Tehnologija se mijenja tako brzo da je malo nas svjesno kako se mijenja i naše ponašanje.
Vozite se gradskim ulicama i nađete se iza nekoga tko vozi 20 kilometara sporije od ograničenja brzine. Što vam prvo pada na pamet? Čovjek se mora skinuti s mobitela!
Sjedite na tribinama tijekom srednjoškolske nogometne utakmice. Primjećujete kako mnogi učenici ne samo da ignoriraju utakmicu, već i prijatelje koji se nalaze pored njih. Umjesto toga okupirani su slanjem poruka drugim prijateljima.
Hodate zračnom lukom i primjećujete čovjeka koji hoda amo – tamo, maše rukama i razgovara putem mobitela vičući na sav glas. Pomislite si: „Ovo je razlog zašto se nadam da nikada neće dozvoliti razgovore mobilnim telefonima tijekom letova.“
Zvuči li vam ovo poznato? U posljednjih petnaest godina mobilni telefoni su pokorili svijet. Mogu nabrojati pedesetak načina kako su nam ti telefoni unaprijedili život. Ali ako ste poput mene i možete se sjetiti kakav je život bio prije no što smo svi nabavili mobitele, možda se pitate jesu li sve promjene na dobro.
Sjećate li se onih dana kada ste mogli otići u kino – ili u crkvu – i pritom ne brinuti hoće li vas ometati zvonjava telefona ili svjetleći ekran mobitela osobe koja piše poruku? Sjećate li se kada sastanci na poslu nisu bili prekidani pozivima na koje su se ljudi jednostavno morali javiti?
A ovo je još jedna scena koju svi redovito viđamo:
Uđete u restoran i primijetite par koji sjedi pored vas. I primjećujete da baš i ne uživaju u ovoj prilici da provode vrijeme zajedno jer jedno od njih strpljivo čeka da druga strana prestane razgovarati ili slati poruke mobitelom. I mislite si: „Kako tužno da ne razgovaraju.“
Prilagođavanje na novu tehnologiju nije ništa novoga. Električna energija, automobili, telefoni, radio, televizija, računala i mnogi drugi izumi donijeli su značajne promjene u našu kulturu i način kako se odnosimo prema svojim supružnicima, djeci i prijateljima. Ali brzina kojom se promjene odvijaju od 1995. godine je zapanjujuća. Svjedoci smo pojave interneta, mobilnih telefona i njihovog spajanja. Sada možemo biti spojeni 24 sata dnevno, gdje god se nalazili.
Tehnologija se razvija takvom brzinom da većina nas gotovo da nije svjesna kako se i naše ponašanje mijenja. Ali počeli smo se buditi. U proteklih nekoliko godina primijetio sam povećan broj članaka i knjiga tema i naslova poput: Is Google Making us Stupid? (Čini li nas Google glupima?) Attached to Techonology and Paying the Price (Vezani uz tehnologiju zbog čega plaćamo cijenu), Is Facebook Making us Lonely? (Čini li nas Facebook usamljenima?)
Zanimljiv članak koji mi je nedavno privukao pozornost je je The Flight from Conversation (Bijeg od razgovora) objavljen u New York Timesu. Sherry Turkle, autorica i profesorica na Sveučilištu MIT, piše kako je zabrinuta jer je naša nova sposobnost da budemo jednostavno spojeni putem interneta ili mobilnih telefona dovela do toga da su mnogi od nas zaboravili na važnost razgovora u razvoju snažnih odnosa.
Kroz proteklih petnaest godina proučavala sam tehnologiju mobilne spojivosti i razgovarala s stotinama ljudi koji dolaze iz svih dobnih skupina i okolnosti o njihovim životima koji su prikopčani na mreže. Spoznala sam da su male naprave koje svi nosimo sa sobom tako moćne da mijenjaju ne samo ono što činimo, već i tko smo…
Ljudski odnosni su bogati; zahtjevni su i zapetljani. Stekli smo naviku raščišćavanja odnosa putem tehnologije. I skretanje od razgovora prema spojenosti je dio toga. Ali to je proces u kojem djelujemo na uštrb sami sebi. Još gore, čini se da nam s vremenom više uopće nije stalo; zaboravljamo da postoji razlika.
Kušani smo da mislimo da se naši „zalogajčići“ online čavrljanja mogu zbrojiti i računati kao prvi razgovor. Ali tome nije tako. E – mail, Twitter, Facebook, svi oni imaju svoje mjesto – u politici, trgovini, romantičnim odnosima i prijateljstvima. Ali bez obzira koliko vrijedni bili, ne mogu zamijeniti razgovor.
Taj pomak od razgovora prema spojenosti – od razgovora prema pisanju poruka – trebao bi zabrinjavati svaki bračni par i svakog roditelja. Druge tehnologije – posebice televizija – su nas dugo godina odvlačile od razgovora, ali nedavni tehnološki napredak nam daje mogućnost da ga potpunosti zamijenimo. A kako ćete razviti i održati snažni odnos sa svojim supružnikom ili bilo kojim drugim članom obitelji ako ne razgovarate jedni s drugima.
Neki roditelji se počinju pitati zaostaju li njihovi tinejdžeri – koji su opsjednuti pisanjem poruka – u sposobnostima verbalnog izražavanje i međuljudskim vještinama. Turkle piše: „Šesnaestogodišnjak koji se oslanja na pisanje sms-ova u gotovo svemu, gotovo čeznutljivo kaže: „Jednoga dana, da jednoga dana, ali svakako ne sada, volio bih naučiti kako razgovarati.“ Mislim da će morati naučiti tu vještinu prije nego se oženi.
Imam još mnogo za reći na ovu temu, ali volio ih dobiti i povratne informacije. Što vi mislite o ubrzanim promjenama s kojima smo suočeni u tehnologiji i tome kako one utječu na brak i obiteljski život? Mislite li da sam pretjerano zabrinut? Jeste li vi učinili nešto kako biste postavili neka ograničenja za korištenje Interneta i mobilne tehnologije u svojoj obitelji? Recite mi koja su vaša razmišljanja u prostoru za komentare.
Piše: Dave Boehi.