Interview za Snaga za život

Poštovani čitatelji!
Dražen Bušić, TV voditelj, novinar, autor pet knjiga i četiri dokumentarna filma, danas uređuje blog "Snaga za život" na internet stranicama dnevnih novina "Večernji list". Nedugo je zamolio Davora Kukeca da odgovori na nekoliko pitanja, te ovdje prenosimo interview u cijelosti. Ne zaboravite posjetiti Draženov blog i pročitati vrijedne sadržaje.

Razgovor s obiteljskim savjetnikom

veljača 20th, 2011
Na savjetovanje uglavnom dolaze ljudi čiji su brakovi „jednom nogom u grobu a drugom na kori od banane“!
Davore, na početnoj web stranici udruge “Obiteljski život” nalazi se pitanje: Kako postići sretan obiteljski život? Ovome bih dodao podpitanje o sreći. Što se pod time misli, sigurno nije riječ o nekom kratkotrajnom zadovoljstvu?

-Sreća nije samo kratkotrajno zadovoljstvo, kao što si i sam dobro primijetio. Naime, vrlo je lako pristupiti savjetovanju na način da se stavi „flaster na ranu“, tj. da pokušaš zaliječiti goruće probleme i da na tome ostane.

No, problem je u tome što su „gorući problemi“, oni koji su na površini, samo indikator da se nešto puno dublje događa u životu toga para. Ako bismo samo zaliječili ove površinske rane, ubrzo bi se one otvorile na nekom drugom mjestu. Stoga je naš cilj „zakopati“ malo dublje i pronaći uzročnike njihovih problema te ih riješiti. Znači, mi se ne bavimo samo simptomima, nego uzrocima problema u braku. Tek kada te probleme riješimo, postoji mogućnost za sreću koja neće ovisiti o dnevnom raspoloženju i situacijama, nego će parovi moći prihvatiti jedan drugoga kao dar, oprostiti jedan drugome i voljeti čak i kada je teško voljeti. Takva sreća je moguća i dostupna svima, a dobra vijest u tome je da nam i sam Bog to omogućava time što je nas prihvatio, oprostio nam i volio nas usprkos svemu.

Znači li to da sretna obitelj nikada nema razdoblja kad je manje sretna ili kada se značenje ovog pojma potpuno zatamni?

-Naravno da ne. Nitko nije proživio cijeli život u potpunoj sreći, što god da bi to značilo. No, kao što je slučaj i s rješavanjem problema u braku, nije problem u samoj sreći i tome da li se mi osjećamo sretnima ili ne, nego u našem stavu, tj. odgovoru kada se ne osjećamo sretnima. Naime, mnogi ljudi kada su nesretni piju, povlače se u sebe, traže žrtve i slično. No, pravilan stav je: ako sam nesretan, zašto je to tako? Što mogu promijeniti ili naučiti u ovoj situaciji? Ili – postoji li nešto na što mi Bog želi ukazati (da se ne mogu oslanjati na ljude, novac, kontakte i sl.)? Uza sve to, vrlo je važno napomenuti i slijedeću stvar – težnja za stalnom i/ili instant srećom je ideal koji nikada nećemo postići i više je posljedica nekog okretanja „sebi“ našeg zapadnog društva. Stoga je vrlo teško odgajati djecu ili voditi obitelj danas, jer se ideal sreće postavlja kao uzvišeni cilj, dok se rad i odgođeno zadovoljstvo (znači, da se trudiš neko vrijeme da bi postigao više, kao što je škola ili napredovanje u poslu) omalovažava. To je posebno vidljivo u brakovima kada su ljudi fokusirani na sreću – u redu je prevariti ili ostaviti svoga partnera ili potražiti sreću negdje drugdje ako se u ovom odnosu ne „osjećam dobro“.

Mnogi ne znaju što mogu očekivati od bračnog savjetovanaja. Kako to izgleda u vašoj udruzi?

