kriza u braku
Poštovani,
javljam se sa svojim problemom, jer mi se čini da nam je brak zapao u krizu.
Teško je ovako u kratkim crtama opisati što se događa, ali pokušati ću.
Naime, moj muž i ja u braku smo 15 godina, ja imam 34, moj muž 40. Imamo tri prekrasna sina, 13, 11 i 4 god.
U zadnjih 2 mjeseca događa se da me ignorira, emocionalno(ne razgovara sa mnom, osim koliko je potrebno za nužno funkcioniranje) a inače smo u ovih 15 godina jako puno razgovarali, ali čini mi se kad malo bolje pogledam istinu u oči, najmanje o nama i našem odnosu, jer tu je uvijek počinjala svađa ako bih i pokušala pokrenuti neku teme, fizički(dodiri, pažnja, nježnost(postao je okrutan u smislu da mi je rekao da sam mu neprivlačna, da ga gušim, da želi slobode) na što sam ja pristala, ali slobodu na način, da putuje s prijateljima bez mene, što do sada nije radio, uvijek smo išli zajedno, i mislim da je i to bilo pogrešno, ali je to tako funkcioniralo zbog mojih napada panike i nemogućnosti da ostanem sama kod kuće, bez vlastitog "babysitera". I tu ga u potpunosti razumijem i zaista sam mu rekla da od sada počinjemo tako funkcionirati, i ja sam sama nedavno otputovala prijateljici u posjet , prije mene je on također išao s prijateljem na dva dana.
I mislila sam da će to biti to, da smo počeli rješavati svoje probleme. Mislila sam da je to ono što on i ja želimo, da smo se dogovorili, ali ispada da nisam u pravu, jer on i dalje ne želi komunicirati. Ja sam strpljiva, dajem mu pažnju koju on ne želi primiti, ili ne može, kad želim razgovarati zašto je to tako,muči li ga nešto drugo, jesam li u nečemu pogriješila, on kaže da je umoran od rasprava, da će vrijeme izliječiti to stanje.
Ne znam više na koji način da mu pristupim, razmišljam je li stvarno u meni problem, kao što on tvrdi, ili je on zapao u neku osobnu krizu, a ne želi je podijeliti sa mnom, iako sam ja sve svoje i najcrnje misli dijelila s njim, kada sam bila u svojim minus fazama.
Inače da nadodam, on je osoba koja je jako konfliktna, uglavnom se ne slaže ni sa čijim mišljenjem,krenuvši od svoje majke, braće i sestara, preko moje obitelji, ni sa kim nije u nekom kontaktu za koji ja smatram da bi trebao održavati, čak štoviše, meni prigovara što sam s njima u kontaktu, jer nitko nije dovoljno dobar za njega. Bojim se da zbog toga pati, jer u biti je jako dobra osoba, svima bi pomogao kad zatreba, a onda opet poslije toga nitko nije dobar.
Oprostite mi ako sam skrenula s teme, ali ne znam kako na najkraći način da opišem što se događa.
Ja sam s druge strane, dosta nesigurna osoba, anksiozna, iako se protiv toga pokušavam boriti, nekad uspijem, a nekada i ne. Volim ga, nekad mi se čini i više od same sebe, ali nemam više snage živjeti bez nježnosti i komunikacije, o kojoj sam možda već i postala ovisna. I strah me je da on nešto ne planira, a neće reći, tipa razvod i slično, jer je dosta impulzivan i rizičan po pitanju donešenja nekih "loših" odluka.
Toliko za sada, molim za prijedloge i pitanja ukoliko je nekome nešto nejasno.
Poštovani g. Davor,
veliko Vam hvala na Vašem brzom odgovoru.
Pokušati ću dati svoje mišljenje na vaša pitanja.
