Ne dopustite da mali problemi dovedu do prijezira i izolacije.
Trebate li milost u svom braku? Ja trebam.
U posljednje sam vrijeme shvatila kako se lako razljutim ili frustriram oko najmanjih stvari koje moj muž John učini ili zaboravi učiniti. Primjerice, neprestano gubi svoj pametni telefon ili ključeve od auta. Moja prirodna tendencija je da zakolutam očima, mrmljam ili galamim na njega.
Ili zaboravi nešto što sam mu rekla pa se ja razljutim. Zašto ne može upamtiti? Zbog toga se osjećam kao da mu ono što govorim uopće nije važno. Ili ne uspijemo nešto jasno iskomunicirati što dovede do rasprave, a rasprava dovede do međusobnog optuživanja. A sam predmet rasprave možda uopće nije bio tako važan.
Postoje razdoblja kada smo najranjiviji i skloni takvom ponašanju. To najčešće biva kada smo umorni. Kada su nam rasporedi pretrpani i jednostavno nismo imali vremena biti zajedno i prisjetiti se zašto smo najbolji prijatelji.
Nedostatak sna čini nas razdražljivima. Stres i odgovornosti pridonose našoj tendenciji da prigovaramo. Oboje se osjećamo kao da sami obavljamo sav posao, a druga strana ne pomaže koliko bi trebala. Ili nas se ne cijeni kao što bismo htjeli.
Život je ponekad jednostavno više no što možemo podnijeti. I onda nemamo strpljenja jedno za drugoga.
Dok ovo pišem pripremamo naš godišnji „Kamp za rođake“. Naši unuci u dobi od četiri godine nadalje dođu k nama na četiri dana, a onda nam se pridruži i ostatak obitelji na još nekoliko dana. Imamo petero djece i 21 unuka tako da možete zamisliti koliko je priprema potrebno. I ne usuđujemo se krenuti u to umorni.
Ali ovoga puta jesmo umorni. John je zbog mjesec dana iscrpljujućih obveza jako umoran. Ja sam također umorna i kada sam iscrpljena postanem mrzovoljna i gunđava, posebno prema njemu. Preda mnom je, stoga, izbor. Hoću li mu pokazati posebnu milost, ili ću reagirati s prijezirom kada nešto zaboravi, izgubi ili me ponovo upita nešto što sam mu već objasnila?
Činjenica je da i ja njega također razočaram. Oboje smo sebični ljudi. Ali on je jako dobar čovjek i jako sam blagoslovljena. A te male stvari su upravo to – male. Međutim, s vremenom male stvari, ako se pravilno ne obračunate s njima, prerastu u velike probleme prijezira i izolacije.
Želim biti žena koja daje posebnu milost kada je to posebno potrebno. Evo nekoliko savjeta koju su od pomoći u tome:
Prvo, prepoznajte da je problem obično frustracija i onda to pretvorite u smijeh. Smijeh u nezgodnim situacijama može smanjiti napetost i obnoviti perspektivu.
Drugo, upamtite da, kada se realno sagleda, to i nije nešto jako važno. Može vam pomoći da kažete: „Ako je ovo jedino loše što si danas učinio, onda si dobar!“ Nedavno sam dobila kaznu za prebrzu vožnju. Bila sam jako ljuta na samu sebe. Moj dragi mi je rekao: „Ne brini, pa to je samo prometna kazna!“
Treće, prepoznajte kada je potrebno dati posebnu milost i smanjite očekivanja. Možda idete na godišnji odmor s malom djecom. Smanjite očekivanja. Unaprijed planirajte smijati se svemu što pođe krivo – da čak i kada se on izgubi ili ga GPS odvede na krivo mjesto i odbija pitati za upute. Jednoga dana to će biti odlična priča.
Na kraju, molite za svoje srce. Ja danas molim: „Bože učini da budem osoba koja će davati više milosti svom mužu. Pomogni mi da budem manje zahtjevna. Kada se frustriram oko malih stvari, pomogni mi da se prisjetim kako je on divan čovjek. I preplavi me smijehom u danima koji dolaze.“
Piše: Susan Yates
Pingback: Četiri savjeta za pružanje milosti u braku