklilnjanja da razgovaramo na što se oglušivala,, a pogotovu na ono da ona mora imati svoju sreću.
Treba mu vremena.
Proći će ga ali treba vrijeme.
Ona to ne shvaća.
Rekao sam joj da ga pusti malo na miru, pa za neko vrijeme da pokuša s njim razgovarati kada on bude spreman.
Ne sada daje rokove i prijeti službama.
I ponavlja ja sam mu mama i on je moje dijete, a ne ja njegovo, ponašat će se kako ja kažem.
Klincima više ne smiju dok mene nema u kući dolaziti ni prijatelji, jer prijeti i tu slanjem socijalne službe.
Više svoju suprugu ne prepoznajem.
Neznam jednostavno tko je ta osoba.
I kako se netko u tako kratkom vremenu može pretvoriti u tako nešto.
Žao mi je nje, ali se moram pomiriti sa činjenicom da to jednostavno nije više osoba koju sam volio i nažalost još uvijek volim.
Bio sam danas u CZSS i razgovarao sa njima, nije doduše bilo socijalne radnice koja je preuzela predmet (na godišnjem iduća dva tjedna), već sam razgovarao sa drugom gospođom.
Rekla mi je da joj uopće nije jasno zašto se moja supruga išla javljati u CZSS, jer ako smo dogovorili da djeca budu kod mene dok sve ne okonča, da to nema smisla.
Pogotovo ako nije još pokrenula zahtjev za rastavu.
I za ove prijetnje kojekakvim službama zbog sina, je rekla da joj poručim da pusti dijete na miru jedno vrijeme, dok on samne odluči s njom razgovarati.
To sam sve supruzi rekao.
Ništa, samo je šutila.
Gledam kako spyder-u ne ide na bolje.
Socijalna radnica mi je rekla da se zbog djece smirim i počmem živjeti, a za nju samo da će se kada tada vratiti, jer nagledala se ona toga već.
OK, kada tada će se vratiti.
A što onda.
Može se početi iz početka, polako, korak po korak.
Najgore je vratiti izgubljeno povjerenje. Kako više vjerovati da se neće takvo što opet dogoditi.
Ili živjeti u iščekivanju istoga.
Da li se može uopće tako živjeti.
I što onog trenutka kada ja nju konačno i uspijem i ako uspijem preboljeti.
Pustiti je da se vrati u moj život.
Nitko oko toga nije pametan niti može dati pametan savjet.
Čovjek kroji svoju sudbinu sam, može davati srce, ali kada srce pukne, i kada ga prestane biti, što onda.
KAko započeti svoj život i kako uopće pustiti nekoga više u svoj život.
Kako uopće ako se danas sutra i vrati pustiti nju u svoj život sa saznanjem da se to opet može dogoditi, da mi opet može iskidati srce ka komadiće, kao što je i sada napravila.
Da li je sve to vrijedno.
Htio bih je svaki dan barem čuti, vidjeti na pet minuta.
Imam osjećaj da bi mi bilo lakše u srcu.
Jer ovako boli, užasno boli.
Samoća ubija.
Klinci jesu sada samnom.
S njima provodim što više vremena.
Ali nešto nedostaje.
Osjećam takvu prazninu, takvu bol oko srca, da to nije za izdržati.
Kada oni odu van kod prijatelja ili kada odu spavati, osjećaj je grozan.
Leći svaku veče u prazan krevet, nešto nepodnosivo.
Ničim više ne mogu zaokupiti misli i svakim danom je sve gore i gore.
Jednostavno osjećam se kao da dio moje duše nedostaje.
Kao da je dio moje duše umro.
I svaku večer plačem, svaku večer molim Bogu za nju.
Ljudi borite se za svoj brak, borite se svakim danom svim srcem svojim, svom dušom svojom.
Učinite sve da vam brak uspije, jer ovu patnju, ovu bol ne bih poželio nikome.
pozdrav ekipa......ekipa u nevolji ili tako nešto.
neznam ni sam šta da kažem,ustvari možsa ću se i ja samo požliti.....još jedan tužan...i bez izlaza....koji je doduše imao šansu vratit je......profućkao je kao i sve u životu...ponekad pomislim jesam li proklet...
znate krenulo je to.....ajme koliko godina sa nekih 17 prije cca 20 godina.taman nekako u to doba umro mi je tata(sa kojim nisam živio(djete rastavljenih roditelja) ali poslje tog događaja sam znao koliko mi je značio)u toj mladenačkoj dobi čovjek stvarno nije svjestan ničeg.Tad smo prohodali.Kako sam nasljedi neke novce odmah sam kupio stan i sa 18 se već zaposlio.Da bilo je to sve burno i tad između nas.Oženili smo se(ja znam reći iz ljubavi jer nije bila u drugom stanju tad) dve godine poslje ostala je trudna,a ja nisam bio spreman za to,ona je inzistirala i nakraju smo napravili tog našeg divnog sina(ja priznam da nisam želio djete još ali njega od prvog dana volim više od svega,baš ga volim,čak se mogu pohvaliti kda sam roditelj koji nije digao ruku na svoje djete nikad a kazne su mene boljele više nego njega).i tu je bilo svega i svađa i tuča i izbacivanja i razbijanja.svega,sramim se i kajem radi toga.Nekao smo preživjeli to.Živjeli iz dana u dan,koprcali se sa lovom i tako stalno u krug(zano sam stvoriti lovu tamo gdje je nema ali isto tako nam je curila kroz prste).
