Ono što vjerujemo utječe na svaku odluku koju donosimo. Pavao je napisao:

” Zato mu se uporno nastojimo svidjeti…”.

Prvo pitanje koje bismo si uvijek trebali postavljati je: “Sviđa li se ovo Isusu?”. Osnovna svrha braka, osim sreće, seksualnog ispunjenja, rađanja djece, zajedništva, međusobnog pomaganja i potpore, je svidjeti se Bogu. Izazov, naravno, leži u tome što je takav način života u potpunosti nesebičan. Umjesto da se pitamo: “Što će mene učiniti sretnim?”, rečeno nam je da se trebamo pitati: “Što će Boga učiniti sretnim?”. Nekoliko stihova dalje Pavao ponavlja: “A on je umro mjesto sviju, da živi ne žive više sami za sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih.”
(2. Korinćanima 5:15).

Kao kršćanin nemam drugog izbora. Trebam nastojati živjeti za Isusa i učiniti Ga pokretačkom snagom svojeg života. To mogu samo ako svakodnevno umirem svojim vlastitim željama. Moram uništiti poriv da se u svemu što radim i kod svake odluke koju donosim prvo pitam što je najbolje za mene. Pavao o ovome govori vrlo slikovito: “Mi uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove, da se na našem tijelu očituje život Isusov.” (2. Korinćanima 4:10).

Kao što je Isus pristupio križu, i ja moram pristupati križu noseći Njegove smrtne patnje tako da Njegov život – Njegovi motivi, Njegove namjere i Njegova naklonost budu u svemu što činim.

Photo Credit: Steffy B. via Compfight cc

Photo Credit: Steffy B. via Compfight cc

Svidjeti se Bogu kroz bračni odnos

Na svoju suprugu trebam gledati očima pravog kršćanina: “Zato mi od sada ne poznajemo nikoga po tijelu.” (2. Korinćanima 5: 16a). Razlog je jasan:

” Ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (5:17). Dio tog novog identiteta je i novo poslanje, poslanje koje ima svaki kršćanin, kao što ga ima i sam Isus Krist: “A ovo sve dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i povjerio nam službu pomirenja…” (5:18).

Razmislite malo o ovome. Kristov je poziv bilo izmiriti nas i ponovo sjediniti s Bogom. Sada je na nama da i sami budemo izmiritelji.

Naravno da Pavao govori o širenju poruke spasenja. Međutim, nije moguće vjerodostojno govoriti o izmirenju s Bogom ako su bračni odnosi puni neprijateljstva, svađa i ako završavaju razvodom. Sve što činim ili govorim treba biti u skladu s porukom izmirenja. Pravi glasnici poruke izmirenja možemo biti jedino ako to izmirenje prakticiramo u svojim odnosima, osobito u braku. Ako moj brak nije u skladu s mojom porukom, promašio sam svoj životni cilj: svidjeti se Kristu i vjerno provoditi poslanje izmirenja – širiti Radosnu vijest o izmirenju Boga s ljudima kroz Isusa Krista. Ako me pokreće želja da se svidim Bogu, davat ću sve od sebe da gradim brak koji je slika tog izmirenja. Gradit ću odnos koji je uzor praštanja, nesebične ljubavi i požrtvovnosti.

Nikako ne želim da drugi ljudi misle da sam prestao voljeti svoju suprugu i da više neću biti uz nju. Ne želim da misle da nisam uspio ispuniti obećanje koje sam donio prije mnogo godina. Nažalost, upravo je ovo slika koju svojim ponašanjem daju mnogi kršćani. Prema statistikama postotak razvoda među “nanaovo rođenim” kršćanima veća je nego među ateistima (27 prema 23 %). Najviši postotak razvoda imaju oni koji sebe nazivaju “radikalnim” kršćanima (30 %). Ne možemo biti vjerodostojni pronositelji Radosne vijesti ako je sami ne živimo.

Znam da postoje iznimke. Jedan od razloga zbog kojih želim dati sve od sebe i sačuvati svoj brak nije to što ću tako biti sretniji (iako vjerujem da hoću); nije to što svojoj djeci želim pružiti siguran dom (iako je i to moja želja); nije to što bi mi bilo strašno gledati svoju ženu kako sve počinje ispočetka (iako znam da bih se osjećao upravo tako). Glavni razlog zbog kojeg čuvam svoj brak je to što je to moja kršćanska dužnost. Ako je osnovna svrha mojeg života širiti Radosnu vijest, ne želim učiniti ništa što bi to ugrozilo.