-Na savjetovanje uglavnom dolaze ljudi čiji su brakovi „jednom nogom u grobu a drugom na kori od banane“, samo što se nisu rastali. Tada traže slamku spasa. Postoji nekoliko stvari koje od parova zahtijevamo a to su: potpuna iskrenost, spremnost na promjenu, izvršavanja zadataka koje im zadamo i odluka da ne razmišljaju niti spominju rastavu za to vrijeme dok dolaze na savjetovanje. Naravno da postoje i mnoge druge stvari koje tražimo od parova, ali te stvari ovise o problemima s kojima se parovi suočavaju. Naravno, svi parovi kroz nekoliko kratkih tekstova nauče o svojem ponašanju i osobnosti, radimo na komunikacijskim tehnikama i vještinama rješavanja sukoba. Ali te stvari su samo temelj za daljnji rad. Parovi se moraju obvezati na 6 sastanaka i nakon tih prvih šest sastanaka procijenimo da li im savjetovanje pomaže ili ne, da li vidimo pomake i u kojim područjima i što dalje. Ovisno o problemu, parovi završavaju formalno savjetovanje nakon 6-10 (četiri ili dva puta mjesečno) sastanaka. U međuvremenu se uključuju u radionice, gdje imaju prilike vidjeti druge parove i naučiti kako su se oni suočili s tim problemima. To je jako važno jer većina parova misli da samo oni imaju te probleme, da je njima najgore i da ih nitko ne razumije. Praksa pokazuje da je 90 posto problema identično svima, ovih ostalih 10 posto je samo varijacija na temu. Nakon svega toga ulazimo u ono što se zove „faza održavanja“, što znači da se viđamo s parom po potrebi, kada se suoče s nekim novim problemom i potreban im je savjet.

Skladan brak je jedan od važnijih temelja za sretan obiteljski život. Kad je tako i djeca uživaju. Kako to postići?

-Jedan od prvih uvjeta za to je poučljivost. Znam da mnogi nisu očekivali ovakvu tešku riječ, ali to je činjenica. Ništa vam neće značiti to što ćete naučiti komunikacijske tehnike, vještinu rješavanja sukoba, što ćete biti bolji ljubavnik ako iz toga ne znate izvući pouke i niste se spremni mijenjati, tj. ako nastavite raditi iste greške. Uz to, nikakva tehnika neće promijeniti vaše srce. Za to je potrebno nešto više. No, kada do toga dođe, kada i muž i žena počnu raditi na svome odnosu, to čitava obitelj osjeti a posebno djeca. Kada su tata i mama sretni, i djeca su sretna. Djeca dobivaju svoju sigurnost iz činjenice da su tata i mama u dobrim odnosima. Oni se tada osjećaju zaštićeno i znaju da što god da se dogodi, tata i mama će zajedno riješiti probleme.

Davore, sjećam se kad si jednom govorio o pletenici koja se treba plesti od tri pramena a ne od dva. To je digresija na bračni odnos u kojemu su zapravo tri osobe. Muž, žena i Bog…

-Tako je. Mi pristupamo savjetovanju, a tako i pogledu na čovjeka, holistički. Naime, ne smatramo da je dovoljno da je čovjek samo intelektualno napredan, da je samo fizički snažan, da je socijalno razvijen, nego da ima i duhovnu komponentu. Zbog toga kažemo da između partnera mora biti Bog, kao i u pletenici. Kada pletete pletenicu, potrebne su vam tri pramena, jer će vam se inače pletenica raspasti. No, kada ju gledate, vi vidite samo dva. Tako je i u braku, ljudi vide muža i ženu, ali među njima je potreban Bog da ih drži čvrsto zajedno. Kako to mogu tvrditi? Pa najlakše to mogu ilustrirati trokutom. Ako zamislite trokut, i na vrhu gornjeg kraka da se nalazi Bog, a na donja dva kraka da se nalaze muž i žena svaki s jedne strane. Ako ih zamislite na taj način, možete vidjeti da su muž i žena na horizontalnoj liniji. U takvom odnosu sve „štima“ dok je sve u redu – oni iskazuju ljubav i pažnju jedan drugome, paze se i maze. No, tko se brine za njihovu sebičnost, povrede koje nanose jedno drugome, od kuda im snaga da opraštaju jedan drugome? To sve moraju „naći u sebi“, što svi znamo da nije moguće na duže vrijeme – jednostavno nismo stvoreni za tako nešto. I tako naš bračni par ostaje stalno udaljen, svatko na svome kraju trokuta, noseći se svatko sam sa svojim problemima. Ali ako se i jedan i drugi odluče približiti Bogu, i krenu prema gore na tom „trokutu“, primijetiti će jednu zanimljivu stvar. Naime, dok se približavaju Bogu, približavaju se i jedan drugome. Uz to, više se ne moraju sami brinuti za svoju sebičnost, ne moraju sami liječiti povrede i ne moraju sami u sebi tražiti snagu za oprost. To sve im daje Bog. Na takav način mi pristupamo i savjetovanju. To je najdugotrajnija pomoć za brak, jer u tom slučaju Bog zamjenjuje bračne savjetnike, tj. Bog ih ući voljeti, prihvaćati i opraštati i to puno bolje nego što to ijedan savjetnik može.