prije cca 10 godina prodajemo stan i kupujemo teren jer smo htjeli da nam bude bolje ,veće i ostalo.(ona je stalno govorila da je stan premali i u neku ruku(sad to znam) napravila presing da to pokušamo.I tad polazi sve po zlu.Živim kod njenih roditelja,pa se selimo u podstanare jer su nas izbacili.i našom krivicom i njihovom.
lova se topi ,ja pronalazim ljubavnicu oko koje se nemoram truditi nego sve moje želje ispunjava.Naravno u takvom odnosu nema problema nego je sve ljep.problemi dođu kasnije.Prodajem teren i svu lovu spiskamo.Odvajamo se potpuno,ona u potsanarstvu na jednoj adresi a ja na drugoj.Ja prekidam sa ljubavnicom.Dala je zahtjev za razvod i na mirenju nam žena govori da se ona nerazumije da se dvoji ljudi voli ali se jednostavno ne razumiju osim u pogledu djeteta koje obadvoje bezuvjetno volimo.Odustajemo tad i tamo od rastave.Ona se vraća svojima a nakon nekog vremena i ja svojima.Naravno dajem otkaz u firmi u kojo smo ja i ljubavnica radili.Dajem otkaz da bi olakšao svojoj ženi.Traje ta cjela priča cca godinu dana.Svo vrijeme smo povezani.Neznam kako ali jesmo.Nešto pokušavamo .Njoj umire otac.Ja sam tad uz nju. Baš smo zajedno sto posto.Baš onako kako treba.Ja se zapošljavam.Počinjem zarađivati sve više ali i sve manje biti uz nju a sve više kad sam doma ležati i misliti da je u lovi sve i da ako ona ima sve da je to to.ona šuti vrtimo svaki svoj film i sve više tonemo.Ja ostajem bez posla tj vjerujem kolegama i vlasniku firme da je samo prolazna faza i da cu počwti opet raditi kad firma promjeni ime(ima još puno ali da ne davim)čak i pomažem u ideji i svemu i onda mi se zahvale na suradnji,naravno dužni cca 50000 kn i još štošta.razočaran sam,tom čovjeku sam provaljivao u stan kad mu je otac umro zaključan,čistio posteljinu i sad me grunuo u dupe.Padam u depresiju,postajem nesiguran a moja žene provodi svo više vremena na poslu.poslje skužim sa kolegom(kave,dopisivanja(cca 400 poruka mjesečno)kažem joj da me to smeta ali ona i dalje jer ja nemam prava ništa tražiti od nje.to je bilo prije godinu dana.kaže mi da se želi rastati.svađamo se ,pokušavam joj objasniti da to nije to ali ona inzistiar ali nedaje zahtjev,izbacuje me iz kuće u 11 mjesecu.traje ta agonija i dolazi nova godina koju na inzistiranje prijatelja koji žele nas spasiti od rastave.Ja sam u međuvremenu išao kod bračnog savjetnika i psihijatra i sve pokušao da to spasim.05.01 se dogovaramo da pokušamo ali svako na svojoj adresi,još puno svađa je bilo i padova ali nikako da se rastanemo ili pomirimo kako treba.Jadno naše djete.Kad moji odu na put ona dođe,ja kod nje kad njene mame nema(mame koja je alkos) i prije 20 dana dogovorimo da se ja doselim i da sve pokušamo da uspijemo(to smo se dogovorili i 5.1 i imali sto njenih prmjena,do poklapanja slušalice i svega,naravno i mojih loših reakcija,vike i slično)Prvi dan puna kuća gostiju,mama pije meni neide u glavu da me nemože dotaknuti,ionako mi je povjerenje i muškost poljučjana,durim se ja ,duri se ona i ja prije pet dana joj kažem da sad kad počnem raditi(vodim noćn klub) da razmišljam da iznajmim stan jer ja nemogu ovako se truditi a ona ništa.Da rekao sam to preteško(trudila se ona) a ona kaže dobro i danas mi spakira sve stvari i iseli me.naravno svašta mi je izdjelila ,i da me nevoli i da ju baš briga i sve.da u bjesu ni ja ne ostanem dužan ponekad.Sad dok ovo pišem razmišljam šta da napravim da pokušamo,da ona pristane na to.Volim ju beskrajno,neznam to pokazati,nisam nikad naučio.trudim se promjenit se ali jednostavno nismo stigli do pomoći,a zanmo da imamo problem u komunikaciji.Znam kriv sam za neke stvari,žao mi je zbog toga.ljudi ja neznam šta da radim,vjerovatno svoju voljenu osobu neću zadržati pored sebe ,ni ju ni obitelj.Samo ću vam reć molim vas ako nešto osječate ljep prema nekom nemojte se suzdržavat i recite to odmah ma koliko ljuti bili ili povrijeđeni od tog nekog,odite kod bračnog savjetnika odmah,mjenjajte se ,ljudi borite se.VJERUJTE SVA ONA TOPLINA KOJU OSJETIM KAD ME ONA ZAGRLI ,SVO ONO VESELJE KAD NAS TROJE VEČERAMO.SVE JE VRIJEDNO TOGA.
