Predbračni problemi
S dečkom sam već12 godina,7 godina živimo skupa. Nemamo djece jer ja
jednostavno nisam bila spremna za to i on je to poštivao. Prije tri godine
sam ga prevarila sa kolegom s posla,to je trajalo oko godine dana s tim da
smo se vidjeli tri puta. Mislila sam da sam zaljubljena i odlučila da želim
kraj našeg zajedničkog života,no međutim on se nije dao i malo pomalo
prekinula sam vzu s tom osobom i ostala sam s njim. na početku bilo nam je
jako teško no kako je vrijeme išlo činilo mi se da na je bolje,iskreno
mislila sam da je sve u redu i da je možda vrijeme za brak i konačno
pravu obitelj. Prije koja tri tjedna počeo se ponašati čudno odlazio je na
kave bez mene,dopisuje se na kompjutor do kasno u noć. Prije tjedan dana
rekao mi je da želi kraj,da više ne može tako živjeti,da se u ove tri
godine nije pomaknuo s mjesta... Odma sam posumljala da ima drugu i pitala
ga. Potvrdio mi je da je upoznao nekoga ali da mu je to samo prijateljica
kojaje rastavljena i s kojom može razgovarati i kojoj se dogodilo isto što
i njemu. Pokušala sam jučer da porazgovaram s njim i da mu objasnim da ako
se oboje potrudimo da bi nam moglo biti bolje no on ne želi ni čuti o tome
kao ni kod odlazak kod bračnog savjetnika ili tako nešto. Kaže da ja
neznam kako je njemu bilo dok se to događalo i šta je on proživljavao. Ja
njega jako mnogo volim i mislim da i on mene još voli jer mi je rekao i
jednostavno se e mogu pomiriti s tim i želim se boriti za nega,za nas i zato
molim vas za odgovor i pomoć jer neznam šta da radim i od kud da krenem.
Unprijed zahvaljujem.
Najprije da se ispričam za možda vama nastalu zbrku ali moram priznati da se ne snalazim najbolje za računalom. Zahvaljujem vam se na na vašem odgovoru i preporuci i svakako ću pokušati da razgovaram sa svojim partnerom pa da vidimo gdje smo i šta dalje. Makar razgovaramo mi svaki dan ali imam osjećaj da se ne mičemo s mjesta. Znam da sam bila sebična i uzimala ga zdravo za gotovo do sada. Vjerujem da se čovjek može promijeniti ako se istinski pokaje a ja sam spremna na sve da mu pokažem koliko ga bezuvjetno volim.
Nema problema, draga Eva, nikakvu zbrku niste napravili. Nama je drago da ste nam se javili, i da se javljaju ljudi kojima kompjutor i ovakva vrsta komunikacije nije jednostavna. Stoga, vama pohvala.
Uz prvu pohvalu, dolazi i druga u kojoj ću vas pohvaliti zbog poučljivosti. To nije jedna od karakteristika ljudi u današnjem društvu, te stoga moram priznati da ste izuzetak. Stoga, bez straha, samo naprijed i učinite što je najmudrije za vaš život i za vaše odnose.
Srdačno,
Davor1
Najprije da vam se zahvalim na lijepim riječima. Evo da vam ukratko iznesem kao je prošao naš razgovor. Pokušala sam jučer da razgovaram sa svojim partnerom no rekao mi je da ima nekih stvari koje mu smetaju kod mene pa sam ga zmolila da mi ih kaže. Rekao je da je problem manjak interesa i da ne želim družit s drugim ljudima. Ja jesam tešalka u nekim stvarima ali kako sam rekla vjerujem da se čovjek može promijeniti ako to iskreno želi. Još mi je rekao da me još uvijek voli ali da mi nije,nemože i neće oprostiti. U toku razgovora pokušao je promijeniti temu a dok je postao nervozan i ušutio pitala sam ga o čemu razmišlja rekao je da nemože sad o tome uzeo kaput i otišao van. Neznam šta drugo da radim osim da se molim Bogu za njega da mu pomogne i izvede na pravi put. Pozdrav!
Draga Eva, hvala što ste se ponovno javili.