Kako gledaš na porast nasilja među mladima? Gdje su korijeni, tko je zakazao?

-To je vrlo tužna realnost. Na žalost, svi su zakazali… i mi kao roditelji i društvo i mediji, politika, sudstvo ali i djeca… Možemo tako u nedogled ali to nam neće pomoći da prebacimo krivicu na druge. Trebamo poći od sebe. Naime, ne postoji društvo niti će ikada postojati koje će u potpunosti iskorijeniti zločin, krađu, ljubomoru i ostale „loše“ stvari. Zašto? Jer su te stvari u našemu srcu, a nisu samo naše „ponašanje“. U srcu je korijen svega. Možemo to nazvati grijehom, sklonošću prema zlu i nasilju, genetskim „raspadom sistema“ koji kaže da trebaju preživjeti oni koji gledaju samo na sebe. Kako god rečeno, svatko od nas zna o čemu pričam (iako sami sebe ne volimo gledati na takav način). Upravo zbog toga, svatko od nas treba prvenstveno prihvatiti odgovornost za sebe i svoje ponašanje, zatim za svoju obitelj, svoj dom i svoju zajednicu.

Složiti ćemo se da su u jednom dijelu zakazali roditelji. Znači li to da nisu bili spremni ili dovoljno vješti ponuditi bolji odgoj svojoj djeci?

-Slično kao i za brak, za roditeljstvo ne postoji škola, barem ne formalna škola. Gotovo sve što naučimo o roditeljstvu naučimo od svojih roditelja, primjera iz obitelji ili djelujemo instinktivno. Na žalost, vrlo malo nas je imalo dobar primjer. Mislim da je vrlo neodgovorno i neumjesno od mene reći da se roditelji trebaju više truditi, provoditi više vremena s djecom, biti bolji u ovome ili onome… roditelji (neki, ne svi) ionako osjećaju da ne ulažu dovoljno. „Da sam mu barem još mogao pružiti ovo ili ovaj tečaj ili ovo putovanje ili ovu aktivnost“ … tome nema kraja. Što se tiče spremnosti, sjećam se kada smo i mi otkrili da je Sandra trudna s našim prvim djetetom, Matejom. Osjećali smo se tako nespremno biti roditelji. Baš smo završili drugu godinu fakulteta, bili smo u stranoj zemlji, bez iskustva i bez novca. I što se dogodilo? Donijeli smo taj „smotuljak“ doma a ostalo je povijest. Danas Matej ima 12 godina, pohađa šesti razred osnovne škole u Malešnici i odličan je učenik. I danas, kada bi morao odgovoriti na to pitanje, da li sam spreman (pri tom mislim, da li dovoljno znam, imam li dovoljno iskustva, mudrosti i snage) odgajati dva tinejdžera, odgovorio bi: „Ne“. Ali, tada se prisjetim prošlosti, na te prve trenutke s Matejom i razmišljam kako nam je Bog dao milosti i snage nositi se sa svim izazovima. Nije bilo lako, ali nagrada je velika. I to sve kažem kao osoba koja je studirala psihologiju i sociologiju, kao osoba koja bi trebala „imati odgovore“… Svaki je dan novi izazov.
Ono što možemo i „trebamo“ dati svome djetetu je prvenstveno dobar odnos s našim bračnim partnerom. Zašto? Zato što u domu dijete ući komunicirati, rješavati probleme, opraštati, voljeti, pomagati… gledajući nas. Želite odgojiti emocionalno zdravu djecu, sposobnu nositi se sa životnim izazovima? Prvenstveno poradite na vašem braku. Ako djeca vide da se brak tate i mame ruši, ruši se i njihova slika o svijetu, uče se ne vjerovati, skrivati osjećaje, biti manipulativni da bi dobili ljubav. Stoga, još danas, učinite nešto za svoj brak – čineći to, odgajate svoju djecu.