Zgazite ponekad svoj ponos ,inat,ono što vam pružaju vaši voljeni samo blizinom,vrijedno je svega.naučite na mojim greškama kad već ja nisam znao.Nikad nisam imao obitelj zato ju nisam znao cjeniti dok nisam je izgubio.Volio bi da neko može meni pomoć da je vratim ali bojim se da povratka nema.I paladin je u pravu....boli....j......boli.e da moja mala zna,da postoji način da mi povjeruje,sve bi napravio
vjerujte sve.
Dragi naši tužni i usamljeni,
vrlo je teško čitati o vašim iskustvima i o boli kroz koju prolazite. Naravno, svaki je slučaj drugačiji, ali kada ih vidite 10tak, možete pronači neke poveznice među njima. Posebno je to zanimljivo promotriti i sa strane žena (evo link na kojem to možete pogledati: ženska perspektiva). No, samo zato što je to uobičajeno, to ne čini ovaj problem jednostavnijim.
U ovakvim slučajevima preostaje samo nekoliko stvari koje možete napraviti. Naravno, govorim generalno. Neke od stvari koje su navedne trebate raditi bez obzira na to da li će se vaš partner vratiti, a neke zato što se sigurno neće vratiti. I opet ponavljam, nema nerješivih situacija, ima samo ljudi koji nisu spremni učiniti što je potrebno. Naš je stav da je svaki brak vrijedan i da je rastava najgora i zadnja solucija kada je sve ostalo iscrpljeno. Na žalost, često je to prva solucija. No, evo tih nekoliko stvari.
- Trebate osigurati emocionalnu stabilnost u domu: to podrazumijeva da ne pričate protiv vašeg partnera, da ga ne ogovorate, psujete, ne pokušavate pridobiti djecu na "vašu stranu", da ne trošite suludo novce, ne razbijate, trgate i bacate njezine/njegove stvari, da sačuvate "hladnu glavu", da ne dozvolite vašoj rodbini i susjedima, koliko god "dobronamjerni" bili, da se mješaju svojim "dugim jezicima", trebate potražiti pomoć savjetnika (psihologa) koji će vam savjetima pomoći da izdržite ovu krizu. Ponekda je potrebna i obiteljska terapija, ovisno o reakciji djece, itd.
- Trebate potražiti pravnu zaštitu (dobrog pravnika/advokata). U slučaju da je među vama bilo zlostavljanja (emocionalnog, verbalnog ili fizičkog, nije važno, prema obiteljskom zakonu svaki od njih se može sankcionirati i može utjecati na odluke vezane uz vašu obitelj, kao što je skrbništvo), morat ćete navesti te slučajeve i argumentirati/dokumentirati ih (u to spadaju i ovisnosti - droga, alkohol, kockanje, seks, i slično); u slučaju da nasilje traje i dalje, morat ćete zatražiti zaštitu CZSS i policije (zahtjev za ograničenim kontaktom, udaljavanje osobe iz doma, i sl.); morat ćete ograničiti raspolaganje sredstvima, kao što su nekretnine, auto, računi, ušteđevina, i sl., jer se vrlo lako možete naći na cesti goli i bosi. Tada je teško (čitaj: dugotrajno, bolno, skupo) bilo što dokazivati.
- Organizirajte vaš dom da bude sigurna oaza, mirna luka u ovom periodu. Provodite puno vremena s djecom, dajte im puno pažnje i odgovarajte na njihova pitanja, i to iskreno, posebno u koliko su djeca starija. Djeca su pravi mali detektori laži i od njih ne možete skrivati istinu. Ali budite tu i utješite ih. Puno više će cjeniti istinu, nego kada se sve oko njih ruši a onda vide da niti vama ne mogu vjerovati (tada gube svo povjerenje u autoritet). Morate pronači "sigurne" ljude koji će paziti na djecu dok ste vi odsutni, nekoga tko će vam pomoći da kuhanjem i pospremanjem, ili drugim stvarima kao što je plaćanje računa ili održavanje auta. To je sve realnost, ali situacija ne smije izbjeći kontroli tako da se onda cijeli sistem vašeg doma raspoadne.
- Budite spremni na sve. Vaš partner vam se može vratiti u sred dana ili noći, možda će tražiti pomirenje, možda djecu, možda svu vašu imovinu,... moguće je da će na brakorazvonoj parnici izmišljati stvari da njemu ili njoj bude bolje... nemojte se dati iznenaditi. Ponedak ljudi imaju osjećaj da su godinama živjeli sa strancem kada prolaze kroz takve prilike, ali činjenica je da nisu, nego ljudi pod pritiskom i rastrgana srca ne razmišljaju racionalno, nego vrlo sebično, i pri tome su spremni spaliti sve samo da bi njima bilo bolje. Na žalost!
- Čak i čuda su moguča. Moguće je da će vam se vaša draga ili dragi ponovno vratiti, ali tek tada pravi ra(t)d započinje. Kako ponovno uspostaviti povjerenje, biti iskren, otvoriti se jedno drugome, planirati ostatak života? Sve je moguće, ali vi morate biti odlučni da to stvarno i želite.
Eto, toliko za sada, moram bježati na druge postove.
Davor1
Dragi moji,
Evo javljam se da stvari neidu na bolje.
Čak što više.
Prije par dana supruga je zvala policiju i rekla im da se hoću ubiti.
Zamislite šok kada vam u pola noći zvoni policija na vrata, i pitaju što se dešava.
Djeca plaču, njih smirujem, policiji govorim što se dešava.
Jučer sam saznao još gore stvari.
Ljubavnik moje supruge je preko svojih veza pokrenuo cijelu aparaturu kako bi mi se uništila karijera.