U zadnja dva mjeseca ne događa se , po mome mišljenju ništa neobično i novo, u smislu posla, financija i sličnoga. Privatni smo poduzetnici, posao je nešto lošiji nego što je to bio slučaj prijašnjih godina, ali ne toliko loše da bi to trebao biti veliki problem, sa moje strane gledišta.Treba se samo malo prilagoditi u rashodovnoj strani, i sve je pod kontrolom. Ali to nije slučaj kod mog muža. On se želi nastaviti ponašati i dalje po starom načelu: "Kad god netko zatraži pozajmicu od njega, on spremno iznalazi sredstva da mu ih posudi". A vrijeme za to i nije najbolje. Za takve stvari mu ja pokušavam objasniti da će morati sačekati bolja vremena, s čime se on ne slaže i okrivljuje me da sam škrta. Ali ja smatram samo da sam realna.
S druge strane, planirali smo ići u nekakve investicije, za koje ionako nismo imali dosta svojih sredstava, ali smo ih pronašli od strane rodbine, i kad smo već sve pripreme obavili, taj posao je izmakao, nije ga više bilo moguće realizirati. Možda ga je i to malo deprimiralo.
Što se tiče pitanja o njegovom zapostavljanju i izbivanju iz kuće, u zadnja dva mjeseca, sve je to povezano , ja razumijem da svaki čovjek uđe u fazu kada mu nije do takvih izlijeva pažnje isl, iako on nije tip čovjeka koji općenito voli te stvari, ali obično kada bih mu napomenula da mi treba nježnosti, da me zagrli, poljubi i sl. to je išlo glatko, ali sada jednostavno govori da sam ja kriva za gubitak njegove želje za tim, jer sam neprivlačna, iako izgledam tako kako izgledam barem 5 godina, i ne smatram se uopće neprivlačnom, iako imam kojih 10-tak kg viška,ali nitko nije idealan, pa tako ni ja.
Uglavnom u ta zadnja dva mjeseca je krenuo igrati kladionicu, za koju je prije uvijek govorio da je nešto loše, svima je grintao da to ne čine.Skrenula sam mu pažnju na to, i tu je sve krenulo. Počeo je izlaziti u kafić, svakodnevno, vjerojatno izpočetka kako bi u miru gledao rezultate klađenja, a onda je počeo igrati s dečkima pikado, belu, što je počelo trajati predugo i prečesto. Svako polijepodne, sve do večernjih sati, i kada sam mu prigovorila da mi to smeta, neka izlazi, ali neka ima mjeru, ne mora to biti baš svaki dan, i to tako odjedanput, što su i djeca primjetila, vidjevši njegov auto pred kafićem svaki dan kad bi se vraćali kući iz škole. Optužio me da djecu okrećem protiv njega, što nisam radila.I tako je odjedanput prestao izlaziti, sad uopće ne ide u kafić,ne igra kladionicu, što isto ne smatram da je ispravno, mislim da treba izaći, ali on jednostavno ne želi naći mjeru. Kod njega uvijek neki drastični rezovi.
Što se tiče njegovih putovanja s prijateljima, ja mislim i vjerujem da je išao s prijateljem, znam i kojim i gdje su bili, s toga ne sumnjam da je išao s nekim lošim namjerama. To putovanje je trajalo dva dana i bilo je isplanirano prije ovog zahlađenja. Išao je i jučer, poslovno , na jedan dan, isto znam da je bilo opravdano putovanje, iako nije želio da idem s njim, što smo prije uvijek činili u slučaju kad je putovanje bilo u mjesto iz kojeg ja potječem, i zna da imam tamo rodbinu koju bih voljela vidjeti, ali nije jednostavno želio da ga pratim. OK, prihvaćam to, ako već moram.
Za dva dana putuje ponovno, isto tako znam s kim i gdje, i na ta putovanja smo uvijek išli zajedno, s djecom, i djeca su uvijek uživala tamo, ali je ovog puta izrazio želju da ide bez "prikolice". Pristala sam i na to, iako mi je to teško prihvatiti, teško mi je zbog sebe, ali mislim više zbog djece, ali ako ima potrebu otići sam, neka ide. Putovanje će također trajati dva dana.
