Podjeli s drugima...
mladi-par-klupa

© Sergio Vassio / CC

Biti u braku nije lako! Muž i žena moraju biti svjesni da ih u braku čekaju iznenađenja i da će im se morati prilagođavati. Tako je bilo i kod Barbare i mene. Vjerojatno najveća potreba za prilagodbom pojavila se u samim počecima našeg braka, a izazvana je razlikama u odgoju. Barbara je odrasla u finom kraju, u predgrađu Chicaga, a kasnije je živjela i u predgrađu Houstona. Ja sam odrastao u Ozarku, u državi Missouri; u malom mjestašcu u zabiti. Barbara je stupila u brak kao fina mlada dama, dok sam ja bio pravi pravcati seljo. U nekim stvarima nam se činilo kao da smo došli iz dvije različite zemlje, dok smo kod pojedinih pitanja bili kao da smo potekli iz dvije različite galaksije.

Ima razloga za bračnim prilagodbama koji su prilično krupni: ovisi o tome jeste li odrasli uz oba roditelja ili samo uz jednoga; jeste li bili jedino dijete ili ste imali gomilu braće i sestara; jeste li iz obitelji koja je sastavljala kraj s krajem ili ste rođeni sa zlatnom žlicom u ustima; i jesu li se možda vaši roditelji protivili religiji. Popis bi se mogao nastaviti, sa suprotnim osobnostima, različitim kulturnim podrijetlom…

Najmanje prilagodbe tiču se razlika u tradiciji, sustavu vrijednosti, navikama i pravilima koja je svatko naučio u svome jedinstvenom okružju. Vremenom će doći i potreba za prilagodbama po pitanju seksa, financijskih poteškoća i poslovnih pritisaka. A nemojmo zaboraviti niti na veliku promjenu u malom paketu – malu bebicu! Tako je, tu je i prvo dijete.

Često su upravo te sitne razlike uzrok najveće frustracije i iziskuju najkreativniju fleksibilnost. Netko je rekao: «Manje me umara uspon uz planinu nego zrno pijeska u cipeli.»

Zrno pijeska može biti i zahodska daska. Možda muž potječe iz obitelji gdje su bili sami dječaci, i gdje je daska po pravilu bila dignuta gore. Ako se takav momak oženi curom iz obitelji u kojoj su bile sve same cure i gdje je zahodska daska uvijek stajala vodoravno, jasno vam je kakav konflikt može izbiti i gdje se treba prilagoditi.

U našem domu je to zrno pijeska godinama bilo moje “pomaganje” Barbari sa stavljanjem mojih čarapa u košaru za prljavo rublje; izvrtao sam ih tako da se “opere ona prljava strana”. Na kraju me je naučila kako to “treba” ići.

Svaka vjenčana osoba će se morati prilagoditi svome partneru u njegovim osobinama koje je u ružičastim danima zabavljanja zanemarivao, ili ih nije primjećivao. Koliki su se ljudi u braku susreli s bolnim frustracijama i upitali se: “Što mi je ovo trebalo? Jesam li uopće u braku s pravom osobom?”

Ako dođe do ovakvih pitanja, morate ih odmah riješiti. Jer, ako se hitno ne razračunate s takvim sumnjama, one će do daljnjega ostati visjeti u zraku nad vašim brakom, kao udaljeni olujni oblak.

Tko god se muči s ovim pitanjem, neka se prisjeti biblijske zapovijedi u Postanku 2,24-25, gdje se bračnim drugovima zapovijeda da napuste, prionu i postanu jedno tijelo, pritom moraju biti potpuno transparentni jedno pred drugim. Ako vas takve sumnje more, suočite se s njima; odvojite jedan vikend kada ćete nasamo otići nekamo tražeći Gospodnji savjet i moliti za njegov mir po tome pitanju.

Uvjeravam vas da ste u braku s pravom osobom. Otkud ja to znam? Znam zato što Bog mrzi rastavu braka, i što želi da brak bude doživotan. Možda ste u svom braku zglajzali tako što niste slušali što vam Biblija govori, ali ona je ipak jasna: nikako ne smijete poništavati svoju navodnu grešku, čineći time drugu grešku.

Moći ćete se uspješno prilagođavati onda kad budete smatrali svoj brak bitnijim od vaših individualnih dragocjenosti i želja. Jer ako se grčevito držite onoga što sami želite, nikada nećete shvatiti da je zapravo najvažnija dobrobit vašeg braka.