Nažalost ne smijem reći gdje radim, samo i supruga i ja i ta treća osoba radimo kod istog poslodavca ali na raličitim poslovima.
Nažalost on je na položaju da takvo nešto i može napraviti.
Sada se vodi istraga protiv mene da sam suicidalan, kako prijetim njoj i djeci, kako je ona morala zbog toga pobjeći od kuće, kako djeca žele pobjeći i slične stvari.
Čak sam morao voditi djecu na posao kako bi određene službe s njima razgovarale i otklonile te sumnje.
Više osobu koju volim ni ne poznajem.
Ne mogu vjerovati da može toliko nisko pasti i napraviti sve kako bi me uništila.
Kada smo i razgovarali o rastavi dogovorili smo se da će mo ići na sporazumni raskid braka i da će mo djeci dozvoliti da odluče s kim će živjeti.Znam da je to preteško da oni takvu odluku donesu, ali smatramo da su dovoljno stari da to i mogu.
Djeca su odlučila da ne žele od mene, jer ovdje su odrasli, ovdje idu u školu i tu su im svi prijatelji.
Supruga je pod svaku cjenu htjela jedno djete, makar na papiru, neka žive gdje hoće, ali barem jedno djete da je na papiru kod nje.
Rekao sam joj d ne dozvoljavam daljnje razbijanje obitelji, da ako djeca žele s njom živjeti da ne ću raditi nikakve probleme i da ću se viđati s njima svaki dan, makar 5 minuta poslije škole.
Isto sam i nju zamolio.
Pristala je na to ali u ljutnji i bijesu.
I sada sve ovo.
Uništava me se kao osobu, uništava mi se karijera.
Zbog čega?
Djeca samo žalosno gledaju što ona sve radi i ne mogu vjerovati da supruga to radi.
Kći samo gled sa nevjericom, a sin govori to nije moja mama, ona to nikada nebi napravila.
Moja mama više ne postoji. Ne želi ni čuti za nju niti je vidjeti.
I uzalud moje priče da to nema veze s njima. On je samo rekao, kako nema veze s nama, kada mi svakih par dana doživljamo nove šokove, pa neka nas više pusti na miru da i mi možemo više živjeti svoj život.
Nju na žalost više uopće ne poznam.
U roku od dva mjeseca pretvorila se iz osobe koju sam poštivao najviše na svijetu u nešto zlo.
Na moju žalost volim je još uvijek, ali što i kako dalje.
Koliko trpiti i koliko opraštati.
Da li više uopće treba razmišljati o tome kako i što i ako se ona ikada odluči vratiti kući i prekinuti s ljubavnikom.
A pored sve te priče isti joj je zatajio još jedno djete.
I kao što sam već prije rekao nada nestaje, a dolazi očaj.
Očaj kako pomoći djeci, kako sačuvati barem ovo što je ostalo od obitelji.
evo opet mene,sve više na dnu......glupan koji je imao šansu ali ju je olako prihvatio.jednostavno olako,ono zdravo za gotovo.evo sad smo zajedno i sad je sve ok.da nebi pa nije to film.
poslje tako uzburkanog života nisam nam dao mir.nerazumijem se.kajem se iskreno ali sad nemogu promjeniti.kažem nije ni njoj lako.je napravila i ona stvari koje su mene povrijedile ali ja sam krivac.
zaboravio sam prije napisat i da sam totalno izgubio samopouzdanje i totalno u depresiji već dugo.osjećao sam se samo bolje kad smo zajedno kad je štimalo.
dragi savjetniče ovo što je napisano za mene je potpuna fantastika(ako je bilo upućeno meni)
nemogu napraviti topal i siguran dom jer sam izbačen,i nemam gdje,novaca nemam,stvari nemogu razbijati itd.
ono o rastavi i pravima...ma svejedno...sin je dovoljno velik da mu ni ona ni ja nemožemo reći nemožeš kod ovog drugog.
sve što sam uložio u kuću nema veze jer je kuća od njene mame i tako da nemam baš nekog razloga za brigu oko tog svega.
imam jedino razlog postaviti pitanje kako ja da doprem do nje jer ona samo govori ako mi ne poklopi slušalicu da neželi brak,i da je gotovo,neželi ni pokušati nakon nedjelje i nakon toga što sam ja rekao da razmišljam da se odselim(tj da ću se odseliti jer ovako nemogu).
sad neželi ni čut o savjetniku ni o tako nečem a i prije je bila skeptična.kako da ja doprijem do nje da pokušamo,sa savjetnicima,psiholozima,duhovnim obnovama sa svim,ja sam spreman na sve da bi zadržao obitelj na okupu i spasio brak.(sad ovo izgleda dvolično jer sam imao šansu a nisam je iskoristioa ali nije,stvarno to želim ,samo neznam.)spreman sam učiti ,lječit se ,sve samo da pristane.napravi sam plan,zapisao sve,zvao je na ručak i čak pripremio i sporazumni zahtjev ako ne pristaje na moj plan.kaže pošalji mi zahtjev poštom ovo me nezanima.kako da je ubjedim.zvao sam joj sestru da pokuša joj reći i prezentirati plan.svi oni kažu pusti ako se želi rastati neka se rastane.znam da se nežele mješati ali nije mi jasno,ustvari je,jasno mi je svi oni misle da je njen izbor njena stvar i pravo.ne osporavam to ali mislim drugačije.zašto sam tako glup,nestrpljiv.kako da je pridobijem na razgovor ,na razmišljanje,da se nakon 20 godina upoznamo,na pokušaj sa nekim stručnjakom,kako.trudit ću se ja promjenit,želim to ali bojim se da nemam šanse uspjet se izvuć iz depresije,pokrenut se i sve ostalo sam.bez nje i sina.oni su mi sve.kriza je ,recesija,sve je loše,ljudi su gladni a obitelj treba biti oslonac.utočište,skrovište od svega zla.ja toga nemam.kako da ju ubjedim tj pridobijem na ispravan pokušaj.pomozite mi nekako.nemogu i neznam sam.da sam bar prije mjesec dana znao to.