Ja ne sumnjam, i nadam se da sam u pravu, da on ima nekoga, da me vara. Barem ne za sada,i nadam se da će tako i ostati.
Što se tiče moje anksioznosti, napada panike i sl. To sve skupa već traje zadnjih 10 godina, nakon rođenja drugog sina. Stanje je bilo katastofano, išla sam na terapije, psihijatru i što već ne, popravilo se, nisam više pod terapijom, iako još uvijek imam napade, puno rijeđe, ali sam navikla nositi se s tim. Moram priznati da mi je u tim trenucima puno pomagao razgovorom, podrškom, nježnošću, bio je uvijek uz mene i s te strane mu ne mogu naći zamjerku. Veliko mu hvala.
Ali razloge moje anksioznosti nisam uspjela otkriti, jednostavno su se dogodili, je li razlog poslijeporođajna depresija, možda i život, djetinjstvo, rat, ne znam, možda sam jednostavno takva osoba. Ali znam da mu je sigurno bilo teško sa mnom u tom periodu života, zaista me nije ostavljao samu (mislim u smislu da je odlazio na nekakav put bez mene, osim ako nismo uspjeli naći nekoga tko bi ga zamjenio i ostao sa mnom dok se ne vrati). Uglavnom, vjerojatno se umorio od te situacije, i odlučio to prekinuti, pa kud puklo da puklo.
Što se tiče odlaska savjetniku, jako bih to voljela, već duže razmišljam o tome, ali ne vjerujem da bi on to htio, mislim da bi to još više produbilo našu krizu, jer on ne bi to prihvatio, d anetko zna detalje našeg života, on jednostavno nije ta osoba. Uvijek je smatrao da je on spreman pronaći rješenje za svaki problem, iako ja znam da nije. Ne znam na koji način da mu to spomenem, a kamoli da pristane na takvo nešto. Baš zbog tih razloga sam vam se i obratila na vašem portalu.
Želim riješiti ovu situaciju, želim život s mužem, volimga, mislim d ai on mene voli, na neki svoj način.
Toliko za sada, nadam se da nisam predugo pisala, nisam razmišljala o otme.
Hvala!
ispričavam se , muči me još jedno pitanje.
Naime, muž se jučer vratio s puta, počeo je razgovarati sa mnom, nakon mojih upita kako je prošao sastan i slično, odgovarao mi je i prepričavao, iako s nelagodom. Pomak!!!!
Kada smo legli u krevet, grlio me , ljubio i govorio kako me voli i sl. Mene je bilo strah pokrenuti temu, iako sam jako željela. Mislila sam da će on sam početi pričati o našem odnosu, da konačno to riješimo, ali nije.
Da li da ga pustim, da čekam neko vrijeme da se opusti, pa da onda pokrenem priču o tome, jer ne želim da to završi neriješeno, da prijeđemo preko toga tek tako, jer mi se čini da on upravo to namjerava.
Hvala još jednom!