Da vidimo... nisam točno siguran što točno znači da ste "teški" u nekim stvarima... kako to znate? Već vam je to netko rekao ili ste i sami svjesni toga? Kao i u slučaju prevare, postoji velika mogućnost da vašem partneru nedostaje povjerenja da ste stvarno spremni promijeniti se, da od toga neće biti ništa,... ipak ste skupa 12 godina, i vjerojatno čitam previše u vašem postu (između redova), ali postoji velika vjerojatnost da je on već i prije skretao pažnju na neke stvari, pa se nisu dogodile. Otegotna okolnost je i vaša prijevara, što je dodatno otežalo vašu komunikaciju i ugrozilo vaš odnos.
Kako sam napisao i u postu kriza u braku, koji možete pogledati na linku ispod aktivnih tema na forumu, nije uvijek dobro da pritišćete vašeg partnera na razgovor. Možete mu reći da bi voljeli sa njim razgovarati o budućnosti vašeg odnosa, i zamoliti ga da razmisli i da vam kaže kada je spreman o tome razgovarati, ili bi mogli i zajedno isplanirati vrijeme za razgovor. Na taj način ne vršite pritisak, nego mu dajete slobodu da razmisli i da donese odluke.
Sa druge strane, kada nastane tišina, nemojte pritiskati... pritisak neće pomoći vašem partneru da se otvori.
Isto tako, kada vam dođe i kaže što želi, bilo što to bilo, nemojte reagirati obrambeno, nego samo recite: "Hvala što si mi to rekao. Stvarno ti želim biti najbolja što mogu biti. Razmislit ću o tvojim razlozima i za (neko vrijeme) ću ti reći što sam odlučila, da li to mogu i kako učiniti/ispuniti."
Na takav način mu pokazujete da vam je stalo, da želite čuti njegove razloge (koliko god oni bili ludi, nerealni ili vas povrijeđivali, to sada nije bitno), i da želite nešto učiniti da bi njemu ugodili. Večina muškaraca ne želi toliko promijenu, koliko poštovanje, da ga žena poštuje dovoljno da ga sasluša, da mu ne kaže da su mu ideje glupe ili nerealne i da mu želi biti bolja supruga/partnerica.
Slijedeći puta probajte na ovaj način pa nam javite kako je prošlo.
Srdačno,
Davor1
Pozdrav! Svakako ću pokušati i na taj način jedino me brine šta ako on ne bude uopće htio pričati. Jer znam da je jako povrijeđen,ništa nije kako je htio da ispadne a još je i problem ta treća osoba jer svakim danom mi se čini da smo sve dalje jedan od drugog. Mi živimo kod mene u kući mojih roditelja na katu,radili smo i sređivali smo si sve zajedno,nikome od njegovih niti mojih roditelja nismo još ništa rekli jedino moj brat zna i to nije znao sve nego sam mu ja rekla da sam ga prevarila(mislim da se treba reći istina pa nek ljudi procjene sami) jer on nije imao pojma dok je došao k meni.dok sam mu pričala nisam mu rekla za treću osobu za koju mislim da je velik problem u našoj komunikaciji. Moj dragi(još ga tako zovem)mu je rekao da on tako više ne može,da želi obitelj,djecu,ali moj otac(koj je strašan diktator a ponekad i nasilan) dolazi drugi tjedan kući na neke pretrage jer radi na moru pa je rekao da se bude razgovarao s njim ali da mu ne bi htio reći što je zapravo na stvari da sam ga prevarila i da on to još(nadam se da bude s vremenom i razgovorom) nije oprostio nego da to ne funkcionira i da on odlazi,s tim da ne ide još sad nego da budemo prvo meni osigurali posao(jer sam dobila otkaz prije mjesec dana) pa onda da bi otišao.Nije mi jasno šta moj posao ima s njim ako je odlučio da ide? Bojim se tog razgovora jer ne vjerujem da se bude samo tako složio s tim ipak ga je s godinama zavolio ko sina. U onom prošlom razgovoru pitala sam ga zašto skriva mobiteL(to mu je sad najvažnija stvar i uvijek je u panici ako nije s njim) onda mi je rekao da zato da mu ne bi čitala poruke(dok dobije poruku ili dok je piše ja se maknem jer ne mogu izdržati taj osjećaj nemoći) i da je to njegova privatna stvar. Nakon toga htjela sam ga pitati i za računalo(dok je kraj njega stalno me prati da ne bi pogledala na ekran a dok se makne od njega ostavlja ga upaljenog samo dok je na ekranu početna strana s passwordom) ali kako sam vam i rekla postao je nervozan pa sam odustala. Još prije u razgovoru dok smo pričali o njegovoj prijateljici rekao je da ako hoću da ju dovede da ju vidim i da mi da broj pa nek ju nazovem ali nek se pripremim jer bi me mogla izvrijeđati. Svaku večer je za računalom na skype-u i nije mu niti malo žao(bar to ne pokazuje) što ja sama sjedim pored njega na krevetu i kad ga možda nešto upitam jednostavno me nečuje ili ne želi čuti,a ja ne znajuć šta da radim pa odem u sobu i plačem dok ne zaspim.On tek dođe oko jedan iza ponoći pa ga nekad ga čujem a nekad ne. Dakle užasno me brine da kre ova samo dva primjera da možda i neće htjeti razgovarati jer mu je očito važniji mobitel,računalo... Oprostite na opet tako dugom pisanju ali vaši mi savjeti daju nadu ali i realan pogled(dobro čitate između redova) na stanje ,probleme i moguća rješenja.
