Podjeli s drugima...

Komunikacija za većinu roditelja znači govoriti djetetu umjesto da razgovaraju s njim. Jedan otac je ispričao razgovor koji je vodio sa sinom : «Pa naravno da razgovaramo! Sinoć mi je sin rekao da želi novi bicikl, a ja sam mu odgovorio da do kraja pojede večeru» .

Ovaj razgovor je šaljiv, ali nam ujedno pokazuje razliku u načinu na koji komuniciraju djeca i roditelji: djeca govore roditeljima o svojim željama i snovima, a roditelji govore djeci što da rade. Međutim, ako samo govorimo djeci što da rade, to nikada neće dotaknuti njihova mala srca niti će im komunicirati našu ljubav.

Nažalost, način na koji želimo djeci komunicirati svoju ljubav je da im osiguramo topao dom, da im kupimo lijepu odjeću, da im organiziramo rođendan u McDonalds-u, da im kuhamo, čistimo… Međutim, sve to ne mora djeci komunicirati našu ljubav. Kako im onda možemo komunicirati ljubav na ispravan i učinkovit način?

Dječja pažnja je usmjerena na ponašanje, što znači da svijet doživljavaju kroz ono što drugi rade, a manje kroz ono što drugi govore. Zbog toga djeca komuniciraju pokazujući emocije i kroz ponašanje. Svojim ponašanjem djeca nam komuniciraju što im je potrebno bez obzira radi li se o više ljubavi, pažnje, prihvaćanja ili više razumijevanja. U vještini komuniciranja postoji nekoliko stvari koje možemo prakticirati kako bismo djeci komunicirali ljubav na ispravan način.

To su:

  • pažljivo slušanje
  • kontakt očima
  • fizički dodir
  • usredotočenost na dijete
  • te mudrost i razboritost u razgovoru s njima

 

Sve nam ovo može pomoći u uspješnoj komunikaciji s našom djecom. No, vjerojatno su ipak najvažniji pažljivo slušanje i mudrost u razgovoru.