Gnjev je dio naše prirode – kod nekoga u većoj, a kod nekoga u manjoj mjeri. Zašto ga trpimo? Zašto zadržavamo gnjev u svojoj osobnosti? Zato jer funkcionira! Kad se naljutimo, dobivamo energiju – tu adrenalinsku injekciju – da učinimo nešto po pitanju stvari koja nas je naljutila. Sramota me je priznati da sam od svog oca imao priliku naučiti da ćeš, ako se kod kuće dovoljno razljutiš, na kraju uvijek istjerati svoje. Muškarci i žene mogu u jednakoj mjeri dopustiti gnjevu da ovlada njima.
Za ostatak članka, kliknite ispod na opširnije. Mi muškarci smo posebno podložni iskazivanju gnjeva. Postoje i razlozi za to. U našoj sredini se nježne, suosjećajne i ponizne muškarce smatra mlakonjama. Ali kad se razbjesni… e, to je muškarčina kakvu društvo voli!
Gnjev je jedan od malog broja kulturološki prihvatljivih muških osjećaja. Zbog toga su mnogi muškarci skoro sve svoje osjećaje (npr. povrijeđenost, strah i nesigurnost) naučili ispoljavati u vidu gnjeva. Postalo je im sasvim normalno živjeti s gnjevom. Čuo sam mnoge muškarce kako govore: «Priznajem, znam planuti – ali se odmah oporavim. Za par minuta me prođe.» Pa isto je bilo i sa atomskom bombom koja je sravnila Hirošimu – i koja je napravila jako puno štete. Znajte, muškarci, da u svom gnjevu možete u vrlo kratkom vremenu napraviti jako veliku štetu.
A vi, žene, znajte da svojim načinom komunikacije možete svojim muževima pomoći da suzbiju svoj gnjev, ili još više uvećati njihov problem. Moja žena Kit kaže: «Reći ću vam na koji način ja NISAM težila za mirom u našem braku kad bismo se Drew i ja posvađali. Drew je već spomenuo da se morao naučiti obuzdavati. Jako se popravio, i stvarno mi je drago zbog toga. Ali znate što bih ranije radila kad bi se on naljutio? Provocirala bih ga, kako riječima, tako i djelima. Točno sam znala gdje je osjetljiv, i točno bih tamo bockala. I čineći to, sve vrijeme mi je bilo drago što barem ja ne divljam! Mir mi nije bio ni kraj pameti.»
Otvoreno iskaljivanje gnjeva, kako kod muškaraca tako i kod žena, postalo je državni problem u međuljudskim odnosima. U proteklih par godina je nasilje u obitelji dobilo jako veliki publicitet, i to s razlogom. Ne postoji nikakav opravdan razlog da biste udarili, ili na neki drugi način, ozlijedili svog bračnog partnera. Što god rekao ili učinio, nemate ga pravo udarati. Skočite u jezero pa se rashladite, ali nikako ne nasrćite na svog partnera. Ako u vašoj vezi ili braku ima nasilja, obavezno potražite savjet stručnjaka. Problem neće nestati sam od sebe. To je vrlo ozbiljno pitanje, i s njime se morate suočiti.
Međutim, ima i nas kojima nikad nije palo na pamet da udarimo ili na neki drugi način ozlijedimo svoje partnere, ali smo zato znali reći nešto što bi ih jako zaboljelo. To je vid emocionalnog zlostavljanja. Istini za volju, možemo svojim jezikom toliko povrijediti svog partnera da će njegove rane biti otvorene dulje nego što bi trebalo da modrica prođe ili slomljena kost zacijeli. Ja to nazivam verbalnim nasiljem. Kad namjerno želite riječima povrijediti svog partnera, činite zlo. Uopće me ne zanima o čemu se radi. Ne zanima me ni tko je u pravo, a tko u krivu. Ako se trudite svojim riječima povrijediti partnera, činite zlo, i to mora prestati.
Postoji još jedan oblik gnjeva. Oni ljudi, koji neće planuti od bijesa, možda ipak u sebi potiskuju neki gnjev nižeg stupnja. Ljudi znaju reći: «Ne sviđa mi se što vlada troši toliki novac na to i to… predsjednik ne radi svoj posao… itd.» A onda stvar dolazi korak bliže kući: «Ova kuća je uvijek u takvom neredu… zar uvijek isto za večeru?»
Što ćemo učiniti s gnjevom? Ako su čovjek ili žena odrasli u stalnoj prisutnosti gnjeva, nema jednostavnog rješenja. Reći ću vam što je meni pomoglo. Prvo, ne morate istjerati bitku do kraja. Bolje je ostaviti stvar neriješenom, nego nastaviti se boriti i nepovratno narušiti brak. Nakratko se povucite. Ohladite se. Ako pokušavate u svom gnjevu riješiti konflikt, samo će biti još gore. No, povlačenje je samo privremeno rješenje. Da biste unaprijedili svoj brak, morate razviti takvu umjetnost komunikacije koja će vam pomoći da uspješno rješavate teška pitanja.