Neki dan sam se nakon tri tjedna prvi puta našao s njom i to pod uvjetom kako je rekla da pričamo o djeci i rastavi inače ne.
Žalosno.
Došla je nasmijana rekla heloić i počela priču.
Raspao sam se. Neko vrijeme nisam mogao progovoriti ni riječi.
Rekl a je šta će mo samo sjediti.
Malo smo razgovarali o djeci a onda o rastavi.
Uglavnom o rastavi.
Shvatio sam konačno da u stvari s njom više ni o čemu ne mogu razgovarati.
Jer do nje ne dopirem.
Nema nas, nema zadnjih 18 godina, nema ničega.
Postoji samo on i postoji njezina trenutna sreća.
Ništa drugo.
Sina nije vidjela mjesec dana.
Pitao sam je kako može tako, na što je odgovorila da samo ona zna kako joj je, da ja nisam mislio na djecu kada sam im rekao da se mi rastajemo zbog njega???
Pa sin ima 15 godina i jedan dan vidi da se mama i tata grle i ljube, a drugi dan mu govore da se rastajemo i da ne možemo više skupa???
Ja nisam mislio na djecu???
Kao, savjetovali su joj, da pusti sada, da je sve presvježe, ali to tako neće moći proći. Morat će on s njom razgovarati i biti, ako treba zvat će i angažirati sve institucije.
Pitao sam je što time misli postići, nanijeti mu još više boli, još ga više udaljiti.
Neznam što i kako dalje.
Pitao sam je što je sa razvodom, samo je odgovorila, budemo uskoro, još uvijek je za sporazumni.
Budemo uskoro.
Tako dragi moji, moj brak se bliži kraju, nema razgovora, nema ničega.
Nema spašavanja braka, niti ga je moglo ikada biti.
Ne dok god je treća osoba u igri, pogotovo tog morala. Tu nema spašavanja.
Samo propast koja se kada tada trebala dogoditi.
Toliko o pokušajima spašavanja.
Dragi spyder, nisam te dugo čuo i volilo bih znati kakva je situacija kod tebe, srlja li tvoj brak u propast ili su tvoje riječi doprle do tvoje supruge.
poštovani, javljam se jer imam gotovo identične probleme kao Spyder.....voljela bih da se Spyder javi i kaže ima li kakvih novosti kod njega i supruge......
kod mene je situacija jako slična, samo nismo u braku, već 10 godina u vezi. dogodilo se sve slično : partner se zaljubio ( virtualno ) u osobu koju ne pozna, našli su se preko facebooka, kad sam ja to otkrila ( prije 2 mjeseca ) oni su se dopisivali već mjesec dana, i rekao je da se zaljubio u nju, i da prema meni osjeća samo prijateljstvo i "dužnost" kao prema osobi s kojom je deset godina.....
već 2 mjeseca se "natežemo", on je, kao, donio odluku da će ostati sa mnom ( jer je ona u braku, vjerojatno) i da će s njom prestati komunicirati, ali sam ga već par puta uhvatila u laži, i da se opet s njom dopisuje. luda sam skroz, volim ga, ali sam potpuno izgubila povjerenje u njega.
mislim da je on iskren bio kad je rekao da želi pokušati spasiti našu vezu, ali čini mi se da se stvarno u nju zaljubio, i da se ne može od nje odlijepiti. ne znam stvarno šta da radim......gubim svaku nadu....
nadam se da administrator nece izbrisat moj komentar, jer cu se potruditi da sa sto manje rijeci sto vise pomognem.
dragi Paladin i Spyder.. ima Zena.
uzmite si putovanje , odmor , sami ili sa djecom.
Zena ima mnogo, i medju njima onih koje su stvarno i vrijedne tolike ljubavi.
vrijeme ce pokazat svoje, nadjite sebi nove zene, prije sveg drugog , svoj mir, odite na odmor , na plazu, na mjesto gdje ce te obnovit svoje batrije , vratit pozitivnu energiju koju su vam tako bezobrazno usisala samoziva bica , ne tako vrijedna truda i ljubavi koje im uzalud zelite dati.
jos jednom - najbitnija recenica. IMA ZENA.
i mladjih i ljepsih i postenijih.
dodajem jos jednu mudru izreku:
onom tko vam je uzeo zenu, najbolje ce te se osvetit tako da mu je ostavite. a sebi nadjete Novu. 
poštovanje gospodo.
vidim da sam dosta spominjan u zadnjih par postova pa da se javim.
nazalost sa tuznim vijestima.
nisam uspio spasit brak..pokrecemo ovih dana brakorazvodnu parnicu.
nakon 6 mjeseci vise nema niceg između mene i supruge,ona si trazi stan a ja vise nemam snage za ovakav zivot...