lijepi pozdrav i volio bi ako mi moze netko dat nekakav savjet u vezi mog problema u braku
ja i supruga smo u braku 7 godina,skupa smo 12 a poznamo se vise od 14 godina,bila je to ljubav na prvi pogled jos u srednjoj skoli.imamo dvije prekrasne princeze od 7 i 3 godine ,koje volimo vise od svega na svijetu.od uvjek smo imali skladan brak bez nekih vecih svađa,najveca je svađa bila radi neke gluposti poslije koje smo vec nakon 20 minuta se ispricavali jedno drugom.uvjek smo si mogli sve govorit i pricat o svemu ,i o sexu i o problemima i bivsim ljubavima.imali smo brak kakav vecinu mojih poznanika i rodbine zeli.bilo je trzavica ko i u svakom braku ali nista sta dobar razgovor a poslije strastvena ljubav nije mogla rijesit.sad shvacam da mozda i nisam bio uvjek uz nju kao potpora u nekim situacijama.a tad je dosla 7 godina braka i nesto je krenulo krivo,promjenila je firmu, i upoznala jednu osobu koja je bila u problemima radi rastave braka.a kako je moja supruga dosta emotivna i ima iskustva iz dosta loseg djetinstva nekako su se emotivno spojili u razgovoru.nisam nikad imao nista protiv toga da ima prijatelje i da nekom pomaze u teskim situacijama ali sam onda poceo viđat promjene na njoj.pocela je skrivat lozinke na internetu,pocela je brisat e-mail poruke,poceli su neki cudni pozivi.sve dok jednog dana nismo sjeli i razgovarali.rekla mi je da se zaljubila u tu osobu i da prema meni vise ne osjeca ljubav kao prema muzu,da nema vise između nas niceg.pokusavam razgovarat s njom o njemu i o nama i i iskreno si sve govorimo,ali ona nezeli da se odrekne njega, a htjela bi da ostane s menom,kao s prijateljem.tesko joj je da se rastanemo jer nezelimo ni ona ni ja slomit srca nasoj djeci,jer one vjeruju u ljubav jer su vidjele kako smo se voljeli i znaju da je to nesto prekrasno i kako sad njima slomit srce i razocarat u ljubav.ja isto nezelim rastavu i svakodnevno pokusavam i razmisljam kako spasit brak,obitelj i ljubav.od kad mi je rekla da ima drugog nisam bio ljut na nju misleci da me prevarila,jer od uvjek sam smatro da ljubav i osjecaji nisu prevara(makar je sve prevara) ali to mogu oprostit ,ali zna da "bezosjecajni vanbracni sex" nikad nebi oprostio..i vjerujem joj jer mi je rekla da nije imala nikakav odnos s njim.to traje oko 2 mjeseca.molim vas ako neko moze nekako pomoc savjetom ili nekako jer nezelim izgubit vjeru u ljubav i prekrasnu suprugu i obitelj..
mislim da sam pisao na krivo mjesto.."zaljubljena" ispricavam se malo sam neiskusan pa sam napisao pod tvoju temu.
Draga zaljubljena, evo prvo odgovor na kratko pitanje a onda na dugo. Da vidimo... što se tiče komunikacije, ona nikada be funkcionira kada je prisilna. Pošto ste već neko vrijeme u braku, onda vjerojatno znate što točno opušta vašeg supruga i kada možete sa njime razgovarati o "teškim" temama. Da li je to za vrijeme šetnje u prirodi, nakon filma, i slično, to ćete vi najbolje znati. Često pomaže i slijedeće: ustanovite sa suprugom način kako otkriti kada je spreman on ili vi da započnete razgovor. Evo jedne jednostavne metode: Mogu li ti sada nešto reći? Ponekad kažemo da je to, recimo teško za čuti, ili nešto što ti se neće svidjeti, ili sl. Tako dajemo slobodu onoj drugoj osobi da se pripremi za razgovor, da kaže: sada nisam spreman ili spremna, možemo o tome sutra ili većeras, i sl. Drugoj je osobi lakše se otvoriti i prihvatiti stvari kada zna da je prihvačena i da ima slobodu reći ne sada. Naravno da samo prelaženje preko stvari nije rješenje, i to treba što više izbjegavati, isto kao i forsiranje. Oba načina su loša.
Eto toliko o tome, odgovor na drugo pitanje slijedi.
