Predanost u braku

Jednom sam pročitala priču o suprugu koji je učio što znači predanost u braku. Priča je išla ovako:

Za doručkom u vrijeme kada smo bili novo-vjenčani bračni par bez djece, rekao sam svojoj supruzi da se baš i ne osjećam vjenčano. To što sam rekao nije bila prijetnja niti osuda. Čak nisam niti bio siguran što sam zapravo pod tim mislio. Ta izjava je bila jedna od onih koju čovjek kaže i onda shvati da bi bilo bolje da je šutio. Nemojte me krivo shvatiti. Naš bračni život je tekao glatko. Oboje smo bili zadovoljni zajedničkim ciljevima i onim što smo do tada postigli. Sve je bilo u redu, ali se ja jednostavno nisam osjećao vjenčanim.

Moja supruga može govoriti pogledom i tog trenutka njezin mi je pogled govorio da previše pričam. Ustvari, nekoliko trenutaka nakon što sam bubnuo tu budalastu izjavu njezine su mi oči sve govorile. Promatrala me je, pitala se i razmišljala. Ustala je od stola i iz kuhinje otišla u spavaču sobu. Mogao sam čuti otvaranje i zatvaranje ladice. Vratila se u kuhinju, stavila na stol naš vjenčani list i rekla:”Možeš se osjećati kako god hoćeš, ali ovaj dokument govori da si vjenčan. Ukoliko se pokušaš ponašati kao da to, nisi onda ćeš to požaliti.”

Ova je supruga shvatila da brakovi ne opstaju zbog osjećaja nego zbog održanih obećanja. Upravo ta održana obećanja su jedan od najboljih načina na koji možemo pokazati našoj djeci da vjerujemo u vlastite izjave o ljubavi. Ljubav raste kroz nevolje koje uspješno savladavamo iako nam današnje društvo sugerira da ljubav ne bi trebala biti bolna. S jedne strane želimo da nam brak bude poput romantične pripovijesti, a umjesto toga više nalikuje novinskim člancima iz žutog tiska. Život postane težak, supružnici se nadu u kušnji i nakon nekog vremena se počnu opravdavati da su izgubili osjećaje jedno za drugo, baš kao u pjesmi grupe “Righteous Brothers” pod naslovom “You’ve Lost That Loving Feeling” (izgubio si taj osjećaj zaljubljenosti). Nije neuobičajeno da se u braku izgube iluzije o ljubavi. Možda ste čak na nečijem vjenčanju razmišljali ovako:

“Pitam se, znaju li mladenci da osjećaji s kojima će otići na medeni mjesec neće trajati dugo?”
“Pitam se, znaju li da je stvarnost otporna na ljubav?”
“Pitam se, znaju li da to što se ujutro bude pored nekog prestaje biti nešto novo?”
“Pitam se, pitam se, pitam se…”

Donosimo im vjenčane darove, nazdravljamo njihovoj sreći i nadamo se da će njihova ljubav izdržati test vremena. Ponekad izdrži, ali još češće ne izdrži. Mislim da nitko tako dobro ne može opisati slomljeno srce kao pisci country glazbe. Njihovi stihovi su često tragikomični:

“Ukrala mi je srce tako da mi ni odijelo više dobro ne stoji.”
“Otići od tebe na ulično blato i nije neki napredak.”
“Kako mi možeš nedostajati kad si stalno sa mnom?”
“Ako želiš da ti pivo bude hladno samo ga stavi pored srce moje bivše supruge.”

Lako je smijati se ljubavi koja se iskrivila pod stresom svakodnevnog života kada se ne radi o našem slomljenom srcu. Ali, kada smo mi ti koji smo usred svađe, kada se naše srce slama, kada je partner odustao od nas i kada je u pitanju naše dijete koje je nesretno i nesigurno zbog razvoda, tada šale i nisu tako smiješne.