u svemu ovome sam shvatio neke stvari.ljubav je prejaka da bi se s njom mogli borit.jednostavno neke stvari nemozemo promjenit.to je zivot i tako je određeno da bude.treba neke stvari prihvatit takve kakve jesu.
svima koji ovo citaju cu pozelit srecu da spase svoje brakove i veze i porucit da se bore i trude spasit ono sto vole ali ako bas i nebude islo na kraju svega ,nemojte napravit gresku koju sam ja napravio i zbog koje cu se grist cjeli zivot.NEMOJTE IZGUBIT PRIJATELJA U TOJ OSOBI KOJU GUBITE.
ostanite prijatelji jer ste to prvo i bili,na pocetku svega prvo ste bili prijatelji.ja sam to unistio svojim tvrdoglavim ponosom i zao mi je radi toga.sjednite ko ljudi i dopgovorite se sve i ostanite prijatelji.a ljubav?? ona ce vec doc odnekud i od nekog......ali pravo prijateljstvo je tesko nac.
svima zelim sve najbolje i puno srece u braku i vezama-
voli vas vaš spyder
the end.
Sorry Spyder...
Utješit te ne mogu.....
Kao ni sebe......
Mogu ti samo reći drži se.....
tesko se drzat moj paladin...jer kad te neko 6 mjeseci ponizava ,kad 6 mjeseci gazis svoj ponos ,molis ,i preklinjes a onda ti okrene leđa i ode....tesko je ostat jak..
jednostavno boli...i zapitas se
jel me ikada i voljela....
jednostavno boli...i zapitas se
jel me ikada i voljela....
Znam Spyder...
Misliš da se više ne možeš poniziti a opet i opet se ponižavaš...
Znam da se pitaš je li te ikada voljela...
I neznaš što više boli.. spoznaja da ti se brak raspada, da te više ne voli ili da više ne poznaš tu osobu...
Drži se....
gotovo je.......................
otišla je..
odnesla je stvari...
odvela je djecu...
moj život je jednostavno završio....
najbolnije je što nakon 12 godina 8 mjeseci i 6 dana je otišla bez pozdrava,niti zbogom...
kako nastavit dalje,kako bit u kuči gdje je nekad bilo dječjeg smjeha,ljubavi i sreče...
kako dalje živjet............
preživjet ćeš ti to, Spyder, i to uzdignute glave! jesi čuo? naravno da ti treba vremena da se navikneš i saživiš s novonastalom situacijom. nije to lako, ali naravno da se može. šta je tu je, otišla je, ali ti i dalje imaš svoju djecu za koju vrijedi živjeti, svoje anđele.
na kraju krajeva, i ti si mlad čovjek, sad kad je jedna priča završila, počinje tvoj drugi život, nešto drugačije. Okreni se sebi, svojim afinitetima, sigurno te nešto zanima. Aktiviraj se oko nekih stvari za koje možda do sada nisi imao vremena, zaokupi se s nečim da odvatiš misli.
a na kraju krajeva....nikad ne znaš....kažu da tek kad nekog ili nešto izgubiš, shvatiš vrijednost toga.....tko zna, možda tvoja supruga shvati bez čega je ostala, pa se predomisli. mada ne bi bilo fer prema tebi.....A možda ti shvatiš neke stvari....?
Uglavnom, ne kloni duhom, koračaj naprijed, tko zna što(ili tko) te čeka iza ugla...?!
kako dalje živjet............
Neznam dragi Spyder što bih ti rekao....
svi uvijek govore biti će bolje....
moja supruga je odselila prije dva mjeseca... i nije ništa bolje...
moja sreća u svemu je to što su djeca ostala samnom... i sada ideš dan po dan.. živiš za njih...
ali u srcu i duši je užasno teško.....
a na kraju krajeva....nikad ne znaš....kažu da tek kad nekog ili nešto izgubiš, shvatiš vrijednost toga.....tko zna, možda tvoja supruga shvati bez čega je ostala, pa se predomisli. mada ne bi bilo fer prema tebi.....A možda ti shvatiš neke stvari....?
Uglavnom, ne kloni duhom, koračaj naprijed, tko zna što(ili tko) te čeka iza ugla...?!
E moja sadness....
nije to tako jednostavno.... završiti priču koja je toliko trajala...
a o odvraćanju misli ne želim ni govoriti....
O ljudi dragi, pa zasto ste izgubili vjeru u Boga? Ali KAKO ne mozete shvatiti da vam nakon svega samo On moze pomoci, pa zar ste slijepi, sve ste moguce pokusali, a Njega ste napustili, pa naravno da vam nece ici i da cete pasti u ocaj...i ne mozete se samo moliti Bogu za svoju suprugu, nego sebe predajte Isusu...dajte zamislite Isusa, zamislite samo kako stoji ispred vas ili sjedi i recite mu sve ovo sto vas muci, sve ovo sto ste gubili vrijeme pisuci ovdje, sve Njemu to ponovno recite, On vas toliko zeli saslusati, utjesiti i pomoci vam, ali ceka da mu se predate...koliko god mi govorili ljudima, trazili utjehu i savjete od njih, ne moze nas nitko utjesiti osim Isusa...nemojte reci da ste pokusali, da ste se molili...trebate se predati i vjerovati Isusu, pa On jedini je Svemoguc i moze promjeniti vasu situaciju al vi morate vjerovati u Njega i povjeriti mu se...nije glavno ici u crkvu i moliti se, ako niste srcem s Njim, dajte molim vas pokusajte mu se predati i reci mu svoje probleme i nastojati Mu vjerovati, da jedini On okrece sve na dobro...i SVIMA BIH VAM PREPORUCILA FILM NEZAPALJIV-FIREPROOF , AKO NEMA U VIDEOTEKAMA POKUSAJTE SI SPRZITI SA INTERNETA...film je bas za vase situacije...veliki pozdrav svima
evo čitam ova tužna pisma i suze mi klize jer sam ja ona koja je dovela brak u pitanje...i moj muž pati i očajan je , a ja sam kao i žena od spydera u nekom transu ne prepoznajem sama sebe. S mojim mužem sam kao klinka krenula od 14 godina, simpatije , ljubav , brak , djeca i tako sveukupno 35 godina.
