Tinejdžeri i seks

Nedavno je jedna majka dovela u moju ginekološku ordinaciju svoju četrnaestogodišnju kćer. Dovela ju je jer je saznala da je njezina kćer seksualno aktivna. U razgovoru s njom saznala sam da je mlada dama počela biti seksualno aktivna s dvanaest godina te da je tijekom te dvije godine promijenila četrnaest različitih partnera. Kada sam ju pitala o tim partnerima, njezin je odgovor bio: ‘’Pa ja sam imala odnose samo sa svojim dečkom.’’

Naša ju je popularna kultura dovela do razmišljanja da je uredu imati seksualne odnose u dobi od dvanaest ili četrnaest godina sve ako si s nekim u vezi. A za nju je to bilo uredu jer je sa svakim seksualnim partnerom tada bila „u vezi’’.

Sada se možete poigrati brojkama, kao što sam to učinila ja, i izračunati koliko bi ona mogla imati partnera do svoje osamnaeste godine, jer očito je da te veze nisu dugo trajale. I tako sam vodila poučan razgovor s majkom i kćerkom o tome što bi to značilo za njeno tijelo s fizičke, psihološke i emocionalne strane.
Jedna od bitnih stvari bila je da sam morala pomoći majci da shvati da roditelji imaju velik utjecaj na odluke koje njihova djeca donose. Rekla sam majci da se time, što je dovela kćer u ordinaciju i tražila da „pomognem njezinoj kćeri da to što radi, radi na siguran način’’, odrekla (ili barem zanemarila) svoje odgovornosti prema kćeri. Zatim sam ju upitala: ‘’Što želite svojoj kćeri? Što želite da vaša kćer čini?’’. Zamolila sam je da ona porazgovara sa svojom kćeri.

Nepoznati rizici

Roditeljima je uvijek teško razgovarati o seksu sa svojom djecom. Ukoliko imaju seksualnu povijest u kojoj su imali odnose s više partnera, tada im je još teže razgovarati o seksu te im dati dobre upute o tome kako se ne upuštati u seksualne odnose prije braka. No ta prošlost također može dati na težini njihovoj vjerodostojnosti. Roditelji ne žele da njihova djeca učine iste pogreške koje su oni sami učinili.
Za mlade žene ili mladiće s takvom seksualnom poviješću , rizik seksualno prenosivih bolesti je visok. No postoje i emocionalni i psihološki rizici kojih roditelji i djeca trebaju biti svjesni kada se radi o seksualno aktivnim tinejdžerima izvan braka.
Na primjer, kada činimo nešto uzbudljivo, hormon imenom dopamin se otpušta u mozgu i u nama proizvodi dobar osjećaj, osjećaj uspjeha. Taj hormon potiče nas da tu aktivnost ponovimo.

Dopamin je potreban jer on daje djeci onaj uzbudljiv osjećaj u vezi napuštanja doma i preuzimanju velikog rizika prema osamostaljenju, a to je bitan dio odrastanja. No, također taj hormon može biti i opasan jer ako dijete, na primjer, voli vožnju od 160 km/h po zavojitoj nizbrdici, on dobije dozu dopamina i za to. A dopamin u njemu potiče želju da to ponovi.
Kada bilo tko od nas ima seksualne odnose, velika doza dopamina dolazi u naš mozak. On se otpušta kada oženjeni par ima seksualne odnose, a to ih (uz ostale kemijske i emocionalne procese) potiče da to čine iznova i iznova što zatim vodi do trudnoće i dobivanja bebe. Ali dijete koje nije u braku i ima seksualne odnose, također želi taj čin ponavljati. Tu se radi o istom hormonu koji je tajanstveno povezan s ovisnošću na drogu i nikotin.

Emocionalna povezanost

Još jedna od činjenica koju tinejdžeri ne razumiju je da, iako samo jednom s nekim imaju seksualni odnos, biti će emocionalno povezani s osobom s kojom su imali seksualni odnos, a ta povezanost može trajati i čitav život. Tijekom seksualnog odnosa, u ženskom mozgu ima više receptora za oksitocin, dok u muškom mozgu ima više receptora za vazopresin. Oba hormona uzrokuju emocionalnu povezanost kod osoba, čak i nakon samo jednog seksualnog odnosa.
Dakle kod onih koji su u vezi, ne samo da je prisutan dopamin koji ih nagrađuje za ponavljanje čina, već su prisutni i oksitocin i vazopresin koji ih emocionalno povezuje. Dakle, postajete povezani, ovisni jedno o drugome.
U braku je to dobra stvar jer ćete ostati povezani jedno s drugim. Rađaju se djeca i povezujete se s tom djecom, brinete o njima, odgajate ih i na taj način ljudska vrsta opstaje. Ali ako imate četrnaest godina i iza sebe već četrnaest partnera s kojima ste na neki način povezani, tada imate veliki problem.
Sve ovo rezultira fizičkim promjenama u mozgu. Kada se ti hormoni gibaju i šalju svoje impulse, oni dramatično utječu na povezanost ili sinapse između neurona i mozga. Te sinapse zapravo se učvršćuju kada određeno ponašanje ponavljamo ili se oslabljuju ako prestanemo. Tako, kada se iznova i iznova povezujete i prekidate s više seksualnih partnera zapravo oslabljujete mogućnost da ostanete povezani s nekim. Studije su pokazale da je kod ljudi koji su imali više seksualnih partnera prije braka, veća vjerojatnost da će se razvesti jer oni zapravo oslabljuju most koji je potreban za povezanost na dubokoj i obveznoj emocionalnoj razini, a koja je bitna za brak.

Nezreo mozak

Jedan od razloga zašto su roditelji važni tijekom adolescentske dobi djeteta je upravo zbog predfrontalnog korteksa – dijela mozga kojim donosimo racionalne odluke i u kojem dopamin ima najjači utjecaj – taj dio mozga nije u potpunosti razvijen sve do sredine dvadesetih godina. Tinejdžeri nemaju oštećen mozak. Oni jednostavno nisu još sazreli, svaki roditelj tinejdžera točno zna o čemu mi govorimo. Rast tih sinapsi se povećava prije rođenja i ponovno kada su u predpubertetu. Zatim, između puberteta i sredine dvadesetih, modeliraju su i ulaze u stanje zrelosti.

Dakle, tim adolescentima je potrebna roditeljska prosudba kako bi im pomogli tijekom tih godina u donošenju odluka vezanim uz budućnost, te da razmisle o posljedicama koje oni još za sada ne mogu sami vidjeti. U suprotnom ovi mehanizmi koje smo opisali kao jako bitnima za brak postaju zamka – navika ponašanja koja ih može povrijediti na način koji oni ne mogu niti zamisliti, i to ne samo na period od nekoliko mjeseci, već često za čitav život.
U svakom komadiću znanosti u koji smo zavirili nalazimo da su ljudska bića stvorena seksualno jedno za drugoga, da žive monogamno cijeli život.
U modernijoj neuroznanosti, seks je iskustvo koje uključuje čitavo tijelo. Mozak je najveći i najvažniji organ za seks unutar cijelog tijela. Svi ti hormoni u mozgu i sve sinapse koje utječu na naše navike življenja stvorio je Bog kako bi mi mogli biti povezani s jednom osobom u braku čitav život. Naša roditeljska dužnost jest da upućujemo našu djecu na način kako bi oni mogli iskusiti ono najbolje što je Bog za njih osmislio.