Kako biti bolji roditelj? Može li se to? Neki misle: Kakav si - takav si, pa zauvijek tako.

-Za vrijeme studiranja u Americi, naučio sam jednu izreku koja glasi ovako: „Ne možeš staroga psa naučiti nove trikove.“ Taj bi izgovor ljudi često iskoristili jer se nisu željeli promijeniti. No to je razumljivo, jer promjena je ponekad bolna. Ponekad uključuje priznanje (iako prešutno) da je stari način ponašanja bio krivi. No, odgovor na to je slijedeći: mi ne radimo sa psima niti pokušavamo nekoga naučiti trikove. Ljudi se mijenjaju i to stalno, no sve ovisi o motivaciji. Ljudima ukažemo na činjenicu da nisu isti kao kada su bili tinejdžeri, da su se promijenili od kada su stupili u brak i da će se vjerojatno promijeniti u narednom razdoblju svojega života. No, pitanje je, da li mi, ti ili to (ovdje čitaj: žena, sin, kćer, prijatelj, posao, čast, itd.), toliko znače da sam se spreman promijeniti? Ako nam znače, pitanje je što nas sprječava u tome da se promijenimo? Možda da ilustriram problem na sljedeći način: ako vidimo da će nas put kojim idemo odvesti u ponor, sigurno ćemo promijeniti smjer. No, problem je sa svakodnevnim odlukama koje donosimo, one su male i polako, gotovo neprimjetno nas usmjeravaju prema „provaliji“ odgoja. Naime, naša odluka da budemo cinični prema svojoj ženi neće odmah imati velikih posljedica. Ali ako to činimo stalno, i naša djeca to nauče od nas, što mislite kako će se ponašati kao tinejdžeri? Ili mladi ljudi? Bračni partneri? Stoga, moj savjet je slijedeći – preispitajte odluke koje donosite i ako vas i vašu obitelj, vaš odgoj, vode u provaliju, promijenite ih.
Evo nekoliko praktičnih savjeta:

• Budite pristupačni svojoj djeci. Nemojte ih svaki puta odbijati kada vam dođu sa nekim prijedlogom ili zahtjevom. To daje djeci osjećaj da su nevažna, glupa i dosadna. Kada ćete se željeti uključiti u njihov život, oni će vama onda reći: nemam vremena.
• Djeca stalno pitaju voliš li me i mogu li ti vjerovati. Ponekad roditelji brkaju ljubav i popustljivost, misleći da djeca trebaju imati sve da bi bila voljena. Naravno, to nije istina, ali mnogi to roditelji ne vide. Uzmimo na primjer čokoladu: mnoga bi djeca željela jesti samo čokoladu, ali ako bi samo jela čokoladu, nikada se ne bi razvila, u biti, ona bi im uništila život. Istu logiku možemo koristiti sa PlayStation-om, televizijom, itd. Voljeti djecu često znači reći ne i postaviti granice koje upravo to znače: Volim te! I poslije, kada će djeca biti starija, znati će i drugu stranu toga: Da, mogu vjerovati tati i mami jer oni stvarno žele ono što je najbolje za mene.
• Ne možete dati djeci ono što sami nemate. Ne možete učiti djecu da pomažu drugima, ako to vi ne činite. Ne možete reći djeci da ne lažu ako vi lažete. Stoga, zapitajte se kakvi ste vi sami, kao osobe, jer što su djeca veća, to ćete u njima sve više vidjeti sebe.

Što bi još volio reći ljudima o braku ili odgoju?
-To da ne odustaju. Brak i obitelj su dovoljno vrijedni da se za njih borimo. I da, borba je prava riječ, jer će mnoge stvari napadati našu obitelj i naš dom. Ali za sve što je vrijedno u životu je potreban trud i napor. I ne zaboravite da to ne morate činiti sami, da se možete osloniti na Boga da vam da snagu za tu borbu. Ukoliko imate problema u braku ili obitelji, ne čekajte, nego potražite pomoć. Vrijeme samo po sebi neće riješiti vaše probleme – upravo suprotno, vrijeme će ih samo uvećati, a vama dati osjećaj hladnoće i izoliranosti. Stoga, još danas učinite nešto dobro za svoj brak i svoju obitelj.