Evo što se upravo dogodilo došao je s posla poručali smo,presvukao se obukao jaknu i kad sam ga pitala kud ide rekao mi je da ide do grada(ide skoro svaki dan ) i do bake. Baka mu živi 20km od nas stara je žena 90.godina i mi se brinemo o njoj a u prijašnjim razgovorima mi je rekao da se dok se makne bude otišao k njoj živjeti. Pošto tu ženu jako volim i on to jako dobro zna upitala sam ga da li mogu s njim odgovor je bio nebi ja, ušutjela sam dala mu pripremljene stvari za nju i on je otišao a ja ostala opet sama kod kuće ko i svaki dan. Od kad sam izgubila posao ne idem nikamo stalno sam kod kuće, a sad još i više nakon ovakvih događaja padam u depresiju. Inače on ima zdravstvenih problema s hemeriodima i u zadnje vrijeme mu se pogoršala situacija tako da je bio na pregledu(prije pregleda je mislio da možda ima nešto zločudno jer u njegovoj obitelji svi muški su umrli od kojekakve vrste tumora,ali hvala Bogu nije ništa takvog) i doktor je rekao da mora na operaciju. Tjekom današnjeg opčenitog razgovora rekao mi je da nije dobro fizički ni psihički. U našem prvom razgovoru mi je rekao da je odlučio da promijeni sve u životu(imao je jako puno problema na poslu koje je uspio riješiti) jer ovako više ne može(to je bilo prije pregleda kod doktora). Neznam da li se boji ili šta ali očito je da me izbjegava i ne želi razgovarati sa mnom ni pričati o svojim problemima. Ponekad bi htjela otići do njegovih roditelja da popričam s njima neznam ni sama ali ga ne bi htjela razljutiti a tako mi jako fale jer sam ih jako zavoljela. Oprostite još jednom na ovakvom iscrpnom tekstu ali toliko sam se sada uzrujala da neznam kako i kud dalje. Da li da ga pustim da se sabere posloži misli,da pustim da se nastavi družiti sa svojom prijateljicom...stvaro neznam. Pozdrav.
Draga Eva, moram priznati da je vas je teško pratiti, jer ne pišete dovoljno povezano. Stoga, osvrnut ću se na samo nekoliko stvari.
1. Jer znam da je jako povrijeđen,ništa nije kako je htio da ispadne a još je i problem ta treća osoba jer svakim danom mi se čini da smo sve dalje jedan od drugog.
Ništa nije kako je ON htio da ispadne? A što vi osjećate? Što vi želite? Dajte već jednom se odlučite...
2. jedino moj brat zna i to nije znao sve nego sam mu ja rekla da sam ga prevarila(mislim da se treba reći istina pa nek ljudi procjene sami)
Vrlo sebično razmišljanje. Jeste li pitali svog supruga kako se on osjeća da vi "širite vijesti" o tome što ste učinili? Sebično, bez obzira na to da li ćete povrijediti druge, djetinjasto. To je moj opis.