Evo što trebate znate o bračnim prilagodbama:

Prvo, morate shvatiti da su prilagodbe neizbježne. Svaki bračni par će se mučiti sa pijeskom u cipelama. To je potpuno normalna stvar. Ako unaprijed shvatite da ćete morati malo prilagoditi svoje ponašanje i naučiti tolerirati one osobine vašeg partnera koje vas živciraju, tada će vaš stav odražavati Jakovljeve riječi: «Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje» (Jakovljeva 1,2). Dakle, smatrajmo potpunom radošću kad – a ne ako – upadnemo u razne kušnje.

Drugo, znajte da Bog ima svoje ciljeve koji su vezani za vaše prilagođavanje. Bog pomoću takvih problema sjedinjuje dvije jedinstvene osobe u nešto novo što se zove «mi». Uvjeren sam da Bog djeluje kad se prilagođujemo kako bi nas naučio da volimo jedno drugo, bitno drugačije i nesavršeno, ljudsko biće. A u onim najdragocjenijim trenucima će vam Bog putem vašeg braka pokazati kako da volite one koje nije lako voljeti.

Treće, zatražite da vam Bog podari mudrost za život s ovom osobom, koja je različita od vas. Umjesto da se upinjete promijeniti svoga partnera i iskorijeniti loše navike iz njega, gledajte kako da prihvatite takvo stanje stvari, ili pak promijenite sebe. Barbara je to shvatila u ranim danima našeg braka. Prisjeća se: «Morala sam shvatiti da je Bog taj koji će mijenjati Dennisa. Ja to nisam mogla.» Brak jest institucija, ali ne kazneno-popravna.

Četvrto, ne zaokupljajte se previše partnerovim manama, nego se ranije pozabavite vlastitima! Isus nam je naložio da najprije izvadimo brvno iz vlastitog oka, pa da tek onda vadimo trunje iz tuđih očiju. To je nebeski savjet za brak. Ako nisam spreman mijenjati se, odakle mi pravo to očekivati od Barbare?

Peto, donesite odluku da ćete aktivno poraditi na (neizbježnim) prilagodbama. Apostol Pavao nas savjetuje kako da se pozabavimo takvim vrućim krumpirima kad naletimo na njih: «Ne činite ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe!» (Filipljanima 2,3). Tako izgleda brak utemeljen na milosti, gdje dopuštamo svojem partneru da bude drugačiji od nas, i gdje zarad njega radimo ustupke.

Poneki put predavači na konferencijama Obiteljskog života pozivaju bračne partnere da pogledaju jedan drugoga u oči i naglas kažu: «Ti mi nisi neprijatelj.» Kasnije tijekom konferencije muževi i žene odlaze korak dalje i govore jedno drugome: «Prijatelj si mi.»

Smatrate li svoju ženu/svog muža svojim prijateljem? Ako ne, je li moguće da se niste dobro prilagodili jedno drugome, i da dopuštate sitnicama da vam ukradu ljepotu vašeg braka?

Nije jednostavno prilagoditi se, ali se isplati. Što biste već danas mogli učiniti, kako biste svom bračnom partneru jasno dali do znanja da vam nije neprijatelj, nego dragi prijatelj?

Bob Lepine, čovjek koji zajedno sa mnom vodi radijsku emisiju «FamilyLife Today» (Obiteljski život danas), se dosjetio vrlo praktičnog načina za olakšavanje prilagodbi u svome braku. Bob kaže da on i njegova žena Mary Ann koriste ljestvicu prioriteta kad izražavaju što žele. Na primjer, kad odlučuju u koji restoran će otići, oboje predlože više mjesta. Ako nijedno od njih nema posebnu želju ići na neko od tih mjesta, to se mjesto eliminira. Tada će Bob možda reći: «Meni se nekako jede kineska hrana», na što bi Mary Ann mogla odgovoriti: «A meni se baš jako jede meksička». Bob na to vjerojatno odgovara: «Onda će tvoja jača želja prevladati moju slabiju. Idemo u meksički restoran.»

Dakako, drugi put može biti obratno, jer tad će možda Bob umirati za kineskom hranom, pa će Mary Ann popustiti.

Uglavnom će onaj kojem je manje stalo do nečega konkretnog biti taj koji će popustiti pred partnerovom jačom željom za nečim. Ali zato će onaj partner, kojem ovaj put želja nije ispunjena, biti sretan kad vidi koliko je druga strana zadovoljna odlukom.