Odjednom na novom poslu kolega , šarmer , nasmijan , vrckav i ja sam se zaljubila.Opet kao da mi je 20-ak godina živim u nekom svijetu gdje je sve dopušteno.Plačem skupa s mužem koji me voli , ja ne znam što sad u ovom trenutku osjećam za njega , ali ne želim ga izgubiti. Molim ga da ima malo strpljenja i da u ovom trenutku ja mu želim biti samo dobar prijatelj i želim se družiti s njim. Prevarila sam ga i žao mi je što sam ispala gadura (muž mi je bio prvi i jedini muškarac u životu do sada) što sam povrijedila njegove osjećaje , najgore od svega je što ja ne mogu zamoliti za oprost i što mu ne mogu reći da mi je žao što sam to učinila.
Želim ovaj brak , a opet kad odem na posao volim se družiti i dalje s kolegom-razgovor , smijeh i ništa više. Osjećam kao da je on drugi dio mene , ujedno su me pogodili i neki detalji vezani uz njega koji su ispostavilo se i u mom životu isti.
Što sa radim , povrijedila sam osobu do koje mi je i dalje stalo , bojim se za njega jer ga je psihički jako zdrmalo sve to , predlažem mu da odemo u bračno savjetovalište...
nemojte me osuđivati unaprijed ...
draga srna...
ne znam što bih ti odgovorio ili savjetovao, pošto sam ja u situaciji kao tvoj suprug....
mogu ti reći samo ovo.... sve dok je taj prijatelj, ta treća osoba u igri, nemaš nade za spas braka....
i nitko te ne osuđuje, kao što niti ne osuđujem, uprkos svemu svoju suprugu......
pozdrav.......
odmah cu rec..
draga srna ako ti je imalo stalo do supruga i braka kojeg imas makni se od tog "PRIJATELJA"..
govorim ti iz vlastitog iskustva koje sam prosao i u kojem sam izgubio najvrjednije sta sam imao u zivotu.samo zato sto su bili prijatelji koji se razumiju u prici i koji imaju slicnih problema...tako pocinje...
danas sam ostao sam nakon skoro 13 godina sretne veze radi stranca koji je postao prijatelj.
makni ga iz svog zivota za dobrobit svog braka,supruga i svega sta imate.
dok nije prekasno.....
danas sam ostao sam nakon skoro 13 godina sretne veze radi stranca koji je postao prijatelj.
makni ga iz svog zivota za dobrobit svog braka,supruga i svega sta imate.
dok nije prekasno.....
draga srna......
mogu ti samo reći isto što i spyder.....
ista stvar.... zbog prijatelja raspad 16 godina braka...
posljedica ..... jedno dijete ne želi ni čuti niti vodjeti mamu... drugo je vidi jednom u dva tjedna...
bol.... neizreciva.......
dragi moji ,nema više komentara na ovu temu..
od zadnji puta
jel ima koga od prošlih kolega,da je još tu?
naime,čitam ove postove,vidim sebe u njima,al mene žena nije prevarila,nego sam ja nju psovkama,i drugim stvarimapovrijedio.Shvatio sam šta sam učinio,zahvaljujem njoj što mi je otvorila oči,jer ja sam u velikom poslu bio ovih godina da sam jednostavno odrvenio.Želim popraviti sve,želim drugu priliku,volim je do bola,al nikako da krenemo ,i dubine prema van..
dal imate koji savjet....
PObrinuo sam se za kuću ,imamo gdje živjeti,gradio sam ,sve sam,truda puno i muke uložio,da bisad ispalo za koga sam to radio...Zapostavio sam ju,al ne zbog glupih stvari,nego zbog kuće,al mi ona to zamjera,i sad ne znam,kako dalje,a volim ju najviše na svijetu...
ako ima tko nek se javi...
poz.
poštovani,uputio sam pitanje nedavno,al ne vidim ga na forumu.Jeste li ga izbrisali?zašto?
Poštovanje, kao što kaže i sam naslov, vaš članak/pitanje nije izbrisan, samo je morao proči kroz red za odobravanje. Na žalost, uz sve druge obveze, ažuriranje web stranice i članaka ponekad trpi.
Hvala na razumijevanju!
Srdačno,
Davor1
Pozdrav, anonimni.
Da bi se izliječila rana, potrebno je vrijeme i njega... Ista stvar je i sa srcem - da bi se izliječila rana na srcu, potrebno je i vrijeme i posebna vrsta njege. Za nekoga je to kvalitetno vrijeme, iskrenost, pažnja, i sl. Sve ovisi od osobe do osobe. Na žalost, mnogi ljudi to uvide prekasno, kada je srce već toliko oštečeno da više ne želi primiti pomoć, tj. ne vjeruje da mu vi više možete pomoći, nego traži "drugog" doktora...