3.
jer on nije imao pojma dok je došao k meni.dok sam mu pričala nisam mu rekla za treću osobu za koju mislim da je velik problem u našoj komunikaciji. Moj dragi(još ga tako zovem)mu je rekao da on tako više ne može,da želi obitelj,djecu,ali moj otac(koj je strašan diktator a ponekad i nasilan) dolazi drugi tjedan kući na neke pretrage jer radi na moru pa je rekao da se bude razgovarao s njim ali da mu ne bi htio reći što je zapravo na stvari da sam ga prevarila i da on to još(nadam se da bude s vremenom i razgovorom) nije oprostio nego da to ne funkcionira i da on odlazi,s tim da ne ide još sad nego da budemo prvo meni osigurali posao(jer sam dobila otkaz prije mjesec dana) pa onda da bi otišao.Nije mi jasno šta moj posao ima s njim ako je odlučio da ide?
Što ste vi sve strpali u jedan paragraf, pa to je stvarno nevjerojatno. Tu imamo barem 4 osobe koje se spominju, ali je teško odgonetnuti tko je tko, zašto, kome... Stoga, možda malo pojašnjenje? Ja ću se zadržati na istaknutom dijelu koji govori o tome da "zašto je njemu stalo do toga da ja nađem posao ako je odlučio da ode?" To se može gledati sa dva stajališta, oba vjerojatno pozitivna za vas. Prvo, imate supruga koji brine za vas iako ste ga povrijedili, ima osjećaj predanja i želi vam dobro usprkos svemu. Drugo, možda ne želi i ne planira otići, te vam stoga želi naći posao. Kako god, meni nije jasno vaše pitanje osim ako se ne odnosi na ova dva gore navedena odgovora. Jer iz vašeg se pitanja da zaključiti da ste vi "blago" iziritirani što se on brine, a... ne bi trebao, jer je odlučio otići.
4. Mobitel, poruke, kompjuter, i sl. Na žalost, sada se situacija okrenula, sada vidite kako to izgleda kada ste vi ti koji ne možete imati povjerenja, koji patite i kojima se kao bumerang vratio njihov način života. Kako ste vi pogazili povjerenje s njim, sada vam on to vraća, na žalost, i to smišljeno i namjerno.
5. Prijateljica... prijatelj ti želi dobro, a ne zlo. Ako je prava prijateljica, otjerat će ga doma k vama, a ne zadržati za sebe. Osim ako nije uvjerena da će mu s njim biti bolje nego s vama. Što se iz vašeg teksta i iz njegovog odgovora može naslutiti.
6. Oprostite na opet tako dugom pisanju ali vaši mi savjeti daju nadu ali i realan pogled(dobro čitate između redova) na stanje ,probleme i moguća rješenja.
Nema problema i hvala. Nisam siguran da li ćete to i dalje misliti nakon ovih mojih odgovora.
7. Od kad sam izgubila posao ne idem nikamo stalno sam kod kuće, a sad još i više nakon ovakvih događaja padam u depresiju.
Za depresiju vam neće pomoći da ostajete kod kuće, draga moja. Morate izači van, družiti se, otići u prirodu, u Crkvu, pogledati dobar film, i sl. Uz to, jako pomaže i planiranje pomirenja sa suprugom... što učiniti? Kako? Kada? Radije se fokusirajte na ono što vam može dati nadu i budućnost, a manje na prošlost i povrede.
8. Neznam da li se boji ili šta ali očito je da me izbjegava i ne želi razgovarati sa mnom ni pričati o svojim problemima.
Možda se boji ponovno vam se otvoriti kada ste ga povrijedili i iznevjerili njegovo povjerenje, a uz to ne pokazujete spremnost na promjene, da ste spremni učiniti BAŠ SVE da ostanete zajedno. To bi i meni dalo nelagodan osjećaj da pričam s vama i da vam se otvorim...
9. toliko sam se sada uzrujala da neznam kako i kud dalje. Da li da ga pustim da se sabere posloži misli,da pustim da se nastavi družiti sa svojom prijateljicom...stvaro neznam.