Odgovor na vaš post i nije jednostavan, jer je više-manje samo navođenje činjenica. Ostaje više manje sve što sam sajvetovao u prvome i drugom odgovoru. Ako bih dodao još nešto to je onda slijedeće: razgovarajte sa vašim suprugom o tome kako ga vi možete voljeti. Što mu je potrebno? Ponekad se muškarac ponaša tako jer su njegove potrebe neispunjene (za poštivanjem, seksom, odobravanjem, i sl), no ne mora biti niti jedna od ovih, ali je moguće da i je nešto od toga. Pitajte što vi sa vaše strane možete učiniti da poboljšate vaš brak. Naime, koliko god se mi trudili, osim silom i manipulacijom, vrlo je teško promijeniti onu drugu osobu. Stoga, ono što nam je ostalo za mijenjati je same sebe. Najćešće, kada ta druga osoba vidi da nam je toliko stalo da smo spremni za nju se žrtvovati, voljeti ju na način kako ona to želi, to ih slomi i njih učini spremnijima voljeti na drugačiji način. Stoga, prije nego što razgovarate o svim problemima, pitajte supruga što vi možete učiniti, slušajte i nemojte se žaliti, negirati, pregovarati, i sl. Možda nešto naučite o njemu i o sebi što niste do tada znali. I pokušajte primjeniti sve što je logično i praktički moguće sa vaše strane. Potrebno je otprilike 3-5 tjedana takvog života prije nego što vidite pomake. Stoga, budite ustrajni i izvijestite nas kako je prošlo.
Srdačno,
Davor1
Poštovani g. Davor,
iskreno vam se zahvaljujem na vašim odgovorima.
Evo da vas izvjestim da se kod nas dogodio veliki i lijep pomak u našem braku.
Pomak se počeo događati već kada sam vam pisala zadnji svoj post, nakon što se vratio s puta, počeo je razgovarati, prvo s nelagodom, a kasnije, kada je vidio da ga ja neću osuđivati niti mu prebacivati ništa u vezi našeg trenutnog odnosa, krenuo je pričati sve opuštenije.
Naime, ja sam promijenila svoj način komunikacije s njim, obično , kada bi smo bili u takvim fazama, razgovori su nam izgledali kao prebacivanja jedno drugome tko je što krivo napravio, a ne kako da riješimo nastalu situaciju.
Ovaj put, nakon vaših odgovora, shvatila sam da trebam drugačije nastupiti, da trebam iznijeti problem, bez osuđivanja, već reći što bih ja željela u tom trenutku da se promijeni, ali prvo moram početi od sebe, i vidjeti što se njemu nije svidjelo kod mene u cijeloj situaciji, a možda i u dužem periodu.
otvorili ste mi oči, iako puno čitam o braku, o odnosima i kako rješavati razne probleme, ali očito nisam to primjenjivala.
Ovoga puta nisam primjetila da mi je muž u emocionalnoj krizi, da se želi malo povući i razmisliti u miru o sebi, i svemu što ga muči, nevezano za naš brak, već njegove osobne dvojbe, što i kako želi dalje u životu.
Obično bih ja uvijek pravila dramu, čim bi on malo zašutio, jer nisam znala što se događa, jer ja uvijek mislim da sam ja kriva za svaku nastalu situaciju. Ali to je s toga jer sam ja osoba koja uvijek kaže kada se ne osjeća dobro, ja kažem:danas sam nervozna, nije mi dobro, ostavite me na miru i sl:, pa sam smatrala da je normalno da to i druga strana kaže. Međutim, on nije takva osoba, on se jednostavno povuće u sebe, i želi to sam proći. Taj dio ja nisam poštivala. sad smo se dogovorili, kada uđe u takvu fazu, da mi jednostvano da znak da je u minus fazi, i da ga pustim neko vrijeme na miru.
Toliko o svemu, samo sam vam htjela napisati da smo riješili svoju krizu, da mo sada slatki i zaljubljeni, da se ponovno mazimo i pazimo, da smo sretni.
Život ide dalje, znam da ćemo sigurno naići na tom putu na još prepreka, ali vjerujem da ćemo ih znati prevladati.Bitno je ostati hladne glave, i razumijeti drugu stranu.
PUNO VAM HVALA!!!!!!!
Pozdrav!
Draga Zaljubljena, vrlo mi je drago - eto u zadnja dva dana dva pozitivna iskustva. To je stvarno lijepo za vidjeti. Samo kratak komentar o vašem iskustvu sa suprugom, jer mislim da bi mogao biti od pomoći i drugima koji posjećuju naše stranice.
