Djeca su otporna, ali razvod na njih ostavlja ozbiljne posljedice
“Djeca su otporna” govore godinama stručnjaci. “Oporavit će se nakon razvoda roditelja. Ukoliko je vaš brak loš, ne isplati se ostajati zajedno radi djece.”
Ali onda pročitate nešto poput članka koji se nedavno pojavio na internetskim novinama Kalifornijskog sveučilišta Irvine i podsjetite se da “eksperti” ponekad ne uzimaju u obzir neke najočitije životne činjenice.
Za većinu djece razvod roditelja je poput potresa koji je razorio njihov dom , njihovu sigurnost i stabilnost. To je događaj koji ih obilježi do kraja života.
U članku naslova ‘Moji roditelji su se razveli’ student čiji su inicijali ‘A.E.’ prisjeća se dana kada je saznao da se njegovi roditelji razvode. Bio je tada učenik sedmog razred osnovne škole: ‘Nisam bio iznenađen činjenicom da mi se roditelji razvode. Zapravo, očekivao sam i istovremeno se užasavao trenutka kada ću to saznati. Proteklih su mjeseci sve češće do mene kroz zatvorena vrata iz prizemlja dopirale njihove svađe i to mi je već postalo normalno. Tada je započelo moje pribojavanje trenutka istine. Jednog je dana mama rekla mojem srednjem bratu i meni (mojem najmlađem bratu vijest su objavili tek kasnije): ‘Možete li doći na trenutak u gostinsku sobu s nama?’ i u mojoj glavi je počela odzvanjati poruka koju sam toliko puta do tada ponovio.’ Samo da ne kažu da se razvode, samo da ne kažu da se razvode…’
Ali bila je to istina. Kada mu je mama rekla da se ona i tata razvode, prema njegovim riječima, osjećao se: ‘ Kao da mi je tijelo protreslo 15. 000 volti’. Kasnije opisuje i kako je doživio očevu reakciju: ‘Tog dana u gostinskoj sobi sam prvi i jedini puta u životu vidio svojeg tatu kako plače. Gledati njegove oči vlažne od suza, pocrvenjelo lice i čuti ga kako šmrče kroz suze dok naposlijetku nije zario lice u ruku i počeo se tresti bez glasa bilo je kao gledati Supermana kako se strovaljuje s neba.
Vrijedi pročitati cijeli članak. Ono što ga čini posebno zanimljivim je činjenica da su se događaji koje opisuje zbili nakon napada na Svjetski trgovači centar 11.rujna i da se u članku njegova obiteljska situacija uspoređuje s gorućim zgradama nakon terorističkog napada.
Student opisuje ljutnju koju je osjećao u mjesecima nakon objave o razvodu te kako ju je iskaljivao na svojoj obitelji, prijateljima i profesorima u školi. Iako se s vremenom staložio i naposlijetku bolje razumio i prihvatio svoje roditelje, još uvijek ga prati osjećaj gubitka. U zadnjem odjeljku članka piše kako on i njegova braća posjećuju njihovog tatu i kako im se ponekad pridruži i mama pa zajedno večeraju. Riječi kojima završava njegova priča su:’Tijekom tih večeri nikad nisam tužan’.
Korišteno uz dopuštenje. Prijevod: E.P.