Nisam siguran da li vas razumijem... mislim da vi još uvijek niste stvarno na čisto s time da li ga želite natrag ili ne. Jer da jeste, ne bi se pitali da li da pustite da se druži s prijateljicom, nego kako to spriječiti. Stoga, kao što sam napisao i u postu prije, sve ponavljam, a posebno slijedeći dio:
Koju god odluku donjeli, promijenit će vam život, stoga mudro odlučite! Ako samo jedan od vas nije siguran, bolje je da se rastanete, nego da jedan drugoga varate i mučite godinama. To nije plan za brak.
Srdačno,
Davor1
S dečkom koji želi skroz malo vjenčanje dogovorim se da ćemo imati malu svadbu.No ,moji žele veliku svadbu. On se ne slaže. I mislim da tu neće biti nikakvih kompromisa i neznam što da radim. A volim ga i ne želim ga ostaviti.
Newsletter – Obavijesti
Primajte obavijesti o našim najnovijim vijestima!
Aktivne teme na forumu
Nadolazeći događaji
Događaji
| Pon | Uto | Sri | Čet | Pet | Sub | Ned |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 |
Ovo gore pitanje bilo je objavljeno na krivom mjestu, pa ga prenosimo na forumu u cijelosti.
Draga Eva, hvala vam za vaše pitanje. Na žalost, kada dođe do ovakve situacije, nema lakog niti brzog odgovora. Naime, vi ste prvi narušili povjerenje u vašem odnosu, i prema napisanom, vaš partner vam to još nije oprostio. Da bi stvari bile još gore, on je sada pronašao i "uho", nekoga tko ga razumije, tko će mu ponuditi razumijevanje i podršku a najviše suosjećanje.
Sve dok je ta osoba u "trokutu" bit će jako teško vašem partneru odlučiti što je objektivno ispravno, jer ne prosuđuje situaciju logički, nego emocionalno.
Uz to, vi ste u vezi već 12 godina, od toga 7 živite zajedno, a prije tri godine ste ga prevarili, s time da je veza trajala godinu dana (vi ste bili zaljubljeni, razmišljali o prekidu, i sl) što, ako je računica točna, daje se izračunati da ste bili zajedno 9 godina kada ste ga prevarili. Prvo, vi ste odbijali djecu i ozbiljan odnos, jer niste bili "spremni na to", što je jako zanimljivo jer ste sada "odjednom" spremni. Bili ste "spremni" prihvatiti samo selektivno odgovornosti koje jedan odnos traži (to da živite zajedno), ali niste bili spremni predati se u potpunosti toj osobi, sa njom osnovati obitelj, biti predana iako postoje izazovi "sa strane", itd. Zanimljivo je i kako ste to opisali, da "se on nije dao", da ste malo-pomalo prekinuli vezu s tom osobom, i sl. A gdje ste tu vi? Kako ste se vi osjećali?
Prekršili ste puno nepisanih pravila odnosa. Ne možete selektivno tražiti od druge osobe da vam bude predana, ako vi njoj niste predani (to zvuči vrlo sebično, zar ne?). Uz to, vjerojatno niste nikada do kraja razgovarali o tom gubitku povjerenja i što to znači za vaš odnos. Niste niti potražili pomoć (sada je već to puno teže, okolnosti su se promijenile).
Moja preporuka je slijedeća: razgovarajte sa vašim partnerom i donesite odluku: ili se volite i spremni ste živjeti zajedno (NE ZATO ŠTO MOŽETE ŽIVJETI ZAJEDNO NEGO ZATO ŠTO NE MOŽETE ŽIVJETI JEDAN BEZ DRUGOG!), ili vi u stvari ne volite jedan drugog, nego ste zajedno da ispunite neke vaše sebične ili manje sebične potrebe. Ako je ovo drugo, rastanite se u miru. Ako je ono prvo, obavezno on mora prekinuti taj odnos sa tom trećom osobom koliko god platonski on bio, i uz to morate obavezno kod savjetnika raditi na komunikaciji, izgdranji povjerenja, rješavanju sukoba i oprostu, te utvrđivanju zajedničih ciljeva.
Koju god odluku donjeli, promijenit će vam život, stoga mudro odlučite! Ako samo jedan od vas nije siguran, bolje je da se rastanete, nego da jedan drugoga varate i mučite godinama. To nije plan za brak.
Srdačno,
Davor1