Iz vašeg se primjera još jednom daje naslutiti da nije toliko važna niti kuća, niti imanje (podsjeća me na jednu staru... onu priču o Vasi Ladačkom...) ako nemate dobar odnos. Što će vam sve to, ako niste sretni? Bolje malo s blagoslovom, nego puno s tugom...
Ako ju volite najviše na svijetu... pokažite joj to... mislim da je lakše voljeti nekoga nego kuću graditi... slušajte što vam govori i tako činite.
Srdačno,
Davor1
Newsletter – Obavijesti
Primajte obavijesti o našim najnovijim vijestima!
Aktivne teme na forumu
Nadolazeći događaji
Događaji
| Pon | Uto | Sri | Čet | Pet | Sub | Ned |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 |
Dragi Spyder, žao mi je zbog nastalih okolnosti. Pošto tražiš savjete, ja neću gubiti vrijeme na dugačke uvode, osim jedne primjedbe - za tebe i ostale koji ovo čitaju: pošto ne znam sve okolnosti, govorim samo na temelju toga što si iznio, te su stoga i moji savjeti, iako istiniti, donekle površni.
Evo savjeta:
Tvoja supruga mora ODMAH, još jučer, prekinuti odnos sa tom osobom! Ta osoba je ZLA - jer, ako je stvarno iskusila bol uzrokovanu rastavom, kako onda može takvo isto zlo činiti drugoj osobi - tebi i tvojoj supruzi? To nema smisla i neoprostivo je sa njegove strane.
Tvoja supruga neće moći normalno razmišljati i sagledati situaciju dok je ta osoba blizu nje - ta druga osoba stvara konflikt u njoj.
Ono što osjeća tvoja supruga nije ljubav, nego emocionalna navezanost - slično ovisnosti - postoji neka potreba u tvojoj ženi koju ispunjava taj drugi muškarac - može biti bilo što (prihvačanje, komunikacija, prisnost, smisao i svrha, itd) - i sve dok je taj osjećaj (kao kod droge ili alkohola, taj osjećaj kada si "high") prisutan ili dostupan, osoba ga se ne želi odreći. Posebno je "sladak" kada se radi u tajnosti. Već kada je iznesen na površinu gubi veliki dio svoje snage.
Tvoja supruga ne razmišlja trijezno - ako je ona sama prošla kroz loše djetinjstvo, što misli, kako će ova novonastala situacija utjecati na vašu obitelj? Djeci možete neke stvari sakriti, ali vrlo kratko - djeca "kuže" puno više nego što vi to možete zamisliti (posebno su intuitivna ženska djeca, a vi imate dvije "princeze" - kakav je to osjećaj kada znaš da zbog svojih odluka svjesno povrijeđuješ svoju djecu - i to ne privremeno, nego za cijeli život? - ja ne bih volio živjeti s tim teretom)
Ja nisam baš siguran da vas razumijem... vi dopuštate da ova situacija ide dalje, bez da ste postavili granice sa vašom suprugom... ja vjerujem da to činite misleći da joj time pokazujete ljubav, ali ja mislim da, ako je istina sve što ste napisali o vašem odnosu, da ste joj dosta pokazivali ljubav u nekom "mekanom" smislu i da sada trebate biti čvršći u vašim stavovima o braku i odnosu. TO NE ZNAČI DA BUDETE GRUBI PREMA SVOJOJ SUPRUZI, nego da budete JASNI u svezi granica. Recimo, da se vaše djete drogira, što biste vi napravili? Pružili mu puno razumijevanja i čekali da samo prestane ili biste ga odmah poslali na liječenje, udaljili od njegovih "prijatelja" i pružili mu sve što možete da se "skine"? Slična je situacija i sa vašom suprugom - trebate postaviti granice - čak i ako to znači da vaša supruga da otkaz, da zaustavi svaki kontakt sa tom osobom, da nema više laži i skrivanja, dopisivanja, tajnog viđanja, i sl.
I zadnje, ali obavezno, trebate suprugu i sebe suočiti sa krajnjim posljedicama, jer mislim da oboje niste svjesni koliko ste blizu "raspada sistema" vašeg braka. Vaš je brak pred "grobom" a vi gledate u njega i još vam je jedna noga na kori od banane. Jeste li spremni podijeliti/izgubiti dijecu, plačati alimentaciju, izgubiti obitelji i prijatelje, godine zajedništva i uspomene, ...
Ima nekoliko filmova koje bi vam preporučio za pogledati, jer sada bi ih mogli pogledati drugim očima - Priča o nama (story of us), Fireproof (Nezapaljiv - nema još u videoteci, ali ga možete vidjeti na HBOu ako ga imate, i sl.)
Da ne dužim više, uz sve gore navedeno morate se javiti i bračnom savjetniku da procijeni objektivno vašu situaciju, a posebno da li postoji nešto više u vašoj izjavi: bilo je trzavica ko i u svakom braku ali nista sta dobar razgovor a poslije strastvena ljubav nije mogla rijesit.sad shvacam da mozda i nisam bio uvjek uz nju kao potpora u nekim situacijama.a tad je dosla 7 godina braka i nesto je krenulo krivo,
Tu obično ima puno više "materijala" nego što je to vidljivo iz priloženog.
Srdačno,
Davor