Naime, muškarci su (naravno, generalno govoreći) takvi da ne iznose svoje osjećaje verbalno sve dok ih nisu procesirali, dok ne znaju što žele. Taj proces se zove "povlačenje u pećinu" gdje je muškarcu potreban mir i tišina (ne mora biti tišina, može raditi i na autu i sličnim projektima, ali nije spreman za razgovor, barem ne o tome što ga muči). Jednom kada je sve posložio u sebi, tek tada je spreman izaći iz pečine i razgovarati s vama o konkretnom problemu. Za žene je situacija (večinom) obratna, one moraju razgovarati (znači, večinom su verbalni procesori) da bi došle do odgovora, i u biti za njih je važniji proces razgovora da bi došle do rješenja problema, nego bilo što drugo. Stoga je ženama vrlo teško biti tiho kada dođe do problema, one tada moraju razgovarati.
E sada, ako ste pratili ovu logiku, možete vidjeti kako vrlo lako može doći do sukoba među supružnicima. Sa jedne strane imate supruga koji se povlači kada postoji problem, sa druge strane imate ženu koja ne može a da ne priča kada ima problem... i tu svi počnu pucati po šavovima. Žena kaže da ju muž ne sluša, da ne želi razgovarati s njom, da ju ignorira, da ju ne primjećuje, i td., dok on u biti procesira informacije. Sa druge strane imate muškarca koji ima osječaj da ga žena pritišće i da mu neda mira, da stalno nešto "kvoca" i zapitkuje, a da me samo pusti na miru par dana, sve bi bilo u redu.
Jednom kada razumijete ovu realnost, biti će vam puno lakše. Nisu niti muškarci ti koji su problem niti su žene problem - činjenica je da smo stvoreni različiti i da su nas vjerojatno te razlike i privukle jedan drugome. Na početku ste vi bili veseli i pričljivi kao ptičica, a on je bio ozbiljan i marljiv, baš kakav vam se sviđa. No nakon par godina vi postanete brbljavica koja ne stigne napraviti ručak jer ste stalno na telefonu, a on postane nekakav uštogljeni šutljivac. I što više pritišćete jedan drugog, sve se više udaljavate.
To je samo u kratko, naravno da to nije odgovor za sve probleme, ali vam daje naslutiti razlike među vama u području komunikacije.
Srdačnan pozdrav i javite se ponekad,
Davor1
ljudi,pomozite.. ja sam u braku 2 godine..imam tek 18 god a muz mi ima 24 i imamo sina od godinu i pol.. vrlo su ceste svadje jer on radi od 7 do 7 i kad dodje s posla uopće ne posvecuje vrijeme meni i djetetu nego mu je samo na pameti da ide negdje..cim dodje s posla ode negdje na piće,nebude to dugo i razumijem da se i on mora malo opustit, ali i ja moram,ja cijeli dan budem sa djetetom i cekamo njega da dodje kuci oboje ga pozelimo i on se onda tako ponasa, tako je izbila nasa svadja izvrijedjali smo se, ma skoro i fizički obračunali 
.. on sad neželi pričat samnom jer ga ja nisam pustila da ide, vec 2 dana ne pričamo,ali ja nemogu više tako..kao da zivim sama,kao da nemam muza..sto da radim??sinoc sam probala pricat s njim ali on neželi..nije ovo naša prva takva svadja..on neželi shvatit da bi i ja otišla negdje malo, on kaže da ja nemam pravo ići a on ima, da ja moram kuhat,spremat,brinut se za djete..pa upravo to i radim..ali ja nemam vremena za sebe, nepamtim kad sam se zadnji put spremila i negdje ošla sa prijateljicama.. no necemo sad o tome, daj molim vas recite mi kako da uspostavim komunikaciju s njim?? što da uradim da se on više ne ljuti?????