Nadalje, valja paziti da li je vaš izljev gnjeva srazmjeran s prijestupom. Recimo, možda mi je taj dan na poslu bilo užasno. Isporuke su kasnile, računalo mi je izbrisalo sve podatke, i još sam se sporječkao s kolegama. Nakon toga dolazim kući i žena mi servira večeru – i to prevruću. Opekao sam jezik, i onda sam riječima zgromio svoju ženu. Dogodilo se to, da sam krivo usmjerio gnjev i frustraciju koji su mi se nakupili na poslu. A tamo ne bih smio napraviti tako nešto. Ako bih često praskao na poslu, morao bih tražiti drugi posao. Međutim, kod kuće se mogu ispuhati bez ikakvog rizika. Ako vam je stalo do vašeg međusobnog odnosa, takav postupak nije nimalo pametan.
Treba paziti na ono što ja nazivam kuponom s bodovima. Znate ono, kupite picu ili već nešto, pa vam daju kupon za popust, i svaki put kad kupite isti proizvod, to vam na kuponu označe. Kad skupite dovoljno bodova, odnesete kupon i zamijenite ga za besplatnu picu ili sladoled. U počecima našeg braka je Kit znala učiniti nešto što me iritiralo, ali bih to prešućivao, bilježeći to na «kupon za popust» u svojoj glavi. Onda bi ona učinila još nešto što mi se ne bi svidjelo, što bih ja obilježio još jednim bodom na kuponu. Na kraju bi se taj kupon i napunio – a onda je slijedila naplata. Tad bismo se gadno posvađali. Pamćenje prekršaja nikako nam neće pomoći da obuzdamo svoj gnjev.
Možda mislite da je onda najbolje odmah sve rješavati. Ne, ne mora značiti, jer može vam se dogoditi da se počnete prepirati i svađati bez prestanka. S druge strane u Bibliji čitamo da je čovjeku čast oprostiti krivicu (engl. overlook-ne obazirati se, op.prev.). Oprostiti! To baš i nije u skladu s našim običajima, zar ne? Naše društvo nas uči da se moramo zauzeti za sebe. Pa ipak, ako naučimo oprostiti krivicu, lakše ćemo obuzdavati svoj gnjev. I danas, kad uspijem oprostiti neki prijestup – pustim ga da me zaobiđe – veselim se: «To! Još jedan bod za mene!» Kad oprostimo prijestup, ne postajemo slabiji, nego bolji.
Apostol Pavao je napisao: «… ja neću ničemu robovati.» Ja ne želim robovati svojoj nagloj naravi. Stoga sam donio jednu odluku: ništa što će Kit učiniti neće biti tako loše da bih morao bjesniti. Ako se razbjesnim, nije kriva ona nego ja. Više puta sam podlegao, ali napredujem. Nikada nisam bio na sastanku društva liječenih alkoholičara, ali znam da to ide nekako ovako: čovjek ustane i predstavi se: «Zdravo, moje ime je Tom, i alkoholičar sam. Trijezan sam već dvije godine.» Netko drugi će reći: «Zovem se Bill, i trijezan sam šest mjeseci.» Netko će možda morati priznati: «Ja sam trijezan tek dva dana.» Evo, i ja danas stojim pred vama. Ime mi je Drew, i muž sam nagle naravi. Već godinu dana se lijepo ophodim prema svojoj ženi. Prije toga sam se dvije godine lijepo vladao, ali sam ubrljao stvar i morao sam početi računati ispočetka. Prije nego što sam počeo voditi ovu evidenciju u glavi, gotovo svaki tjedan bih se znao naljutiti zbog nečega. Onda se to prorijedilo na svaka dva tjedna, pa na mjesec, čak i na šest mjeseci. Često kad se nađem u napasti da pobjesnim, samo se sjetim da ću onda morati početi brojati od nule, i već mi je lakše svladati se.
Osobama koje su se, možda i godinama, prepuštali gnjevu neće biti lako riješiti ga se. Međutim, trud će se svakako isplatiti. Jer ako se trudimo, uspješnije ćemo se nositi sa tom nevoljom, koja će nas sve cijelog života mučiti.
Još jednom napomena – u koliko imate problema sa gnjevom, te ako on prerasta bilo u fizičko ili emocionalno/verbalno zlostavljanje, obavezno se obratite savjetniku.
Za Fokus obiteljski život napisao Drew Coons