Draga mlada mama...
hvala vam što ste se javili. Iako moram priznati da me vaša pitanja ne iznenađuju (ona su vrlo učestala u bračnom savjetovanju), ipak moram priznati da je vaša situacija malo kompliciranija. Naime, ja ću malo išćitati nekoliko stvari iz vaše poruke. Naime, vi ste vjerojatno zatrudnili sa 16 godina (kada ste se i vjenčali, i to vjerojatno zato što ste ostali trudni), i nikada niste imali priliku iskusiti ono što večina vaših vršnjakinja iskusi u tom dobu, a to su zaljubljivanja, izlasci i tulumi, provodi, i sl. Vi ste se fokusirali na svoju trudnoću, a sada i na brigu/odgoj djeteta. S obzirom da ste zatrudnili sa 16, nisam siguran niti da li ste imali priliku nastaviti školovanje, stoga ste vjerojatno bili lišeni i svojeg društva iz škole, a da niti ne pričam o mogućnosti zaposlenja sada kada dijete dovoljno staro da ga možete ostaviti u jaslicama.
Sa druge strane imate supruga koji je sa vama stupio u brak sa 21/22 godine. Znači, među vama je razlika od otprilike 5 godina, što isto tako predstavlja dodatan problem (zrelost, razvoj, i sl. - posebno što se tiče razvoja frontalnog kortexa mozga).
No dobro, da vidimo dalje... znači, on izlazi i zabavlja se (iako radi od 7-7, tako da mu ne preostaje puno za izlaske), a kada i to ne radi, samo o tome razmišlja... iako, prema vašem pisanju, ne ostane predugo.
Postoji mogućnost, mala-mala, da je vašem dotičnom mužu to sve malkice previše... imati ženu i djete (vjerojatno, u realnosti dvoje djece), raditi svaki dan i onda doći kući, iscrpljen i imati emocionalne energije za ženu i za dijete. To bi bilo kome bilo teško.
E sada, postoji mogućnost da vaš suprug misli da to i je njegova uloga (što se da isčitati iz toga što misli da je VAŠA uloga), a to je da naporno radi i da stavi kruh na stol, a sve ostalo je vaša briga.
Takav stav je posebno izražen u manjim, tradicionalnijim sredinama.
Posebno su zabrinjavajući vaši pokušaji rješavanja sukoba - naime, u koliko vi već sada pribjegavate grubostima (na granici ili čak i preko granice fizičkih sukoba), onda vam moram priznati da morate odmah potražiti pomoć. Naime, samim time ne ugrožavate samo sebe, već i to malo dijete u vašem domu.
Uz to, vi morate znati da sada više niste sami, da ne možete donositi odluke kao da nemate dijete u vašem domu. Vi više ne možete samo izlaziti, nego morate uzeti u obzir kako ćete se pobrinuti za njega. To će zahtjevati zrelost sa vaše strane. Trebate se uozbiljiti i prihvatiti odgovornosti koje su pred vama.
Moram priznati da razumijem i jednog i drugog. Potrebno je i jednome i drugome mjesto za opuštanje, da smanjite svakodnevne pritiske. No, to nećete postići na silu. Umijesto da zahtijevate i naređujete jedno drugome što će i kako raditi, trebate sjesti i razgovarati, te pronači sistem koji će odgovarati i jednome i drugome.
Evo jedan od mnogih primjera kako: Naime, tjedan ima 7 dana. Od tih sedam dana, koliko puta bi vi izašli, koliko puta on, koliko puta bi zajedno izašli a koliko puta bi ostali kod kuće? Sjednite se i napravite raspored. Iako, posebno sada, kada je toplije, ne bi trebalo biti toliko problema da stavite sina u kolica i da se zajedno prošećete, da nađete neki kafić sa terasom i da zajedno sjednete sa prijateljima (što je još jedna stvar koju ćete sada morati razvijati, ne samo prijateljstva sa starim društvom, nego i sa parovima).
Uz to, postavite si pitanje: Kada ste vani, što želite raditi? Družiti s prijateljima, šetati, koje aktivnosti želite (biciklizam, kuglanje, ping-pong, itd), ... drugim riječima, iskoristite taj razgovor da se zbližite, da naučite više jedan o drugome, umijesto da ga iskoristite da se još više udaljite. I nemojte zaboraviti vrlo važnu stvar: VAŠ PARTNER NIJE VAŠ NEPRIJATELJ! Stoga, nemojte to učiniti od njega. On je osoba s potrebama isto kao i vi, koja se teško snalazi u novonastaloj situaciji.
Kada pristupite jedan drugome sa razumijevanjem i spremnošću na kompromis i razgovor, tada se puno lakše možete dogovoriti. Jer čim počnete optuživati, podići će se zid u drugoj osobi i neće vas čuti, koliko god da dobre namjere imali.
Samo tako ćete moći razgovarati u miru i ljubavi, i dospjeti negdje.
Srdačno,
Davor1
Newsletter – Obavijesti
Primajte obavijesti o našim najnovijim vijestima!
Aktivne teme na forumu
Nadolazeći događaji
Događaji
| Pon | Uto | Sri | Čet | Pet | Sub | Ned |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 |
Draga zaljubljena, hvala vam što ste se javili i potražili savjet.
Da vidimo - počet ćemo s par pitanja - čemu pripisujete njegovo udaljavanje od vas? Ženska intuicija je vrlo močna stvar - i siguran sam da imate neku svoju teoriju. Zašto vas on zapostavlja? Što je drugačije u zadnje vrijeme? S čime se vi kao obitelj ili vaš suprug suočavate u zadnjih dva mjeseca? Vi ga najbolje poznajete i znat ćete najbolje što se događa s njim. Ima li problema na poslu, imate li financijskih problema, sa djecom, ukučanima, i sl. Postoji li neka druga osoba u njegovom životu? Da li izbiva iz kuće neprimjereno puno vremena? Kada odlazi na "putovanja i izlete" sa svojim prijateljima, da li stvarno odlazi s njima, koliko dugo ta putovanja traju i kakve su prirode - ako ovo putovanje od dva dana nije jedino na koje se uputio?
Sve te okolnosti u svezi kojih sam vas gore upitao mogu dovesti do što svjesnog, što nesvjesnog udaljavanja jednog od partnera. Što se tiče vaše nesigurnosti, anksioznosti, napada panike i ostalih stvari kojima ste sebe opisali, čemu to pripisujete? Jeste li ikada otišli kod doktora na pregled? Moguće je da je i vama potrebna terapija - bilo savjetovanje, bilo hormonalna, bilo neka druga vrsta terapije u slučaju da stvarno imate "problema" kako i sami kažete. Jer ako patite od nekog poremećaja, koliko god vam se on činio mali ili bespredmetan, ovakve okolnosti mogu ga vrlo potencirati. Da li već koristite neku vrstu terapije? Jer u koliko da, onda se prvenstveno trebate posavjetovati sa vašim obiteljskim liječnikom.
Da vidimo dalje... što se tiče izjave tipa "vrijeme će to izliječiti" to se sigurno neće dogoditi, jer vrijeme samo po sebi ne liječi stvari - posebno ako se među vama gradi zid. Taj će zid s vremenom biti sve viši, vi ćete postajati sve veći stranci i to neće riješiti vaše probleme.
A posebno odvojena putovanja - ako ste već sada udaljeni, i željni pažnje, na tim putovanjima se vrlo lako može dogoditi da bilo vi, bilo vaš suprug, upoznate ljude koji će vam biti spremni dati pažnju i da, zbog "ljubavne izgladnjelosti" bilo vi bilo vaš suprug napravite preljub. Toga se morate jako paziti.
I naravno, obavezno se javite bračnom savjetniku. Bez toga, ovakve dvomjesećne šutnje i udaljavanja mogu prerasti u nekoliko godina i završiti rastavom. Stoga, ne oklijevajte, zatražite pomoć. Imate troje djece, i morate što prije to riješiti.
Srdačno,
Davor